(CDV, Abu Dhabi, 4. februar, 2019.) Na međureligijskoj konferenciji pod nazivom “Ljudsko bratstvo”, koja se periodu 3. – 4. februara 2019. godine održava u Abu Dhabiju, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993-2012.) i predsjednik Upravnog odbora Centra za dijalog – Vesatijja je na otvaranju konferencije imao izlaganje pod nazivom “Principi ljudskog bratstva”. Konferencija se održava povodom posjete pape Franje Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

U prilogu donosimo prijevod izlaganja dr. Cerića na bosanski jezik

Principi ljudskog bratstva

Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993-2012)

Čovjek je stvoren… stvorio ga je Allah „Koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od zemlje ilovače“;^[1] „I kad je Allah melekima rekao: 'Stvoriću čovjeka od zemlje ilovače, pa kad uobličim i od Mog duha mu udahnem život, vi mu se, meleki, poklonite!'.“;^[2] „Mi smo stvorili čovjeka od zemlje, od blata ustajalog.“;^[3] „Allah iz vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar tvoj je kadar sve.“^[4]

Dakle, čovjek je bio ništa… bio je zemlja: ni živ, ni mrtav, sve dok mu Svevišnji Allah nije udahnuo od Svog Duha, te ga savršeno oblikovao kao živo biće - čovjeka, koji govori, misli, stoji, sjedi, hoda, traži i doziva, koji pamti i kojega se pamti… „Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio spomena vrijedan?“^[5]… A zatim ga je Allah Svevišnji učinio da postane otac, majka, djed i nena, brat i sestra, da postane čovječanstvo… Vremenom među ljudima je bilo onih koji su postali voljeni i omraženi, dobri i loši, prijatelji i dušmani, pošteni i prevaranti, ljubazni i srditi, strpljivi i brzopleti, i sve tako dok Allah nije poslao „Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.“^[6] Imajući na umu ova kur’anski princip, imam el-Gazali je zaključio: „da je bît čovjeka nematerijalna supstanca koja ga izdvaja od svih ostalih stvorenja, koja se imenuje različitim imenima sa vrlo preciznim razlikama. Ta supstanca je duh, duša, razum i srce. Na osnovu ove svjesne, znajuće i spoznajne supstance postali smo ljudska bića. Svevišni Allah se obraća toj supstanci (ljudskom duhu, duši, razumu i srcu), jer je ona odgovorna, jer se kori i kažnjava.“^[7]

Štaviše, Allah je stvorio sve ljude od jedne i jedinstvene materije: „Mi čovjeka od biti zemlje stvaramo.“^[8] i svima je zagarantovao životnu opskrbu: „Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi.“^[9] Dakle, sva ljudska bića su braća u čovječnosti. Svevišnji Allah poziva vjerovjesnike i poslanike, alejhimusselam, u misiju, zapravo privrženost ovom čvrstom principu – bratstvu u čovječnosti – da bi se ljudi uzdizala i da bi se Zemlja izgrađivala. Obzirom da Allah Svevišnji, suvereno upravlja stvaranim ljudskih bićima – muškaracima i ženama – i da im je osigurava opskrbu, nema razlike, između jednog i drugog ljudskog bića, osim po moralnom karakteru. Ovaj Božanski princip uspostavljaju svi Božanski zakoni koji su prethodili islamu koji dolazi kao pečat nebeskih religija da bi sačuvao prethodne religije i ispravio ono što su ljudska bića iskrivila, u tekstovima i zakonima koji su njima objavljivani. On je njihov čuvar.

Učenje islama poziva na ljudsko bratstvo, zabranjuje diskriminaciju i razdvajanje ljudi na osnovu beznačajnih i neodrživih razloga. Islam uspostavlja moralnost, čuvanje od grijeha, bogobojaznost, dobra – bolja i najbolja djela, kao standard i referentno mjerilo određivanja prednosti među ljudima. Uzvišeni govori: „O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte - s imenom čijim jedni druge molite - i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.“^[10] A, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, je isprepleo svoje prste, govoreći: „Vjernici su kao čvrsta građevina čiji se dijelovi međusobno podupiru.“ (Sahihul-Buhari) Također, je navedeno u hadisu: „Primjer vjernika u njihovoj ljubavi, samilosti i suosjećajnosti je kao primjer organizma kojem, ako je jedan organ bolestan, ostatak tijela mu je mobilan pojačanim radom (bdijenjem) i podnošenjem upale.“ (Sahihul-Buhari) Na oproštajnom hadžu, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „O ljudi, zaista, je vaš Gospodar jedan i, zaista, je vaš otac jedan. Nema prednosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti crveni nad crnim, niti crni nad crvenim, osim po čuvanju od grijeha i strahu od Allaha. Jesam li dostavio poruku?“ Prisutni rekoše: ”Dostavio je Allahov Poslanik poruku!” Zatim upita: „Koji je ovo dan?“ Prisutni odgovoriše: „Sveti dan!“ Ponovo upita: „Koji je ovo mjesec?“ Prisutni odgovoriše: „Sveti mjesec!“ Zatim, ponovo upita: „Koji je ovo grad?“ Prisutni odgovoriše: „Sveti grad!“, a on reče: „Allah vam je svetim i zabranjenim učinio vaše živote i imetke (prenosilac kaže da ne zna da li je ili nije rekao: „i vaše časti.“), kao što je svet ovaj vaš dan, u ovom vašem mjesecu, u ovom vašem gradu. Jesam li dostavio poruku?“ Prisutni odgovoriše: ”Dostavio je Allahov Poslanik poruku!”, na što on reče: „Neka prisutni prenese odsutnom ovu poruku.“ (Musnedu Ahmed)

Prilika je ovo da podsjetim da se bît ljudskog bratstva temelji na iskrenim ljudskim odnosima. Čovjek je, kako što su ga definirali neki filozofi: „životinja koja govori“. Međutim, kako saznajemo iz otkrića „Principa neizvjesnosti“ njemačkog naučnika Wernera Heisenberga, čovjek je i biće koje se upoznaje sa drugima, te je u relaciji i saradnji sa svijetom koji ga okružuje. Naome, poznato je da je fizika u 20. stoljeću svjedočila ovom otkriću, tj. otkriću „Principa neizvjesnosti“^[11] ovog njemačkog fizičara. Ovaj princip potvrđuje da je teško upoznati neko tijelo i mjeriti sve što je u njemu s iznimnom preciznošću, bilo da je to tijelo elektron, atom, ili zec, jer njegovo posmatranje mijenja njegovo ponašanje, njegovu boju. Stoga, za razliku od ljudskih bića, stvari se mogu spoznavati samo njihovom izolacijom.

Mi ljudi smo potpuno drugačiji, jer jedino možemo da budemo upoznati, a i sami sebe da spoznamo u odnosu ili relaciji sa drugim ljudima, sa svijetom oko nas. Za razliku od elektrona, atoma i zečeva, mi sebe upoznajemo putem u odnosu ili u relaciji sa drugim ljudima i stvarima oko nas. Dakle, mi smo upučeni na istraživanje, na životno iskustvo, a to znači na razumjjevanje nađeg odnosa prema ljudima i stvarima koje na sokružuju.

Izolacija je bolna i uništava samosvijest u potpunosti. Samo izgradnja odnosa prema ljudima i stvarima oko nas osigurava nam identitet koji dolazi kao rezultat našeg susreta s ljudima, tj. rezultat izgradnje ljudskog bratstva. Osim toga, odanost društvu u kojem živimo određuje naš individualni i kolektivni identitet. Zajednica ili društvo nije samo nužan izbor, već su to i odnosi koji nas definiraju, kroz koje spoznajemo sebe i kroz koje nas svijet upoznaje. Zato se ljudi međusobno nadopunjavaju, ili žive svoj identitet, kroz odnose sa svijetom koji ih okružuje, tj. kroz bratstvo ljudi. Oni koji provode svoje vrijeme u izolaciji ili odvojenosti, vjerujući da će tako spoznati sebe, u krivu su. Naprotiv, čovjek spoznaje sebe tako što interaktivno komunicira sa svime što ga okružuje, od živih bića ili neživih predmeta, a posebno sa čovjekom koji je iste njegove vrste i sudbine, u svome životu na Zemlji.

Princip koji uspostavlja ljudske odnose u društvu, a shodno kojem se ukazuje na ljudskost, ili progres ljudske bratske civilizacije, je ono što mi zovemo „pravednost“, jer, kao što Džon Rols (John Rawls) naglašava: „Pravednost je prva vrlina društvenih institucija, kao što je istina prva vrlina sistema mišljenja. Jedna teorija koliko god bila lepršava i koncizna mora se odbaciti ili preinačiti, ako je neistinita. Isto tako, zakoni i institucije, ma koliko bili efikasni i dobro uređeni, moraju se reformisati ili ukinuti, ako su nepravedni.“

Prema tome, nema ljudskosti u čovjeku ako čovjek u sebi nema osjećaj za bratstvo, a nema osjećaj bratstva, ako nema spoznaju o tome u svom umu. A nema o tome spoznaju u svom umu ako um ne shvata da se ovaj svijet temelji na međusobnom upoznavanju naroda i plemena, a ne na grijehu i netrpeljstvu: „O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se međusobno upoznali. Najbolji kod Allaha je onaj koji je najboljeg morala: Allah, uistinu, sve zna i nije Mu nišat skriveno.“^[12] Također, ovaj svijet počiva, na pravednosti i pobožnosti, a ne na grijehu i neprijateljstvu: „Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.“^[13], jer na kraju ovaj svijet neće naslijediti ni agresivni (mutekebbir), tj., onaj koji se oholo ponaša prema drugima, ni nejaki i slabi (mustad'if), već će ga naslijediti, ako Bog da, oni koji se zalažu i pomažu u dobru, miru i sigurnosti, u cijelome svijetu: „Allah poziva u Kuću mira i ukazuje na Pravi put onome kome On hoće.“^[14]

Prijevod s arapskog na bosanski: prof. dr. Mensur Valjevac

^[1] Sura es-Sedžde, 9.

^[2] Sura Sad, 71-72.

^[3] Sura el-Hidžr, 26.

^[4] Sura el-Furkan, 54.

^[5] Sura el-Insan, 1.

^[6] Sura el-Džumu'a, 2.

^[7] Vidjeti: Ebu Hamid el-Gazali, Ihjau 'ulumiddin.

^[8] Sura el-Mu'minun, 12.

^[9] Sura Hud, 6.

^[10] Sura en-Nisa, 1.

^[11] „Princip nesigurnosti“, također, poznat kao Heisenbergov princip nesigurnosti ili princip neodređenosti, razrađen je (1927) od njemačkog fizičara Wernera Heisenberga.

^[12] Sura el-Hudžurat, 13.

^[13] Sura el-Maide, 2.

^[14] Sura Junus, 25.