I od pamtivijeka je bilo onih koji varaju i onih koji dopuštaju da budu prevareni. Svakodnevno u naš komšiluk, naše džemate, džamije, na naše kuće kucaju nepoznate osobe iz drugih gradova s gotovo istim pričama: „Treba mi za liječenje, ili za prijevoz da se vrati kući, ili skuplja za nekoga ili džamiju i sl. Ovih nekoliko dana svjedok sam ljudi koji dolaze i neće da prime male iznose novca. Ne traže hranu, odjeću, niti posao, već žele samo i isključivo novac što nam govori ko su i odakle su. Neki se prave kao da nešto prodaju ili se predstavljaju kao medicinski radnici, fizioterapeuti koji nadgledaju i često bivaju uhvaćeni u krađi. Zato danas treba naći dobru granicu između našeg merhametluka, naše sadake, o tome kako islam traži od nas da pomažemo, ali ujedno da ne budemo prevareni.

Kaže Allah dž.š.: „On vam je zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje i pred Njim ćete biti skupljeni!“(sura Mulk) To je jedan od osnovnih principa islama, da je Allah dž.š. pripravio, podredio i pogodnom učinio zemlju za dobro čovjeka. Islam nije vjera koja koja traži od čovjeka da se zadovolji jednim zalogajem, jednim ogrtačem i sl., već da se trudi i uspije. Čuli smo priču o čovjeku koji se predaje sudbini kad je vidio u pustinji kako ptica donosi u kljunu hranu drugoj ptici, koja je ranjena, nepokretna i hroma. Pa mu prijatelj govori hoćeš li biti ranjena ptica koja zavisi od drugog ili ćeš biti ptica koja ima i drugima donosi. Jedan od problema današnjice, koji je prisutan od najstarijih vremena jeste i prosjačenje. A ta nevaljala pojava unakazuje moralni lik čovjeka. Ako je čovjek sposoban za rad, nije mu dozvoljeno da prosi, a kadar je svojim znojem i snagom zaradit onoliko koliko mu je potrebno da podmiri svoje potrebe makar za taj dan, naravno osim prijeke potrebe. Takav je islam.

S jedne strane, Poslanik, a.s., nas upućuje na čestitost, da se čovjek osloni na sebe, da se udalji od ovisnosti o drugima, da je prosjačenje mrlja koja prati čovjeka, na druoj strani pohvalno se stalno govori o onima koji dijele, a opet na trećoj strani Poslanik, a.s., je bio svjestan nevolje pa je rekao dase prositi može u tri slučaja:

- ako je čovjek izmirio zavađene pa potrošio za to, nek traži nakanadu

- čovjeku koga pogodi elementarna nepogoda, pa mu uništi sav imetak, dok ne stane na noge

- čovjeku u bijedi, neimaštini, nakon što su se očitovala trojica uglednih ljudi, poštenih ljudi iz njegove sredine. Poslanik, a.s., dozvoljava tražiti u prijekoj potrebi, a tražiti treba od struktura vlasti.

Mnogi izgovor za prosjačenje traže u tome što se neki poslovi smatraju poniženjem, ili u lijenosti, zaboravljajući da je gornja ruka bolja od donje,i da nema mizernih poslova,već samo treba voditi računa da posao bude halal.Kaže Poslanik, a.s., isto tako: „Bolje je uzeti uže, povezat njime drva u naramak, natovariti na leđa, pa prodati da bi ti Allah sačuvao dostojanstvo nego prositi od ljudi udjelili ti oni ili ne.“

Svi poslanici su imali zanimanja,bavili su se zemljoradnjom, stolarstvom, trgovinom i sl. „Najslađa i najljepša hrana je ona koju sam sebi čovjek zaradi“, riječi su našeg Muhammmeda, a.s. U svakoj situaciji se treba pouzdati u Allaha, dž.š, ali treba dati sve od sebe, a ne da nam to bude opravdanje za lijenost, govoreći dat će Bog. Jedan mladić, a snažan prolazi pored ashaba koji su u društvu Poslanika, a.s., pa govore: „Šteta što svoju snagu ne potroši na Allahovu putu.“ Poslanik, a.s., odgovara: „Ako je on izašao da zaradi za izdržavanje svoje djece, roditelja na Allahovom je putu,a ako je izašao radi sile, onda je na šejtanskom putu.“

Stoji u Kur'anu da je Allah, dž.š., čovjeka stvorio da se trudi, da radi, da uloži napor, a njegov trud će vidjeti Allah, Njegov Poslanik i vjernici. Bez truda, rada nema ni Allahove milosti.To je naša islamska, ali i tjelesna i društvena obaveza, kojom uz Allahovu pomoć obezbjeđujemo egzistenciju i učestvujemo u izgradnji našeg društva. Zašto su kocka, kladionice, hazardne igre zabranjene u islamu? Naravno, dovoljno je što su to Allah i Poslanik, a.s., to zabranili, ali i razum nam daje odgovore na to: uništava se imetak kojeg treba čuvati, trud i rad su sredstva halal zarade, igre na sreću i zarada na brzinu uči čovjeka lijenosti, da se oslanja na nafaku bez truda, ruše se porodice i utiče na čovjekovo zdravlje. Allah nas je stvorio i zadužio da gradimo i da se racionalno odnosimo prema dobrima koja koristimo. Omer, r.a., je podsticao muslimane da ne smiju sjediti i čekati pomoć drugih, već da se potrude, jer s neba ne pada opskrba, na čovjeku je da se trudi da preživi.

Halal posao u ime Allaha, dž.š., je ibadet. Uvijek imajmo čist nijet u svojim poslovima, obavljajmo ih kako treba i ne činimo nikome nepravdu i bit će nam garantujem bolje stanje. Svaki naš čin, postupak neka bude islamski, na pravi način, i tako ćemo ih pretvoriti u ibadet, bilo da se radi o redu u kući, među rodbinom, našem odnosu prema komšiluku, do našeg posla, govora, pomaganja i savjetovanja, pa i skloniti kamen s puta. Svako od nas u porodici, u svom komšiluku, mahali, ima ljudi u teškoj situaciji, ali su čestiti, njihov iman, vjera im ne dopušta da pruže ruku. Povedimo računa o djeci koja studiraju. Nemojmo dopustiti da nam djeca ostanu neškolovana zato što im roditelji nisu u mogućnosti platitit i pružit školovanje. Nećemo pogriješiti ako nagradimo studenta, ako obradujemo djecu sitnicom u mektebu.

Dijeliti, draga braćo,treba, a što god podijelimo, Allah, dž.š., će nam vratiti, višestruko nagraditi. Zato se nadam da se nećemo ogriješiti po ovom pitanju, sadaka i darežljivost su najljepše osobine vjernika muslimana. Da bi sadaka bila sadakom, ona treba doći do siromaha, onoga koji je u potrebi, a ne do onih koji su od toga napravili biznis i koji nas varaju. Ta ružna navika ne smije ostati bez kritike. Kod nas u narodu ukorijenjen je stav da je veliki grijeh vratiti ispred kuće i vrata, ali prije ljudi ako bi imali danas za pojesti se nisu smatrali siromašnim. Stariji znaju, vreća brašna je bila među najvećim dnevnicama, a ona je danas 15 KM. Kad je Poslanik, a.s., rekao da je prošnja zabranjena bogatom, zdravom i snažnom, a dozvoljena u prijekoj potrebi kao siromaštvo ili težak dug, upitali su ga koliko čovjek treba imati pa da se smatra bogatim, i da mu je haram prositi ,odgovorio je: „Onoliko koliko može ručati i večerati.“

Molim Allaha, dž.š., da se o ljude ne ogriješimo i da se ljudi od nas ne ogriješe, te da naše sadake nađemo sadakama na Sudnjem Danu. Molim Allaha, dž.š., da primi naša dobra djela, a pređe preko hrđavih i ružnih.