Na saopćenje Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) u javnosti da bosanski jezik leksički ne postoji isprva smo smatrali da ne treba reagirati. Jer, jezik je nešto što je potpuno i neotuđivo pravo svakog naroda. No, kako se radi o akademskoj ustanovi i stavovima 'mislećih ljudi' prećutkivanje takvih stavova moglo bi se uzeti za prihvatanje ili slaganje sa izrečenim sudom. Još kad uzmemo u obzir patriotsku formulu akademika Dobrice Ćosića o laži kao suštinskim elementom srpskog bića u kojoj ističe: „Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inteligentno“, onda razloga da se reagira ima napretek.

Djeca su tako zadojena od malih nogu mržnjom prema drugom i drugačijem. Prema njihovim uputama oni najmlađi i najpodložniji su se napajli na spjevovima i djelima književnika učeći kako „planine smrde Muhamedom“ i kako poturice treba istrijebiti. 

 

Ovo tim i prije, što je uloga intelektualaca iz Srpske akademije nauka i umetnosti u projiciranju zla i rata na tlu Bosne i Hercegovine i uopće prostoru bivše Jugoslavije bila itekako velika i značajna. Prisjetimo se samo Memoranduma kao inspiracije i smjernica svega onoga što se poslije dešavalo. U tom pravcu kreiranja sukoba, vojnici su bili samo puki izvršioci ili šahovskim riječnikom rečeno pijuni. Čak toliko više nisu ni važni Radovan Karadžić i Ratko Mladić kao personifikacije tog zla. Daleko su važniji i odgovorniji oni koji su sve to smislili i zakuhali. Bez sumnje, zlo je stvoreno u glavama, a inicijatori su, dakako, bili misleći ljudi, intelektualci. Po njihovim instrukcijama, višedecenijsko trovanje sopstvenog naroda otjelovljeno je u velikosrpskoj ideologiji. Djeca su tako zadojena od malih nogu mržnjom prema drugom i drugačijem. Prema njihovim uputama oni najmlađi i najpodložniji su se napajli na spjevovima i djelima književnika učeći kako „planine smrde Muhamedom“ i kako poturice treba istrijebiti. O tome uče kontinuirano u školama, a danas one najuspješnije sljedbenike još nagrađuju Negoševom i inim nagradama za književnost. Od tog nauma nisu ni sada odustali. Šta onda reći? Van svake pameti je da se djeca tolike godine odgajaju na traumi kosovskog mita i u konačnici na genocidu koji se na taj način ugrađuje u biće srpskog naroda. Rijetki su intelektualci poput Bogdana Bogdanovića koji je upozoravao na tu stranu ljudskog bića i onog što proizilazi iz toga. Nisu to tek zločini individualnih motiva mržnje, nego su to oni 'apstraktni' zločini koji se izvršavaju u ime naroda, vjere i kulture. Zar ti zločini nisu uzrokovali ubijanje tolikog broja ljudi, genocid u Srebrenici, Prijedoru, Vlasenici i dr.? Zar ti zločini nisu vezani za silovanje žena, rušenje i paljenje džamija i dr... Zar zločin nije sada osporavati pravo Bošnjaka na vlastiti bosanski jezik!? Takvi zločini su opasniji i trajniji.

Imajući u vidu da je jezik osnova kulturnog identiteta to i takvo osporavanje predstavlja i negiranje Bošnjaka kao naroda. Maske su tako skinute i namjere kreatora otkrivene. Negiranje bosanskog jezika, naprosto, nije ništa drugo do nastavak velikosrpske ideologije. Ideja koja je pokrenuta iz Beograda još nije ugašena. Štaviše, živa je i sada. Na to su nas, uostalom, unatrag dvije godine upozoravali roditelji i djeca iz manjeg bh.entiteta (iz Konjević Polja i Vrbanjaca) kojima je bilo uskraćeno pravo učenja maternjeg (bosanskog) jezika. Nisu više važni argumenti o kontinuiranom postojanju bosanskog jezika, koji postoji u pisanim tragovima od 12. stoljeća, te pisanja Konstatina Filozofa, Matije Divkovića, Franje Jukića, M.H.Uskufija, Bašeskije i mnogih drugih. Po tim svim kriterijima bosanski jezik je sociolongvistički utemeljen. Osim toga, i sve međunarodne konvencije i povelje garantiraju pravo upotrebe maternjeg jezika. Stoga ne treba odviše polemizirati na toj osnovi i davati važnost negatorima i mrziteljima. Daleko je važnije da na perfidne laži odgovorimo istinom. I to jasno i glasno, kako je to već dr.Mustafa Cerić, predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa izrekao: „ negiranje bosanskog jezika najavljuje genocid“. Istina je da je počinjen genocid. Ostalo je objelodanjeno ili će već biti. Tek, zlo se mora iskorijeniti tamo odakle je i izniklo, iz glava vajnih akademika.

Ostaje pravo pitanje kako pomoći ovim akademicima da iskorijene zlo u sebi i svojim glavama. Jer njihovo jedno zlo rađa drugo zlo. Prvo su Bošnjacima negirali nacionalno ime pa je potom počinjen genocid. Sada im negiraju ime jezika, da bi se prešlo na slijedeći korak.

Preporod