digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Hafiz Midžić: Osjećam se kao pobjednik

Autor: H. Nesimović Januar 27, 2016 0

Nema podataka da je cazinska Medresa Džemaluddin-ef. Čaušević u svom historijatu sve do 30. decembra 2015. ili 19. rebiu-l-evvela 1437. h. godine imala u istom danu promociju dvojice učenika prvog razreda u zvanje hafiza Časnog Kur’ana. Hvala Uzvišenom Allahu što će spomenuti datum ostati zapisan i zapamćen, jer su se titulom hafiza okitili Hamza Kanurić i Omer Midžić. 

Da bi se neko odlučio da počne s učenjem Kur’ana, a.š., napamet, treba jak motiv. Ti si se kao dječak odlučio na taj iznimni korak. Šta te je ponukalo na to i koliko godina si učio hifz? 

Omer: Moji roditelji su imali neizmjernu želju da postanem hafiz. Njihov iskren nijjet i dova, nikakvo forsiranje, utjecali su na mene. Iako dječarak, u četvrtom razredu osnovne škole donio sam odluku da počnem s hifzom i zamolio Uzvišenog Allaha, kao i moji roditelji, da mi pomogne na tom putu. Počeo sam od zadnjih kur’anskih sura, prvo lagahnim, a kasnije jačim tempom. Za nepune dvije godine naučio sam cijeli Kur’an napamet. Naučeno sam čuvao od zaborava oko osam godina i čekao priliku da hifz ozvaničim. Tek kada sam upisao Medresu otvorila su se vrata. Sa mojim profesorom i muhaffizom Suadom ef. Šahinovićem sam radio i pripremio se za polaganje hifza pred Komisijom Rijaseta. Cijenim njegovo zalaganje i molim Svemogućeg Allaha da mu podari zaštitu i milost na oba svijeta. Dakle, trud se, hvala Bogu, isplatio.

Kada si počinjao s hifzom da li si znao čega se prihvataš i da li si vjerovao da ćeš s Božijom pomoći uspjeti?

Omer: Ne mogu reći da sam znao šta me čeka i koje odricanje zahtijeva hifz. Čvrsto sam se oslanjao na Dragog Allaha i svoje mogućnosti. Nisam sumnjao u sebe i u svoju odlučnost. Vjerovao sam da ću, uz Božiju pomoć, doći do željenog cilja. 

Ko te je podržavao od samog početka, motivisao da ne posustaneš i kome sve duguješ zahvalnost što si danas, hvala Bogu, hafiz?

Omer: Bez sumnje, roditelji su bili sa mnom od prvog ajeta i sure. Motivisali su me, pomagali, preslušavali me i bodrili. Radovali su se svakom naučenom ajetu i to me dodatno inspirisalo da idem naprijed. Majka je imala više vremena i skoro uvijek bila uz mene. Njena podrška je nemjerljiva. Zahvalan sam Stvoritelju Allahu koji mi je olakšao da postanem hafiz, a zatim svojim roditeljima, posebno svojoj majci. Njena ustrajnost, čini mi se, bila je veća od moje. Takav odnos puno mi je značio. Hvala Bogu zajedno smo uspjeli.  Sretan sam zbog toga i osjećam se kao pobjednik, pokoran Gospodaru i roditeljima.

Da li si tokom učenja hifza imao kriza?

Omer: Hvala Allahu, ni jednog trenutka nisam bio u takvoj situaciji. Mjesta kolebanju nije bilo. 

 Da li je hifz  individualni, uspjeh porodice ili zajednice?

Omer: Imati u pamćenju cijeli Kur’an, a.š. i učiti Božije riječi je ogromno bogatstvo. Osim toga, Allahove, dž.š., počasti hafizu i njegovim roditeljima na budućem svijetu su nemjerljive. U to sam uvijek bio siguran. Postati hafiz jeste individualni uspjeh. U isto vrijeme to je uspjeh porodice pa i zajednice. Svako se na svoj način osjeća zadovoljnim i sretnim.  

Ko je na tebe ostavio najveći dojam i ko ti je u tom segmentu bio uzor?

Omer: Drago mi je da se u Bosni i Hercegovini broj hafiza iz godine u godinu povećava. Radujem se, posebno što sam i sam doprinio tome. Djeca hafizi i moji vršnjaci, o kojima sam slušao, su snažili moju volju da postanem hafiz. Poštujem i starije, ali mlađi su mi bili veći uzor. 

U prvom si razredu Medrese u Cazinu sa hafizom Hamzom Kanurićem. Kakve su vaše, a i relacije sa učenicima i nastavnim osobljem?

Omer: Mi hafizi dobro se razumijemo i sarađujemo, pogotovo u pogledu međusobnog preslušavanja. Sa ostalim učenicima imam zdravu komunikaciju, a također i sa nastavnim osobljem. Profesori i profesorice su spremni da nas saslušaju, pomognu i posavjetuju. To nam mnogo znači i doprinosi jačanju našeg samopouzdanja.

Na kraju razgovora, šta poručuješ svojoj generaciji?

Omer: Hvala Allahu, dž.š., što me uputio na Pravi put i učinio me čuvarom Njegove Knjige. Biti u islamu i živjeti čestito je privilegija. Mlađima poručujem da to shvate, da Allahu budu pokorni, da slijede put našeg Poslanika Muhammeda, a.s. i da u sebi izgrađuju islamske osobine.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine