Brojni pojedinci i organizacije danas upozoravaju upravo na to da jaz između bogatih i siromašnih nikada nije bio veći. Izvještaji govore koliko su krize posljednjih godina pogodovale tome da bogatiji i udvostruče svoja bogatstva, a siromašni postanu siromašniji. Uz to, brojni savremeni trendovi u šarolikom spektru industrije, pa i oni koji se pojavljuju pod paravanom održivosti, doprinose svim tim nejednakostima. Beskrupolozna utrka za profitom, ignorisanje moralnih posrnuća, izrabljivanje radne snage, uništavanje životne sredine – navedeni i slični faktori utjecali su i na pogoršanje slike svijeta. Otuda, u potrazi za rješenjima razvijaju se i sistemi društvene brige, kako kroz vladine, tako i kroz nevladine organizacije i sektore, a time i oblici društvene brige. Otuda, insistira se na razvoju filantropije i filantropskih aktivnosti, a neke od njih su bazirane na religijskim vrijednostima kao što je slučaj s islamskim konceptom. U tradiciji islama među frekventnijim su pojmovi udjeljivanja, dobročinstva, pomaganja, sadake i slično, bez obzira na stepen njihove religijske obaveznosti. Stoga je prosocijalni karakter islama itekako izražen.

Indonežani najdarežljiviji

Charities Aid Foundation (Velika Britanija) kroz Svjetski indeks udjeljivanja / darežljivosti (2024), koji je obuhvatio više 145.000 ljudi iz više od 140 zemalja svijeta, donosi rezultate o doniranju novca, volontiranju i pružanju pomoći strancu, što predstavlja tri kategorije Indeksa. I ove kao i u nizu prethodnih godina Indonezija zauzima prvo mjesto. Prema Izvještaju, 9 od 10 Indonežana donira svoj novac, a 6 od 10 volontira. U kategoriji pomoći strancu, naprimjer, Kenija drži prvo mjesto. Generalno, Izvještaj naglašava da su regioni Okeanije, Sjeverne Amerike i Južnoistočne Azije najdarežljiviji. Osim toga, primjećuju da su najbolje rangirani regioni oni koji imaju najveće nivoe zadovoljstva životom i građanske participacije. Izuzetak su, pak, zemlje jugoistočne Azije gdje je nivo građanske participacije nizak, a zadovoljstvo životom umjereno. S tim u vezi ističu da je širokoraširena praksa religijskog udjeljivanja doprinijela visokom pozicioniranju na ljestvici darežljivosti. Među prvih deset su i neke druge zemlje s većinskim muslimanskim stanovništvom - Singapur (3), Gambija (4), Nigerija (5), UAE (9). Upravo ta perspektiva religijskog udeljivanja ili bolje kazano udjeljivanja potaknutog religijom i vjerom mogla bi biti predmet posebne analize. Prema spomenutom Izvještaju, Bosna i Hercegovina se nalazi na 61. mjestu. Skoro svakih šest od deset stanovnika je pomoglo strancu i skoro svakih šest od deset je doniralo novac. Međutim, nivo volontiranja je tek 12%.

IZ može uveliko doprinijeti razvoju filantropije

Bilo bi korisno razumjeti ovakve izvještaje u kontekstu filantropije, koja je u nekim zemljama svijeta postala oblast proučavanja. Potom, na tom tragu, uočavati poziciju islamskog koncepta dobročinstva / udjeljivanja / darežljivosti, a, konkretno, u ovom slučaju skrenuti pažnju na forme društvene brige koje su zadobile institucionalni karakter kroz misiju Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Takvo, konkretno razumijevanje filantropskih tokova može se sagledavati, naprimjer, i u svjetlu poput istraživanja o poimanju i percepciji zekata među muslimanima Amerike (2023), koje je sprovela Muslimanska filantropska inicijativa u okviru Lilly Family škole filantropije. Oni, pored ostalog, ističu zanimljiv podatak o tome da većina ispitanika u njihovoj studiji percipira zekat kao filantropiju, a ne kao taksu. Upravo takav rezultat je interesantan u pogledu sagledavanja zekata kao modusa u razvijanju filantropskih aktivnosti, bez da to utječe na razumijevanje i prihvatanje zekata kao stroge religijske obaveze (farz). Karakterističnost prikupljanja zekatskih sredstava u Bejtul-mal te njegove raspodjele najjasnije govori o opredijeljenosti Islamske zajednice i za institucionalizirani oblik društvene brige. Tako naglašeno, Zajednica se može pozicionirati kao jedan od predvodnika filantropskih aktivnosti u našoj zemlji te dati ogroman doprinos razvoju te oblasti, s obzirom da su sama istraživanja o filantropiji u Bosni i Hercegovini u početnoj fazi, o čemu govori jedna od nedavnih studija.

Stoga, značajno bi bilo takve modele društvene brige posmatrati i u svjetlu istraživanja poput Sveobuhvatne studije o filantropiji u Bosni i Hercegovini: Stanje filantropije u Bosni i Hercegovini, što je naziv publikacije koja je rezultat istraživanja sprovedenog u okviru projekta USAID Snaga lokalnog: Projekat podrške lokalnim resursnim organizacijama (2023). Autori su naglasili da su istraživanja o filantropiji u našoj zemlji još uvijek u početnoj fazi te da filantropija raste, „ali, zadržava pretežno humanitarni karakter“. Među građanima naše zemlje primjećuje se visok nivo filantropskog angažmana, kako pokazuje istraživanje, te je, uglavnom, riječ o doniranju novca i robe. Također, ističu da su „građani skloniji da podrže humanitarne inicijative za pomoć bolesnima, siromašnima i žrtvama prirodnih katastrofa.“S druge strane, volontiranje je označeno kao „oblast sa značajnim potencijalom rasta, jer skoro jedna trećina stanovništva izražava spremnost na ovaj vid angažmana u narednih godinu dana.“

„Najsnažniji motivator uključivanju u filantropske akcije je prisustvo bliskih prijatelja i porodice, dok se kao značajni podsticaji izdvajaju još pravovremeno informisanje i transparentnosti korištenja sredstava“, naglašeno je u spomenutoj publikaciji.

Spomenute i slične uvide značajno je imati na umu, bez obzira na uobičajena ograničenja ovakvih studija, posebno jer razvoj filantropskih aktivnosti i te oblasti tek treba da dobije potrebni zamah. Model društvene brige Islamske zajednice, koji se oslanja na sveukupne kapacitete Zajednice, posebno mrežu ljudi (službenika, posebno imama i muallima), recimo, ima potencijal za konkretniji razvoj volonterizma na osnovama predviđenim entitetskim zakonima. To bi, shodno sličnim praksama u svijetu, uveliko pomoglo da Zajednica već postojeći oblik volonterizma podigne na veći nivo posebno među mladima (Mreža mladih). Proteklih godina je Ured za društvenu brigu proširio spektar aktivnosti kao i samu mrežu saradnika. To je, samo po sebi, značajan potencijal za razvoj filantropskih aktivnosti. To, ustvari, predstavlja i nuđenje alternative, odgovor izazovima vremena i vrijednost oblika društvene brige koji se bazira na vrijednostima religije islama.