Uvažena braćo, cijenjene majke i sestre!

Nalazimo se u danima koji prethode jednom od dva naša najveća blagdana. Uskoro ćemo, ako Bog da, dočekati Kurban bajram. Dočekat ćemo dane u kojima je vjernicima propisana žrtva. Rjeđi su među nama oni koji su u prilici da čine žrtvu obavljajući hadž, dok je veći broj onih koji će se žrtvovati klanjem kurbana. Mi koji smo danas tu imat ćemo priliku pokoriti se Uzvišenom Allahu, dž.š., koljući kurban. Zbog toga želim da ove riječi posvetim nama koji smo ovdje i da progovorim o našem ovogodišnjem kurbanu. Nije mi namjera govoriti o obavezi klanja kurbana i propisima  koji se na ovaj čin odnose jer nam je naša obaveza poznata, a propisi uglavnom znani. Mogu, ovom prilikom, jedino sebe i vas podsjetiti da nas je velika većina u današnje vrijeme u obavezi da ovaj propis izvrši i da kao vjernici ovoj se Allahovoj naredbi pokoriti moramo. Sa druge strane svjedoci smo vremenu u kojem se ovaj propis u značajnoj mjeri u našem narodu izvršava, pa zbog toga želim da ovu hutbu posvetim onima koji kurban kolju, onima koji ovaj propis izvršavaju. Želim da nas sviju podsjetim na nešto što je isto toliko bitno kao uvjeti koji su propisani za ispravnost kurbana, a što često zanemarujemo. Želim da podstaknem naše umove da ovo predbajramsko vrijeme iskoristimo u promišljanju kako da svoj kurban učinimo istinskim dobrim djelom, kako da sa svojim kurbanom zaslužimo naklonost i zadovoljstvo našeg Gospodara, Allaha dž.š.!?

Ovdje se, odmah na početku, može postaviti jedno sasvim razumno pitanje, možemo se zapitati šta nam je to potrebno pored propisanih uvjeta za kurban!? U čemu je problem?

Kao i u svakom drugom djelu najznačajnije pitanje je motiv, pozadina koja se u našoj duši krije, snaga koja nas na djelo podstiče. Motiv je toliko značajan, kada je u pitanju kurban, da ga Uzvišeni Allah dž.š. posebno ističe, na njega nas podsjeća, njega nam podcrtava kad kaže: "Ni njihovo meso, ni njihova krv, zbilja, ne stižu do Allaha, ali stiže do Njega bogobojaznost vaša..." (El-Hadždž, 37). Zastanimo malo na ovom ajetu i postavimo, po osnovu njega, sebi nekoliko pitanja. Ne ogleda li se ovodunjalučka korist od kurbana u mesu!? Mogli bismo odgovoriti potvrdo.  Pored mesa, tu su kosti i krv. Kosti Uzvišeni Allah ne spominje u ovom ajetu. One su ionako sporedne. Mogu se upotrijebiti, ali i ne moraju. Spomenuto je meso i krv. Meso je dunjalučka korist od kurbana, dok je krvlju obilježeno njegovo žrtvovanje. Bez krvi nema ni kurbana, a posljedica njenog puštanja je meso koje možemo da upotrijebimo. Međutim, Uzvišenom Allahu dž.š. nije bitna ni krv, koja je simbol žrtve, niti mu je bitno meso kojim čovjek može da se hrani. Našem Gospodaru nije značajna materija, Njemu je bitna naša bogobojaznost, naša svijest o Njemu, naš unutarnji poriv koji je bio uzrokom našeg djela. To je ono što Uzvišeni Allah dž.š. vrjednuje. Zbog toga naša težnja treba da bude usmjerena ka tome da preispitamo taj unutarnji nagon, da preispitamo svoj nijjet, da ustanovimo zbog čega izvršavamo svoj obred. Svakako, mnogi će od nas ovdje kazati; pa dobro, znamo mi svi da je za svako djelo bitna namjera, pa tako i za kurban; i bit će u pravu. Dočim, u našoj nedovoljnoj posvećenosti ovom pitanju, ovoj jedino istaknutoj činjenici koja je našem Gospodaru bitna u pogledu našeg kurbana, se krije odgovor zašto ju je Uzvišeni Allah istakao, zašto je Kur'an posebno naglašava. Zbog toga ovom pitanju želim posvetiti širu pažnju, jer želim da od mog i vašeg kurbana, da od naših kurbana, do našeg Gospodara, voljom Njegovom, stigne potvrda našeg takvaluka, naše bogobojaznosti, našeg nastojanja da budemo jedino Uzišenom Allahu dž.š. pokorni. Stoga moramo da, prije svega, nedvosmisleno progovorimo o tome šta je za neke od naših muslimana u današnje vrijeme kurban.

Ukoliko promislimo o onome što imamo priliku čuti i vidjeti, te po osnovu toga zaključimo zbog čega neki od nas kurban kolju onda na ovom mjestu imamo izrazitu potrebu da o tome otvoreno progovorimo. Tako vas podsjećam da ima između nas onih koji kurban kolju samo zato što to većina čini, pa, eto, žele i oni da se uklope, da ne budu iznimka. Ima i onih koji kurban kolju samo da se ne bi pomislilo da su u neimaštini. Ima i onih koji kurban kolju da bi se uzdigli nad onima koji to ne mogu. Ima i onih koji kurban kolju samo da bi se njime okoristili. Ima i onih koji kurban kolju da bi se o tome pričalo. A ima i onih koji kurban kolju samo da bi ga mogli dati onima od kojih i sami kurban dobiju. Eh, upravo zbog ovakvih okolnosti  koje spomenusmo trebamo da o ovoj našoj temi progovorimo i da srca naša od ovakvih i sličnih iskrivljenih namjera očistimo. Da svojim srcima i dušama pitanje postavimo; zašto kurbane koljemo!? Da iskren odgovor na ovo kratko pitanje dobijemo i da se nakon toga zapitamo da li je to ono s čim pred našeg Gospodara izaći želimo. To je ono o čemu ovih dana misliti trebamo i ono zbog čega svoja srca očistiti moramo! Naši kurbani moraju da budu žrtvovani s ciljem potvrđivanja našeg vjerovanja u našeg Gospodara, Allaha dž.š., naše bogobojaznosti, naše svijesti o Allahu. U našoj žrtvi treba da se očituje naša želja da u svakom stanju budemo i ostanemo samo Uzvišenom Allahu dž.š. pokorni. Naša žrtva nije velika kolika je trebala da bude ona od  Ibrahima, alejhisselam, i u tome je njegova posebnost za sva vremena. Međutim, ono što je Ibrahim, a.s., mogao očekivati od svoga kurbana, koji je trebao da bude sin njegov, treba da bude i naše očekivanje,  a ono se sastoji od spoznaje da naša žrtva, u ime Allaha dž.š., ne može da bude zbog nekog pozadinskog ovodunjalučkog interesa već zbog najjednostavnije želje da se naredbi našeg Gospodara pokorimo, te da srcima i djelima vjeru u Njega potvrdimo. Zbog toga, ne zaboravimo u ovim danima da nas naš najveći neprijatelj, šejtan prokleti, nije na miru ostavio. Ako nas već nije uspio odvratiti od nakane da kurban zakoljemo onda znajte da zasigurno neumorno radi na tome da mi svoj kurban na bilo koji način ugrozimo, pa da kod Gospodara našeg nikakvu korist od njega ne zaslužimo.

Na kraju, znajući da je Uputa, snaga i uspjeh jedino kod Uzvišenog  Allaha dž.š. Njemu se dovom obraćamo: Gospodaru naš, očisti srca naša od svega onoga što bi moglo ugroziti djela naša. Pomozi nam da propise Tvoje samo radi zadovoljstva Tvoga činimo i da se samo u Tvoju nagradu uzdamo, a šejtana spram nas učini nemoćnim. Ukoliko pogriješimo Ti nas nemoj kazniti već nas osnaži da se grijeha svoga prođemo, a ono što Ti voliš prigrlimo. Daruj nam milost Svoju i oprost Svoj. Primi nam kurbane naše i učini ih potvrdom želje naše da samo Tebi pokorni budemo! Amin!

Amir ef. Mahić

glavni imam Medžlisa IZ Kozarac,

imam džemata Kamičani