Cijeli intervju objavljen je u Katoličkom tjedniku.

 

• Poštovani gosp. Jusić, budući da se 15. siječnja obilježava Svjetski dan vjerskih sloboda, što zapravo razumijemo pod samim pojmom „vjerske slobode“?

Davno su brojni autori primjetili kako je izazov slobode religije ili uvjerenja star koliko i historija, a ipak aktuelan koliko i vijesti koje čitamo svakog dana.

Pitanje «vjerskih sloboda» dio su najdrevnijih pripovijesti čovječanstva: Kabil ili Kain je ubio Habila ili Abela nakon svađe o tome kako se valjano prinosi žrtva; Antigona je sahranila Polinika u klasičnom sukobu savjesti protiv državne moći; princ Sidarta Gautama napustio je primamljivi očev dvor kako bi slijedio stazu asketizma; na počecima historije islama, kako primjećuje Nazila Ghane i drugi autori, muslimanima koji su izbjegli od progona pagana u Meki data je sloboda prakticiranja religije pod zaštitom kršćanskog vladara Abesinije, Židovi koji su zbog svoje vjere prognani sa Ibersijkog poluotoka utočište su našli u Osmanskom carstvu pa i našoj Bosni.

Danas pojam «vjerske slobode» je definiran međunarodnim pravnim aktima i našao je svoje mjesto u ustavima  i zakonodavstvima skoro svih modernih državnih i pravnih sistema današnjice. Makar deklarativno.

Dani poput Svjetskog dana vjerskih sloboda su tu da nas podsjete da to nije uvijek bilo tako, ali i da i danas ima mnogo toga da se uradi kako bi se sva ljudska i građanska prava, pa i ono na slobodu mišljenja, savjesti i vjere, učinila trajnom tekovinom čovječanstva koja se nikada i nigdje neće dovoditi u pitanje.

Ideja je to o društvu u kojem država neće favorizirati jedan svjetonazor ili vjeru, nego će stvoriti društvo jednakih mogućnosti za sve.

• U UN-ovoj Općoj deklaraciji o ljudskim pravima navodi se kako „svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere“. Što mislite, koliko se to pravo danas poštuje u svijetu? Stječe se dojam kako je na nekim područjima „sasvim normalno“ da ljudi jedne ili više religija budu permanentno ugnjetavani...

Ljudi koji čvrsto vjeruju u nešto ne bi se trebali osjećati ugroženi od toga da su pored njih neki koji ne vjeruju ili imaju neki drugi sistem vrijednosti ili vlastiti pogled na smisao postojanja. Uzurpacija tuđih sloboda, bila ona na kolektivnoj ili individualnoj osnovi za mene je, između ostalog, i posljedica opće neizvjesnosti i nesigurnosti koja dominira današnjim globaliziranim svijetom. Ljudi koji nisu sigurni u vlastita vjerovanja su najčešće oni koji su isključivi i koji bi silom nametali vlastiti svjetonazor. Ljudi se plaše i onoga što ne znaju i to je idealna kombinacija koja rađa atmosferu u kojoj se sa sumnjičavošću i neprijateljstvom gleda na svaku razliku. Strah od promjena koje donosi novo vrijeme koje relativizira sve, stvara osjećaj nesigurnosti kolektivnih identiteta koji postaju predatorski i koji se okreću protiv manjina koje počinju doživljavati kao opasnost za vlasti bitak. To su najčešće neopravdani i iracionalni strahovi, ali se oni nerijetko i zbog političkih ciljeva sistematski promoviraju.

Problem sa uskraćivanjem vjerskih kao i svih drugog sloboda nije u tome da se uskraćuje pravo nekom svjetonazoru da se manifestuje u nekom društvu, nego što se iza toga krije diskriminacija i isključivanje pojedinaca, građana ili čitavih skupina. Ta isključujuća praksa prema kojoj se neko marginalizira, uskraćuju mu se njegova građanska prava, kao npr. pravo na rad samo zbog njegovog iskazivanja vjere treba biti problematična u slobodnim društvima. Uslovno rečeno nije problem,što je neko protiv neke ideje ili čak vjere, u slobodnom društvu sve ideje podliježu kritici, problem je kada se ljudi koji nose te ideje ili vjerovanja počnu progoniti i marginalizirati. To vodi u diskriminaciju i sistematsku nepravdu.

U tom smislu, imam potrebu ovdje skrenuti pažnju na jednu pojavu za koju mislim da je relevantna a koja se često previđa kada govorimo o ovoj temi. Naime nije dobro, a to se sve češće dešava sa muslimanskim useljeničkim manjinama u Evropi, da se rasprava o njima svodi na njihova ljudska prava, tačnije vjerska prava, a da se zanemaruju njihova građanska prava.

Svaka moderna država bi trebala svakom svom građaninu i građanki garantirati sva njihova ljudska i građanska prava i ljudi ne bi trebali biti diskriminirani na bilo kojem nivou zbog onoga što odluče da vjeruju.

• Kada govorimo o Bosni i Hercegovini, možemo li reći da vjerske slobode u pravom smislu ovdje postoje?

Naše društvo je nakon pada komunizma i sistematskog potiskivanja vjere i vjerskih zajednica iz javnog života doživjelo jedan prodor vjerskog u javni prostor. Vjerom se tokom proteklog rata manipuliralo, njom se i danas politizira. Očito je da ima dosta nesnalaženja u našem društvu kada se govori o mjestu vjere u javnom prostoru, kao i samom poimanju koncepta sekularnog društva i sekularne države. Mi živimo u toj famoznoj tranziciji koja, čini se, treba da traje vječno. Sve nam je, kako kažu naši stari, na vršaju. I na pitanu vjerskih sloboda, ali i sloboda uvjerenja, mi trebamo još jako puno raditi i to se vidi na brojnim otvorenim pitanjima s kojima smo se susreli u posljednje vrijeme. Samo Islamska zajednica se proteklih mjeseci bavila pitanjem zabrane nošenja mahrame na radnom mjestu ili nošenja brade u Graničnoj policiji i brojnih drugih primjera pokušaja uspostave sistemske diskriminacije na vjerskoj osnovi.

• Kako komentirate, nažalost česte, napade na vjerske objekte, vjerske službenike, ali i same vjernike na bh. tlu?

Nažalost, imamo sve češće napade u našoj državi koji se mogu okarakterisati kao napadi, pa i zločin iz mržnje. Naše zakonodavstvo prepoznaje takve zločine kao posebnu kategoriju ili u nekim slučajevima kao otežavajuću okolnost. Ipak, često se dešava da se takvi napadi ne tretiraju adekvatno. Policija pa i tužiteljstvo se radije odlučuju na brzo procesuiranje koje nije teško dokazati, pa se tako dešava da se zločini i napadi iz mržnje procesuiraju kao prekršajna djela.

Ono što je dobro i što je evidentno barem kada je riječ o napadima na vjerske objekte jeste zajednički stav svih tradicionalnih vjerskih zajednica i crkava u Bosni i Hercegovini koji već duže imamo a kojim se svaki put takvi napadi zajednički osude. Za ovo imamo zahvaliti našem Međureligijskom vijeću i mislim da je to jedan od načina na koji se s ovim problemom možemo nositi. Među vjernicima i vjerskim zajednicama ne bi trebalo biti dvojbe da oni koji takva gnusna djela čine to ne čine u ime Boga i vjere.

• Bosna i Hercegovina je osigurala kontinuitet pravnog lica Katoličkoj Crkvi, Islamskoj zajednici u BiH, Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi i Jevrejskoj zajednici BiH te im jamči pravo da slobodno uređuju vlastitu organizaciju, uz puno poštivanje prava na slobodu savjesti i vjere. Je li samo to dovoljno što se od države može očekivati?

Nažalost, Islamska zajednica nije potpisala ugovor sa državom. Takav ugovor već imaju Katolička i Pravoslavna crkva, što je dobro ali, koliko znam, i u implementaciji tih ugovora ima jako puno izazova. I to nam govori puno o  tome da se na ovom planu treba i može uraditi još puno toga. Za početak bi bilo dobro da se ova pitanja ne politiziraju i da se i na taj način dokaže princip sekularnosti i ravnopravnosti svih koji se tako glasno zagovara u našoj državi.

• Za vjerske slobode u BiH nadležno je Ministarstvo pravde. Kako komentirate njihov rad?

Ja ne znam dovoljno o tome šta nadležno ministarstvo radi ali mislim da uvijek ima prostora da se jača suradnja Države sa vjerskim zajednicama uz poštivanje principa vjerske autonomije i sekularnih načela.

• Svjesni smo rastućeg religioznog fanatizma te relativizma i ateizma. Prema Vašem mišljenju, koliko ova dva suprotstavljena pojma mogu u budućnosti utjecati na vjerske slobode?

Isključivost svake vrste je podjednako opasna. Mislim da je svima jasno da problem uskraćivanja prava na vjeru ili uvjerenje dolazi onda kada jedan vrijednosni sistem preraste u ideologiju koja uzurpira pozicije moći i koja onda vlastiti svjetonazor nameće kao jedini ispavan svima koji bi da žive u toj državi ili društvu. Neko je rekao da narod koji tlači druge ni sam ne može biti slobodan. Isto važi i za vjerske ili ideološke kolektivne identitete. Kada se stavovi počnu silom nametati, tačnije kroz sistem dobro osmišljenih diskriminirajućih prepreka za onoga ko misli ili vjeruje drugačije, ne samo da će žrtve diskriminacije živjeti u nepravdi nego čitavo društvo pa i oni koji pripadaju većinskom i dominantnom svjetonazoru neće biti istinski slobodni. Toliko puta kroz historiju uvjerili smo se da su sveopći napredak imala samo ona društva koja su pokazala neophodnu širinu da stvore prostor za slobodnu koegzistenciju različitosti svih vrsta a da je isključivost i netolerantnost uvijek stvarala samo nove sukobe.

• Također, svjedoci smo i brojnih progona s kojima se suočavaju razne vjerničke skupine – poput različitih kršćanskih denominacija na Bliskom istoku i Africi ili muslimana iz naroda Rohingya. Što je potrebno učiniti kako bi se i njima zajamčila vjerska sloboda?

Mislim da bi za početak bilo dobro da kada govorimo o progonima ljudi bilo gdje ne nastupamo s pozicija «naših» i «njihovih». Onaj kome se nepravda čini je u Božijoj zaštiti, tako je barem muslimane učio posljednji u nizu poslanika i vjernici bi trebali biti na njihovoj strani. U Burmi ili Mijanmaru ne progone «muslimane», prije toga progone se ljudi,  jedan nedužan narod. Muslimani ne mogu tražiti prava za sebe u nekim većinski kršćanskim zemljama Zapada ako nisu ista takva i veća prava spremni osigurati svojim sunarodnjacima kršćanima ili drugim manjinama u većinski muslimanskim zemljama.

Poruka Pape Franje povodom nedavnog Svjetskog dana mira koju je posvetio zaštiti prava izbjeglica i imigranata, žrtvama globalnih progona je nešto što bi nas sve trebalo ohrabriti.  

• Koja je poruka obilježavanja Svjetskog dana vjerskih sloboda za našu bh. svakodnevicu?

Najviše bih kao građanin ove zemlje volio da, ako ne ja, onda moja djeca dožive dan kada će Bosna i Hercegovina biti ono što je bila stoljećima, simbol multikulturalnosti i multikonfesionalnosti, primjer suživota i interkulturalnosti. Da bi se to desilo mi svaki dan u svemu što radimo trebamo revnosno promovirati vrijednosti koje između ostalog simbolizira i Svjetski dan vjerskih sloboda.