Dok se različite vrste kriza smjenjuju posljednjih decenija jedna, čini se, ostaje konstantna – klimatska. Pojedinci i dalje uporno odbijaju da im se intenzivno nameće govor o klimatskim promjenama, smatraju to zavjerom ili, pak, političkim sredstvom, ali mnogi istraživači i autori iz različitih naučnih oblasti su u potrazi za odgovorima. Posebno za odgovorima na pitanja: šta činiti, kako spriječiti ili kako se snaći u svijetu sve izraženijih promjena u prirodi, koje utječu globalno. S druge strane, iako i ova, kao i svaka druga kriza, može biti zloupotrijebljena, kontinuirano se uvjeravamo na mikro i makro nivou da se štošta poremetilo, a nije riječ o nostalgičnim sjećanjima na djetinjstvo i mladost. Takva potraga u značajnom broju akademskih krugova je već nadišla krug striktno naučnih odgovora. Riječ je o čovječanstvu, a tiče se to i religije, i teologije te brojnih humanističkih i disciplina drugih nauka. Do jučer tek alternativna rješenja i odgovori mogli bi postati primarni i nužni, odnosno dio u mozaiku rješenja.
Knjiga dr. Jašarević je plod višegodišnjeg projekta i etnografskog istraživanja (2014-2019) koje je tretiralo utjecaj negativnih posljedica klimatskih promjena na pčele. Istraživanje je sprovedeno širom Bosne i Hercegovine, a uključilo je saradnju s brojnim pčelarima te bogatu tradiciju islama i muslimana.
Nakon završenih diplomskih i postdiplomskih studija, uključujući i doktorat, predavačkog angažmana na Univerzitetu u Chicagu Jašarević se u Bosnu i Hercegovinu vratila 2020. godine. Danas živi na porodičnom imanju u sjeveroistočnoj Bosni, bavi se i pčelarstvom te nastavlja svoja istraživanja i čitanja svijeta. Spomenuti multimedijalni projekat zaokružuje filmom kojeg je radila sa sestrom Azrom Jašarević.
Privid imuniteta
„Upravo su klimatske katastrofe većinu nas potakle na razmišljanja o smrti i kraju svijeta – prognoziramo i strepimo od scenarija apokaliptične budućnosti. Iako su šanse za takav scenarij vrlo vjerovatne, mi se još uvijek nadamo da ćemo ga izbjeći. Pčelarenje pred Kijamet je priča o dubokoj povezanosti pčela i svijeta, smještena u vrijeme dok nam se približava Kraj.
Nalazeći inspiraciju u pričama bosanskih muslimana i islamskim idejama o smaku svijeta, ovaj projekat isprepliće ekološke i eshatološke spoznaje, stavljajući u fokus medonosne pčele.
Vjera u život vrijedan življenja, u medne budućnosti, ovisi o eko-eskatološkoj svjesnosti i našem stremljenju ka njoj“, navedeno je u zaglavlju ovog multimedijalnog projekta čiji detaljniji opis je dostupan na web stranici www.beekeepingintheendtimes.com.
Stoga, dr. Jašarević kroz projekat i knjigu poseže za temeljnom i tumačenjskom islamskom i muslimanskom tradicijom, tradicijom bosanskih muslimana te lokalnim legendama. Pčela je u središtu njenog rada kao specifikum među Božijim stvorenjima koji izrazito osjeća klimatske promjene. Pčela i pčelinja misija za dr. Jašarević su dio svijeta Božijih znakova koje valja čitati. Posebno je to izraženo u doba kriza, kakve su klimatska ili kriza Covida, koju je s nama prokomentarisala.
„Klimatske promjene i ekološku katastrofu doživljavam mnogo većom i dubljom negoli je to slučaj s pandemijom", naglasila je Jašarević te dodaje da još uvijek u mnogim zemljama postoji privid imuniteta na klimatske promjene, pa i u razvijenim zemljama.
S tim u vezi naglašava da je sama pandemija koronavirusa kod mnogih poljuljala taj privid imuniteta, što ih je potreslo, a dovelo je do pojava “traganja za dušom.“
„Covid kriza mi je interesantna kao kriza koja je navela ljude da promišljaju, uopšte, o krizi i katastrofi kao nečemu što je, zaista, egzistencijalno. Očigledno je da se ova klimatska katastrofa tiče apsolutno svih", kaže Jašarević.
Sve nam govori o klimatskoj i ekološkoj katastrofi. Način na koji sve živo, pa i neživo registruje ove dramatične promjene u atmosferi - to su sve ajeti. Iz raznih razloga pčela je posebmo interesantno stvorenje. Pčela je blisko povezana s cijelim ekosistemom i biosferom, koji su, zaista, na plećima tog malog insekta. Pčela ima veoma istančan osjećaj za promjene u prirodi, mnogo istančaniji od ostalih stvorenja, jer je povezama s procesima u biljci te nadalje u atmosferi. Pčela registruje kada je sve potreseno
Apokalipsa i Kijamet
S obzirom da se u svom radu referiše na pojmove apokalipse i kijameta, istakla je i kakve semantičke razlike prepoznaje kroz ova dva pojma.
Prije svega, napominje da su mnogi, također, skeptični prema pojmu apokalipse te da je upravo to jedan od razloga zašto se nalazimo u jednoj dubokoj globalnoj krizi, odnosno „nepostojanje mogućnosti da se apokalipsa osvijesti u svom originalnom, iskonskom značenju“.
„Naučnici i istraživači životne sredine i ekolozi na Zapadu svako malo zazivaju apokalipsu. Svugdje u medijima možete vidjeti apokalipsu. Ta riječ je postala veoma isprazna. Neko kaže: Apokalipsa i daje sebi odušak stvarajući privid da je uradio nešto golemo“, ističe Jašarević napominjući da se stvara percepcija da takav događaj „ipak neće biti tako katastrofalan.“
Stoga, njoj je interesantan pojam kijameta koji, u odnosu na apokalipsu, ipak, „nosi dozu upozorenja - pojam koji, ipak, nije tako profanisan“. Smatra ga pogodnim za koristiti i o njemu razmišljati.
„Toliko stvari je fascinantno o kijametu i neminovno je da insan razmišlja o njemu kroz islamsku tradiciju. I ono što je blisko vezano za to su predznaci Sudnjeg dana. Mnogo je hadisa koji govore o tome. I koliko god je riječ o nagovještajima, to je i neposredno vezano za svijet kao Božiju objavu (alem). I ono što trebamo da znamo o predznacima je da su oni vezani za jedan historijski proces - ahiriz-zeman“, kaže Jašarević te se referiše na šejh Mustafu Čolića koji je, kroz govor o jednoj od Birgivijevih knjiga, pisao o tim predznacima koji se ponavljaju u svakom vremenu.
Otuda, ključnim smatra čitanje znakova u prirodi, ovaj put posebno u slučaju pčele.
Pčele i njihovi čuvari
„Sve nam govori o klimatskoj i ekološkoj katastrofi. Način na koji sve živo, pa i neživo registruje ove dramatične promjene u atmosferi - to su sve ajeti. Iz raznih razloga pčela je posebmo interesantno stvorenje. Pčela je blisko povezana s cijelim ekosistemom i biosferom, koji su, zaista, na plećima tog malog insekta. Pčela ima veoma istančan osjećaj za promjene u prirodi, mnogo istančaniji od ostalih stvorenja, jer je povezama s procesima u biljci te nadalje u atmosferi. Pčela registruje kada je sve potreseno“, istakla je dr. Jašarević.
Ukazuje i na same pčelare kao aktere u neposrednom odnosu sa svijetom pčela. Dodaje da pčelari, kroz svoje zanimanje i ljubav, imaju istančan osjećaj za njihove apetite i relacije. Projekat na kojem je radila uključio je intenzivno druženje s pčelarima, opservaciju njihovog posla i brojne razgovore širom Bosne i Hercegovine.
„Pored toga što imamo ekstremne događaje, uporedo imamo tektonske, dubinske promjene koje većina ljudi ne primijeti, odnosno većina stvorenja ne primjećuje tako akutno kao pčela“, kaže ona.
Podsjeća da 2014. godine, kada je započela ovaj projekat, u Bosni i Hercegovini i nije bilo mnogo govora o klimatskim promjenama za razliku od posljednih godina, ali, naglašava da su pčelari već tada mnogo više govorili o tim promjenama, „ jezikom onoga ko brine o stvorenju do kojeg mu je itekako stalo.“
Koncept istraživanja koji dr. Jašarević postavlja uključuje i eshatološki aktivizam. S tim u vezi napominje da je u islamskoj tradiciji eshatologija blisko povezana s aktivizmom za razliku od uvriježenih diskursa o apokalipsi, koji kod mnogo ljudi, pored senzacionalizma, izazivaju osjećaj očaja i beznadežnosti.
„Islamska eshatologija je itekako dobrodošla u trenutku globalne ekološke krize, ne samo muslimanima već svima onima koji prolaze kroz tu krizu i pitaju se kako dalje“, smatra Jašarević.
Na taj način vidi i pčelare, jer i pored toga što i među njima ima onih koji govore tek o medaljama, oni su čuvari pčela. Dodaje da je među njima i mnogo imama, a jedan od njih joj je svoj pčelarski aktivizam pojasnio riječima: „Ne želim da živim bez njih.“
Uz to, Jašarević napominje da pčela kod nas ima eshatološke prizvuke te je mnogo lokalnih legendi i priči među bosanskim muslimanima koje sukusiraju tu vrijednost pčele.
Aktuelizacija islamske perspektive
Kroz svoj projekat je uz konvencionalni naučni pristup uključila islamsku perspektivu. Osim putovanja s pčelarima, razgovora, pa i snimanja, razgovarala je i s učenima, posebno onima koji su upoznati sa sufijskom tradicijom.
Istraživanje je završeno, knjiga je izašla, a film je u postprodukciji. Postoje šanse, kako kaže, da će knjiga doživjeti svoje izdanje na španskom i turskom. Izdanje na bosanskom će još uvijek pričekati. Međutim, njen projekat još uvijek na neki način živi. Osim što je multimedijalan, Jašarević, prema istoj matrici čitanja Božijih znakova nastavlja razmišljati i o drugim projektima. Već proteklo ljeto je, potaknuta toplotnim udarima, počela razmišljati o temi Džehennema prisjećajući se hadisa koji govori o tome da je Allah, nakon što Mu se Džehennem požalio, dao dva oduška Džehennemu, jedan ljeti i jedan zimi, kada je najveća vrućina i najveća hladnoća. Dodaje da je mnogo stvari u našoj tradiciji koje ne aktueliziramo dovoljno.
Naposljetku, istakla je da nas je opsesija kritikom i pitanjima o političkom islamu udaljila od tradicije, a racionalizam „iscijedio slast života te tradicije“.
„Sada je zaista prilika da se najozbiljnije traži hrana za maštu, inspiracija u našoj misaonoj i duhovnoj tradiciji. To nikada nije samo intelekt. U našoj tradiciji intelekt je nešto što je oplemenjeno prisutnošću srca“, navodi Jašarević.
Napominje da je kombinujući uobičajeni naučni pristup i islamsku, vjerničku perspektivu u svome radu primijetila da se ljudi interesuju, odnosno da više ne osjeća da je takva njena pozicija irelevantna.
„Ova serija kriza je u toj mjeri bila toliko produktivna da su poljuljale tu jednu vrstu sigurnosti, o imunitetu i osjećaju nadmoćnosti, arogantni stav da je ta sekularna pozicija etički-pravno ispred, a da se sve ostale pozicije trebaju kao kriti. Ali, zaista vidim pomaka. Kada ljudi čuju hadis o sadnji drveta pred Kijamet, ostaju zatečeni i zaintrigirani. U akademiji je nastala neka vrsta eksplozije mašte, mnogi se okreću spekulativnoj filozofiji, metafizici i slično“, napominje Jašarević te dodaje da tome doprinosi i prisutnost islama u javnoj sferi.
Naglašava da za svoj rad ima kvalitetne argumente, pri čemu ističe da islamska perspektiva nudi rješenja za ekološku krizu.
Stoga, optimistična je, što se da sumirati hadisom Muhammeda, a.s.: Približi li se Kijametski dan, a nekome u ruci bude palmina sadnica, bude li u mogućnosti da je posadi prije nego se desi Kijamet, neka to i uradi.
„Islam je optimizam. Ne bi trebalo biti mjesta za očaj i beznađe. To je dio eshatološkog aktivizma. Nema mjesta predavanju. Sadnjom tog drveta učestvuje se u očuvanju svijeta, u toj vezi kojom Allah održava svijet. Taj optimizam može doći samo pod cijenu da zadrhtimo pred mišlju da će Kijamet doći sutra“, zaključuje Jašarević.
