digitalbanner-naslovna7.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg

Hoćemo li nakon izbora imati više ili manje Bosne i Hercegovine?

Autor: Septembar 17, 2022 0

Bližimo se još jednim Općim izborima u Bosni i Hercegovini. Mnogo je stranaka, kandidata, platformi, a najviše obećanja.

Nakon više od tri decenije demokratije u našoj zemlji, devastirajuće agresije i mučne poslijeratne obnove i povratka prognanih, potom sve većeg broja odlazaka iz naše zemlje, te političko-institucionalne krize koju posljednjih petnaest godina izazivaju antibosanske snage ozbiljnim podrivanjem i udarima na državu i Dejtonski mirovni sporazum, ova predizborna utrka je i vrijeme za propitivanje nekih osnovnih demokratskih i društvenih tokova u našoj zemlji. Nakon više od tri decenije demokratije u našoj zemlji, devastirajuće agresije i mučne poslijeratne obnove i povratka prognanih, potom sve većeg broja odlazaka iz naše zemlje, te političko-institucionalne krize koju posljednjih petnaest godina izazivaju antibosanske snage ozbiljnim podrivanjem i udarima na državu i Dejtonski mirovni sporazum, ova predizborna utrka je i vrijeme za propitivanje nekih osnovnih demokratskih i društvenih tokova u našoj zemlji. 


Bosanski gordijevski čvor

Svi ovi faktori će u narednom periodu imati utjecaj na glasače u njihovom opredjeljenju kome će dati povjerenje 2. oktobra. O predizbornim platformama, tj. obećanjima koje su stranke i kandidati ponudili izlišno je govoriti, jer uglavnom dosadašnja predizborna obećanja su ili djelomično realizirana ili iznevjerena. Političke stranke koje se deklariraju kao probosanske (šta god to značilo), u svojim predizbornim obećanjima, od izbora do izbora najčešće se zalažu za građansku Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana i naroda u kojoj će biti poštovana sva pojedinačna i kolektivna prava. Usputno se uvijek spominje i ekonomski napredak i rješavanje ekonomske krize.Ipak, glavna rasprava na bosanskohercegovačkoj predizbornoj sceni se vodi oko toga da li je ispunjenje prethodnih predizbornih obećanja spriječeno realnim okolnostima ili sistemskim blokadama antibosanskih snaga, odnosno, da li su za njihovo neispunjenje krivi nesposobni kadrovi, korupcija, nepotizam, kronizam i druge pojave. To je zapravo “bosanski gordijevski čvor”, jer se na različitim nivoima kompleksne države kakva je postdejtonska Bosna i Hercegovina istovremeno prepliću i pozicija i opozicija, jedna opća sistemska zbrka u kojoj antibosanski unutarnji i vanjski politički faktori na sve načine pokušavaju ostvariti agresivne ciljeve iz rata protiv Bosne i Hercegovine. Iako u svakodnevnoj političkoj retorici antibosanske snage ostvarivanje takvih ciljeva redovno zaogrću u ruho mira i političke borbe, pravdaju ih ugroženošću i pozivaju se na Dejtonski mirovni sporazum, takvo destruktivno antidržavno djelovanje ne može isključiti konflikt ukoliko se pogoršaju geopolitičke okolnosti koje mogu destabilizirati Balkan. S druge strane, u nedostatku rješenja za ove teške i kompleksne izazove gotovo svi politički kandidati i stranake posežu za religijskim, historijskim i identitarnim temama, koje zasigurno jesu važne, ali su ujedno i indikator političke bezidejnosti i nedostatka stvarnih rezultata.

Teške teme, oštra retorika i optužbe političkih protivnika nisu novina u demokratskim predizbornim kampanjama, ali u našoj zemlji ova klima političke zakočenosti ne prestaje izborima već se nastavlja i tokom mandata. Prema nekim istraživanjima upravo ta konstantna priča o mogućim sukobima, prijetnje otcjepljenima i prekrajanjima Bosne i Hercegovine, uz dakako sveprisutni revizionizam nedavne prošlosti i sistematsko negiranje zločina - čak njihovo slavljenje - glavni je faktor odlaska građana iz ove zemlje u potrazi za mirnijim i prosperitetnijim životom, uglavnom u zemlje zapadne Evrope.  U politici često ciljevi nisu sporni, nego kako ih ostvariti. Poprilično je konfuzno, nedosljedno i neartikulirano poimanje šta znači “građanska” Bosna i Hercegovina. Čini se da taj problem ovu državu prati praktično od njenog osamostaljenja. On ima određene simpatije u liberalnim zapadnim krugovima ali je pitanje koliko je ta podrška čvrsta i konkretna. Najbolji primjer podrške ili izdaje takvog koncepta viđen je nedavno oko pokušaja nametanja promjena Izbornog zakona. Naravno, koncept građanske Bosne i Hercegovine ima i ozbiljne protivnike u neliberalnim i autokratskim režimima kako u našem izravnom susjedstvu, tako i kod nekih autokratskih saveznika koji se Bosni i Hercegovini nude kao tutori, a ponajviše se ovom konceptu protive desničarske politike na Zapadu. Vjerovatno će ovaj klijentistički mentalitet na našoj političkoj sceni ostati još dugo velika prepreka za izvorni unutrašnji dogovor. 

 

Borba za državu i njenu budućnost 

Sagledavajući političku scenu, doima se da građansku Bosnu i Hercegovinu probosanske stranke misle ostvariti tako što će najbitniji inostrani faktori privoliti, odnosno, natjerati, predstavnike Srba i Hrvata da prihvate to rješenje. To traje već više od tri decenije i naravno, bez velikog uspjeha. Očigledno je da model realizacije tog cilja nije moguć na ovaj način. Posebno će to biti nemoguće ukoliko se borba za državu i njenu budućnost kompromitira lošom kadrovskom politikom, korupcijom, aferama, nepotizmom, zloupotrebama institucija i različitim nasrtajima na prava i slobode ljudi, a izgleda da se tu nakupilo dosta prljavštine što se moglo čuti direktno ili indirektno na predizbornim skupovima. To vide svi: i oni koji biraju i oni koji se nude da budu izabrani. Svima je jasno da je bavljenje politikom u našoj zemlji postalo veoma unosan biznis, lahka para – što bi naš narod rekao. Dovoljno je samo pogledati koliko tokom mandata kandidati inkasiraju u plaćama i drugim prinadležnostima, a koliko posla (ne) urade. Velika je to i suštinska obmana birača koji bi voljeli vidjeti svoju zemlju kao uspješnu državu, jednakopravnih naroda i građana. Problem je i što gotovo sve probosanske političke partije nemaju ideju kako doći do tog cilja, možda drugim, “okolnim” putem. Još bitnije je šta se podrazumijeva pod pojmom građanska. Da li je to zaista dominacija većinskog naroda nad ostalim, kako to često propagiraju antibosanske snage čak osporavajući temeljni princip demokratije “jedan čovjek - jedan glas” ili je to osmišljavanje modela gdje će osim pojedinačnih biti  zaštićena i kolektivna prava. Također, očigledno je i to da se u probosanskom političkom korpusu dešava koaliranje sa samo jednim ciljem – osvojiti vlast ili kako to često naglašavaju “srušiti režim”, bez konkretnih i realnih političkih ideja kakav će to koncept, kakva će to Bosna i Hercegovina biti, koliko će je biti, manje ili više, koliko “građanska” a koliko “narodna”, koliko etnička, koliko neetnička!? I ovdje osim parola izgleda nemamo jasan odgovor. S druge strane, tzv. “međunarodni faktor”, koji je arbitrarno institucionaliziran u našoj zemlji, već tri decenije antibosanske destabilizirajuće politike i političare je predugo i previše tolerirao. Uz to, zanemarivao je opasne izvanjske utjecaje, počevši od najbližih susjeda iz Beograda i Zagreba, preko sada već očiglednog štetnog ruskog utjecaja, pa do sve vidljivijeg antidemokratskog desničarskog lobiranja sa Zapada koji je u Bosni i Hercegovini podržao iste one politike koje danas uz pomoć Rusije u širem kontekstu Evropske unije rade za interes njene destabilizacije i rastakanja. Sada, nakon više od pola godine agresije Rusije na Ukrajinu, koja je otvorila ozbiljan svjetski konflikt Rusije sa Zapadom, pokrenula ekonomsku, energetsku i prehrambenu krizu (u najkraćem!), a zaprijetila ozbiljnim narušavanjem balansa moći posebno na euroazijskoj geopolitičkoj sceni, čini se da je ipak dobro što se probosanske političke snage nisu zavele i skliznule u zamku antizapadne histerije i propagande jer je ona ujedno i antibosanska i što još uvijek ima prostora da se takve tendencije politički poraze, diskredituju i odbace. Upravo zbog svega gore spomenutog na ovim izborima će glasači morati odlučiti kojim kandidatima i strankama će dati povjerenje da ih provedu kroz sve ove izazove, da im ponude izlaze i rješenja za ozbiljna pitanja koja čekaju ovu zemlju. Vjerovatno je najozbiljnije i najteže pitanje koje predstoji da li ćemo u svoj ovoj raznovrsnoj predizbornoj ponudi uspjeti prepoznati politike koje nude više države u svakom njenom smislu na svakom njenom dijelu, a da pri tome sačuvaju budućnost, sigurnost i prosperitet za sve one koji ovu državu vole, da zaustave odlazak mladih i onih zrelije životne dobi, da spriječe odliv mozgova, odnosno ekonomske migracije, koje nisu samo problem Bosne i Hercegovine, već cijelog regiona istočne Evrope, ali su zasigurno u našoj državi problem koji je postao akutan i zabrinjavajući. 

Društvo jednakih šansi?

Možda je koliko-toliko pozitivan razvoj u tom smjeru ostvaren ove godine u koaliranju za glasanje u entitetu RS i animiranju dijaspore da glasaju na ovogodišnjim izborima, ali postoji nekoliko ključnih stvari koje se u probosanskom korpusu moraju definirati ako se hoće ostvariti funkcionalna država i država koja će biti ugodno mjesto življenja za njene stanovnike, koja će, uz sve to, i one antibosanske snage pridobiti i raditi na konsolidaciji države i reintegraciji Bosne i Hercegovine kao savremene evropske liberalne demokracije.Dočim, bez obzira na to je li neka država demokratska, autokratska, monarhija - što spada u definiranje sistema vrijednosti koje građani u velikoj mjeri dijele - ne postoji funkcionalna država a da meritokratija nije pravilo, odnosno da se na javne i administrativne pozicije ne postavljaju kompetentne osobe, dokazane u poslovima na koje se imenuju. Druga karakteristika je vladavina prava i posebno nulti stepen tolerancije na korupciju, kako u raspoređivanju i raspolaganju javnog novca ali i prilikom zapošljavanja u javna preduzeća, ustanove i institucije. Sljedeće, ne postoji ekonomski a time i politički napredna država bez usvajanja principa izvornog kapitalizma. Bosna i Hercegovina se nalazi negdje između socijalizma i tzv. ortačkog kapitalizma (gdje se poslovi ne dodjeljuju najkvalitetnijim i najpovoljnijim nego na osnovu stranačkih, rodbinskih veza). Sve ovo je usko povezano s kreiranjem tzv. društva jednakih šansi. Puno je primjera gdje su građani otišli na Zapad (a veoma mali broj na Istok) i zaradili milione zbog svoje sposobnosti (posebno u SAD). Da su ostali u Bosni i Hercegovini kakva je ona sada ne bi postigli puno jer društveno-poslovna klima guši sposobne pojedince. Sve su ovo pitanja o kojima ćemo morati dobro razmisliti prije nego što svoje povjerenje 2. oktobra predamo u ruke stranaka i kandidata za naredne četiri godine, jer one mogu biti sudbonosne!I na kraju, ovu kampanju dodatno čini teškom i ozbiljnom bizarna zloupotreba i napadi na religiju kojima se uglavnom kriju lični animoziteti, nerad, nesposobnost i bezidejnost, ali pokazuje i određena doza političke isključivosti koja nije nimalo dobra za budućnost Bosne i Hercegovine. Jedan naš učeni filozof je kazao kako je spajanje religije i politike spajanje dva neograničenja, a kada se spoje dva neograničenja onda od toga nastaje sve ili ništa. Možda najviše zabrinutosti u ovoj predizbornoj kampanji treba izazvati zloupotreba religijskog i svetog u predizborne svrhe što donekle ukazuje da se zapravo igra na sve ili ništa i to ne samo u politici već i u religiji. Zato politički i vjerski lideri moraju biti svjesni ove opasne fuzije, jer su mnogobrojni historijski primjeri pa i nedavne kataklizme društava, posebno u muslimanskom svijetu, pokazali da takvi spojevi uglavnom završe pogubno po religiju, a politiku trajno osakate. Populizam može biti i koristan ako ima svrhu da se osigura široka podrška za neke ključne projekte, posebno ekonomske, ali ako je populizam isključivo u svrhu održavanja ili osvajanja vlasti u kombinaciji s nacionalizmom i zloupotrebom religije, to je, po pravilu vrlo opasno jer je to predsoblje za opasne “izme” čiji mračni oblaci još uvijek prijete nad slobodnim i demokratskim društvima.
Zadnji put promjenjen Subota, 17 Septembar 2022 16:45
Mirnes Kovač

Mirnes Kovač je novinar i politički analitičar iz Sarajeva. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, a magistrirao je međunarodne odnose na Univerzitetu Sussex u Velikoj Britaniji. Bavi se praćenjem i analizom političkih procesa u regiji Bliskog istoka i Balkana. Predavač je na SSST-u, sarajevskom univerzitetu Sarajevo School of Science and Technology. Pored prevodilačkog rada, autor je brojnih članaka i knjiga, a kao politički analitičar saradnik je Al Jazeere, Huffington Posta i drugih elektronskih i printanih medija. Član redakcije Preporoda je od 2006. godine.

Twitter

Facebook

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine