Džamija vakifa Mehmed-bega Stočanina podignuta je od 1592/1593. godine (1001. hidžretske), kako se to zaključuje prema historijskim izvorima, posebno prema hronogramu pjesnika Ćamilije, koji je napisao za ovu džamiju. Džamija je prije pedeset i četiri godine (1971.) opremljena i u novo ruho. Bio je to poseban događaj na ovom području i izuzetno svjedočanstvo tadašnjeg muslimanskog preporoda. Čak je dvije godine nakon te obnove posjetio i predsjednik Revolucionarnog vijeća Libije Muamer Gadafi u okviru posjete Jugoslaviji.

Tom obnovom je ponovo proslavljeno ime i vakifa i džemata. Iako ne žive od stare slave upravo je bogata historija istaknuti dio njihove priče o trajanju i življenju islama. Čuli smo to i prema riječima vršioca dužnosti predsjednika Džematskog odbora Saliha Kasumovića.

Danas džemat broji oko 800 aktivnih članova.

Džamija vakifa Mehmed-bega Stočanina podignuta je od 1592/1593. godine (1001. hidžretske), kako se to zaključuje prema historijskim izvorima/ Obnovljena je 1971. godine u modernom arhitektonskom stilu na inicijativu Odbora i uglednog Fahrije Hadžiabdića

Džemat pitomih ljudi i predanih muslimana

U šezdesetoj godini već godinu dana obavlja dužnost mutevelije, mada je i ranije bio vezan uz džemat. Od 2014. do 2018. godine je bio i predsjednik džemata.

Prije svega, podsjetio nas je da je ovaj kraj Bosne ustvari kraj težaka, poljoprivrede, a, potom i mjesto industrijske revolucije u bivšoj Jugoslaviji.

„Ovo je lijep kraj, finih ljudi i dobrih domaćina. U ovom džematu sam već trideset i pet godina. Ovo je pitom džemat, ljudi koji vole Bosnu, i koji će za islam dati apsolutne sve“, kazao nam je predsjednik Kasumović.

O ponovnom preuzimanju emaneta mutevelije kaže da mu se nije bilo teško toga prihvatiti. Razlog je, upravo, imam Idriz-ef. Bušatlić, kako nam je kazao, koji je tu već skoro dvije i po godine. Njegova čestitost i rad su motiv i njemu.

„Mene je stid koliko on radi i koliko se žrtvuje. Kada sam ga prvi put vidio znao sam da je to čovjek koji nam odgovara i treba, učevan i kvalitetan radnik. Potom, mnogo je jednostavnije raditi s takvim čovjekom. S njegovim dolaskom dobili smo i novi zalet i ljepotu“, istakao je.

U tom pogledu razumijeva i posjećenost džamiji, jer primjećuje da značajan broj ljudi dolazi na džuma-namaz u novu džamiju i radi hutbi imama Bušatlića.

Ukazujući na historijski značaj i ulogu džemata i džamije kaže da tome upravo svjedoči i to da je u ovoj džamiji došlo do inicijativa i odluka o organizaciji svih jednica koje su branile Gornji Vakuf u toku agresije.

Predsjednik Kasumović: „Ovo je pitom džemat, ljudi koji vole Bosnu, i koji će za islam dati apsolutne sve.“

Riječ je o pet stotina godina islama, tradicije, kulture i predaka, podsjetio nas je Kasumović.

„Naše korijenje je duboko“, zaključuje.

Te korijenje njeguju. To su pokazali 1971. godine, kada je obnovljena džamija u jednom modernom arhitektonskom stilu, koji i danas plijeni pažnju. Ali, na njenom renoviranju i uređenju se radilo i prethodnih godina. Uređene su abdesthane, toalet, riješeno pitanje grijanja i okrečena je. Između ostalog, aktivni su na uređenju mezarja, kojih, kako kaže predsjednik, za ovako malo mjesto ima mnogo. Pa, ipak, podsjeća nas da upravo to svjedoči o čuvanju islama na ovom prostoru.

Također, ističe da je danas mnogo jednostavnije raditi za džemat, posebno zbog povećanog standarda života, jer su ljudi u džematu spremni da doprinesu na različite načine. Tome je doprinijela i nova energija u džematu.

„Veoma je važan tim u svakom projektu, da nije riječ tek o jednom čovjeku“, poručuje.

Kasumoviću je velika odgovornost funkcija predsjednika. Izazova ima, ali gledaju da ih riješe što prije. Također, ističe da džemat trebaju preuzeti mlade i energične generacije, s vizijom i znanjem, za dobro i Islamske zajednice i Gornjeg Vakufa. S tim u vezi naglašava i važnost kvalitetnog imama kao pokretača akcija.

Pored ostalog, dodaje da bi bio sretan da upravljanje Džematskim odborom preuzmu mlađi ljudi, a, kako primjećuje i on, odziv mladih džematlija je veoma dobar. Pri tome je važno, kako ističe, koliko školovanost i obrazovanje znače, posebno kada je riječ o imamima, a, s druge strane, mnogo je više i mladih ljudi koji su kvalitetno upućeni u religijsko znanje. S tim u vezi pozdravlja i podmlađivanje imamskog kadra na nivou Zajednice.

Efendija Bušatlić: „Sam grad je proistekao iz džamije. Ona je izvor. Na toj osnovi i gradim ovaj džemat.“

Ovaj džemat je ogledalo grada

Imam džemata Idriz-ef. Bušatlić je stigao u gradski džemat u septembru 2022. godine. Historija džemata mu nije bila strana, ali se i dodatno upoznavao. Bio je to njegov način da se dublje identifikuje s džematom, što mu nije bilo teško s obzirom na njegovu pasioniranost čitanjem, istraživanjem i pretragom arhiva.

„Sam grad je proistekao iz džamije. Ona je izvor. Na toj osnovi i gradim ovaj džemat. Ona je ogledalo ovog grada i ako ona ne bude na nivou, onda mi nismo istinski muslimani, ne predstavljamo dini-islam u pravom svjetlu. Tako, u ove dvije godine smo uradili mnogo i infrastrukturno i u pogledu religijskih aktivnosti. Još uvijek to nije na nivou kako bih želio mada sam svjestan da sam perfekcionista kao i da za neke stvari mora proći određeno vrijeme. Važno je da se krećemo i pozitivnom smjeru“, kaže nam efendija Bušatlić.

Govoreći o svom imamskom radu naglašava vrijednost ranijeg rada u Medžlisu Sarajevo od 2009. do 2016. godine kao honorarnog imama. Tu je, kako veli, osjetio „patinu mahalskih džemata.“ S druge strane, i u svome ranijem džematu Batuši, je nastojao da pronađe arhivske dokumente o džematu. U tome je uspijevao te je imao namjeru da publicira monografiju džemata. Uoči prelaska u centralnu džamiju, ipak je na posljednjoj hutbi ostavio to u emanet džematlijama.

„Kada sam došao u ovaj džemat bio sam svjestan njegove važnosti, ali i mnogostruko veće odgovornoati negoli u ranijem džematu. Ali, svjesno sam ušao u to, jer sam već u posljednje dvije godine osjećao zasićenost u Batuši, tj. da sam dao što sam imao. I tamo sam pokrenuo određene aktivnosti kao što je tribina 'Ahmed-ef. Burek'. Već 2022. godine sam imao u planu da imamski put nastavim u SAD-u u St. Louisu. U međuvremenu mi se kćerka razboljela, potom smo dobili vize. Međutim, u to vrijeme sam sanjao da stojim upravo u ovoj džamiji i selamim se s ljudima. Nije mi jasno otkud u ovoj džamiji, a trebam poći za St. Louis. To je bio neki išaret. U međuvremenu smo saznali da kćerka ne može dobiti zdravstveno osiguranje. U tom periodu su mi u Medžlisu govorili da računaju na mene po pitanju ovog džemata, ako ostanem. Kasnije sam se prijavio i primljen sam u ovaj džemat. Sprva sam se upoznao detaljnije s džematom, a onda sam i zbog spomenutih išareta čvršće se prihvatio ove misije", ispričao nam je efendija Bušatlić.

Džamiju je dvije godine nakon njene obnove posjetio i predsjednik Revolucionarnog vijeća Libije Muamer Gadafi u okviru posjete Jugoslaviji

Mjesto učenih

Podsjetio nas je na historiju džemata, koja se veže uz Mehmed-bega Stočanina, koji je, prema određenim izvorima, imao zijamete na ovom području, a porijeklom je iz Stoca. Ukazao je i na učevne ljude koji su gravitirali oko džemata ili grada kao što je pjesnik Ćamilija (čija džamija se, također, nalazila u blizini), zatim i na Mustafu Bošnjaka Muhlisija, pjesnika i kadiju.

Kada je riječ o imamima džemata naveo je Ahmed-efendiju, sina Redžepa Halife, Muhameda Ridžala, prepoznatljivog po Ridžalovom mektebu, hafiza Ibrahim-ef. Bukvića, Osman-ef. Imširovića, Hasan-ef. Hadžiabdića i Muhamed-ef. Muftića. Od šezdesetih godina svi imami ove džamije su svršenici Gazi Husrev-begove medrese: Omer-ef. Štulanović, Ibrahim-ef. Omerdić, Bajro-ef. Bušatlić, Hasan-ef. Glamočak i Idriz-ef. Bušatlić.

Također, Gornji Vakuf je, podsjeća on, imao više prepisivača Kur'ana i kaligrafa kao što su: Mahmut sin Ahmedov, a i ostale poznate ličnosti kao što su Muhamed i Džemaludin Hadžijahić, porijeklom s ovoga kraja, tačnije od loze spomenutog pjesnika Muhlisija; zatim izdvojio je i porodicu Bajraktarevića, Fehima, Sulejmana, ali i uglednog Nazif-ef. Bajraktarevića.

Osvrnuo se upravo i na činjenicu da je jedna ovakva manja sredina polučila značajan broj umnih ljudi. Razloge tome pronalazi i u činjenici da je ovaj kraj bio u blizini centara učenosti ili je, pak, to berićet spušten na ovaj grad prema nečijoj zasluzi.

Fokus na odgoj i moral djece

Svoj veći nivo odgovornosti razumijeva prije svega kroz veći broj polaznika mekteba koje podučava, njih više od 120, ali i kroz javnu riječ, koja se u ovom slučaju mnogo više motri i sluša. To je i počast i odgovornost, istakao je. Kako veli, želio je i da proširi svoju riječ te je prelazak u ovaj džemat bio ta vrsta izazova i prilike.

Između ostalog, riječ je i o multikulturalnoj sredini. S tim u vezi izražava zadovoljstvo međuetničkim odnosima i činjenicom da nema incidenata. Ali, nada se da će se međureligijska saradnja unaprijediti.

Mekteb džemata je jedan od najvažnijih segmenata njegovog rada. Nije mu teško, iako bude naporno.

„Jedan od izazova, s obzirom da je riječ o gradskoj sredini, je taj što vikednom veliki broj djece obavlja i treninge u različitim klubovima i udruženjima, pohađa kurseve itd. Stoga, pronalazim kompromis s roditeljima savjetujući ih da djecu šalju barem jedan dan vikenda u mekteb ukoliko su zauzeti spomenutim aktivnostima drugog dana. Ako se insistira da obavezno dolazi, onda roditelji najčešće odaberu druge aktivnosti. Takav trend se proširio posljednjih godina i na seoske sredine. I nove generacije djece su drugačije. Ali i ja, kao muallim, se nastojim adaptirati i prilagoditi, pa koristim i savremenu digitalnu tehnologiju s ciljem da djecu privučem, jer teško je danas djecu privući i zadržati pažnju. Iako ja nisam nikada u potpunosti zadovoljan svojim radom roditelji su do sada zadovoljni", istakao je.

Dodaje da nastoji sistemom nagrada omiliti djeci mekteb kao što su određene nagrade za naučeno ili prisustvo namazima.

„Čini mi se da se previše fokusiramo na rezultate mektepskih takmičenja. Sebi sam dao u zadatak da se više fokusiram na odgoj i moralno znanje djece, jer to je danas neophodno, i djeci i odraslima. Kao društvo moralno tonemo, a to se reflektuje na djecu“, istakao je.

Na primjeru nedavne aktivnosti prilikom koje je dao u zadatak djeci da u svojim kućama urede male mesdžide te namjenio nagrade za najljepše, pojašnjava nam i pojam moralne nedozrelosti. S jedne strane on je imao na umu da, zapravo, nagradi svu djecu, ali pojedini roditelji nisu razumjeli pravu svrhu te su uočavali nepravedno ocjenjivanje. Njegova poruka je bila da se djeca pogrešno odgajaju, a da je ova aktivnost tek sredstvo do cilja, u ovom slučaju da se vežu za namaz i džamiju.

Također, efendija Bušatlić primjećuje oživljavanje religisjkog života među mlađima, a time i spremnost određenog broja mlađih da doprinesu radu džemata. S druge strane, svjestan je i odlaska mladih iz zemlje.

Bošnjački narod voli kada im dođe imam

Od aktivnosti izdvaja i redovno poslijejacijsko čitanje hadisa i njegovo kratko tumačenje. Potom, tribinu Ahmed-ef. Burek je prenio iz džemata Batuša s obzirom da se tamo nije nastavilo, a inicirao je i ustanovljavanje godišnje nagrade koja će nositi ime ovog alima porijeklom upravo iz Batuše. Nastoje da učestvuju i u različitim humanitarnima aktivnostima, a i formiran je fond za posjete bolesnim džematlijama. Također, izdvaja i započetu aktivnost kućnih posjeta džematlijama koje koristi da, prije svega, razgovara s roditeljima o odgoju djece, a potom i o članarini, Islamskoj zajednici, aktivnostima u džematu, čuti njihove sugestije i kritike. Ističe da o tome ima veoma pozitivnu povratnu informaciju. To smatra posebno važnim kao funkciju osnaženja kohezije u džematu.

„Ljudi vape za takvim druženjima. Bošnjački narod voli kada im dođe imam, i stariji i mlađi, posebno djeca. Takve aktivnosti je u gradu teže realizovati, ali nije neizvodivo. S druge strane, često srećemo starije samce, koji žude za takvim druženjima“, naglasio je.

Naposljetku, naglašava koliko je važno da postoji timski rad u džematskom odboru, odnosno da se tog emaneta prihvate oni koji će to predano raditi. S tim u vezi ističe koliko je važno da se svaka vrsta podjele u tom smislu ostavi izvan džemata.

Nekadašnji imam džemata Glamočak (1997-2022): „Ponosno stojim iza svega. Radilo se čestito.“

Bit će i bolje nego što je bilo

Prethodnik efendije Bušatlića u džematu je bio Hasan-ef. Glamočak, od 1997. do 2022. godine.

Nakon završetka Gazi Husrev-begove medrese 1979. godine, imamski put ga je vodio od Privora (džemat Crkvice), a nakon odsluženja vojnog roka i Prozora (Šćipe, Kute, Here), a potom se vratio u grad svoga zavičaja, u džemat Voljevac, gdje je proveo i vrijeme agresije, da bi potom nakon rata bio postavljen za imama džemata Mehmed-beg Stočanin.

U središtu vakufa je proveo četvrt vijeka, punih dvadeset i pet godina, a potom se penzionisao. Živi u blizini džamije i dan-danas je pri ruci novom imamu i džematu.

„Biti imam je velika stvar. Nadam se da svaki od nas taj posao osjeća u duši i radi ga s ljubavlju. Tada se to kreće lijepo. Što se tiče satisfakcije, hvala Bogu, bilo je dobrih rezultata, a i djecu sam usmjerio pravim putem. Također, satisfakcija je da je moj rad prepoznat od pretpostavljenih, do Rijaseta, a i lokalno još uvijek, a nadam se da će trajati, ljudi poštuju moj rad. Prepoznali su rad s narodom. Dobrodošao sam u sredini i uvažen među kolegama“, kazao nam je efendija Glamočak.

Dodaje da se i danas nastavlja družiti s kolegama i drži da svoju misiju nastavlja na određen način.

Uočava da se mnogo toga promijenilo i u poziciji imama s aspekta radničkih prava. S druge strane, ističe da je i obrazovanost imama postajala veća. U njegovo vrijeme su, također, nastojali da se kroz različite načine usavršavaju i educiraju s ciljem da prate korak s vremenom.

„Danas ne bih ništa drugačije uradio. Nabolje svakako, ukoliko bi se uočila prilika. Ponosno stojim iza svega. Radilo se čestito. Vjerujem, prema pristupu poslu Idriz-efendije, i s obzirom na njegovu obrazovanost, bit će ovdje i bolje nego što je bilo. Volio bih da bude tako“, zaključuje efendija Glamočak.

Rukopis Kur'ana anonimnog prepisivača, koji broji više stoljeća (1541. godina) danas je izložen u pročelju džamije do mihraba, a uvakufio ga je uglednik Nazif-ef. Bajraktarević, a po dolasku u džmeat ga je pronašao ispod minbera imam Bušatlić

I mushaf svjedoči

I ljubav prema Kur'anu je, prema riječima imama Bušatlića, potvrđena u ovom džematu. O tome govori i mushaf, rukopis Kur'ana anonimnog prepisivača, koji broji više stoljeća (1541. godina). Danas je izložen u pročelju džamije do mihraba. Doskora nije bilo tako. Upravo je efendija Bušatlić, znajući za rukopis od ranije, posebno prema tekstu autora Adisa Sultanovića iz 2014. godine, započeo potragu za njim. Zapravo, rukopis je pronašao ispod minbera. Naime, riječ je o mushafu koji je u džemat uvakufio ugledni Nazif-ef. Bajraktarević (1840-1935). Priču o mushafu smo donijeli putem bratskog medija Preporod.info u videoformatu.

Alija Teskeredžić, najstariji džematlija (90 godina)

Nismo propustili da posjetimo ni najstarijeg džematliju, devedesetogodišnjeg Aliju Teskeredžića, o kojem je upravo imam Bušatlić pisao prije dvije godine za Preporod.

Primio nas je u svojoj maloj i specifično uređenoj kući u blizini džamije, kroz koju nas je kasnije rado proveo dičeći se svojim sinom univerzitetskim profesorom i arhitektom, kojeg ima uz svoje tri kćerke, čijim se visokim obrazovanjem, također, ponosi. Alija je rođen u Vilić-Polju, obližnjem gornjevakufskom naselju, u mjestu gdje su živjeli među većinskim hrvatskim stanovništvom. Rano je ostao bez oca, a radni vijek je proveo na jednoj od gradskih blagajni.

U džamiji je obično na podne-namazu, trudi se koliko mu godine i zdravlje dozvoljavaju. Već petnaest godina je u ovom džematu. Efendiju, kako veli, sluša, a i on njega, osim što ga redovno obilazi. Svoju živost održava i izradom predmeta od tisovine. Ne naplaćuje, a mnogo toga izradi i omladini. Svoju energiju u poznim godinama prenosi i na imama i na džematlije, a i na nas kao njegove goste.

Elvedin Bušatlić, hizmećar džamije od 1999. godine

Vratili smo se u džamiju, a tamo ponovo srećemo Elvedina Bušatlića, svojevrsnog nadzornika u džematu, hizmećara od 1999. godine. Tu je na namazu, prije i poslije. Potvrdio je to i po dolasku, a i u toku našeg boravka. Prvi nas je uočio po dolasku na podne-namaz, primjetivši da nismo stalne džematlije. Bio je tu i kada smo se opraštali od džemata na jacija-namazu. Možda je njegov trud i najbolja ilustracija odgovora na pitanja zašto ovaj džemat traje i zašto džematlije vjeruju u lijepu budućnost. Prema riječima imama Bušatlića o njegovom hizmetu, Elvedin podsjeća na one ljude koji potiho iznose bremena naših džemata i svakodnevnice ili na one čija su srca vezana za džamiju kako to čitamo iz hadisa Resulullaha, a.s.