U prošlom broju pisali smo o važnosti racionalizacije troškova prilikom organizacije vjenčanja, ali i pri odabiru mjesta stanovanja, odnosno, kupovine prve nekretnine. U slučajevima kada se bračni par odluči na unajmljivanje stana, to može biti opravdano ako trenutno ne postoje realne mogućnosti za kupovinu, poput nezaposlenosti, niske plate ili nesigurne poslovne situacije koja podrazumijeva mogućnost promjene mjesta stanovanja. Iako postoji fetva koja dopušta uzimanje kredita radi rješavanja stambenog pitanja, neki mladi iz vjerskih ili ličnih razloga ne žele kreditno zaduženje – i to je stav koji ne bi trebao biti predmet polemike.

Brzopleti izbori: samo centar grada ili dijaspora

Ono na što želimo skrenuti pažnju jeste odluka da se dugoročno iznajmljuje stan bez jasno definiranog plana o kupovini vlastite nekretnine. Kada se uzmu u obzir određene činjenice, takva odluka, u suštini, ne donosi stvarnu korist mladima, osim eventualne subjektivne satisfakcije da žive u dijelu grada koji im odgovara. Međutim, postavlja se pitanje koliko je to dugoročno opravdano. Život u centru grada ili u luksuznim gradskim četvrtima može izgledati privlačno, ali često predstavlja neracionalno trošenje novca. Kvalitetan i skladan bračni život sasvim se uspješno može graditi i na skromnijim, ali funkcionalnim lokacijama. Jedino što će u tom slučaju izostati jeste slijepo praćenje trendova i zadovoljenje eventualne taštine povezane s prestižnom adresom. Naši životi ne bi smjeli biti podređeni trendovima niti diktatu društvenih mreža. Ako se odlučimo živjeti iznad svojih mogućnosti zarad takve slike, onda ne bismo trebali izražavati nezadovoljstvo zbog teškoća svakodnevice ili nesrazmjera između životnog standarda i realnih primanja. To je upravo ono što se danas dešava mnogim mladim bračnim parovima – među kojima su i oni koji vjeruju da će kvalitetnije živjeti ako svoj život nastave u nekoj drugoj državi. Privlačnost života u inostranstvu često počiva na iluziji da više plate automatski znače i bolji životni standard. Međutim, mnogi zaboravljaju da uz veće prihode obično dolaze i znatno veći troškovi života. Ne bi Austrija bila to što jeste kada bi nudila visoke plate, a istovremeno imala niske troškove. Taj balans je neizostavan dio svakog uređenog društva.

Štednja za prvu nekretninu

S druge strane, plaćanje stanarine predstavlja izdatak koji je teško racionalno opravdati, naročito ako postoje uslovi za kupovinu nekretnine. U mnogim gradovima, cijene najma nekontrolisano rastu, a mladi nerijetko za stanarinu izdvajaju iznose koji odgovaraju polovini, pa čak i punom iznosu rate kredita. Nakon deset godina redovnog plaćanja stanarine, ukupan iznos postaje značajan, a par i dalje ostaje bez vlastite nekretnine.

Naravno, postoje situacije u kojima iznajmljivanje može biti jeftinija i privremeno isplativa opcija. Međutim, važno je imati na umu da to rijetko predstavlja dugoročno rješenje. Čak i kada par uspijeva uštedjeti zahvaljujući niskoj stanarini, tu štednju može potkopati inflacija i kontinuirani rast cijena nekretnina. Do trenutka kada uspiju prikupiti dovoljno sredstava za kupovinu, cijene stanova mogu biti znatno više nego na početku planiranja. U tom kontekstu, kupovina ili gradnja kuće – o čemu smo već pisali u prethodnom broju – ostaje racionalnija i dugoročno održivija opcija.

Treba imati na umu da je tržište nekretnina nestabilno i cijene kontinuirano rastu. Već decenijama vrijedi pravilo: što prije počneš, prije ćeš završiti – odnosno, što ranije mladi započnu proces kupovine nekretnine, to će je prije otplatiti. U slučaju eventualnog razvoda, nekretnina se može prodati, nerijetko i po višoj cijeni nego pri kupovini. Uz to, inflacija dodatno utiče na rast vrijednosti nekretnina, čime kupljena imovina postaje svojevrsna investicija – bez obzira na to da li mladi planiraju živjeti u njoj, prodati je ili zamijeniti za drugu nekretninu.

Koristan automobil vs. luksuz

Ako ostanemo pri temi kupovine prve nekretnine, važno je imati na umu da tada, pod utjecajem trendova i stilova života drugih ljudi, često dolazi i do promjene obrazaca ponašanja, odnosno, do izostanka racionalnog pristupa u upravljanju životnim troškovima. Naime, uz lijepo uređen dom, koji je zaista bitan s pozicije i zdravlja i kvalitetnog života, mladi često nastoje voziti i atraktivan automobil te zadržati navike iz studentskih dana, kada su izlasci bili svakodnevica. Danas je posjedovanje automobila gotovo neophodno, no, važno je razumjeti da automobil podrazumijeva i redovno održavanje, koje može predstavljati značajan trošak za mladi bračni par. Iskusni automehaničari često kažu da je, uvjetno kazano, lahko kupiti luksuzno vozilo ili ono poznatog brenda, ali da njegovo održavanje može postati vrlo zahtjevno i skupo. Umjesto da se odluče za vozilo čije održavanje odgovara njihovim finansijskim mogućnostima, kao naprimjer vozila brenda Škoda koja se pokazala pouzdanom, neki će radije kupiti i stariji automobil samo kako bi zadržali imidž vlasnika skupocjenog brenda. Međutim, takav izbor nerijetko postane među prvim većim izdacima, a kasnije kontinuirani iscrpljujući finansijski teret. „Jeftinije naručiti nego kuhati“Zadržavanje studentskih navika, poput čestog konzumiranja hrane van kuće, također, može predstavljati ozbiljan izazov za budžet mladog bračnog para. Iako se mnogima čini praktičnije ili „jeftinije“jesti u restoranima ili naručivati putem dostavnih aplikacija, stvarne brojke pokazuju suprotno. Naprimjer, prosječna cijena jednog obroka s pilećim mesom u restoranu u Zenici iznosi oko 8 KM. Za dvoje ljudi, to je 16 KM po obroku, što znači da bi samo jedan obrok dnevno iznosio preko 100 KM sedmično ili skoro 500 KM mjesečno. Nasuprot tome, kilogram pilećeg filea u Zenici košta oko 11 KM, a od te količine moguće je pripremiti dva različita jela, zavisno od recepta i dodataka. Uglavnom, za cijenu jednog obroka u restoranu, kod kuće se mogu pripremiti skoro tri. Pripremanje hrane kod kuće nosi sa sobom i druge koristi. Prvo, troškovi su znatno manji, jer se kućno kuhanje može planirati unaprijed, kupovati na akcijama i rasporediti obroci tako da se maksimalno iskoriste svi sastojci. Drugo, mladi imaju potpunu kontrolu nad onim što unose u organizam – poznato im je porijeklo namirnica, način pripreme, higijenski uslovi, što je nemoguće znati kada se jede vani. I treće, tu je guljenje vremena jedenjem vani. Naravno, danas su prisutne dostavne aplikacije kao što su Glovo ili Korpa, ali i tada čekanje hrane ponekada traje duže od vremena koje bi bilo potrebno za pripremu jednostavnog obroka kod kuće. Povećanje broja dostavljača hrane pokazatelj je promjene navika, ali i uvjerenja koje se sve češće širi – da je naručivanje hrane „jeftinije“nego kuhanje. Ipak, u kontekstu dugoročnog finansijskog planiranja, pogotovo kod parova koji žele uštedjeti za nekretninu ili druge važne ciljeve, takva praksa je rijetko isplativa.

Ko voli, nek izvoli

Na kraju, pitanje finansijske racionalnosti nije stvar lične štedljivosti, nego zrelosti i odgovornosti prema zajedničkom životu i budućnosti. Mnogi izazovi s kojima se mladi bračni parovi danas suočavaju, od odluke gdje živjeti, kako riješiti stambeno pitanje, koje navike zadržati ili promijeniti, zapravo su pitanja postavljanja prioriteta.

Nije uvijek lahko oduprijeti se trendovima, društvenim pritiscima ili prividnom luksuzu, ali upravo u tim trenucima oblikuju se navike koje će dugoročno odlučivati o kvaliteti života. Kupovina prve nekretnine, racionalan odnos prema potrošnji, planirano trošenje, pa čak i kuhanje kod kuće, sve su to odluke koje možda djeluju „skromno“, ali vode ka stabilnosti, miru i osjećaju sigurnosti. Vrijeme i novac se mogu trošiti, ali se i mogu mudro ulagati.