Dolazak Marokanca Mekkija Turabija, prije 5 godina, u našu zemlju je na sva vrata otvorio pitanje problema sa džinnsko-šejtanskim svijetom i pokazao nam jasnu sliku problema. Prof. Mahmud Karalić je tih dana objavio: „Svakog dana deseci hiljada ljudi različitih zvanja i nivoa shvatanja ispred Zetre čeka u redovima da bi ušli kod tog čarobnjaka i vidara.“ (Bošnjaci. net, 14. novembar 2010. god.)

Torabi je otišao, problemi su ostali. Ko rješava te probleme? Kome smo prepustili džematlije?

Treba napomenuti da je Islamska zajednica ušla u velike generacijske projekte poput Centara za odvikavanje od droga, akcije darivanja krvi, daje se pažnja djeci sa posebnim potrebama, pokazana je velika spremnost i briga u momentima poplava koje su zadesile našu zemlju. Unaprjeđuje se rad sa mladima, vrši se koordinacija bošnjačkih nevladinih udruženja, otvaraju se obdaništa. Jednom riječju kazano Zajednica se približava džematlijama, a sa posebnom pažnjom onim marginalizovanim skupinama. Sve su to procesi koji nezaustavljivo teku i unaprjeđuju Zajednicu. Iz navedenog se vidi da se Islamska zajednica u posljednjih nekoliko godina uhvatila u koštac sa mnogim otvorenim pitanjima i daje na njih kvalitetne odgovore. Jedno od pitanja koje je još uvijek otvoreno i čeka na institucionalno rješavanje jeste učenje RUKJE – liječenje Kur'anom. Potreba za rješavanjem ovog pitanja je velika. Možemo slobodno kazati, potreba za rješavanjem ovog PROBLEMA je velika. Alternativna medicina, nadriljekarstvo, gatanje, sihr, crna magija, ogledanje su pojeve koje su veoma prisutne u našem društvu i našim džematima. Mnogo je ljudi koji traže pomoć od mjesnih imama ovim povodom. Imami često ostaju bez odgovora, i postavljaju dodatno pitanje: „Kako pomoći unesrećenoj porodici?“ Imami su u dilemi kome da pošalju svoje džematlije da ih liječi jer po simptomima evidentno je da imaju problem sa sihrom. Imami često zbog nesigurnosti, ko ispravno liječi, a ko neispravno liječi, prepuštaju džematlijama da sami odluče kome će ići da potraže lijek. S obzirom na to da imami nemaju jasnu sliku rješavanja ovog problema, KAKO očekivati da se naše džematlija pravilno odluče? Problem je još veći jer džematlije traže pomoć u zadnjem momentu, onog trenutka kada se teško psihičko ili tjelesno stanje pogorša. Tada i djelovanje imama bude ograničeno jer imam nema vremena za kvalitetne konsultacije sa kolegama.

Šta da uradi imam koji je pozvat u kuću džematlije gdje sin leži u sobi čas agresivan, čas gubi svijest, žali se na jake bolove??? U toj alarmantnoj situaciji se traži od imama da djeluje. Šta tada uraditi? Kome poslati džematliju? Ili drugo pitanje, šta da uradi imam koji i sam ima problem sa sihrom ili ima člana porodice koji po svim simptomima ponašanja ima problem sa džinnsko-šejtanskim svijetom?

Odgovornost treba preuzeti Zajednica, učeni i odgovorni ljudi trebaju o ovom kompleksnom pitanju naći adekvatna rješenja. Treba odgovoriti na pitanja: „Zašto je znanje imama o liječenju Kur'ana površno? Zašto se kroz obrazovanje imama u nastavnom procesu ne posveti pažnja i ovom važnom šerijatskom pitanju?“

Pouzdano znam da stanovnici nekoliko općina iz čisto muslimanskih sela, idu na kojekakva liječnja POPU! Imami tih područja su jasno u hutbama kazali da je to haram, citirali ajete i hadise, ali nisu ponudili rješenje jer problem postoji.

Smatram da se ovaj paket treba otvoriti i rješavati ovo pitanje.

Predlažem:

1. Da se oformi komisija na nivou Zajednice koja će u saradnji sa nižim nivoima organizovanja (džemati, medžlisi, muftijstva) izraditi bazu podataka „ljekara“ i ko sve „liječi“ u našim džematima. Prije svega to treba uraditi zbog svetosti Kur'ana jer se dotične osobe pozivaju i govore da liječe učenjem Kur'ana, a pouzdano se zna da ne znaju učiti Kur'an.
2. Izdati certifikate onima koji ispravno liječe učenjem Kur'ana-RUKJE i provjeriti njihovo znanje. Svi oni koji ne budu htjeli sarađivati sa nadležnom komisijom sami će sebe diskreditovati. Time će imami i džematlije znati ko liječi na halal način učenjem Rukje.
3. Ovo će nas dovesti do cilja, a to je da Islamska zajednica treba imati upravu-ured-katedru-centar za RUKJU. Ova uprava će se baviti izučavanjem, poučavanjem, provjerom znanja i kontrolom rada učača Rukje. Cilj bi trebao biti da svaki medžlis u skladu sa mogućnostima broja CERTIFICIRANIH učača RUKJE ima prostoriju, mekteb, džamiju, u kojoj će se, svakodnevno, po utvrđenim pravilima, pravnim regulativama Zejednice učiti RUKJA.
4. Provjeriti kako je ova oblast uređena u muslimanskim zemljama pa prenijeti pozitivna iskustva.

Tada ćemo praktično dobiti odgovore na decenijama neodgovorena pitanja šta je RUKJA, a šta gatanje? Ko su ljudi koji Kur'anom liječe, a ko su sihirbazi? Koja su to mjesta, institucije, adrese i ljudi od kojih se može tražiti pomoć?

Cijeli tekst u Preporodu od 15. novembra