“Ko čini dobro, u svoju korist čini, a ko radi zlo, na svoju štetu radi. A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim” (Fusilet, 46).

Draga i poštovana braćo, toliko zadnjih godina govorimo i pišemo o vjeri, toliko ljudi se predstavlja njenim prenositeljima, da smo došli do onog početnog stadija- da se zapitamo i šta je vjera uopšte?

Zamislimo jednu čobansku kolibu na Visočici ili Bjelašnici. Ima slamarice za spavanje, ognjište  s verigama,sačem i ćusegijom za vatru, police sa škipima za mlijeko, burilo za vodu, mjehove za sir i td.

U takvoj kolibi čoban se lahko snalazi, sve što treba ima i sve mu je na dohvat ruke. E zamislimo sad da tom čobanu dođe neko iz grada, pa  mu donese plazmu TV, kompjuter, regal, vitrinu, ormar, internet, dotjera najskupocjenijeg mercedesa, najudobniji bračni ležaj.

Šta bi se desilo? Koliko bi taj čoban mogao da ostane čoban u takvim okolnostima?

Škipe bi izbacio da stavi regale i ormare, umjesto mjeha sira stavio bi TV. Kad ga već stavi i gledao bi u njeg, znači osta budan do ponoći. Pred kućom novo auto al' može samo po asfaltu, znači sposmicao bi ovce a krave bi pripinjo uz put jer autom ne može u brdo itd.

Tako je nekako i sa poimanje vjerovanja trenutno kod nas. Toliko se toga nanijelo, nakitilo, da svakim danom svjedočimo kako se one osnove, temelji vjere gube u moru sitnica perifernih stvari, kako od silne i široke priče o vjeri mi ostajemo bez same vjere tj. njenih plodova u sopstvenom životu i u društvu oko nas.

Iskustvo nam pokazuje da je vjera podložna formalizmu i da ne mora biti nužno povezana sa stvarnim životom. U tom slučaju vjera kao takva ostaje prikraćena, odnosno promašuje se bit same vjere. "Vjernik" ne ostvaruje smisao i cilj svoje vjere. Vjera ne donosi plodove. Ostala je u zametku ili u stanju "inkubacije". Neki iz vjere biraju samo ono što im se sviđa, drugi , iako su prihvatili sva načela vjere, u svijetu iskušenja padaju u kušnju: kušnju prijevare na poslu, nevjernosti u braku, zlouporabe autoriteta, položaja...

Mamac napasti je pojačan društvenim stanjem u kojem živimo,  koji nas okružuje i u kojemu sudjelujemo. Sustav ima svoja pravila i svoju moć. Ako se izdvojiš, propadaš. Bivaš isključen, ili u najmanju ruku izrugan. Krhki i grješni kakvi jesmo lahko se zavedemo strastvenim porivima i materijalnim željama. Iako je broj ateista i vjernika bar deklarativno proporcionalno obrnut onom stanju prije rata, stanje našeg društva nije bolje, moglo bi se reći da je i gore.

Mito. Korupcija. Nepotizam. Rođačke i stranačke veze. Odsustvo reda i pravila... odsustvo odgovornosti, obmane, laži, novac i položaj pod svaku cijenu bez obzira na čast i moral - naša su svakodnevnica. Zar to nisu dovoljni razlozi da se upitamo šta je zaista vjerai imali je?

Stranke i stranački interesi su danas iznad interesa pravde, pravičnosti, poštenja, morala, oni ne ciljaju da budu podložni moralnom nego da budu izvor moralnosti. Oni ne traže da ih se vrjednuje prema principima istine nego da se principi istine vrjednuju po njima.

Lični kapital i interes je iznad interesa domovine, nacije, vjere. Za mal lični ćar prodaje se veliki, krvlju zaliven interes domovine.

Mediji u službi istih okreću našu omladinu od svih moralnih vrijednosti. Književnost, film, pozorište može opstati samo ako u sebi sadrži razgrađujuće elemente moralnosti.

Je li to pokazuje da nema više nikog ko bi gledao moralan film pa moraju snimati ove helać filmove? Ja ne vjerujem u tu tezu. Ja ne vjerujem da se iko normalan dobro osjeća kad nam na TV-u u osam sati navečer puštaju filmove prepune nemoralnih scena i psovki.

Nije to prinuđenost željama gledalaca, čitalaca, konzumenata, to je smišljen plan udara na red, pravdu, poredak i moral kakav smo poznavali.

A ovaj plan se glatko sprovodi zahvaljujući našoj aljkavosti, nedostatku borbe i angažmana na isticanju ispravnih moralnih vrijednosti.

Vjera se ne koristi za oslobađanje i dobitak ljudi kakvu nam je prenio naš plemeniti Poslanik nego za zarobljavanje, kontrolisanje i porobljavanje istih.

U ime vjere koja se od prve riječi Objave, časnog Kur'ana, obraćala čovjekovom razumu i njemu argumente nudila nama se pokušava ponuditi vjera zatvorenih očiju, vjera stada, nelogičnosti...Ne smijemo pristati na to? Ne smijemo dozvoljavati sebi da navečer kada legnemo i počnemo motati svoje životne misli pitamo sami sebe šta je vjera?

Vjera je istina. Vjera je poštenje. Vjera je rad. Vjera je istinoljubivost, vjera je odgovornost, vjera je pravičnost, vjera je solidarnost, vjera je milosrđe, vjera je potpomaganje, vjera je poštovanje, vjera je pozitivnost, vjera je djelo, dobra ambicija, dobra akcija, kretanje ka boljem, ljepšem... Vjera je progres dobra i dobro je tamo gdje vjere ima.

Vjera bez djela i aktivnosti je mrtva vjera. Aktivnost traži cilj, plan, sredstva. Život bez cilja nije življenje nego lutanje.

U naše društvo uvukla se jedna velika destimulirajuća (samo)obmana. Kad neko nešto dobro uradi mi da ne bi zasukali rukave i radili to nešto kažemo: Pokazuje se, hvali se, hoće se!

A mi smo kao skromni, mi se kao nećemo! Tako danas, sve češće, nerad biva nazvan skromnošću. Neće on da se ističe. Neće on završiti ono što danas treba završiti da mu neko ne bi rekao da se time hoće istaći.

Ako se čovjek „hoće“ djelom a ne praznom riječju onda neka se „hoće“, i treba da se „hoće“! Nama danas fali takvog pokazivanja i natjecanja. Natjecanja u djelima vjere a ne u njenim raspravama i raznoraznim perifernim meselama.

Natjecanje istinoljubivošću, istrajnošću, požrtvovanjem, poštenjem, radom, mudrošću, smislenošću, učenošću, kvalitetom, idejom, akcijom - nam je nužno danas.

Bošnjak treba da se „hoće“ danas! Bošnjak mora da se „hoće“, da se dokazuje sebi i drugima, inače ga neće biti. Bošnjak treba rastrijebiti oko sebe, skloniti suvišno i dovest svoj život  u funkcionalnost. Ne trebaju nam tuđi problemi, tuđa bremena -imamo svojih. Svoje breme je najpreče nositi.

 “Uistinu! Knjiga čestitih je u Ilijjunu, a znaš li ti šta je Ilijjun? Knjiga ispisana! – nad njom bdiju oni Allahu bliski. Dobri će, zaista, u nasladama boraviti, sa divana gledati, na licima njihovim prepoznat ćeš radost sretna života, dat će im se pa će piće zapečaćeno piti, čiji će pečat mošus biti – i neka se za to natječu oni koji se hoće natjecati! – pomiješano sa vodom iz Tesnima će biti, sa izvora iz kojeg će Allahu bliski piti” (El- Mutaffifin, 18-28) 

Molim Uzvišenog Allah da nas učvrsti na putu istine i da ga sretnemo a On sa nama zadovoljan! Amin!

Esad Bajić

Čaršijska džamija u Konjicu, 06.01.2017.g.