digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Taftazani – učenjak koji je dodatno zbližio eš‘arijska i maturidijska gledišta

Autor: Muammar İskenderoğlu Januar 09, 2018 0

Et-Taftazani, Sa‘du-d-Din (722–93/1322–90)

Sa‘du-d-Din Mes‘ud b. Umer b. ‘Abdullah je rođen u Taftazanu, jednom selu u Horasanu, 722/1322. godine, a umro je u Semerkandu 22. muharrema 793/30. decembra 1390. godine. Bio je jedan od najpoznatijih teologa unutar eš‘arijske tradicije sunnijskog islama. Nema mnogo podataka o njegovoj porodici i njegovom ranom životu. Izgleda da je et-Taftazani bio učenik ‘Abdullah b. Sa‘dullah el-Kazvinija. Također, čini se da je izučavao djela takvih znamenitih učenjaka kao što je Kutbu-d-Din er-Razi. Et-Taftazani je započeo pisati svoja rana djela u dobi od šesnaest godina. Od 742/1342. godine, u različitim razdobljima, živio je u Havarizmu, Heratu, Džemu, Gudžduvanu, Gulistanu i Serahsu. Pridružio se dvorovima lokalnih vladara te im je posvetio neka svoja djela. Godine 784/1382., prihvatio je poziv Timura i otišao je u Semerkand, a nakon kratke posjete Serahsu, vratio se u Semerkand gdje je ostao do kraja svoga života. Tu se upoznao sa Sejjid Šerif Džurdžanijem, još jednom važnom ličnošću njegovih godina te je s njim imao živahne rasprave.

Iako nije bio originalan pisac, et-Taftazani je napisao brojna djela koja su postala standardni udžbenici u tradicionalnim medresama sve do modernih vremena. Taftazani je pisao u brojim oblastima, a postao je poznat po svojim teološkim djelima, naročito po Šerhu-l-‘akaidu, komentaru na djelo Nedžmu-d-Din en-Nesefija o vjerovanju, kojeg je dovršio u Hvarizmu 768/1367. godine. Iako u svojemu komentaru et-Taftazani koristi metodu koja je bila slična metodama većine muslimanskih komentatora, činjenica da on kao pripadnik eš‘arijske škole komentira vjerovanje maturidijske škole čini njegovo djelo zanimljivim. To daje priliku čitaocu vidjeti kako jedan kasniji sunnijski teolog predstavlja razlike između ove dvije škole sunnijskog islama. Uglavnom, Taftazani nastoji ublažiti suprotna stajališta, ponekada odbijajući ekstremna gledišta njegove škole, a prihvaćajući stav maturidijâ. Prema tome, u vezi s izvorima ljudskog znanja, Taftazani prihvaća prosvjetljenje kao izvor i objašnjava da to što ga en-Nesefi odbacuje znači da općenito ljudima nije izvor znanja. Obje škole prihvaćaju da je Bog stvorio svijet iz ničega. Oni to objašnjavaju koristeći metafiziku atoma i akcidencije, teoriju koju su prihvatili i en-Nesefi i et-Taftazani. Pri razmatranju Božijih atributa, et-Taftazani prigovara maturidijskom stajalištu da je stvaranje (tekvin) jedan drugi Božiji atribut. Vjerujući da odgovornost stvorenja pristaje njegovoj sposobnosti, et-Taftazani se slaže s en-Nesefijem. Po pitanju da li se čovjekova sudbina može mijenjati, et-Taftazani je sklon stavu maturidijâ da može. Iako Nesefi ne navodi jasno da su poslanici oslobođeni pogreške, et-Taftazani pronalazi jednu aluziju na to u njegovome tekstu. Stoga, Taftazani bira između pozicija El-Eš‘arija odnosno El-Maturidija smatrajući obojicu predstavnicima sunnijskog islama, a svoj kriticizam uglavnom usmjerava prema mu‘tezilijama.

Et-Taftazani je živio u vremenu u kojem je postojala tradicija pisanja komentarâ i natkomentarâ. Njegov komentar na en-Nesefijevo djelo o vjerovanju je postao udžbenik generacijama učenika te je izvršio ogroman utjecaj na kasnije generacije sunnijskih muslimana.

S engleskog preveo: Haris Dubravac

BIBLIOGRAFIJA

Šerhu-l-‘akaid en-nesefijje, ur. C. Salame, Damask: Ministarstvo kulture, 1974; engleski prijevod E. E. Elder, A Commentary on the Creed of Islam, New York: Columbia University Press, 1950.

Šerhu-l-mekasid (Komentar na Mekasid), ur. ‘Abdu-r-Rahman Umejre, Kairo: b.i., 1984–9.

Za daljnje čitanje

Ansari, Z. I., “Taftazani’s Views on Taklif, Ğabr, and Qadar: A Note on the Development of Islamic Theology”, Arabica, 16, 1, 1969., str. 65–78.

Izvor: Oliver Leaman (ed.), The Biographical Encyclopedia of Islamic Philosophy, Reprint Edition, Bloomsbury Academic, 2015., pp. 473–4.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine