digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Intervju

Glavni imam IZ Bošnjaka u SAD: Rahatluk je riječ koja se ne može prevesti na engleski

Autor: Bajro Perva Januar 04, 2017 0
Glavni imam IZ Bošnjaka u SAD: Rahatluk je riječ koja se ne može prevesti na engleski

- kaže mr. Sabahudin ef. Ćeman koji ovaj put govori o četiri generacije Bošnjaka u Americi; o podizanju džemata; o kupovini crkava koje se restauriraju u džamije; o brzom životu u Americi; reakcijama na Trampov izbor za predsjednika Amerike...

Razgovor smo započeli pitanjem kad je otišao u Ameriku, na šta je mr. Sabahudin ef. Ćeman odgovorio: „U Americi sam 23 pune godine, pola svoga života. U Čikagu sam bio dvije godine, u Njujorku devet mjeseci, i evo 20 godina sam u Feniksu. Po 23 godine do sada sam živio u rodnoj Bosni i Hercegovini i Americi.“


Kad biste pravili paralelu: Bošnjaci u Americi prije 23 godine, kakve ste ih tamo zatekli, i Bošnjaci danas, 23 godine poslije, kakav bi zaključak bio?


Postoje razlike. Ima više faktora koji dovode do tih razlika.  Postoje razlike čak i između gradova gdje živi naša populacija. U početku je većina naše populacije bila u Čikagu, to je uglavnom naša stara migracija. Nakon 1994. porasla je naša migracija. Neki kažu da nas danas u Americi ima ovoliko, drugi kažu onoliko, a moje je mišljenje da nas je preko 250.000. Većina tog naroda će ostati da živi u Americi. Sad imamo četiri generacije naših Bošnjaka u Americi. Prvoj generaciji su najvažnija događanja u Bosni. Drugu generaciju čine Bosanci – Amerikanci. Nose Bosnu u sebi, a žive i rade u Americi. To je generacija koja je najviše uradila na podizanju naših džemata.Treću generaciju čine oni koji su više Amerikanci nego Bošnjaci. Oni su kao djeca došli u Ameriku i formirali se u toj sredini. I razmišljaju na američki način, a imaju i vezu sa Bosnom. Četvrtu generaciju, tzv. Amerikance čine Bošnjaci koji su tamo rođeni. Njihov stil života, razmišljanje većinom je vezan za Ameriku. O Bosni znaju ono što su im prethodne tri generacije prenijele. Tako da je primijetna razlika od prije dvadesetak godina i sada.  Prije dvadesetak godina mi smo s mukom ostavljali Bosnu i razmišljali da ćemo u Americi biti jedno vrijeme i vratiti se u Bosnu. Međutim, sadašnja percepcija života puno je drugačija.


Kad sam 2005. godine boravio u Americi imao sam osjećaj da se tamo brže živi nego u Evropi, a kamoli u nekim drugim dijelovima svijeta?


To je stil života, stil  kapitalizma i individualizma. Mogućnost postizanja određenih ciljeva čovjeka zavede do te mjere da se brže živi. Doista, ovdje se život brže odvija. Malo se ima vremena za sebe, za familiju, za privatni život. Rahatluk je riječ koja se ne može prevesti na engleski. Mi u Americi nemamo rahatluka koliko ga ima u Bosni.


Koliko je tačna konstatacija da su Australija i Amerika - topionice naroda?


Tačno je. Možda je to i najveća opasnost koja prijeti kako sačuvati identitet našeg naroda.


Je li i u Americi naš moto: integracija DA, asimilacija NE?


Naše je geslo integracija i adaptacija, prihvatanje onog što je dobro i čuvanje onoga što smo donijeli sa sobom kao dobro.

Džemati okosnica svih dešavanja u Bošnjaka

Koliko Islamska zajednica može da doprinese očuvanju identiteta kod Bošnjaka u Americi?


Islamska zajednica pokušava da da odgovor i na to pitanje. Ona je jedina institucija koja opstaje u našim gradovima. Naši su džemati okosnica svih dešavanja. I među samim Bošnjacima postoje različiti pristupi. Naši Bošnjaci koji su članovi tih naših zajednica očekuju da se zadovolje njihove potrebe i po tom pitanju. Afirmiranjem jedne zapostavlja se druga stvar. Teško je uspostaviti balans, a istovremeno integrirati se u mjesto i vrijeme u kojem živimo. Jedna od tih barijera su problemi jezika, jer je sve na engleskom, pa problem vjerskog obrazovanja, očuvanja kulturne baštine. Ima različitih modela u našim zajednicama kako se odgovara na te izazove. Generalno možemo reći da nismo u mogućnosti da odgovorimo na sve te izazove. Pokušavamo onoliko koliko je realno moguće, a da je adekvatan odgovor.  Jedna od stvari američkoga društva je individualizam. U našoj vjeri familija ima posebno mjesto. Očuvanje familije je nešto što pripada našoj kulturi i tradiciji. Međutim, u Americi je trend individualizma, razdvajanja tih familija. Ako uspijemo sačuvati porodicu i opstat ćemo. Amerika pruža sve. Ona ti daje sve da bi uzela što više od tebe.


Koliko trenutno ima bošnjačkih džemata u Americi?


Imamo 64 džemata. Ima tu još prostora za organiziranje novih džemata.


U kojim je gradovima najveća koncentracija Bošnjaka?


To su Sent Luis, Čikago, Njujork. U Njujorku imamo dvadesetak hiljada Bošnjaka koji su porijeklom iz Plava i Gusinja.

Cijeli intervju možete pročitati u printanom izdanju Preporoda br. 1-1083 od 1.1.2017

Oznake
« Zehrudin-ef. Hadžić otvoreno o politici u Jajcu, obrazovanju, vjerskom životu i vakufskoj imovini Kovač za crnogorsku Pobjedu: Interes svih zemalja Balkana je EU i NATO »

Povezani članci (po oznakama)

nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine