50godina.jpg
digitalbanner-naslovna7.jpg

Analize: Neotekfirije u BiH (I)

Autor: Mirnes Kovač Juli 24, 2015 0

NEO-TEKFIRIJSKA IDEOLOGIJA MEĐU MUSLIMANIMA BALKANA - ideje, pobornici i koncepti

Trendovi (neo)tekfirijske ideologije su već duže vremena prisutni na prostorima Balkana. O kakvim idejama i stavovima se radi? Koje su glavne teme? Koji je njihov način argumentacije? Ko su autoriteti na koje se sljedbenici ovog diskursa pozivaju? - pitanja su za čijim odgovorima traga ova studija.

U ovoj studiji fokusirat ćemo se na nekoliko internet stranica koje sadržinski, konceptualno i ideološki veoma naliče jedna drugoj, a koje propagiraju jedno krajnje isključivo tumačenje, primjenu i, povrh svega, propagiranje ili misionarstvo onoga što oni zovu “pravi” ili “istinski islam.”  Po temama, argumentima, autoritetima na koje se pozivaju i sklonostima prema islamskim pokretima, ove internet stranice su povezane linkovima.[1] Pored nekoliko stranica na bosanskom jeziku, na ovim stranicama je i po jedan ili dva linka za stranice na njemačkom, albanskom, holandskom, te jedna bilingualna stranica na engleskom i njemačkom jeziku.

Cjelokupan diskurs ovog islamskog cyber misionarstva je veoma diskretan. Na stranicama se rijetko, osim u par slučajeva, mogu naći konkretni kontakti i podaci o organizacijama, ustanovama ili društvima koja stoje iza održavanja ovog web-prostora. Zbog ove činjenice, konkretizacija i tačno određenje u smislu pravca ovakvih islamskih misionarskih pravaca je prilično komplikovan zadatak.

Posjetioci ovih stranica se na dvije stranice mogu djelomično upoznati sa deklariranom misijom. “Osnova naše vjere islama je tewhid, obožavanje samo Allaha, s.v.t, bez činjenja mu sudruga u ‘ibadetu… Mi imenom naše stranice (Suza za tewhidom) želimo ukazati na važnost tewhida i njegov gurbetluk (osamljenost) danas,” ističe se na jednoj stranici[2], dok se u odjeljku “O nama” druge stranice kaže: “Mi pozivamo u obožavanje samo Allaha, subhanehu ve te’ala, kao što nam je naređeno u Kur’anu… Mi pozivamo u hidžru (iseljenje) Allahu, s.w.t, kroz 'la ilahe illellah', odricanjem, mržnjom, neprijateljstvom i tekfirom širka i mušrika pa makar oni bili i očevi naši, sinovi naši, braća naša ili rođaci naši. Mi pozivamo i u hidžru Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, slijeđenjem njegovog sunneta…Mi pozivamo u ispoljavanje tewhida, kroz riječi i djela, kao što su to radili svi poslanici kao Ibrahim, a.s., i Muhammed, s.a.v.s. Mi pozivamo u sprovođenje tewhida u svim segmentima života. Pozivamo u robovanje Allahu, umjesto robovanja stvorenjima. Mi ne cijenimo ljude po titulama nego po tewhidu. Mušrik sa titulom, pa makar on važio za alima, nije naš brat, mi ga se odričemo i tekfirimo ga. Onaj ko nam dođe sa tewhidom, on je naš brat pa makar živio na drugom kontinentu i govorio drugim jezikom.”[3]

U nekim tekstovima, raspravama i fetvama, sebe nazivaju mudžahidima.[4] U proglasu saudijskom režimu napisanom nakon poziva saudijskog kralja Fahda, a pročitanog od strane današnjeg kralja Abdullaha, da se “mudžahidi moraju predati u roku od mjesec dana, (novembar, 2006. godina) od strane jednog od njihovih autoriteta, uz oštre kritike i ozlojeđenost ovim režimom, stoji zaključna indikativna rečenica: “Vaš otac, sluga Engleza, je izdao naše pretke 'El-Ihwan' u mjestu zvanom es-Sebila. Ova izdaja neće biti ponovljena sa nama, uz Allahovu pomoć.” Ovo je rijedak momenat u kome se ideologija koja se prezentira na ovim internet stranicama može povezati sa nekim historijskim pokretom kao što je to slučaj sa pokretom "El-Ihwan" sa kraja 19 stoljeća. Iako ideje i diskurs koji se nudi na ovim stranicama ukazuju na sličnost sa ideologijom pokreta Et-Tekfir wa-l-hijra iz Egipta, ovdje se ne radi o pokretu koji je imao svoj poltički momenat krajem 1950-1960tih u Egiptu. S druge strane, ako se pogleda u autoritete može se zaključiti da zagovornici ovog diskursa uglavnom vezuju na ono što oni smatraju pravim i istinskim učenjem Muhammeda ibn Abdu-l-Wahhaba i njegovih potomaka, te generacija autoriteta saudijske uleme, posebice pokrajine Nedžd, (u nekoliko navrata se nailazi na argumente koji se nazivaju “Mišljenje uleme Nedžda”) s tim da se današnja zvanična saudijska ulema optužuje za privrženost režimu, podilaženje vlastodršcima i odstupanje od “pravog puta.”

U metodološkom smislu, sagledano iz perspektive glavnih tema o kojima se naširoko raspravlja na ovim stranicama, (kao i u slučaju pomenute egipatske organizacije koja je sebe nazivala Al-Gama’a Islamiyya, a kojoj je egipatska vlada dala ime Et-Tekfir wa-l-hijra) te drugih savremenih reakcionarnih pokreta (poput Hizbu-t-Tahrira, primjerice) u odnosu prema vladajućim režimima na Bliskom Istoku, primjetan je jedan reakcionarski, ekskluzivistički stav u kojem se vladajući režimi optužuju kao nevjernički, neislamski jer se u njima ne primjenjuje šerijat. Posebno je ocjena režima kao i naroda koji živi pod tim režimima izrazita i nedvosmislena ukoliko se u određenoj zemlji “sudi” po zakonu kojeg donesu ljudi, ili ukoliko postoji neka vrsta izbora i izbornog sistema, jer se demokratija apriori odbacuje kao širk (nizamu-l-kufr), sistem kufra.[5]

Ukoliko se ovaj koncept “suđenja” ili “tehakuma” (arbitraže koja se čini mimo onog što je objavljeno u Kur’anu ili naređeno u sunnetu) promatra sa historijskog gledišta neke paralele se mogu naći sa ranim i izumrlim pokretom haridžija (al-Khawarij). Stoga bilo kakvo precizno imenovanje ovog trenda u savremenom cyber-misionarstvu može lahko biti pogreška, a u samim tekstovima i raspravama autoriteta koji su ponuđeni na ovim stranicama evidentna je svijest zagovornika ovog pravca o nazivima i imenima koja se danas od strane mainstream muslimanske zajednice daju ovakvim skupinama. Otuda smo i u naslovu ove studije kao jedino moguće naučno sagledavanje ovog fenomena, zbog izrazite diskrecije koja vlada u pogledu onoga što stoji iza ovakvih cyber-pojava (imena i kontakti su uglavnom pseudonimi) odlučili se imenovati ovaj fenomen kao trendove neke nove tekfirske ideologije, tekfirske zbog koncepta tekfira kao središnjeg koncepta na kojem se ideologija ovih stranica zasniva. Najeklatantniji primjer u kome se vidi raskol i koncepcijska diskrepanca sa onim što se danas smatra zvaničnim tumačenjem islama u Saudijskoj Arabiji jeste booklet autora Husejna Mahmuda pod naslovom “Mi smo zalutala omladina: Molimo podučite nas, uputite nas, ispravite nas!” (“We are ignorant deviants; Please, teach us, guide us, correct us!” - Plav, Sandžak, juni, 2005. godine) u kojoj se na jedan lucidno retorički i podsmjehivački način ukazuje i odgovara zvaničnoj ulemi na Arapskom poluotoku na promjeni kursa, kojeg su, “nekada naučavali”, a danas o tim stvarima imaju sasvim drugačije stavove i mišljenja prvenstveno o “džihadu”, “napadima na nevjernike”, te stradanju civila kao kolateralne štete prilikom atentata i bombaških napada itd.

Treba na kraju ovog uvoda spomenuti i jednu od primjetnih odlika ovakvih savremenih sekti, a ona se izražava u konstantnoj i progresivnoj mutaciji i cijepanju – na ovo ukazuju rasprave i međusobna optuživanja i isključivanja, veoma prisutna posebice kod mlađih i “novijih” autoriteta ove skupine. Desetine audio rasprava, tvrdnji i odgovora na “potvore” “sumnje”, argumentiranja i kontra-argumentiranja, kao i transkripti ovih diskusija dostupni su i veoma interesantni za sagledavanje razvoja ovakvih cyber trendova.

Glavne teme

Nevjerovanje u taguta

Jedan od ključnih termina i predmeta rasprava koje se vode na ovim stranicama je termin “tagut.” Frekvencija ove riječi u raspravama, ukazuje na centralitet i važnost ovog pitanja za one koji sebe nazivaju “istinskim sljedbenicima tewhida.” Najkraća definicija ove riječi jeste “lažno božanstvo.”

Tagut dolazi od riječi “tugyan” što znači prelaziti granicu. “Tako da svako onaj ko sudi po nečemu s čim nije došao Poslanik, s.a.v.s, ili vlada po nečemu što nije od Poslanika, s.a.v.s, sudi i vlada po tagutu,” obašnjenje je koje navodi u jednoj od rasprava.[6]

U odgovoru na pitanje šta je tagut u jednoj raspravi se navodi da je “većina učenjaka prihvatila ovakvu definiciju taguta: 'Sve što se obožava mimo Allaha, pa makar i samo jednom vrstom ibadeta, a ono što se obožava je time zadovoljno naziva se tagut.'” Potom se donosi komentar Muhammeda ibn Abdu-l-Wehhaba koji glasi: “Tagut uopšteno je sve ono što se obožava mimo Allaha, s.w.t, i zadovoljno je tim obožavanjem, a to uključuje one koji se obožavaju, slijede i kojima se pokorava mimo Allaha, s.w.t., – svi oni su taguti.”[7] U većini rasprava o tagutu navode se kur’anski ajeti, a najeksplicitniji je 256. ajet sure El-Bekara u kome se kaže: “Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti,  - A Allah sve čuje i zna.” U tom kontekstu se navodi i fetva Ibn Tejmijje (Fetva, tom 28., str. 200) po kojem osoba koja se obožava mimo Allaha i ne odrekne se tog statusa, ona postaje tagutom. Slijedi i navod hadisa Poslanika u kojem stoji da: “Oni koji slijede i obožavaju tawagite (množina od tagut), sami su tawagiti.”

Klasični islamski stavovi po pitanju značenja ovog pojma, pri čemu se tagut određuje kao šejtan, sotona, se od sljedbenika ovog diskursa odbacuju. Tagut po njima može biti čovjek, drvo, kamenje, rabin, sveštenik, zakon i onaj ko ga sprovodi (zakonodavac), a mišljenje da je tagut sotona se odbacuje jer se smatra da se ovim pristupom “pokušava prikriti činjenica da su naši vladari taguti, protiv kojih se mora boriti sve dok sva vlast ne bude Allahova.”

U poglavlju u kome ćemo donijeti outline of arguments više ćemo se zabaviti ovom tematikom, a ovdje treba spomenuti da je koncentracija rasprava o tagutu na ovim stranicama veoma obilna i na što ukazuju brojna audio predavanja naslovljena “Kufr u taguta” koja se mogu downloadovati i u transkript verziji. Uz to što se “nevjerovanje u taguta” drži jednim (prvim i čak suštinskim) od dijelova vjerovanja u Allaha, ono je svojevrsni diskvalifikativni faktor u konceptu “tekfira”, posebice u segmentu suđenja po zakonima koji nisu objavljeni od Allaha. U nekim raspravama nalazimo da je kufr u taguta  šart ispravnosti imana (vjerovanja) u Allaha i jedan ogroman, veliki, važan rukn (uvjet) vjerovanja u Allaha, tj. kojeg obuhvata rukn negacije …”[8]

Kod predstavljanja vrsta taguta na jednoj stranici zatičemo fetvu Muhammeda ibn Abdu-l-Wehhaba naslovljenu “Glave taguta” koja identificira pet vrsta taguta kroz kur’ansku argumentaciju: šejtan, nepravedni sudija koji mijenja propise Uzvišenog Allaha, onaj koji sudi nečim što Allah nije objavio, onaj koji tvrdi da zna skriveno (el-gajb) mimo Allaha, onaj kome se čini ibadet mimo Allaha i time je zadovoljan. Fetva završava konstatacijom koja se poziva na 256. ajet sure El-Bekare (koji je inače najcitiraniji argument za koncept taguta): “Znaj da čovjek ne postaje muminom (vjernikom), osim kufrom u taguta.” U kontekstu političke primjene ovog termina skoro svi režimi arapskog svijeta se identificiraju kao tagutski, a njihovi vladari se imenuju kao taguti. Tako npr. u već pomenutom proglasu “O, murtedi! Nećemo se predati!” kojeg potpisuje šejh Ubejj Abdurrahman El-Utejbi saudijskom režimu koji je izdao ultimatum za predaju “mudžahida” 2006. godine opetovano se obraća sa pozivom “O taguti!”.

Tekfir – proglašavanje nevjernikom

Koncept nevjerovanja u taguta u raspravama na koje nailazimo na ovom cyber prostoru usko je povezan sa konceptom tekfira, glagolske imenice koja dolazi od glagola (keffere – jukeffiru – tekfir)  proglašavanje nekoga kafirom – nevjernikom. “Proglašavanje mušrika kafirima na osnovu argumenata i dokaza iz Allahove Knjige i sunneta Njegovog vjerovjesnika, s.a.v.s, je jedan od najvećih oslonaca vjere,” stoji u jednoj raspravi te se dodaje i to “da će osoba koja to čini biti nagrađena i da se ona na taj način pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.”[9]

S druge strane, obaveza proglašavanja nevjernikom onoga ko počini neko od djela nevjerstva, pored toga što se smatra jednim od glavnih oslonaca vjere, smatra se također da osoba koja to propusti učiniti nije musliman. U ovom kontekstu navode se riječi Muhammeda b. Abdu-l-Wehhaba: “A ti kojem je Allah podario islam, i koji si spoznao da nema boga osim Allaha, nemoj misliti da ako kažeš da je ovo istina i ja se klonim svega što je mimo Njega, ali se neću suprostaviti mušricima niti ću o njima govoriti bilo šta, nemoj misliti da ćeš time zaslužiti ulazak u islam. Nego mora postojati mržnja prema njima, mržnja prema onima koji ih vole, ponižavati ih i iskazivati neprijateljstvo prema njima.” Ovdje se dolazi do poznatog pravila kojim se vode sljedbenici ovog diskursa: “Onaj ko ne čini tekfir, sam je kafir.” Kao potvrda ovom mišljenju je i rasprava po kojoj se odbacuje mogućnost da osoba za neka djela kaže da su djela nevjerstva, a da počinioca tih djela propusti nazvati kafirom.[10]

Slijedeći ovu metodologiju zagovornici i tumači ovakvih rasprava tekfir dispenziraju čak i na one muslimane koji vanjštinom obavljaju islamske propise, ali su učinili neko djelo velikog širka. “Može čak i da klanja namaz i sl., ali ga vidiš da je uradio veliki širk ili da se on obožava mimo Uzvišenog Allaha, a da je time zadovoljan… a ko je to? Kako se u šerijatu naziva taj koji je obožavan mimo Uzvišenog Allaha, a time je zadovoljan? Zove se tagut. Obaveza ti je da mu negiraš ime islama i da mu daš – koje ime? Da mu daš ime kufra i da mu daš ime taguta i to je ona akida za koju želimo da se proširi…”[11]

U pogledu načina kufra u taguta isti autor citira Muhammeda b. Abdu-l-Wehhaba: “Način činjenja kufra u taguta jeste: 1. Da si uvjeren u zabranjenost i neispravnost obožavanja taguta; 2. Da ga napustiš; 3. Da ga mrziš; 4. Da si mu neprijatelj; i 5. Da ga proglasiš nevjernikom.”[12]

Indikativno je upozorenje koje autor upućuje svojim slušaocima (predavanja se održavaju putem internet servisa PalTalk), a koje je vezano za muslimane Balkana: “Zato vas ovdje upozoravam na jednu stvar: Da izbacite iz svakodnevne upotrebe izraz: ‘ovi naši muslimani’. Ne smijete to tako da radite. Ako znate da čovjek o kome vi govorite nije musliman, ne smijete vi za njega da kažete da je musliman. To mora da se izbaci, braćo, zato što su, rekli smo, islam i musliman šerijatska imena, šerijatski pojmovi. Ne smiješ ti njega nazivati muslimanom. Nazvat njega muslimanom ti je kod Allaha isto kao da nazoveš Busha muslimanom. Nikakve tu razlike nema, zato što smo mi saznali da islam nije izgovaranje šehadeta, već je izgovaranje šehadeta samo išaret (naznaka) na islam u koji ulazi izgovaranje šehadeta.”

Konkretno se o Bosni i Sandžaku autor izjašnjava: “Haqq (istina) je da trebamo doći do Allahovog propisa. Osnova u Bosni i Sandžaku je da je dolje kufr i da su dolje ljudi kafiri, jer svako ide na biranje (glasanje), svako ide da glasa, dolje nema tewhida više, ali još uvijek, kada vidimo čovjeka da izgovara šehadet, da uči ezan i ikamet, da klanja namaz, svjedočimo mu da je musliman sve dok ne vidimo kod tog čovjeka da radi ili govori nešto što ga izvodi iz vjere. Mogu da kažem da je osnova kufr, ali svjedočim mu, dajem mu vanjštinski islam kada vidim znakove islama, poput dva šehadeta, ezana, ikameta, namaza, hadždža…”

Isti autor, čak, ide dotle da Bosnu i Hercegovinu i prostore Balkana smatra kao prostorima na kojima nije bilo islama niti muslimana. “Ja ovdje govorom mislim na Bosnu i na sve 'naše' prostore za vrijeme rata. U Bosni nije bilo islama za kojeg se vežu riječi učenjaka, u Bosni nije bilo islama, niti je bilo muslimana. Ja otvoreno kažem i ko god hoće neka dođe da razgovara sa mnom. I ne samo Bosna, već sve one zemlje na Balkanu. Gdje je tamo bio tewhid i gdje je tamo bio kufr u taguta? Naprotiv, za vrijeme rata i kada je haqq (istina) došao, vjera u taguta je bila vjera naroda,” ističe isti autor argumentirajući svoj stav sekularnim uređenjem BiH, postojanjem predsjednika, te armije koja se borila za uspostavu demokratske, sekularističke, multinacionalne, multikulturalne, pluralističke države.

 

[1] Glavne internet stranice koje su nam poslužile kao izvori za sagledavanje ovog fenomena su: www.kelimetulhaqq.net , www.el-tewhid.com , www.imamitewhida.com , www.suza-za-tewhidom.com , www.put-istine.com , www.al-muwahidun.de

[2] Vidi: http:// www.suza-za-tewhidom.com/index2.php?option=com_content&task=view&id=20&pop-1&page=0&Itemid=49

[3] Vidi: http:// www.el-tewhid.com/index2.php?option=com_content&task=view&id=27&pop-1&page=0&Itemid=55

[4] Vidi: Šejh Ebu Muhammed El-Maqdisi, “Karavan ide, a psi laju” http:// www.kelimetulhaqq.net/index2.php?option=com_content&task=view&id=81&pop-1&page=0&Itemid=57

[5] Vidi: “Demokratija = Terorizam!!!”, http: // www.kelimetulhaqq.net/index2.php?option=com_content&task=view&id=96969&pop-1&page=0&Itemid=57

[6] Sulejman b. Abdullah, “Vlast pripada samo Allahu,” Vidi: http: // www.imamitewhida.com/index2.php?option=com_content&task=view&id=72&pop-1&page=0&Itemid=1

[7] http: // www.kelimetulhaqq.net/index2.php?option=com_content&task=view&id=55122&pop-1&page=0&Itemid=57

[8] Vidi: Mes’ele vezane za kufr u taguta, 2. dio” transcript audio predavanja Ebu Muhammeda. www.kelimetulhaqq.net

[9] Vidi: http: // www.kelimetulhaqq.net/index2.php?option=com_content&task=view&id=195446&pop-1&page=0&Itemid=57

[10] Vidi: http: // www.kelimetulhaqq.net/index2.php?option=com_content&task=view&id=117109&pop-1&page=0&Itemid=57

[11] Vidi: Mes’ele vezane za kufr u taguta, 1. dio” transcript audio predavanja Ebu Muhammeda. www.kelimetulhaqq.net

[12] Ibid.

[13] Vidi: Mes’ele vezane za kufr u taguta, 2. dio” transkript audio predavanja Ebu Muhammeda. www.kelimetulhaqq.net

[14] Vidi: AbdulWedud, OSNOVA ISLAMA koju svaki čovjek mora da zna da bi bio musliman, Plav, Sandžak, februar, 2008. godine, (PDF download dostupan na www.kelimetulhaqq.net ) str. 121.

[15] Ibid., str. 124.

[16] Vidi: http: // www.kelimetulhaqq.net/index2.php?option=com_content&task=view&id=96969&pop-1&page=0&Itemid=57

[17] Sulejman ibn Nasir El-Ulwan, Zaista Allahova pobjeda je blizu, Et-Tibyan Publications, prijevod sa engleskog (pdf download dostupan na www.kelimetulhaqq.net ) str. 25.

[18] Vidi: AbdulWedud, OSNOVA ISLAMA koju svaki čovjek mora da zna da bi bio musliman, Plav, Sandžak, februar, 2008. godine, (pdf download dostupan na www.kelimetulhaqq.net ) str. 56.

[19] Ibid, str. 56-61.

[20] Ibid, str. 22-23.

[21] Vidi: http: // www.imamitewhida.com/index2.php?option=com_content&task=view&id=73&pop-1&page=0&Itemid=1

[22] Abu Hamzah al-Afghani, “Either Muslim or Mushrik: The Crushing Evidences Against the Abominable Bid’ah,” prijevod na engleski sa arapskog, septembar, 2008., str. 16-17. (Dostupno u PDF formatu na: www.risalatulanbiya.com )

[23] Vidi: Šejh Sulejman bin Nasir El-Ulwan, Allahova pomoć je zaista blizu, Plav, Sandžak, septembar, 2006. godine, str. 45-50. (pdf download knjige dostupan na www.kelimetulhaqq.net ).

[24] Vidi: Mes’ele vezane za kufr u taguta, 2. dio” transcript audio predavanja Ebu Muhammeda, str. 14-15. ( www.kelimetulhaqq.net )

[25] Vidi: Šejh Nasir bin Hamed El-Fahd, Može li biti džihada bez halife (imama)? http: // www.kelimetulhaqq.net/index2.php?option=com_content&task=view&id=99&pop-1&page=0&Itemid=57

[26] Ibid. Nakon što je Poslanik, a.s., sklopio ugovor na Hudejbiji, a u sklopu kojeg je stajala i odredba o povratu eventualnih disidenata sa mekkanske strane, Ebu Basir se pojavio kao novi konvertit i zatražio je od muslimana da spriječe njegovo vraćanje u Mekku. Nakon što je to Poslanik, a.s., odbio učiniti, Ebu Basir je ubio dva mušrika i pobjegao ka morskoj obali (Crveno more) odakle je autonomno djelovao i nezavisno vodio “džihad.”

[27] Vidi: Dokazi da je isbal haram, knjiga dostupna za download na www.kelimetulhaqq.net

[28] Ibid.

[29] Vidi: Obavjestenje, Zekatu-l-fitr, http: // www.kelimetulhaqq.net/index2.php?option=com_content&task=view&id=195449&pop-1&page=0&Itemid=118

[30] As a pattern we used the booklet authored by shaikh Sulaiman bin Nasir al-Ulwan “Allah’s help is close indeed!” Its translation from Arabic into English is published by Et-Tibyan Publications, its download is available in Bosnian language at www.kelimetulhaqq.net

[31] Slijedeći ajeti su veoma prisutni kao argumenti: Qur’an 51:56; 3:64; 6:151-153; 16:36; 3:31.

[32] Ovo je je jedno rijetko mjesto gdje se koncept taguta tumači u klasičnom muslimanskom razumijevanju – kao “šejtan.” U drugim situacijama “tagut” ima značenje nasilnog vladara, onog koji donosi zakone mimo Allahovih i po njima sudi.

[33] Vidi: Sulaiman bin Nasir al-Ulwan, Allah’s help is close indeed!, published by Et-Tibyan Publications, Plav, Sanjak, September, 2006, p. 16. (The download is available in Bosnian language at www.kelimetulhaqq.net )

[34] Vidi: Ibid., p. 17.

[35] Kur’anski ajeti koji se navode kao argumenti: 60:4; 19:48,49; 18:16.

[36] Vidi: Sulaiman bin Nasir al-Ulwan, Zaista je Allahova pobjeda blizu, Et-Tibyan Publications, Plav, Sandžak, September, 2006, p. 37-38.

[37] Kur’anski ajeti koji se navode kao argument: 24:55; 39:17-18;

[38] Kur’anski ajeti koji se navode kao argument: 22:40; 30: 47; 3:160.

[39] Vidi: Sulaiman bin Nasir al-Ulwan, Zaista je Allahova pobjeda blizu, Et-Tibyan Publications, Plav, Sandžak, September, 2006, p. 43.

[40] Ibid. 43-45.

[41] Vidi: Šejh Nasir bin Hamed El-Fahd, Može li biti džihada bez halife (imama)? http: // www.kelimetulhaqq.net/index2.php?option=com_content&task=view&id=99&pop-1&page=0&Itemid=57

[42] Vidi: Mes’ele vezane za kufr u taguta, 2. dio” transcript audio predavanja Ebu Muhammeda, str. 14-15. ( www.kelimetulhaqq.net )

[43] Vidi: Sulaiman bin Nasir al-Ulwan, Zaista je Allahova pobjeda blizu, Et-Tibyan Publications, Plav, Sandžak, September, 2006, p.46-48.

[44] Ibid., 48.

[45] Logo i ime stranice www.kelimetulhaqq.net inspirisani su riječima “word of truth” a uz logo se navode tri hadisa zabilježenih u Sunenu Ebu Davuda, Et-Tirmizija and Ibn Madže, potom hadis kojeg bilježi Hakim i hadis kojeg bilježi Imami Ahmed.

[46] Vidi: Sulaiman bin Nasir al-Ulwan, Zaista je Allahova pobjeda blizu, Et-Tibyan Publications, Plav, Sandžak, September, 2006, p. 57.

[47] Ibid., p. 58.

[48] Ibid., p. 62.

[49] Qur’anic verses that are mentioned as arguments: 9:41; 2:193; 9:123; 4:75-76; 8:39; 9:5; 9:29.

[50] See: Sulaiman bin Nasir al-Ulwan, Allah’s help is close indeed!, published by Et-Tibyan Publications, Plav, Sanjak, September, 2006, p. 75.

[51] Abd-Allah ibn Abbas (618-619 CE) was a cousin of Prophet Muhammad. Ibn Abbas is revered by Muslims for his knowledge. He was an expert in interpretation of Qur’an (at-tafsir), as well as an authority on the Hadith, islamic tradition, teachings and sayings of Prophet Muhammad.

[52] Abdullah ibn Umar (614-693 CE) was the son of the second Caliph Umar ibn al-Khattab. He was a prominent authority in prophetic traditions (hadith) and law.

[53] Abdullah ibn Mas'ud (d.ca.652) was very close companion of the Prophet Muhammed and specially important for traditions on the interpretation of the Quran. He was well known for his  skills in recitation of Holy Book.

[54] Qatada ibn al-Nu'man (d.632  CE) was one of prominent companions of Prophet Muhammad and transmitter of hadith. He was also known for his commentaries and opinions in the field of interpretation of Qur’an.

[55] Abu Ja'far Muhammad ibn Jarir al-Tabari (838-923 CE) was one of the earliest, most prominent and famous Persian historians and exegetes of the Qur'an, most famous for his Tarikh al-Tabari (History of the Prophets and Kings) and Tafsir al-Tabari (Tabari’s Commentary).

[56] Abu 'Abdullah Muhammad ibn Ahmad ibn Abu Bakr al-Ansari al-Qurtubi (1214 – 1273 CE) was a famous classical Sunni Maliki scholar. Born in Cordoba, Spain he was an eminent scholar who specialised in islamic jurusprudence and traditions (fiqh and hadith) The most famous of his writings is his twenty-volume Commentary of Qur’an entitled Tafsir al Jami' li-ahkam al-Qur'an.

[57] Abu Al-Fida, 'Imad Ad-Din Isma'il bin 'Umar bin Kathir (1301–1373) was an Islamic scholar and renowned commentator on the Qur'an. He was born in in Busra, Syria, and was taught by Shaikh ul-Islam Ibn Taymiyyah. Ibn Kathir wrote a famous commentary on the Qur'an named Tafsir ibn Kathir.

[58] Ahmed ibn Hanbal (780 - 855 CE) was an important Muslim scholar and theologian He is considered the founder of the Hanbali school of fiqh (Islamic jurusprudence) one of the four major Sunni schools of law in Islam.

[59] Abu Abdullah Muhammad ibn Abi Bakr ibn  Sa’d Ibn al-Qayyim al-Jawzi (1292-1350 CE) was a famous Sunni Islamic jurist, born in Hauran near Damascus, Syria. He was commentator on the Qur'an, astronomer, chemist, philosopher, psychologist, scientist and theologian. He wrote extensively on human behavior and ethics, and in Islamic studites he focused in the sciences of tradition and law.

[60] Taqi ad-Din Ahmad ibn Taymiyyah (1263 – 1328 CE), was a Sunni Islamic scholar born in Harran, located in what is now Turkey, close to the Syrian border. He lived during the troubled times of the Mongol invasions. Adherent of Hanbali school of law he was well know for his reformistic ideas and in his teachings and activities he sought the return of Islam to its sources, the Qur'an and the Sunnah. His teachings strongly influenced Muhammad ibn Abul Wahhab, the founder of what is widely known as Wahabi movement/interpretation of Islam.

[61] Muhammad ibn Abdul Wahhab bin Sulayman bin Ali et-Tamimi al-Hanbali (-1792. CE) was born i Uyayna, province of Najd, what is now Saudi Arabia. Early education Abdul Wahhab received from his father Abdul-Wahhab bin Sulayman, then he went to Makkah and Madina in effort to obtain wider knowledge about Islamic disciplines. Next stop was Iraq, Basra, where he met various lerned scholars before returning home to Uyayna. Soon the news of Abdul Wahhab reached local Arabian leader Muhammad bin Saud of Dairya and after their meeting they decided to form religious-political alliance which is widely known as a start of Wahhabi movement. Dariya became center of Abdul-Wahhab missionary as well as nucleus of future idea of the state with the Home of Saud as political and ideology of Abdul Wahhab as religious power.

[62] Vidi: http: // www.imamitewhida.com/index2.php?option=com_content&task=view&id=16&pop-1&page=0&Itemid=26

[63] Abu Muhammad Asem al-Maqdisi (assumed name of Mohammad Tahir al-Barqawi) was born in 1959 in the city of Nablus, Palestine. At a young age he emigrated to Kuwait, and later enrolled for studies at the University of Mosul, Iraq. The writings of Maqdisi have a wider following; a study carried out by the Combating Terrorism Center of the United States Military Academy concluded that Maqdisi "is the most influential living Jihadi Theorist" and that "by all measures, Maqdisi is the key contemporary ideologue in the Jihadi intellectual universe". He is currently in the custody of the government of Jordan. The Tawhed pro-terrorism jihadist website, which he owns continues to operate; the USMA report describes it as "al-Qa`ida's main online library."

[64] See: Ebu Muhammed El-Maqdisi, Karavan ide, a psi laju, objavljeno na: http://www.kelimetulhaqq.net/index.php?option=com_content&task=view&id=81&Itemid=94

[65] Abd-al Mun'em Mustafa Halima Abu Basir aka Abu Basir al-Tartusi, is a Syrian Islamist living in London. Although described as "primary Salafi opinion-maker guiding the jihadi movement,”Abu Basir leveled harsh criticism against the 7 July 2005 London bombings. Two days after the bombing he published a fatwa on his website that protested the killing of British civilians as a “disgraceful and shameful act, with no manhood, bravery, or morality. His fatwa drew angry responses in Jihadi forums.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine