digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Aktuelno

Glas imama: Takvaluk u digitalnom svijetu

Autor: Bilal-ef. Hodžić April 10, 2016 0
Glas imama: Takvaluk u digitalnom svijetu

Živimo u vremenu u kojem se informacije prenose digitalnim putem. Riječi, slike, zvuk, video-snimci se u kratkom vremenu, brzinom svjetlosti prenose sa jednog na drugi kraj svijeta.

Upravo ta digitalizacija i brzina prenošenja informacija enormno utječu na naše živote čineći ih kompleksnijim nego što je to bilo kod prethodnih generacija. Elektronski uređaji poput kompjutera, prijenosnih računala (notebook), tableta, pametnih telefona (smartfone), televizijskih uređaja i satelitskih sistema su postali sastavni dio svakog doma. Ova pojava je omogućila brži pristup informacijama, razmjeni ideja i misli, povezivanju sa rodbinom i prijateljima, nove načine učenja, ali je isto tako otvorila Pandorinu kutiju iz koje izlaze sve moguće vrste zla, pokvarenosti i bestidnosti. Danas čovjek može biti najbogobojazniji kada je u svojoj kući, ali isto tako može biti i najnemoralniji a da uopće ne izađe iz svoje kuće. Dobro i zlo je danas postalo samo jedan klik ili dodir (touch) od nas udaljeno. Samo jedan klik nam otvara prozore (windows) dobra ili prozore zla.

Danas čovjek može biti najbogobojazniji kada je u svojoj kući, ali isto tako može biti i najnemoralniji a da uopšte ne izađe iz svoje kuće. Dobro i zlo je danas postalo samo jedan klik ili dodir (touch) od nas udaljeno. Samo jedan klik nam otvara prozore dobra ili prozore zla.

 

Sva ova današnja tehnologija utječe ne samo na naš svakodnevni život  nego i na naš vjerski život. Kako se mi danas prema svemu tome ophodimo? Šta je sa našim takvalukom? Da li u samoći svoga doma ispred tv-ekrana ili ispred kompjuterskih ili tablet ekrana mislimo o Allahu? Zasigurno da smo imali prilike vidjeti osobe koje zatvaraju sočiva svojih kamera bilo to na notbooku ili na tabletu, dok u isto vrijeme surfaju internetom po stranicama nemoralnog sadržaja zaboravljajući da se Allahove kamere nikada ne gase niti ih možemo staviti u stanje pauze.

Interesuje me kako bi se ashabi ili tabiini ponašali u digitalnom svijetu? Kako bi oni odgovorili ovim izazovima? Da li bi raspravljali šta je bolje Iphone ili Samsung edge? Da li bi imali svoj profil na Facebooku, da li bi pravili selfije? Ashabi i tabiini su imali svoje vrijeme u kojem su živjeli, imali su svoje izazove sa kojima su se suočavali. Kako bi se oni ponašali u današnje vrijeme to ne možemo znati, možemo samo nagađati, ali su nam oni ipak utrli stazu u pogledu odnosa prema cjelokupnom životu pa čak i kada se digitalnog svijeta tiče, a to je put takvaluka, put bogobojaznosti. Poslanik, s.a.v.s., je često govorio: „Boj se Boga gdje god da si.“ Ashabi i tabi'ini su ovu Poslanikovu poruku primjenjivali u svim segmentima svojih života što predstavlja i za nas uzor po kojem se živi.

Vjernik je zadužen od Allaha da se čuva svega što je loše. Da čuva svoje oči, svoje uši, svoj jezik, svoje ruke, svoj stomak od onoga što je zabranjeno. A da li to doista činimo imajući na umu da se dobro ali i zlo nalazi u našem džepu. Shodno onome što otvaramo i gledamo na našim pametnim telefonima, takav će biti sud, ali ujedno i nagrada. Neki svoje pametne telefone koriste doista pametno, uče Kur'an, iščitavaju hadise, gledaju Youtube snimke islamskog sadržaja, ali neki se odnose tako naivno i glupo koristeći mobitele samo za igru i zabavu.

Ova digitalizacija je dovela do pojave bolesti koje prije nisu bile prisutne. Jedna od njih je digitalna ovisnost. Mnogi od nas žele podijeliti svoje lijepe momente sa drugima, pokazati destinacije gdje smo i s kim smo bili, šta smo radili, šta smo vidjeli i doživjeli. Naši prijatelji nam najčešće podignu palac na gore kao znak da im se sviđa naša slika, tekst, ili kraći komentar. Neki su toliko ovisni o tuđem mišljenju (lajkanju) da se naljute, ako slučajno nismo pogledali njihov najnoviji profil na socijalnim mrežama i ako nismo ništa komentirali. Neki su postali toliko ovisni o mobitelu da ne mogu bez njega nigdje izaći čak ni u toalet. Kada bi toliko bili ovisni o spominjaju Allaha zasigurno da bi bili bogobojazniji.

Naša omladina se fizički sastane na istom mjestu, ali su duhovno na drugim lokacijama i sa svojim dalekim a ponekad čisto virtualnim prijateljima.

Takvaluk je bitan i kod naše digitalne komunikacije. Mnogi se ne usuđuju svoje mišljenje jasno i glasno izraziti ili nekome otvoreno, u lice, reći. Elektronske poruke su omogućile da to možemo učiniti a da uopšte nikada ne vidimo osobu kojoj pišemo. Možemo reći dosta lijepih, ali i ružnih stvari. I ovdje je bitno kako koristimo naše riječi.

 

 

Oznake
« Srebreničani i brojem svjedoče da su svoji na svome Reportaža o Varešu: Ne živi se od prošlosti »

Povezani članci (po oznakama)

nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine