Igra kao razonoda i vrijeme odmora nije zabranjena po islamu, naprotiv islam podstiče na neke od njih u kojima čovjek jača svoju psiho-fizičku kondiciju ili usavršava korisne vještine kao što su plivanje, hrvanje, streljaštvo i sl. Ostale igre su u osnovi dozvoljene, ukoliko ne postoji Tekst (jasan šerijatski dokaz) koji ih zabranjuje ili ako one ne uzrokuju zapostavljanje dužnosti ili činjenje harama. Po savjetu dr. Jusufa El-Karadavija igra i zabava u našem životu trebaju biti prisutne onoliko koliko dodajemo soli u hranu. Kao što je hrana bez soli neukusna, tako je i život bez igre i razonode težak i nemoguć, ali ako se previše stavi soli u hranu ona tada postaje gotovo beskorisna, pa tako i život ukoliko postane samo igra i zabava, on gubi svoj smisao.

Zabranjene igre

S obzirom da postoji puno vrsta igara na sreću i da ih je gotovo nemoguće pobrojati, a pogotovu u ovom članku, mi ćemo ih podijeliti u tri kategorije prema esencijalnom pitanju od kojeg često zavisi šerijatskopravni tretman igre, a to je: Ko obezbjeđuje nagradu?

Prva kategorija: Ako se nagrada ili jedan njen dio obezbjeđuje od učesnika, a nju dobija jedan ili više njih, na osnovu sreće i slučajnosti, a ostali budu gubitnici onda je to zabranjena igra na sreću. U ovu kategoriju spadaju sve hazardne igre kao što su loto (lutrija), bingo, tombola, klađenje i sl. Ova vrsta igre je zabranjena Kur'anom, sunnetom i konsenzusom islamskih učenjaka. Činjenica da jedan dio nagradnog fonda organizatori ovih igara daju u humanitarne i dobrotvorne svrhe, to opet ne čini ove igre dozvoljenim jer je kocka zabranjena bez obzira šta se s njom želi postići. Predislamski Arapi kada su se kockali jedan dio nagrade (tj. dio deva) su dijelili siromasima, i to je korist od kocke koju Uzvišeni Allah spominje u 219. ajetu sure El-Bekare, ali i pored toga kocka je kasnije zabranjena. Konačna zabrana je došla u riječima Uzvišenog: „O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sječanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti?“ (El-Maide, 90-91.) (Rezolucija br. 7 „O lutriji“ sa XIV zasjedana Vijeća akademije islamskog prva iz Mekke) Primjećujemo da Allah u ovom ajetu kocku spominje zajedno sa vinom tj. alkoholom, i stavlja ih u istu ravan te nas upozorava da pomoću njih šejtan pravi mržnju i razdor. Ovim se želi ukazati na težinu grijeha kocke i alkohola.

Koliko je velik i težak grijeha kockanja govori i hadis koji bilježi Buharija da je Allahov poslanik, s.a.v.s, rekao: „Ko kaže svome prijatelju: „Hajde da se kockamo“, neka podijeli sadaku.“ Hadis ekslicitno ukazuje da je kockanje veliki grijeh gdje i sami spomen iste zahtijeva dijeljenje sadake. Dakle, onaj ko pozove na kockanje mora podijeliti sadaku kao kefaret (iskup za grijeh), a šta tek treba uraditi onaj ko se kocka. Ovaj hadis nudi najbolji odgovor onima koji smatraju da kockanje sa malim iznosima nije veliki grijeh.

Hazardne igre su zabranjene jer je to jedan vid uzimanja tuđeg imetka na nedozvoljen način. Naime, postoje dva vida uzimanja tuđeg imetka na nedozvoljen način. Prvi, bez saglasnosti vlasnika imetka i to krađom, uzurpiranjem, varanjem isl., i drugi vid uz saglasnost vlasnika imetka i to putem kamate i kocke. Iako kod ovog drugog vida postoji načelna saglasnost vlasnika imetka da mu se on uzme on je ipak zabranjen jer je to uzimanje tuđeg imetke bez valjana, opravdana i šerijatski legitimna razloga. Ibn Tejmijje kaže: „Kockanje je pogubnije od kamate jer ono obuhvata dvije štete: uzimanje imetka na nedozvoljen način i upražnjavanje zabranjene zabave. Ono odvraća od sjećanja na Allaha i od namaza, te unosi neprijateljstvo i mržnju među vjernike. Zato je kocka zabranjena prije kamate.“ (El-Mevsu'a el-fikhijje, mejsir)

U zabranjene igre spadaju i takmičenja kod kojih takmičari moraju direktno ili indirektno platiti pravo na učešće u igri kao što su nagradne igre putem telefonskih ili SMS poziva koji se tarifiraju, to jest naplaćuju, posebnom tarifom.

Dozvoljene igre

Druga kategorija: Ukoliko bi nagradu obezbijedilo treće lice koje ne učestvuje u igri ili takmičenju onda je dozvoljeno učestvovanje u takvoj igri pod uslovom da igra sama po sebi bude dozvoljena (tj. da cilj igre bude legitiman)  i da se ne kosi sa intencijama šerijata. Zato je dozvoljeno organizovanje raznih takmičenja u kojima nagradu obezbjeđuje donator bilo pojedinac, grupa ili pravno lice (organizacija ili institucija) a dobijaju je pobjednici koji su je zaslužili na osnovu pokazanog znanja ili vještina, ili gdje su svi prisutni (učesnici) potencijalni dobitnici nagrade, a nagrada se dodjeljuje nekima od njih izvlačenjem njihova broja ili na neki drugi način. 

Nagradne igre o kojima islamski pravnici nemaju jedinstven stav

Treća kategorija: Nekada trgovački centri ili poslovne kompanije organizuju nagradnu igru pri kojoj dijele kupone svojim kupcima / mušterijama i na kraju izvlačenjem kupona određuju dobitnika nagrade. Neki učenjaci smatraju da je ova vrsta nagrađivanja zabranjena jer se temelji na sreći i slučajnosti i ne ulaže se trud. Druga grupa učenjaka smatra ovakav način organizovanja igre dozvoljenim jer ono što se podijeli tretira se kao nagrada ili poklon od kompanije njenim kupcima / mušterijama, i to nije uzimanje tuđeg imetka na nedozvojen način.

Treća grupa učenjaka pravi razliku pa kaže: „Ako je cijena proizvoda bila uvećana i tom razlikom je kupljen poklon onda je to vrsta kocke jer su neki kupci platili više nego što vrijedi proizvod, a zauzvrat nisu ništa dobili, i zabranjeno je učestvovati u takvoj igri. Međutim ako obezbjeđivanje nagrade nije uticalo na cijenu proizvoda onda se to tretira kao poklon i nema smetnje da se učestvuje u takvim igrama.“ (Dr. Husejn Šehate, El-Azhar, ekspert u islamskim poslovnim transakcijama) Ovo mišljenje je kompatibilno sa stavom Međunarodne akademije islamskog prva iz Džedde kojeg je ona iznijela u rezoluciji br. 127-1/14 pod naslovom „Kuponi za nagradne igre.