Uodnosu na visoku kulturu, uglavnom manje dostupnu masama i više cijenjenu među elitama ili višim slojevima društva, popularna (pop) kultura uvijek se razlikovala po formama, široj dostupnosti ljudima te, naravno, prihvaćenosti. Pop kultura se razvijala kao zaseban entitet unutar šireg društveno-političkog konteksta, a pri tome je uspostavljala različite obrasce ponašanja ili djelovanja. Karakteriše je često, između ostalog, i bunt spram brojnih društvenih ili političkih pojava. Stoga se pop kultura može u značajnoj mjeri tretirati integralno – kao sistem vrijednosti kojem su bliski sekularni svjetonazor, seksualizacija, pa čak, u određenom broju slučajeva i antireligijski pristup. Ipak, uporedo s modelima koji su kreirani unutar pop kulture, razvijao se instrumentarij koji je upotrebljiv nezavisno od uspostavljenog sistema vrijednosti ovog kulturnog fenomena.
Sumirajući općepoznato iz brojnih definicija pop kulture, narod/ grupe/ pojedinci su imali potrebu da se izraze na svoj, specifičan, način što bi etabliralo i kreiralo obrasce koji bi se masovno slijedili, odnosno, po svome vrijednosnom sistemu ili samoj estetici bili bliže masama. Ljudi se poistovjećuju s onim što je najbliže njihovom ponašanju, strastima ili snovima. Pop kultura, koja obuhvata raznolik spektar interesovanja, je mogla to ponuditi. Otuda se, kao široko prihvaćen skup uvjerenja i praksi, kako to prepoznaju definicije, razvila kroz muziku, film, knjige, ples, televiziju, medije, sport, strip, mimove (eng. meme), a posljednjih godina posebno kroz društvene mreže. Samo postojanje brojnih kanala pop kulture govori o njenoj prodornosti i ukazuje na moć prilagođavanja novim kontekstima. Ipak, razumijevajući njen razvoj i kreiranje posebnog vrijednosnog sistema koji se da proučavati i čiji se metodi mogu koristiti, značajno nam je napraviti razliku između pop kulture i popularnog. Ukratko, nije nužno da popularno bude dio pop kulture u smislu vrijednosnog sistema koji joj je karakterističan.
Put religijskog ka masama, pomoću instrumenata pop kulture, često se činio kao desakralizacija religijskog ili, u najmanju ruku, neobično izmještanje dijela religijskog izvan sakralnog prostora. Takve su pojave, naravno, izazivale i snažne reakcije među sljedbenicima religija ili članova religijske zajednice.
Religija izvan hrama
Religija ili religijski motivi su uvijek tražili put do masa, što jeste u samoj biti religija, posebno velikih tradicionalnih ili univerzalnih religija. Shodno specifičnosti religijskih postulata i stvarnosti sekulariziranih društava te različitih kulturnih formata, pojava religija u takvom kontekstu skoro uvijek je obilježena njenom značajnijom markiranošću. Razlog bi se mogao pronaći upravo u tome što religija primarno ne pripada tom vrijednosnom sistemu. Naravno, nije nužno posmatrati to kategorički, s obzirom da će niz istraživača tretirati određene sadržaje s karakterističnom religijskom notom unutar ambijenta pop kulture. Na taj način će u njen korpus uključiti i religiju.
Put religijskog ka masama, pomoću instrumenata masovne popularizacije, često se činio kao desakralizacija religijskog ili, u najmanju ruku, neobično izmještanje dijela religijskog izvan sakralnog prostora. Takve su pojave, naravno, izazivale i snažne reakcije među sljedbenicima različitih religija. Ta zadrška koju imaju, uglavnom, sljedbenici tradicionalnih religija je sasvim razumljiva uslijed brzog razvoja masovnih medija te ukorijenjenosti vjernika u tradiciji, bilo da je izazvana strahopoštovanjem uslijed svetosti religijskog ili izbjegavanjem spuštanja religijskog učenja u takav format s ciljem da se očuva njegova vrijednost. S napredovanjem digitalnih tehnologija, a pri tome i društvenih mreža, velike religijske zajednice su doživjele značajne promjene u tom pogledu što se može precizno pratiti od kraja prošlog stoljeća do danas.
U tom kontekstu, interesantno bi bilo napraviti pregled popularisanja religije, u našem slučaju islama, ili pregled trendova razvoja prisutnosti muslimana, posebno u filmu i muzici. Preporod je o tim temama i ranije pisao u više navrata. Ilustrativno bi bilo spomenuti, naprimjer, pojavu međunarodnih muslimanskih muzičara Samija Yusufa i Mahera Zaina, koji su sa svojim radovima postali reprezentni takve prisutnosti religijskog u svijetu. Takav trend s identičnim motivima je zahvatio i Bosnu i Hercegovinu. Čak i ako izuzmemo zvuk i melodiju bliske tradionalnoj formi, a koji su plasirani izvan džamije ili tekije, možemo pronaći niz primjera žanrovskog sinkretizma s akcentom na notu duhovnosti. Takva popularizacija religijskog imala je značajne efekte u poimanju islama među muslimanima ovih prostora i nimalo nije zanemariva. Štaviše, pri tome možemo dodati i zastupljenost religijskih/ islamskih motiva u pjesmama koje i nisu nastale naslonjene na tradicionalne duhovne poetske ili muzičke forme.
Facebook Islamic History Memes
TikTok/ Instagram (pop) kultura i religija
Međutim, u ovom i u narednom broju ćemo se značajnije posvetiti prodoru religije na društvene mreže koje se već sada mogu posmatrati kao dio pop kulture i to ne samo kao njen medij, o čemu se može opširnije govoriti. U tom pogledu mogu nam biti interesantne različite društvene mreže, bez obzira na, nerijetko, njihov različit način funkcionisanja.
Osim što jesu uobičajeni medij popularne kulture te, kao takve, dostupne i prilagodljive potrebama masa, vremenom su uloga i značaj društvenih mreža u svakodnevnici prerasli primarne svrhe. Mobitel je postao alat kojim se kreira sadržaj. Društvene mreže su ponudile prostor za etabliranje različitih obrazaca promocije te kreiranja sadržaja. U tom kontekstu trenutno može biti najinteresantniji TikTok, a, uz njega, prema brojnim sličnostima – što pokazuje praksa korisnika – i Instagram. Već godinama se govori i o specifikumu ponašanja korisnika na društvenim mrežama, ili, dodajmo, ponašanju uslovljenom korištenjem društvenih mreža, bilo da je riječ o konzumentima ili kreatorima sadržaja.
Više nije bilo dovoljno kazati, već je bilo potrebno kreirati. Poruka je iz svetog džamijskog i sličnog prostora našla nove kanale, a, naprimjer, brojni imami su postali, zaista, influenseri. S tim u vezi, popularna kultura, ako suštinski treba da bude interesantna, zabavna, šarenkasta i tome blisko, nije do kraja neprimjenjiva kada je riječ o promicanju religije, pa i islama.
TikTok i Instagram su postali centralna tačka okupljanja i alat kreiranja novih trendova u okviru kojih se promišljaju i formati pop kulture. Postale su platforma za kreiranje sadržaja, koji nadilazi uobičajeno snimanje slike ili glasa. Već sada su to alati pomoću kojih se uspješno integrišu video, fotografija, zvuk, tekst, animacija, filteri, tranzicije, muzika i ostalo na jedno mjesto. Uz to, kreatori sadržaja, svjesni zahtijeva korisnika, posebno vode računa o estetičnosti i videa i cjelokupnog izgleda svojih profila. To je već zahtijev za dodatnom kreativnošću koja otvara prostor za očite ili suptilne poruke.
O raširenosti modifikovane celebrity kulture u domenu utjecaja na TikToku ili Instagramu ne treba posebno pisati. Niz je religijskih službenika i misionara – a među njima su i brojni imami ili teolozi – koji su svoju riječ pustili u eter tim putem. Pa, ipak, više nije bilo dovoljno kazati, već je bilo potrebno kreirati. Poruka je iz svetog, džamijskog i sličnog prostora, našla nove kanale, a brojni imami su postali influenseri. S tim u vezi, popularna kultura, ako suštinski treba da bude interesantna, zabavna, šarenkasta i tome blisko, nije do kraja neprimjenjiva kada je riječ o promicanju religije, pa i islama.
U ovakvom odnosu pojava, omeđenom habitusom društvenih mreža, ne mora biti čudno kada vam algoritam ponudi dva videa jedan do drugog s istom muzikom u pozadini od kojih je jedan čisto zabavnog i humorističnog, a drugi islamsko-edukativnog karaktera, kreiran prema modelu već primijenjenom u prethodnom videu. Pri tome, pretpostavimo da je kreator takvog sadržaja, upravo zahvaljujući već viđenom modelu koji privlači, odlučio da kreira sadržaj s popularnim elementima koji će korisnika zadržati te mu, eventualno, prenijeti religijsku poruku. Često je riječ o jednostavnim formama kreiranja sadržaja, lakše razumljivim i kratkim, s fokusom na momenat zadržavanja pažnje. Nije nužno da bude zabavno ili humoristično. Naprimjer, popularni foto ili video mimovi vrlo lahko uspiju objediniti zabavni segment s važnom porukom prenesenom jednostavnim jezikom.
Pa, ipak, mnogi će postaviti pitanja o tome da li zaista postoji potreba da se sve religijsko populariše prema ustaljenim modelima popularnosti, ili prema naslijeđu pop kulture, te koliko to predstavlja širenje istinske poruke islama. Dok s jedne strane postoji bojazan od redukcije vrijednosti, banalizacije i uproštavanja pod pritiskom obrazaca društvenih mreža, s druge strane je jasan i prirodan put prodora religije među mase. Kroz razgovor s kreatorima sadržaja bavili smo se granicama, načinima i ciljevima kreiranja sadržaja.
Važna stvar u pogledu konteksta koji tretiramo je pozicija kreatora, koji su islamski obrazovani / školovani te su zaposlenici zvanične institucije jedne religijske zajednice. Neosporno je da takve pozicije u bitnome određuju angažman kreatora sadržaja, promičući u prvi plan njihov autoritet, kredibilitet i odgovornost.
Autoritet, kredibilitet i odgovornost
S obzirom na postavku u kojoj TikTok ili Instagram pozicioniramo kao format pop-kulture, odnosno njen instrumentarij naširoko korišten, s jasno prepoznatljivim obrascima, značajno bi bilo prenijeti iskustvo kreatora sadržaja religijskog / islamskog karaktera.
Pri tome, naglasimo nekoliko važnih stvari. Prije svega, ovdje govorimo o kreatorima koji direktno kreiraju, uređuju i objavljuju svoj sadržaj, i takav njihov angažman ne ovisi od drugih pojedinaca ili čak, tima. Stoga su značajne razlike između brojnih imama i teologa širom svijeta prisutnih u online svijetu i naših sagovornika, koji imaju neposredniji dodir sa svojim zvaničnim profilima, odnosno sa samim procesom nastanka sadržaja.
Druga važna stvar u pogledu konteksta koji tretiramo je pozicija kreatora, koji su islamski obrazovani / školovani te su zaposlenici zvanične institucije jedne religijske zajednice. Neosporno je da takve pozicije u bitnome određuju angažman kreatora sadržaja, promičući u prvi plan njihov autoritet, kredibilitet i odgovornost.
Također, nameće se važnost autentičnog životnog trenutka i prenošenja poruke islama. TikTok i Instagram su mreže koje su posebno popularisale mogućnost prijenosa autentičnih trenutaka, odnosno audio i video sadržaja koji se kreiraju i šalju u eter veoma brzo. Korisnici, bez obzira na tehničke kvalitete snimka prepoznaju i daju pažnju takvoj vrsti sadržaja. Svakako, dodatni alati su omogućili da se i takav sadržaj unaprijedi. Takav sadržaj je jedan od značajnijih faktora povezivanja s masom, odnosno prilika ljudima da se poistovijete s određenim situacijama i sa samim autorom. Jasno je da se prilikom unapređivanja društvenih mreža igra na kartu iskonskih ljudskih ponašanja.
S jedne strane sasvim su realne kritike da su nam društvene mreže donijele suviše kozmetike u realnom pogledu na svijet, postale sredstvo utemeljenja lažnih standarda života, i - frekventne kakve jesu u našim životima - omogućile da putem njih bolje skrivamo ono što se lakše da otkriti u živom odnosu. Ipak, s druge strane, pomogle su nam da kroz ponašanje korisnika društvenih mreža prepoznamo i iskonske ljudske matrice ponašanja, odnosno, da manje-više u tom svijetu prepoznajemo uobičajena ljudska ponašanja. U takvom odnosu snaga stvarnosti pronalazimo religijsku poruku, odnosno i autentične momente pojedinca ili grupe, često u okviru religijske zajednice.
Mujanović: „Kada sam se ja aktivno angažirao na TikToku, od imama i službenika Islamske zajednice nije bilo nikoga. Stoga sam shvatio da takvo šta trebam iskoristiti. Veliki dio moga sadržaja je, zapravo, promocija institucije Islamske zajednice.“
Od predrasude do ohrabrenja edukacijom
Selvir-ef. Mujanović je jedan od prvih imama u Bosni i Hercegovini koji se aktivno priključio TikTok mreži. U razgovoru za Preporod o svojim motivima, prije svega, kazao je da se, naprosto, pitao zašto ne iskoristiti mogućnosti TikToka za promicanje i poruke islama, odnosno moralnih standarda naspram svega nemoralnog koje se plasira tim putem.
„Primijetio sam da na TikToku fali obrazovanih / školovanih imama i teologa. Kada sam ja počeo, od imama i službenika Islamske zajednice nije bilo nikoga. Stoga sam shvatio da takvo šta trebam iskoristiti. Veliki dio moga sadržaja je, zapravo, promocija institucije Islamske zajednice kroz mekteb, hutbe, edukativna predavanja itd.“, kazao nam je Mujanović.
Govorio je i o pojedinim dilemema pri samim počecima. Sprva, i sam je imao predrasude prema TikToku.
„Nakon što sam istražio šta je TikTok shvatio sam da ima značajne prednosti u odnosu na Facebook ili Instagram. Bilo je teško krenuti. Uvijek je bila dilema hoću li, kojim slučajem, takvim angažmanom omalovažiti, ne sebe, već instituciju u kojoj radim. Te vrste odgovornosti sam razumio. Međutim edukacijom o TikToku sam se ohrabrio. U početku je djelovalo pomalo i ponižavajuće kada bi me zovnuli TikTok efendijom, ali se s vremenom to prevaziđe“, dodao je.
Napominje koliko je internet s društvenim mrežama ustvari stvarnost naše svakodnevnice.
„Mnogo videa sam i izbrisao neposredno nakon objavljivanja kada, recimo, vidim da je poruka dvosmislena. Generalno, trudim se da promičem sliku o islamu kao religiji koja nije dio samo džamije, već i ulice, posla ili teretane. Najmanje sadržaja imam iz džamije, iako su oni i religijskog sadržaja, ali su često i zabavnog karaktera i slično“, dodao je.
Način kreiranja sadržaja
Prvi rezultati na TikToku su nadmašili njegova očekivanja. Smatra da to nije rezultat njegove kreativnosti već činjenice da je u pravom momentu pristupio TikToku.
„Drago ti je kada nekom djetetu, pored brojnih aktuelnih TikTokera kriminalne prošlosti i pozadine, postaneš uzor kao imam, jer to je mnogo teško, što mi jeste dodatni motiv“, istakao je.
I u mektepskoj nastavi je osjetio doprinose svoga internet angažmana, iako je, dok je radio u Bosni imao manji džemat. To je bio način da populariše mekteb, s obzirom na popularnost takve mreže među tom generacijom. Takva situacija je i u sadašnjem džematu u SAD-u. Primijetio da se takav pristup dopada i roditeljima, s obzirom i na njihov angažman na društvenim mrežama.
U nastavku nam je djelimično pojasnio proces izrade takvog sadržaja.
„Nisam fokusiran na samo jednu vrstu videa. Nekada je to slijeđenje određenog trenda aktuelnog na TikToku ili Instagramu, ali u mom slučaju, nastojim ga uvesti u islamske okvire. Mnogo je pozitivnih reakcija na takav sadržaj. Druga vrsta sadržaja je standardni jednostavni format s citatom ili hadisom, ali, uglavnom se fokusiram na odgojni segment sadržaja. I u narednom periodu ću aktuelizirati teme iz oblasti ahlaka. To, svakako, zahtijeva određene pripreme, istraživanja i kreativni rad. Uz to, videosnimcima iz mekteba nastojim skrenuti pažnju i roditeljima na važnost i ulogu mekteba. Također, kreiram i sadržaj sportske tematike ili vlogove s putovanja“, kazao nam je Mujanović.
Potom, posebno značajnim je istakao da budući kreator sadržaja mora da se upozna s funkcionisanjem algoritama, a, svakako, i s tehničkim preduslovima za kreiranje sadržaja kao što su pogodni formati snimaka te svakako se mora naučiti uređivati videosadržaj i to veoma brzo.
Nužnost kontrole
Džematske obaveze mu ne trpe, kako kaže.
„Koliko god angažman na društvenim mrežama bio koristan, ipak, istinski rad za islam je kroz obavljanje redovnih džematskih obaveza i licem u licem, uz kahvu“, stava je on.
Dodaje da mu je, s druge strane, angažman na društvenim mrežama doprinio i u živom susretu s ljudima.
„Veliki broj ljudi, ustvari, prati takav rad te kada mi prilaze uživo čine to, osim uz poštovanje, i opuštenije s ciljem da, nakon što su me vidjeli i čuli, popričaju sa mnom u živom susretu“, kazao je.
Dodaje da i onaj manji broj ljudi koji ti dođu na džematsku manifestaciju zahvaljujući tvom angažmanu na društvenoj mreži jeste važan, kao i ona većina koja dođe zahvaljujući uobičajenom džematskom angažmanu.
Kada ističe granice u svome TikTok angažmanu efendija Mujanović, prije svega naglašava da nastoji izbjeći širenje određene smutnje i izazvati pretjerane rasprave ispod svoga sadržaja. Svakako, poštuje granicu institucije i autoritet nadređenih. Također, napominje da je važno imati kontrolu na TikToku i kada profil stagnira, odnosno važno je ne podleći atrakciji i narušiti svoj kredibilitet s ciljem postizanja većeg dosega.
Još uvijek je u dilemi da li da počne kreirati sadržaj na engleskom jeziku, a svakako se navikava na novu sredinu i prepoznaje značajne razlike u funkcionisanju, bez obzira što je i dalje dio džemata Bošnjaka muslimana.
Mustafić: „S obzirom na učestalost pravnih, fikhskih pitanja, shvatio sam da na ovaj način mogu promovisati odgovore fetvei-emina Islamske zajednice. Stoga, na takva pitanja često repliciram odgovorima iz rubrike Pitanja i odgovori, dostupne na zvaničnoj internet stranici Islamske zajednice.“
Ne može kamera, može mobitel s kamerom
Drugi naš sagovornik je generacija prethodnog, a već dugi niz godina je posvećen digitalnim tehnologijama o čijim mogućnostima često i govori. U odnosu na Mujanovića ne dijeli do kraja isti pristup Instagramu ili TikToku.
Angažman Sadmir-ef. Mustafića na društvenim mrežama posebno je intenziviran posljednjih mjeseci, konkretnije, tokom ovogodišnjeg hadža kada se značajnije posvetio uređivanju i kreiranju sadržaja za svoje TikTok i Instagram profile. S hadžom je započelo konkretno namjensko kreiranje sadržaja za društvene mreže.
„Kada sam krenuo na hadž, imao sam namjeru i da pokušam kreirati visokokvalitetan sadržaj, pa čak i dokumentarac i slično. Međutim zbog različitih prepreka kao što je zabrana korištenja kamera u određenim prostorima preostalo mi je da se koristim mogućnostima svoga telefona, odnosno kanalima društvenih mreža kao što je Instagram“, istakao je Mustafić.
Dodaje da je tada odlučio da kreira sadržaj pri kojem, uglavnom, njegov lik neće biti u prvom planu, već je akcentirao edukativnu svrhu takvog audio i video sadržaja, a putem Instagrama je bio u mogućnosti da sav snimljeni sadržaj uredi i prezentuje tematski.
„Svakako, nisam protiv pojavljivanja lika autora sadržaja ispred kamere, a i sam sam takav sadržaj kreirao, već smatram da su kombinacija zvuka i animacija jednostavniji način prezentacije pripremljenog sadržaja“, dodao je.
Digitalno potpisivanje na rad
Za razliku od mnogih kreatora sadržaja na TikToku ili Instagramu, kazao nam je da izbjegava korištenje mobilnih aplikacija za uređivanje videa, a preferira manuelni pristup, kako ga zove.
„Sve te aplikacije koje se nude, imaju određeni automatizam koji, na neki način, i ograničava kreatora sadržaja. Klasični kompjuterski programi mi omogućavaju mnogo više opcija te se osjeti da je takav sadržaj tehnički mnogo kvalitetniji i profesionalniji, iako oduzima mnogo više vremena. Na taj način ostavljam i svoj potpis, jer se u spomenutim mobilnim aplikacijama može raditi skoro svako“, kazao nam je.
Poticanje interakcije s ljudima
Govoreći o prenošenju i autentičnog životnog iskustva, svakodnevnih trenutaka, mimo ostalog posebno pripremljenog sadržaja, smatra da se tako autor povezuje s publikom i na ličnom nivou.
„Posebno značajno je da pri kreiranju takvog sadržaja, prenošenjem autentičnog iskustva ljudi mogu ostvariti i interkaciju s autorom“, naglašava.
Dodaje da uprkos općem shvatanju da su ljudi komotniji u interakciji na društvenim mrežama, ipak misli da se u velikom broju slučajeva ljudi i ustručavaju da reaguju. Za primjer navodi video u kojem je naknadno pronašao određene greške, za što mu je bilo žao da nije bilo reakcija, barem od kolega.
U posljednje vrijeme poziva publiku da mu postavlja pitanja, a i u tom slučaju se pitanja svode u najvećoj mjeri na religijski sadržaj.
„S obzirom na učestalost pravnih, fikhskih pitanja, shvatio sam da na ovaj način mogu promovisati odgovore fetvei-emina Islamske zajednice. Stoga, na takva pitanja često repliciram odgovorima iz rubrike Pitanja i odgovori, dostupne na zvaničnoj internet stranici Islamske zajednice“, pojasnio je Mustafić.
Prepoznavanje granica
Ne smatra da mu angažman na društvenim mrežama negativno utiče na rad u džematu.
„To, suštinski, ne uzima mnogo vremena u toku sedmice. Zapravo, često je riječ o prenamjeni sadržaja, koji sam već ranije na hutbi ili vazu prezentovao džematlijama. Moj džemat, ustvari, cijeni moj trud, posebno mlađi“, kazao nam je Mustafić
Kreirajući sadržaj, uglavnom se, kako ističe, bavi svakodnevnim temama, zanimljivostima ili jednostavnijim religijskim temama te se uopće ne bavi složenijim sadržajima pri tome.
Mustafić dodaje da, svakako, prepoznaje granice. Ima slučajeva i kada ne objavi sadržaj. Što se tiče kreiranja sadržaja u mektebu tražio je dozvolu od roditelja da li može ponekad snimati djecu. Ipak, dešavalo se da u javnom prostoru, prepoznavajući da na snimcima ima i onih kojima bi snimak, možda, smetao, odlučio se da takav sadržaj ne objavljuje.
Zaključuje da postavlja fokus na vizuelni identitet, posebno računajući na ponašanje mladih generacija s nadom da će ih takav sadržaj privući i biti im, eventualno, od koristi.
Ulazak u svijet TikTok i Instagram kulture – očituje – u mnogome propituje tradicionalne obrasce djelovanja i putanje religijskog među masama. U tom smislu, na što ukazuju i prethodni razgovori, i kreatorima i konzumentima potrebno je algoritamsko opismenjavanje.
Ko će se snaći?!
Shodno prethodnim razgovorima, uvid u svijet autora islamskog religijskog sadržaja omogućava širi prostor za diskusiju o ovoj temi. Činjenica da je religijska poruka, kao što smo to prethodno naglasili, našla svoje mjesto i u sistemu naslijeđa popularne kulture, odveć potvrđuje našu stvarnost. I dalje imamo susrete i sukobe svjetonazora, religijskog i antireligijskog, svetog i profanog, moralnog i nemoralnog te upravo u tom složenom preplitanju, čini se, otkriva se potreba za definisanjem i dubljim razumijevanjem promjena u svijetu velikih digitalnih skokova.
Ulazak u svijet TikTok i Instagram kulture – očituje – u mnogome propituje tradicionalne obrasce djelovanja i putanje religijskog među masama. U tom smislu, na što ukazuju i prethodni razgovori, i kreatorima i konzumentima potrebno je algoritamsko opismenjavanje. Već u ovom domenu nadilazimo uobičajeni poziv za klasičnim medijskim opismenjavanjem. I dalje je riječ o potrebi za razumijevanjem svijeta i snalaženja u njemu. Stoga, legitimno je da se narod, a među njima vjernici sve češće pitaju: Ko upravlja algoritmima?
Vidljivo je da granice za kreatore religijskog sadržaja proizilaze iz njih samih, ali i izvan njih, odnosno niz je faktora koji omeđuju i određuju njihov pristup. U spomenutim slučajevima značajnu ulogu igra odgovornost koja se temelji na njihovom institucionalnom obrazovanju u islamskim naukama, odnosno njihovom institucionalnom angažmanu. Zanimljiva je i pojava razvoja institucionalnog povjerenja u doba, a posebno u prostoru, izražene kulture individualnog, što je, dakako, zaseban predmet istraživanja. Svakako, u kontekstu pojave i djelovanja kreatora sadržaja o kojem konkretno govorimo, Islamska zajednica bi se, dubljom analizom, mogla time itekako okoristiti.
Kakav god stav imali o ovakvom pristupu promocije religijske poruke, potcjenjivali ili precjenjivali, s manje ili više znanja o društvenim mrežama, na kraju se, čini se, sve češće gubimo ili bolje snalazimo pred iskušenjima algoritma.
