digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg
Komentari

Strateško savezništvo protiv Bosne i Hercegovine

Autor: Jasmin Medić Maj 13, 2025 0
Strateško savezništvo protiv Bosne i Hercegovine

Historija nikada ne nestaje. Granice se mijenjaju, slogani zaboravljaju, ali obrasci moći opstaju – prerušeni, ali prisutni. Ova kolumna neće romantizirati prošlost, već dekonstruisati sadašnjost kroz njene korijene. Vrijeme je da ih jasno imenujemo i analiziramo

Dvostruki aršini u dva entiteta

Ravnopravnost tri naroda u Bosni i Hercegovini zagarantovana i entitetskim ustavima, nešto je što se, u političkom smislu, konzumira tek onda kada se pozivanje na nju smatra politički isplativim. Da budemo precizni, onda kada stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora (HNS) zakukaju da Hrvate u Federaciji BiH „majoriziraju“Bošnjaci jer im, tobože, biraju člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Vladajuće stranke iz RS-a (SNSD i njegovi koalicioni partneri) tu nerijetko pokazuju značajnu dozu „empatije“prema Hrvatima u Federaciji i pristaju na njihov narativ. Naravno, samo kada je riječ o Federaciji BiH. Zbog toga se svi prijedlozi o izmjenama Izbornog zakona vežu isključivo za Federaciju BiH, entitet koji je alfa i omega političkog djelovanja hrvatskih stranaka okupljenih oko HNS-a.

O tome kako Hrvatima Srbi eksplicitno biraju predstavnike u RS-u kontinuirano prešućuje vlast RS-a. Doduše, prešućuju tu činjenicu i Hrvati iz HNS-a jer im teritorij koji danas obuhvata manji bh. entitet već više od tri decenije nije u fokusu interesovanja, pa smatraju da zbog tamošnjih sunarodnika ne vrijedi prokockati savezništvo s Dodikovim Srbima. Pitanje Hrvata u RS-u je „riješeno“zločinima i progonima od Prijedora pa do Brčkog. Pravo na ravnopravnost u RS-u ne konzumiraju ni Bošnjaci. U Vladi RS-a ih je pet i svi dolaze iz stranke ili stranaka bliskih Dodiku. Od osam Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a, troje dolaze iz Dodikove „kvote“. Dakle, kada je riječ o RS-u, gotovo da niko ne spominje ni preglasavanje niti majorizaciju niti autentične predstavnike. Posebno je poražavajuće da svih ovih godina otkako se govori o mogućim izmjenama Izbornog zakona, niko ne govori da bi isti principi trebali važiti u oba entiteta. Zato i uslov “probosanskih” stranaka treba da bude da se s izmjenama Izbornog zakona ide isključivo na svim nivoima – od državnog do kantonalnog – pa neka one, na koncu, rezultiraju da na svakom pedlju ove države svaki narod ima svog autentičnog predstavnika ako će to biti dobro za državu i njene građane.

Strateško i nemoralno savezništvo

Za razliku od hrvatskih društvenih i političkih aktera koji se dosljedno zalažu za cjelovitost Bosne i Hercegovine i ravnopravnost svih naroda na cijeloj njenoj teritoriji, hrvatski nacionalisti za svoje političke potrebe u Federaciji BiH – predstavljajući svoje stavove kao opći, dominantni glas „hrvatskog naroda“i time utišavajući one koji zagovaraju druge pristupe – već dvije decenije vide u Miloradu Dodiku svog nespornog saveznika. To će nerijetko potvrditi i zvaničnici iz Republike Hrvatske.

Vlast u Hrvatskoj, koju predvodi HDZ na čelu s Andrejom Plenkovićem, u političkoj borbi u Bosni i Hercegovini davat će i dalje upute sestrinskoj stranci koju već odavno predvodi Dodikov saveznik i prijatelj Dragan Čović. Čovićeva se stranka, između „probosanske” politike (ili kako kažu bošnjačke) i Dodika, opredijelila za podršku Dodiku na način da će i dalje kočiti izbacivanje njegovog SNSD-a iz vlasti, bez obzira što su govorili u prilog nečemu drugom. Plenković je rekao da neće uvoditi sankcije Dodiku, trenutno najpoznatijem bjeguncu u državi. U kontinuiranoj podršci Dodiku ne zaostaje ni hrvatski predsjednik Zoran Milanović. Ovo i nije ništa novo, budući da se srpski i hrvatski nacionalisti slažu samo oko dvije stvari: udruženim snagama urušavati državnost Bosne i Hercegovine i zajednička borba protiv bošnjačkog političkog faktora. To su nas naučili i sporazum Cvetković – Maček iz 1939, dogovor u Karađorđevu iz 1991. i onaj između Karadžića i Bobana iz maja 1992. godine. Sva ostala pitanja između srpskih i hrvatskih nacionalista će i dalje ostati otvorena.

Na kraju se vrijedi podsjetiti na period agresije na Republiku Hrvatsku i kako se ko odnosio prema tom pitanju, a često se to zanemaruje. U Domovinskom ratu, od 1991. do 1995. godine, u odbranu Hrvatske bilo je uključeno 25.000 Bošnjaka, od čega je 1.187 poginulo za njenu slobodu. U vrijeme dok su Bošnjaci ginuli za samostalnu Hrvatsku, ljubimac hrvatskih nacionalista među Srbima – Dodik – u Narodnoj skupštini RS-a u maju 1995. godine rekao je sljedeće: „Ono oko bombardovanja Zagreba, ja se slažem da trebamo tući Zagreb...“

Zagreb su 1991. godine mogli tući i Bošnjaci da su se htjeli odazvati na mobilizaciju Jugoslovenske narodne armije, ali nisu.

Oznake
« Život i smrt u doba korone

Povezani članci (po oznakama)

nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine