Naime, vrline po svojoj naravi i definiciji predstavljaju uravnoteženosti, umjerenosti ili sredine stvari. Zato islam, sa skupom svojih moralnih postulata kao kategoričkih zapovijedi, jeste vjera umjerenosti i nepretjerivanja, ili, jednostavno, vjera i put sredine u svim svojim aspektima i učenjima kojima je stran svaki oblik pretjerivanja i pregonjenja, koje, pak, redovno završavaju u usiljenosti i ekstremizmu neprimjerenom ljudskoj prirodi kao takvoj. No, moralna neuravnoteženost, u ma kojem obliku se ona ispoljavala, ima itekako pogubne, odnosno katastrofalne posljedice za pojedinca, kao i konkretnu ljudsku zajednicu u cjelini, u fizičkoj i metafizičkoj perspektivi.

Definicija israfa

U negativne osobine koje nesumnjivo odvode pojedince i narode u propast, tj. nagovještavaju početak propasti, spada i osobina pretjerivanja (kur’anski termin: isrāf). Pod pojmom isrāf ne misli se samo na pretjerivanje u pogledu trošenja imovine ili imetka, koje se, onda, naziva tebzīr (rasipništvo), već općenito na sve vidove pretjerivanja u djelima i riječima. Dakle, isrāf je, ukratko, prekoračivanje ili prelaženje granica (mudžāvezetu-l-hadd) u bilo čemu, i zato je on blizak pojmu oholosti (kibur).

Pojam israfa u Kur’anu

Kur’an jasno i eksplicitno osuđuje pretjerivanje (isrāf) i one koji pretjeruju (musrifūn). Na dvadeset jednome mjestu u Kur’anu zatječemo takvu osudu kao upozorenje ljudima na opasnost od te osobine i njezinog prakticiranja. Izdvojit ćemo ovdje tri kur’anska ajeta:

Reci: ‘Robovi moji koji ste pretjerali [esrefū] prema samima sebi, ne gubite nadu u Allahovu milost, zaista Allah oprašta sve grijehe! (ez-Zumer, 53);

…i jedite i pijte, samo ne pretjerujte (ve la tusrifū)! Zaista On ne voli one koji pretjeruju! [el-musrifīn] (el-E’araf, 31);

Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali ne rasipaj rasipnički! [Ve lā tubezzir tebzīrā] / Zaista su rasipnici [el-mubezzirīn] braća šejtanova… (el-Isra’, 26–27).

Vidovi pretjerivanja

Iz navedenih kur’anskih ajeta kao i drugih kur’ansko-hadiskih tekstova možemo, općenito govoreći, razabrati različite vidove pretjerivanja kao negativne osobine.

Pretjerivanje u griješenju i nevjerništvu

Iz navedenog ajeta sure ez-Zumer (42) zaključujemo o pretjerivanju u griješenju, grijesima (zunūb) i nevjerništvu (kufr). Kur’anske riječi: koji ste pretjerali [esrefū] prema samima sebi mogu se odnositi na nevjernike i na muslimane-grješnike. Alija b. Ebi Talib i Ibn Mes'ud su rekli da ovaj ajet najviše od svih ulijeva nadu. Prenosi se da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Ovaj mi je ajet draži od Dunjaluka i svega što je na njemu” (Ibn Džuzejj, Teshīl, 3/197).

Kur’an nevjernike opisuje kao one koji su pretjerali: I tako ćemo Mi kazniti sve one koji pretjeruju (men esrefe)... (Ta-Ha, 127). Faraon, kao simbol nevjerništva i silništva na Zemlji, opisan je riječima: A zaista se Faraon bio uzdigao na zemlji i u zlu pretjerivao [mine -l-musrifīn] (Junus, 83). Kur’an jezikom Saliha, a.s., savjetuje: 'I ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju [emre-l-musrifīn]!' (eš-Šu‘ara’, 151)

Pretjerivanje u pogledu imetka ili imovine

Islam ne zabranjuje da ljudi stječu imovinu, da njome posluju i uvećavaju je. Štaviše, islam podstiče svoje sljedbenike na takvu aktivnost. Ali ono što islam zabranjuje jeste, s jedne strane, stjecanje imovine na haram način i, s druge strane, njezino trošenje na haram način. U jedan od načina trošenja imovine na haram načan spada i pretjerivanje u njezinom trošenju (isrāfu -l-māl). Nažalost, ovaj vid trošenja imovine danas nije samo navika pojedinaca, već i ummeta u cjelini. Dok se imućni pojedinci – a pretjerivanje je, također, prisutno i kod ljudi koji nisu imućni – pojedine vlade i fondacije razmeću i pretjeruju u svojim čudnim i nepotrebnim merketinzima i ulaganjima, koja više liče, zapravo, na pokazivanje raskoši i udovoljavanje strastima i sujetama, dotle svake godine hiljade ljudi, žena i djece umire od gladi. Tek sa svjetskom ekonomskom krizom (koja traje od 2008. g.) današnji ljudi su počeli da prepoznaju važnost umjerenosti, nepretjerivanja i štednje, odnosno moralnih vrijednosti u poslovanju. Sve to važi i za pojedinca i njegov kućni budžet. Biti umjeren u potrebama, voditi računa o trošenju novca i štedjeti jesu oni temeljni principi islamskog ekonomskog poretka za pojedinca i društvo u cjelini.

U jednom hadisu Allahov Poslanik, a.s, kaže: “Allah prezire kod vas troje: ‘rekla-kazala’, mnogo zapitkivanje i uništavanje (rasipanje) imovine” (Buhari, 2408).
Naši dobri prethodnici (selef-i s-sālih) ovo Poslanikovo, a.s., upozorenje shvatili su na najozbiljniji način. Tako se prenosi da je Sufjan es-Sevri, poznati tabi‘in, (u. 778. g.) kazao: “Sve što podijeliš u nepokornosti prema uzvišenom Allahu, pa makar to bilo i neznatno, jeste pretjerivanje.” Od Ibn ‘Abbasa, r.a., prenosi se da je kazao: “Ko potroši jedan dirhem (dinar) na neprikladan način – pretjerao je.”

Pretjerivanje u hrani i piću

Kur’anski ajet iz sure el-E‘araf (31), u kome se kaže: ...i jedite i pijte, samo ne pretjerujte! Zaista On ne voli one koji pretjeruju! - sadrži neprolaznu Božansku mudrost. Muslimanski liječnici su davno kazali da je “sva medicina sadržana u ovom ajetu”. Znači, ne pregoniti s jelom i pićem iznad potrebe jeste put do zdravlja i najefikasniji način da se sačuvamo gojaznosti, “viška kilograma” i debljine, faktora koji, kao što je poznato, danas izaziva razna oboljenja koja najčešće završavaju smrću.

U ovom ajetu se, pored osude pretjerivanja u hrani i piću, osuđuje i pretjerivanje u oblačenju. Allahov Poslanik, a.s., u jednom hadisu upozorava: “Jedite, udjeljujte i oblačite se, ali bez pretjerivanja (gajru isrāf) i oholosti” (Nesa‘i: 2559).

Pretjerivanje u ibadetu

Islamski ideal umjerenosti odnosi se i na obredne aspekte, tj. ibadete kao što su namaz, post, zekat itd. Naime, pretjerivanje u ibadetu može voditi pretjeranosti (guluvv), a možda i u uvećanje (zijade), odnosno unošenje u ibadete onoga što nam uzvišeni Allah nije propisao, niti je to činio Allahov Poslanik, a.s., te tako možemo zapasti u prakticiranje zabranjenih novotarija (el-bid‘atu-l-muharreme).

Hadis koji na najbolji način oslikava princip umjerenosti u ibadetima glasi: “Jednom prilikom trojica ljudi dođoše do Vjerovjesnikovih, a.s., žena da ih pitaju o ibadetu Božijeg Poslanika, a.s. Kad su ih one obavijestile o tome, oni počeše da sami sebe potcjenjuju, govoreći: ‘Ah, gdje smo mi naspram Vjerovjesnika, a.s.: njemu je Allah oprostio prošle i buduće grijehe?!’ – Jedan će: ‘Ja, otkad ikad, posvunoć ostajem u namazu, i nastavit ću tako dok sam živ!’ – Drugi će: ‘Ja svaki dan postim, i ne prekidam.’ – A treći reče: ‘Ja sam se odrekao žena, i neću se nikad ženiti!’ – Uto bahnu Allahov Poslanik, a.s., pa im se obrati: ‘Vi ste oni koji su govorili to i to? Tako mi Allaha, ja se više bojim Njega nego bilo ko od vas, i ja sam pobožniji od svakog od vas, ali ja postim i mrsim se, ja klanjam, ali i spavam, i ja se ženim sa ženama, a ko god ostavi moj sunnet ne može se smatrati mojim sljedbenikom!’” (Buhari, 5063)

Ovaj hadis objašnjava da je Vjerovjesnik, a.s., odbio pretjeranost u ibadetima i dodavanje u njima – jer spomenuta trojica željela su raditi ono što spada u ibadet – zato što se pretjerivanje i strogoća suprotstavljaju ljudskoj prirodi i onome što je ona u stanju da podnese.

Imam San‘ani (u. 1182./1769.) komentarišući ovaj hadis kaže da je on “dokaz da je u ibadetima propisana umjerenost bez pretjerane zaokupljenosti, nanošenja šetete i izbjegavanja onoga što je uobičajeno. Nadalje, Šeri'at naše vjere temelji se na umjerenosti, olakšavanju i izbjegavanju teškoća” (Subulu-s-selām, 3/629).

Poznati ashab Abdullah b. Mes‘ud je rekao: “Umjerenost u prakticiranju Sunneta bolja je od prakticiranja idžtihada u novotarijama” (nav. prema: almeshkat.net/vb/showthread.php.).

Vrste pretjerivanja

Preciznije govoreći, sve vidove pretjerivanja, sa šeriatske tačke gledišta, možemo svesti u tri vrste:

1. pretjerivanje koje je strogi haram, koje su zabranili Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, a.s., kao što je naprimjer pretjerivanje u ubijanju (el-isrāf fi- l-qatl), o čemu jasno govore Kur’an (el-Isra’, 33) i Hadis (Buhari, 2560; Muslim, 129);
2. pretjerivanje koje je mekruh, a to je pretjerivanje u stvarima koje imaju svoju osnovu u Šeri'atu, ali izlaze iz okvira umjerenosti koja se zahtijeva, kao što je pretjerivanje u ibadetima, pretjerivanje u jelu, piću, oblačenju i slično;
3. pretjerivanje koje je dozvoljeno, npr. činjenje djela koja Šeri'at dozvoljava i dozvoljava njihovo uvećavanje, kao što su naprimjer: zikir, učenje Kur’ana, učenje dova, istigfara, stjecanje znanja, dijeljenje imetka na Allahovome Putu (pod uvjetom da djelilac ne zanemari porodicu, koju je dužan izdržavati, pa ih tako učini ovisnima o drugima; razlika između ove osobe i rasipinika je u tome što rasipnik troši svoj imetak na način koji nije šeri'atski niti dunjalučki opravdan i dozvoljen).