Nakon učenja odlomka iz Kur'ana, te intoniranja državne himne, skupu se u ime porodica ubijenih i nestalih obratila Amina Blažević. Ona je pročitala govor Mirsade Bešić, koja se trebala obratiti skupu, ali za to na kraju nije imala snage. Nakon što se podsjetila na gubitak oca i djeda Mirsada je naglasila: „Ukopom prvih šehida na ovome mjestu rodila se u mome srcu nada da ću svoga babu i dida konačno pronaći. Da ću barem znati gdje su im mezari. Da ću ih moći obići. Da ću im kraj nišana moći Fatihu proučiti. Ali moja nada je protokom vremena postala moja nova tuga. Svake godine bih sa čežnjom čekala neće li me neko pozvati i kazati mi da su mi babo i did pronađeni, da će im se napokon klanjati dženaza, da ćemo ih u mezar njihov konačno spustiti. Međutim, godina po godina i evo osamnaest punih godina od kako se klanjaju šehidske dženaze u mome rodnom kraju. Osamnaest godina i devetnaest zajedničkih dženaza, a tabuta moga babe i dide još uvijek nema. Ni jedna jedina koščica njihova ni dan danas nije pronađena. Zbog toga moja nada da ću ih pronaći sve više blijedi i postaj čemer u mome srcu. Moja nada počinje da stvara dodatnu ranu na mojoj duši. Jednu mi načiniše kada mi oca i dida ubiše, a drugu stvoriše time što ni grobnice u koje ih pokopaše pokazati ne žele, što ne žele da našu bol barem malo ublaže. Zbog toga danas pozivam na savjest sve one koji znaju gdje se kosti naših očeva i djedova kriju da nam to kažu.''

Nakon Mirsade skupu su se obratili glavni kozarački imam, Amir-ef. Mahić, i muftija bihaćki Hasan-ef. Makić. U ime reisu-l-uleme skupu se obratio zamjenik reisu-l-uleme Husein-ef. Smajić. On je apelirao na potrebu bošnjačkog ustrajavanja na očuvanju sjećanja na 20. juli i druge bitne datume i mjesta iz proteklog rata. Pored toga ukazao je na obavezu koju imamo prema domovinu, a koja se očituje i dokazuje borbom za očuvanje države kroz iskazivanje političke volje na izborima. Svojim prisustvom dženazu su popratili i predstavnici političkog života sa područja manjeg bh. entiteta, među kojima su bili i potpredsjednik RS Ramiz Salkić, te potpredsjednik Skupštine RS Senad Bratić.

Najmlađa žrtva koja je pronašla svoj smiraj jeste djevojčica Emira Mulalić, koja je ubijena u logoru Trnopolje kada je imala svega pet godina, dok je najstarija žrtva Hodžić Hamo koji je imao 62 godine. Među identificiranim šehidima su bili i Miralem Kardumović, četvrti od peterice ubijene braće Kardumović, te Velid Bešić, jedan od trojice ubijenih sinova Muhamed-ef. Bešića.

Posmrtni ostaci ovih žrtava su pronađeni na desetak lokacija, te na području tri općine. Pokopani šehidi na ovogodišnjoj kolektivnoj dženazi su: Mulalić (Emira) Emira, koja je imala pet godina, Sušić (Eniza) Nihad, koji je imao 23 godine, Omanović (Sakiba) Nedim, koji je imao 26 godina, Kardumović (Rasima) Miralem, koji je imao 28 godina, Šara (Sejde) Senadin, koji je imao 30 godina, Bešić (Muhamed efendije) Velid, koji je imao 44 godine, Karagić (Saliha) Derviš, koji je imao 61 godinu i Hodžić (Ragiba) Hamo, koji je imao 62 godine.

Zlo koje nam je učinjeno nikada zaboraviti nećemo
Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Kozarac Amir ef. Mahić u svom obraćanju je, između ostalog, kazao: „Iznova se nalazimo pred tabutima naših najmilijih, naše nevino stradale braće i sestara. Nalazimo se pred njihovim tabutima željni da ih u kabur dostojanstveno, zemlji od koje smo stvoreni, vratimo i da barem na tren olakšanje osjetimo. Nalazeći se pred njihovim tabutima iznova se podsjećamo na tragediju koja ih je zadesila, na dušmansku ruku koja im je život oduzela, na izopačenu ideologiju koja je čitav jedan narod zavela. Nalazeći se pred njima, našim očevima i sinovima, našim majkama i sestrama, našim suprugama i kćerima, mi svoj zavjet obnavljamo i iznova cijelom svijetu poručujemo da zlo koje nam je učinjeno mi zaboraviti nikada nećemo. Gdje god budemo i gdje god svijetom hodimo mi ćemo o patnji, koja nam je učinjena, ljudima govoriti. Dok smo živi svoje ubijene ćemo spominjati i za njihovu prolivenu krv pravdu tražiti.

Zbog toga danas, o dušmani naši, ubice djece naše, katili majki naših, zločinci nad rodom našim, želimo vas podsjetiti da će vas krik naše Emire, koju danas pratimo, a koja je imala samo pet godina, do smrti vaše pratiti. I ne samo Emirin krik, već i dojenčeta Velida, koji samo dva mjeseca imaše kad ga nemilosrdno ubiste, i krik ostalih stotinu dječaka i djevojčica kojima život oduzeste. I ne samo krik 102 djece naše, već i krikovi naših nani koje kukavički na pragovima njihovih kuća ubijaste. Među kojima ste ubili i stogodišnju Hanku Alić i devedesetčetverogodišnju Zlatu Krkić. I ne samo krikovi naših nana već i stotina naših majki i sestara, naše braće i sinova, naših očeva. I ne samo krikovi već i suze, i plač, i jacaji, i uzdasi, i pogledi. Sva će vas zla vaša proganjati do smrti vaše.

Proganjat ćemo ubice istinom na Ovom svijetu
A tek tada slijedi pravda za sve što učiniste. Tek tada ćete naplatiti bol koju nanesoste ni krivom ni dužnom. Toga dana će ubijeni govoriti o onome ko ga je ubio, a ubica njegov će sigurno kažnjen biti. To je Dan na koji nas Gospodar svih svjetova podsjeća kad kaže: ''I kada se duše sa tijelima spare, i kada živa sahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve je krivice umorena, i kada se listovi razdijele...'' (Et-Tekvir, 7-10) To je dan u kojem će naša Emira, koja na tabutu svome pred nama leži, govoriti o krvniku koji je u njeno čelo u logoru Trnopolje pucao i baš će ona biti pitana, pa zašto je to učinio. Šta si mu Emira, baš ti skrivila da to učini. Kakvo si ti, o malehna djevojčice, zlo učinila da te on ubije. Šta ćeš ti, o ubico, toga dana moći da kažeš? Koga misliš da ćeš toga dana zavaravati? Šta misliš, ko će se toga dana tvojim djelom ponositi? Misliš li da će te toga dana borcem smatrati? Kakvo misliš da će ti odličje toga dana dodjeljeno biti?

Zato i tebe i sve tebi slične i podsjećamo na taj dan. Na dan u kojem ni najmanje što je učinjeno neće skriveno biti, već će se na vidjelo iznijeti. Zato vas opominjemo, o dušmani naši, neka znate da ćemo vas mi istinom na ovom svijetu proganjati, a ako joj uspijete pobjeći, onda neka znate da većoj kazni, od bilo koje ovosvjetske kazne, hrlite.

Neka znate da bi vam bolje bilo da zlo koje počiniste na ovom svijetu priznate. Da svoj narod zla kojeg izvršiste oslobodite. Da svoje potomke sličnih zala sačuvate. Neka znate da je bol koju nam nanesoste samo dio onoga što od zla učiniste. Neka znate da svaki dan, i svaki sahat, i svaki minut koji od tada živimo u vaša se zlodjela piše. Neka znate da kosti šehida naših, koje od nas krijete, vaše su novo zlodjelo kojim potvrđujete da ljudi niste. Neka znate da sa lažima, koje umjesto istine svakodnevno govorite, pokvarenost srca vaših dokazujete. Neka znate da potomcima svojim veliko zlo u naručju ostavljate time što ih u ispravnost postupaka vaših ubjeđujete. Na kraju, neka znate da je naša konačna utjeha kod našeg Gospodara, a ustrajnost u borbi za istinu i pravdu naša životna saputnica.

Dragi i Uzvišeni Allahu, daj smiraj u džennetskim prostranstvima napaćenim dušama šehida naših. Pomozi nas strpljenjem, ustrajnošću i hrabrošću do smrti naše, a kada nas usmrtiš, sjedini nas u vječnome Džennetu sa šehidima našim. Amin!“