Angažman mlađih generacija na društvenim mrežama uveliko se razlikuje od angažmana njihovih roditelja, ali i starijih - generacije tzv. baby boomera i X generacija. Ako su se neki među potonjim suzdržavali, što zbog obaveza, što smatrajući to „neozbiljnim“i sl., drugi su, naprimjer, tražili način da pronađu, možda, svoje stare drugove, pa su postali aktivni korisnici.

I akademska zajednica je prepoznala društvene mreža namijenjene akademskim radnicima, ali i ostale, koje su poslužile za promociju njihovog rada i lika. A među njima su brojni koje bismo mogli obuhvatiti pojmom društvenih elita – naučnici, književnici i drugi. Takvi autoriteti više ne moraju čekati poziv medija i upit za mišljenje, a medijske nastupe i sami dodatno razglase. Također, mediji su ispunjeni brojnim Facebook objavama i tweetovima takvih. Podsjetimo, u ovom slučaju uglavnom govorimo o generacijama starijih ili izraslijih autoriteta u različitim branšama, koji su svoj autoritet u najvećoj mjeri stekli u nekom drugom vremenu, bilo da je riječ o autoritetu u užoj ili široj zajednici.

Trgovi za sve

Danas sve češće govorimo o značajnom broju korisnika starije generacije ili generacije pred trećom životnom dobu, koja je zbog različitih razloga, itekako zaslužna za dijeljenje brojnih neprovjerenih informacija, teorija zavjere, popularisanje lažnih nagradnih igara itd. Posebno su interesantne Facebook grupe koje okupljaju veliki broj starijih, a koje, pod bilo kakvim naslovom da su, nemaju neku specifičnu namjenu, osim virtuelnog druženja ili ih je neko preambiciozno kreirao, recimo, da spasi državu. Facebook grupe su koncept koji u razuđenom svijetu društvenih mreža ima značajnu ulogu u prikupljanju i generisanju te dijeljenju različitih objava. Te zajednice unutar šire zajednice su prepoznate kao kvalitetan model na društvenim mrežama. S druge strane, podsjetimo da su s vremenom i algoritmi na društvenim mrežama unaprijeđeni do mjere u kojoj, shodno našoj aktivnosti i aktivnostima drugih na našim objavama, zajednica naših prijatelja i pratilaca postaje manja u odnosu na zvanični broj naših prijatelja i pratilaca. To i jeste u mnogome preslika naše svakodnevnice.

Također, kreatori lažnih vijesti, senzacionalnih clickbait naslova, različiti prevaranti i drugi, koji računaju na veliki broj ljudi, koji ne poznaju prirodu funkcionisanja društvenih mreža i medijski su nepismeni, dobili su veliku platformu za djelovanje. Lahko se kreira kontaminirana zona.

U konačnici, društvene mreže su postale trgovi okupljanja ljudi različitih profila, branši, ali i stepena obrazovanja, ljudi dobrih i loših namjera, odgojenih i neodgojenih. Nimalo za potcijeniti.

Utapanje u prosječnosti ili nešto drugo?

U toj ogromnoj zajednici pronalazimo i naše profesore, političare, akademike, pjesnike, imame, muftije i druge autoritete. A i oni su pronašli put do svoje zajednice / simpatizera / opozicionara i drugih. Već prepoznati u svojoj lokalnoj ili široj zajednici shvataju postojanje svoga autoriteta, koji će namjerno ili nenamjerno osnažiti ili bi se on mogao spotaknuti.

Za razliku od svojih generacijskih prethodnika, mlađi već bolje razumijevaju funkcionisanje internet platformi i češće su bili učeni i sami čitali i slušali o načinu njihovog korištenja, prednostima i mahanama. Međutim, i dalje važe ista pravila kretanja internetom.

Vjerujemo da poznajete nekoga ko je kod vas izgubio mjesto autoriteta upravo posredstvom društvenih mreža. S jedne strane ste ih poznavali kao ugledne po čije mišljenje se ustaje i ide na noge, a s druge strane, prema banalijama i snazi izazova društvenih mreža, gledali ste ih kako se strovaljuju u ambis, a nije riječ tek o vašim neslaganjima. Možda su, pak, samo ogolili svoju prosječnost?! Shodno kazanom, možemo o tome razmišljati u nekoliko pravaca. To može biti tek još jedno svjedočenje ljudskosti onih koji su nam predstavljali idealne uzore, tj. razbijanja utopije o njihovoj savršenosti. Može biti da je riječ o izlaganju autoriteta masama te druženju i s onima koji baš i ne mare za visoke standarde u interakciji. A, uz sve drugo, možda je aktivnost takvih autoriteta tek odjek njihove izloženosti flash-slavi društvenih mreža ili potraga za slavom koja im se uskraćuje u vremenima okrenutosti svijeta licu interneta i sveprisutnoj prosječnosti i ispodprosječnosti. Ili, naprosto, nisu još uvijek razumjeli način funkcionisanja društvenih mreža.

Ipak, tu degradaciju autoriteta vjerovatno većina i neće vidjeti na spomenuti način. Recimo, u jednostavnijoj računici, ako je određeni autoritet izgubio jednu, na društvenim mrežama je dobio, možda, stotinu drugih osoba, jer će svoj autoritet vagati i u lajkovima, pri tome još uvijek ne prepoznavajući skupinu koja s njim ima interakciju.

Mogu li intelektualci sačuvati auru svoga stečenog / datog autoriteta među masama s kojima se upuštaju u najobičnije rasprave, koje, prema svojoj formi, liče tek na prazne priče – ‘’šupljiranja’’? Zašto ne raspravljati o uzusima ponašanja intelektualaca na društvenim mrežama?! Trebaju li, shodno svojoj poziciji i autoritetu, biti na određenoj dispoziciji publikumu virtuelnog svijeta svakog dana s jednom ili više objava i o svemu dati svoje mišljenje? S druge strane, čemu bi onda poslužila tek jednosmjerna komunikacija s ‘prijateljima i pratiocima?

Pozicija autoriteta se mijenja

Iz silnih promjena ne izuzimaju se ni religijski autoriteti, različitih profila, ugleda ili položaja. Među njima su i muslimanski autoriteti, koji djeluju unutar ili izvan religijskih zajednica. Mnogi među njima su, ustvari, i izgradili utjecaj na šire narodne mase upravo putem društvenih mreža. Neki od njih aktivno uređuju svoje profile – objavljuju, lajkaju, komentarišu, dijele, a pojedini se uključuju i u duže rasprave. Drugi su, pak, reducirali svoje aktivnosti tek na postove, bez mnogo interakcije s drugim profilima.

O temi Religija i internet – novi izazovi življenja vjere 2016. godine, pisali su Krunoslav Novak i Jerko Valković u časopisu Obnovljeni Život. Pri tome su podsjetili da je i pojava ranijih medija utjecala na poziciju autoriteta. Uz to, naglasili su da na poziciju autoriteta utječe upravo široka dostupnost informacija ljudima, negoli je to bilo ranije.

„Naime, internet mijenja način na koji komuniciramo s drugima, na drugačiji način oblikuje shvaćanje autoriteta, stvara nove pozicije moći, nivelira tradicionalne hijerarhije i omogućava platforme koje daju mogućnost glasa i onima koji nemaju glasa. Ono što obilježava komunikaciju novih medija je »decentralizacija« jer se ne komunicira iz središta prema »periferiji«. Autoritet se u virtualnom prostoru ne temelji na hijerarhijskom načelu jer internet, po svojoj organizaciji i načinu kako komunicira, razvija horizontalnu komunikaciju“, pišu ova dvojica autora.

Dok sprva prepoznajemo potrebu za edukacijom o korištenju društvenih mreža i među starijim autoritetima, u istom momentu da se istaknuti njihov upliv u svakodnevnicu naše stvarnosti. Time su one postale i sastavni dio svakodevnice naših elita, čije dodatne odgovornosti se time samo mogu intenzivirati. Također, dok sve češće pomišljamo da je besmisleno dijeliti realni i virtuelni svijet, mogli bismo razmišljati i o tome da se i takvi načini komunikacije i djelovanja mogu lahko urušiti i obesmisliti. Broje se zalogaji – broje se i lajkovi. Sitni šićar je novac – sitni šićar je i lajk ili lajk-novac, možda.