Iako to nije nova pojava, sve je očiglednije da negatori genocida padaju u ponor svojih propagandnih laži. Tlo koje su dugo pripremali za svoje laži sve im češće izmiče. Posljednji takav slučaj je, opet, s majkama Srebrenice, i to samo dan nakon dženaze u Potočarima. Vučićeva propagandna mašinerija, jašući na valu islamofobije, u svom karakterističnom „obraćanju naciji“ lamentira, konstruira i izmišlja “fatve” iz Bosne, vrlo prigodno koristeći izraz koji bi valjda trebao da srbijanskoj (ali i široj) javnosti sukusira ukupnu prijetnju Srbiji pa i samom Vučiću

Uz Novu hidžretsku godinu, promislimo o tome gdje i kakvi ćemo biti u narednih deset, dvadeset, pa i pedeset godina. Hoćemo li planirati budućnost džemata i Islamske zajednice kao stabilne, otvorene za dijalog, tehnološki napredne, socijalno angažirane i duhovno jake zajednice? Ili ćemo razvijati nešto drugo?

Lahko je zamisliti da genocid čine ili ga podržavaju patološki profili, ali stvarnost pokazuje da obrazovani, "obični ljudi", profesori, ljekari i pjevačice također mogu biti dijelom mašinerije genocida u svakoj njegovoj fazi. Primjer njemačkih policijskih jedinica sastavljenih od policajaca rezervista, "običnih ljudi" koji su 1942. izvršili masovne pokolje nad Židovima u Poljskoj, pokazuje da obični ljudi mogu postati počinitelji strašnih zločina.

Mnogima je jasno da će lokalni izazovi biti još dugo uz njih, te da će ih, izvan tog lokalnog, čekati globalni izazovi. I to izazovi onog svijeta za koji znamo da će biti drugačiji od našeg. Svijet je to u kojem će ovi mladi ljudi morati znati kako se nositi s poništenjem ljudskosti per se i gdje vrijednosti, koje danas smatraju svojima, mnogima ne znače ništa. Želimo im da se sutra sjete kako su kročivši u svoju Medresu izabrali otpor i da će ga znati dostojanstveno nositi. Neka znaju i da im se divimo. Kao što se ovih dana divimo diplomantima američkih univerziteta koji podižu palestinsku zastavu ili kefiju pokazujući da razumiju i da neće pristati na tišinu

Sikofanti i produžena ruka Beograda u RS-u prelaze granice provokacije. Nadaju da će Bošnjaci reagovati, čime bi se situacija dodatno pogoršala. Time bi se barem u očima svoje domaće (glasačke) javnosti opravdalo to što će i dalje, ukoliko se ovako nastavi, trpjeti teški finansijski kolaps u koji ovaj enitet pada strmoglavom brzinom. Računaju to obrazložiti povikom o ugroženosti i svime što učitavaju ovoj rezoluciji.

Dodikova retorika reproducira mehanizme isključivanja i dominacije. Oni ne samo da određuju ko gdje pripada, već služe i za zastrašivanje. Takva retorika je odavno postala alat za političku i ideološku kontrolu./ Mjera od 25 posto postaje mjera za 100 posto političkog nasilja. Ako, kao što je to sada slučaj, politika koja to promovira biva otvoreno podržana iz Beograda – to može našu zemlju odvesti bilo kuda.

Zato budimo zahvalni što nam je ramazan vrijeme kada smo budniji i što nam otvara priliku da svako od nas može utjecati na dobrobit čovječanstva. U tom smislu treba istaknuti i nastojanja muslimana da olakšaju ljudima u Gazi. Islamska zajednica u BiH kontinuirano, iako mala u odnosu na druge, velike muslimanske zajednice, nastoji olakšati njihove patnje slanjem pomoći. Iako se to čini malim, s obzirom na razmjere razaranja i potrebe stanovnika Gaze, nećemo odustati od pomaganja. U tome je temelj naše vjere – činiti dobro i ne odustajati od njega.

Kako naša vjerska praksa odražava naše odnose prema onima koji trpe? Jesmo li spremni preći granicu površnog suosjećanja i poduzeti konkretne akcije koje bi mogle ublažiti njihove patnje? Nekako tiho promiču među nama - red ograda u glavi, koje opravdavamo svojom nemoći pa red onih stvarnih ograda na kapijama Gaze, koje, kao ne vidimo.

U svjetlu O’Brienovih riječi, postavlja se pitanje jesu li upozorenja američke administracije pala na gluhe uši političkih lidera u BiH? Američka administracija upozorava one koji svojim djelovanjem i politikama podrivaju državne institucije, podstiču etničku podjelu i korupciju, te onima koji svoje osobne i političke interese stavljaju iznad općeg dobra države i njezinih građana. Politike koje se provode, odluke koje se donose i podrška nekim političkim liderima imat će dalekosežne posljedice po našu domovinu. Izbori koji se sada prave definirat će budućnost zemlje.

Saslušanja u Hagu neće odmah dovesti do presude da li Izrael čini genocid. To bi moglo potrajati godinama, ali zahtjev za trenutnim prekidom vojnih akcija u Gazi je hitno pitanje. Sudsko vijeće mora uvidjeti da je optužba za genocid uvjerljiva kako bi odredilo privremene mjere u narednim danima ili sedmicama. Odluka da dokazi sugeriraju genocid obavezala bi međunarodnu zajednicu da zaštiti mjesecima svakodnevno granatirani, iscrpljeni i izgladnjeli narod Gaze. Za mnoge Palestince u Gazi, ova tužba dolazi prekasno, ali ona predstavlja glas koji se ne može ignorirati