Ofanziva Assadovog režima podržanog od strane Rusije i Irana još jednom je na našim ekranima aktuelizirala slike i video snimke razorenih zgrada i bolnica, krvavih ulica, prašnjave ubijene djece, razmrskanih tijela koje svijet gleda već pet godina. Na društvenim mrežama objavljene su dramatične posljednje poruke stanovnika Halepa koji su se pobunili protiv Assada. Ne nadaju se milosti krvnika koji već pet godina vodi rat protiv vlastitog naroda. Mediji su izvijestili o egzekucijama na licu mjesta koje sprovode režimski vojnici, a objavljene su zabrinjavajuće slike odvajanja muškaraca i mladića od žena. Sve miriše na zločin čiji ćemo opseg tek doznati!

Bez obzira na trijumf koji se mogao vidjeti u izvještavanju režimskih medija i činjenice da je otpor pobunjenika u Halepu slomljen, te da će ovaj grad biti očišćen od anti-Assadove opozicije, i dalje tvrdim da Assad dugorošno neće moći opstati u Siriji. Ovo što je uradio u Halepu i što uz pomoć Irana i Rusije već godinama radi, ubijajući vlastiti narod i pravdajući to borbom protiv terorista, samo će stvoriti još gore oblike terorista. Požar koji je potpaljen i bukti u Siriji mnogima će doći u dvorište. Opravdano je zapitati se koje nove mutacije zlih crnih ideologija će nastati iz crnog dima zločina i razaranja!

Naime, prema posljednjim procjenama više od 500.000 Sirijaca poginulo je u petogodišnjem sukobu, preko 1.000.000 je ranjeno, a 11.000.000 su interno ili eksterno raseljeni. Dakle, polovica predratnog stanovništva ove zemlje!

Od početka sukoba, odnosno prvobitnih mirnih protesta opozicije u Siriji, Assad vješto održava tezu da se bori protiv terorista. Sve to, unatoč neoborivim dokazima da je još od 2003. godine, itekako utjecao na uzgajanje terorizma i radikalnih skupina koje je prvo odašiljao u Irak (kako bi podržao ustanak protiv Amerikanaca), a potom ih po povratku zatvarao i uzgajao, te konačno 2011. godine ciljano upotrijebio ubacujući radikalne elemente među opoziciju kako bi stvorio svoj savršeni alibi. Naime, prisustvo radikalnih skupina i terorističkih organizacija od početka sukoba u Siriji predstavlja savršen izgovor za Assadov režim i snage koje ga podržavaju, poglavito Iran i Rusiju. U sirijskom sukobu kao nikada u povijesti otvorio se rascjep između šiijskog i sunnitskog bloka koji je sve vidljiviji i koji će ostaviti dugoročne posljedice.

Sirijski sukob je dodatno iskompliciran činjenicom da su se pored američkih i evropskih sila u sukob uključile mnoge regionalne sile ne da pomognu Sirijcima koji su se drznuli povjerovati u ideale slobode, već da primarno u tom sukobu nađu svoj interes za regionalnom dominacijom: Iran, Irak, Turska, Saudijska Arabija, Katar, te na poslijetku Rusija - ničije ruke u kompliciranom sukobu u Siriji nisu čiste. Dakako, najprljavije su ruke Assadovog režima koji unatoč pirovoj pobjedi nema izgleda da očuva Siriju. Naime, prema posljednjim procjenama više od 500.000 Sirijaca poginulo je u petogodišnjem sukobu, preko 1.000.000 je ranjeno, a 11.000.000 su interno ili eksterno raseljeni. Dakle, polovica predratnog stanovništva ove zemlje!

Iako Assadov režim tvrdi da će zauzimanje Halepa biti odlučujuće u ratu u Sriji, rane koje će zločini u ovom gradu i drugim mjestima ostaviti utjecat će na stabilnost ove regije u budućnosti. Svoj opstanak Assad duguje isključivo Teheranu i Moskvi i ta činjenica obara njegov središnji argument vladanja Sirijom: očuvanje suvereniteta? Obje sile će itekako tražiti svoj dio kolača. I Rusija i Iran imaju svoje projekcije regiona koji nije identičan, ali se u jednom slaže: izravno ide na štetu pozicije Sjedinjenih Država, a time automatski i njenog najvjernijeg saveznika Izraela. Svojevrsna izdaja Halepa i sirijske opozicije, uz dakako unutarnje neslaganje i bujanje terorističkih skupina: dodatno će stvoriti uslove za radikaliziranje cjelokupnog sunnitskog dijela regiona. Bez političkog procesa i neke vrste šireg regionalnog mirovnog sporazuma, ovaj region je osuđen na dugoročni konflikt i posredničke ratove. Patnje miliona ljudi i nesigurnost ulaze u jednu novu mračnu i neizvjesnu fazu.

Očigledno je da su dosadašnje neprincipjelno miješanje u unutrašnje stvari Sirije, izostala podrška demokratskim snagama, podjele unutar tabora opozicije, te infiltracija terorističkih grupa Al-Kaide i ISIL-a dovela do situacije u kojoj niko ne može s optimizmom gledati na budućnost kako ove zemlje tako i regiona. Veoma je dobro ovo stanje opisao autor Wadah Khanfar čiji tekst objavljujemo u ovom broju Preporoda, a koji propituje da li se Arapski svijet može otrgnuti od zapadne hegemonije i unutrašnjih bolesti: "Jesmo li u situaciji iz koje ne možemo izaći? Jesmo li bespomoćni ispred te crne rupe koja nas sve usisava? Jer, unutar crne rupe, kao što znate iz dosadašnje nauke, većina pravila je nepoznata i klasična fizika, pa čak i kvantna fizika, nije primjenjiva." 

Slike razaranja i smrti u Halepu itekako podsjećaju na crnu rupu Sirije, regiona, ali i naše savremene civilizacije!