Svako iole upućen u povijest islama upoznat je s činjenicom da postoje dva glavna ogranka muslimana u svijetu: sunije, kojima pripadaju i muslimani u Bosni, i šiije kojima pripadaju muslimani u Iranu, ali ih ima i u drugim državama poput Iraka, Sirije, Libana, Bahrejna itd. Postoje li razlike u tumačenju islama kod sunija i šiija? Da, to je neupitno, ali to nije razlog da se stvaraju animoziteti koji su dovodili do proklinjanja i krvoprolića. Uglavnom, svi prihvataju imanske i islamske šarte, a prvobitne razlike su, ukratko, nastale zbog pogleda na to ko bi trebao i kakvu vlast imati nakon smrti Muhammeda, a. s. S vremenom su animoziteti između sunija i šiija sve više dolazili do izražaja pri čemu je došlo do razvoja ekstremnih struja u šiizmu i teških optužbi u govoru i vazovima sunija, od kojih je najteža da šiije nisu uopšte muslimani, štaviše da su gori za islam i muslimane od mnogih nemuslimanskih grupacija. Međutim, pravi raskol između sunija i šiija nastao je u 17. stoljeću kada je područjem, koje zahvata i današnji Iran, zavladala Safevijska dinastija koja je u cilju razlikovanja od Arapa i same koncepcije hilafeta počela razvijati državni koncept šiizma i razvijati ovo učenje do u detalje. Taj politički koncept šiizma se odrazio i na mnoge vojno-političke projekte koji su ostavili tragične posljedice po muslimane, što nije tema ovog teksta. Uglavnom, i danas kada bi se trebala pokazati solidarnost s muslimanima koji pate širom svijeta umjesto zajedničkih istupa i projekata taj raskol samo dobiva na snazi ne samo u vjerskim pitanjima, nego i političkim i vojnim.

Čemu potenciranje razlika i zauzimanje ektremnih stavova

Neko bi iz vjersko-kulturne tradicije šiizma trebao ukazati na sve šiijske predrasude, izvore mržnje, ekstremne struje i stavove prema sunijama, što bi bilo korisno kao nastavak ovog teksta.

Ovaj tekst ima intenciju da ukaže na probleme ekstremizma, mržnje i predrasuda prema šiijama u sunijskim krugovima. Drugim riječima, na putu zbližavanja potrebno je prvo priznati svoje slabosti i težiti riječima dijaloga, a ne osuda.

Mržnja prema šiijama nije posljedica ratova između sunija i šiija koliko je riječ o rezultatu ideoloških usmjerenja određenih (vjerskih) autoriteta da šiije stave u ravan nevjernika ili u najblažem slučaju – pripadnika sekte, odnosno nemuslimana. U nastavku će biti navedena dva primjera o tome kako se propagira mržnja prema šiijama.

Sve temeljne teološke, kao i ideološko-političke razlike između sunija i šiija uvijek su bile daleko od Bosne i bosanski muslimani kada gledaju na Bliski istok gledaju na muslimane, a ne na grupacije.

Stoga, u svojim dovama s tugom gledaju kako se urušava ono što se pokušava romantizirati izrazom bratstvo muslimana. Možda ga nikad neće ni biti, ali barem bosanski muslimani nisu do sada i ne žele praviti razliku među sunijama i šiijama koja će dovoditi do pogubnih neprijateljstava. Ako ne mogu gasiti vatru među muslimanima, neće sigurno dolijevati ulje na nju.

Otpadnici od islama

„Podijeliše se Jevreji u 71 skupinu. Jedna u Džennet a 70 u vatru. I podijeliše se kršćani u 72 skupine. Jedna u Džennet, a 71 u vatru. I podijelit će se moji sljedbenici u 73 skupine. Jedna u Džennet, a 72 u vatru.” Pa upitaše ashabi: Koja je to jedna? Pa odgovori: Vjera moja i mojih drugova! a u drugom hadisu odgovori: Vjera zajednice. (Sahih Džamius-Sagir)“– ovaj hadis je prvi u nizu koji se kontekstualizira u određenim sunijskim krugovima kada se govori o šiizmu. Drugim riječima, šiije su otpadnici od islama i kao takvi su već na ovom svijetu prepoznati kod pravovjernih sunija kao džehenmlije i prema njima treba i zauzeti takav stav. Drugi hadis koji se odnosi na šiije u kontekstu njihovog predstavljanja jeste: „Svaka je novotarija u vjeri zabluda koja vodi u vatru.“Jedan od savremnih profesora islamskih nauka s velikom bazom sljedbenika u Bosni ukratko je opisao kakav stav sunije trebaju imati prema šiijama: „Dođe danas učenjak, četrdeset godina potroši u pokušaju da se zbliži sa šiijama. Kompromis nekakav. I nakon četrdeset godina kaže: Ništa nisam postigao. U pravu su oni koji neće s njima da pričaju. Sa šiijama nema nikakvog kompromisa! I nikakve priče, ni razgovora, ni dijaloga! I tu se sve završava!“Upravo se ovakvo učenje legitimira i odslikava u širim geopolitičkim razmjerama vjerovatno s obje strane, i sunijske i šiijske.

Nije teško pronaći u praksi primjere mržnje određenih šiijskih učenjaka prema sunijskoj tradiciji i brojne primjere iskrivljivanja učenja islama kod različitih šiijskih grupacija i učenjaka, ali pojednostavljeni pristup šiijskom učenju i tradiciji ostavlja dojam da su sve šiije nemuslimani te zakleti neprijatelji islama i muslimana koji ne dijele s njima ispravno vjersko učenje. Taj dojam se želi predstaviti knjigama, tekstovima, predavanjima i svim drugim savremenim sredstvima kao da muslimani nemaju većih problema od međusobnih rasprava. Kao da su zadnji ajet sure El-Feth (Pobjeda) naopako počeli učiti u kojem Allah, dž. š., kaže: „Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom...“pa su postali ne samo strogi nego nemilosrdni među sobom, a blagonakloni i milostivi prema onima koji svakodnevno pokazuju mržnju prema islamu.

Ljubitelji Jevreja i stalna izdaja muslimana

U susretu s ljudima koji žele širiti mržnju među sunijama i šiijama su i historijska tumačenja da su šiije često bile na strani Izraela i onih država koje su napadale muslimane. Tako se u jednoj knjizi na bosanskom jeziku navode primjeri šiijskog licemjerstva: „Prenosi Ibnu Asakir od Alijeva sina Hasana da je rekao jednom od šiija: Tako mi Allaha, kad bi

Allah dao da vas se dočepamo, ruke bi vam i noge poodsjecali i ne bi vam tevbe prihvatili. Pa ga upita neko: Ni tevbe ne bi od njih prihvatili? Na što im Hasan odvrati: Mi ih znamo bolje od vas. Ovi kad požele govore istinu, a kad požele lažu i misle da im je to od vjere. Stoga im je naređeno da klanjaju iza nešiitskog imama u namazu ako se nalaze u nešiitskoj državi, a da zatim obnove namaz kod kuće, a taj mu namaz s pretvaranjem vrijedi kao 25 namaza. Ipak, ko ode na hadž ili umru, primijetit će da šiije ne klanjaju sa sunijama, nego nasamo. Svi njihovi potezi danas u svijetu se zasnivaju na ovom principu pretvaranja, da bi se karte razotkrile tek onda kada se više ne mogu kriti. Pravi njihov cilj jeste preobraćanje muslimana svijeta u šiije. Njihova pomoć, bilo kakve vrste, uslovljena je dozvolom za širenje svoje propagande. I nakon podrške režimu u Siriji, karte su se razotkrivale svuda po svijetu. Kada je Izrael prodro u Libanon, 1982. godine, šiije na jugu Libanona nisu pružale otpora, nego su se prihvatile masovnih klanja sunijskih palestinskih izbjeglica. Tokom cijelog rata za oslobođenje od ruskog okupatora u Afganistanu, Iran je pomagao isključivo šiijsku manjinu (između 5-10% stanovništva) i dobro je naoružao. Današnji predsjednik Irana Rafsandžani, dok je bio predsjednik Parlamenta, ušutkao je parlamentarca koji je htio napasti na Sovjetski Savez zbog politike u Afganistanu, rekavši mu: „Zar hoćeš da pokvariš naše dobre odnose?“Sam Homeini se nikad nije izjasnio protiv Sovjeta, nego je naprotiv u svom testamentu oporučio njegovanje dobrih veza s njima. Nakon povlačenja Rusa iz Afganistana šiije su zatražile trećinski udio u vlasti! Nakon dugogodišnjih borbi, muslimani su uspjeli skršiti šiijska koplja s Allahovom pomoću... Nepopravljivu štetu ugledu islama u svijetu nanijela je Islamska Republika Iran. Parole koje dolaze iz Teherana zavaravaju naivne muslimane, a iza leđa se radi suprotno! Svakodnevne parole o “Velikom Šejtanu” - Americi pale su u vodu kad su novine u Libanu 1986. otkrile istinu o tajnim isporukama oružja Iranu od strane USA i Izraela, potrebnog za rat sa Irakom. Iranski parlament je donio odluku o uzimanju stranih kredita, iako islam zabranjuje kamate!“Ovako pojednostavljenim objašnjenjima historijskih događaja, novčanih transkacija, kao i međudržavnih odnosa mogu se navesti „izdaje“sunijskih država. No, ovdje je važno kazati da treba biti oprezan s ljudima koji žele ideološki čitati historijske događaje s unaprijed napisanim presudama. Upravo su za ovog autora šiije veliki šejtan a sufije brat tog velikog šejtana, drugim riječima sami šejtan je manji od njih.

Ono što se pokazuje kao posljedica stalne i dugotrajne propagande protiv šiija, jeste neosjetljivost kada se gledaju ubistva ili se čuje za brojne poginule šiije uslijed oružanih sukoba.

Bosanski muslimani i šiije

Bosanskim muslimanima je uvijek bila strana mržnja prema drugim muslimanima bez obzira na bilo koje porijeklo i potencijalnu ideološku pozadinu. Jednostavno kako u vrijeme komunizma tako i nakon stjecanja vjerskih sloboda bosanski muslimani su otvorenog srca prihvatali i ne samo to već i voljeli svakog muslimana, smo ako taj musliman nije pokazivao želju za međumuslimanskim svađama. Željeli su vidjeti svjetlo islama u drugim muslimanima, jer dosta im je bilo mraka ateizma i dijeljenja muslimana po različitim osnovama. Stoga bilo im je krajnje čudno kada su se upoznali s pojedincima koji su imali negativne stavove prema nekim ashabima, koji su dovodili u pitanje kredibilitet četvorice halifa koje svake hutbe njihove efendije spominju u arapskom tekstu hutbe, kao i, s druge strane, upozorenja da postoje lažni muslimani, takozvane šiije koje su gori od svakog najvećeg neprijatelja muslimana. Umjesto ulaska u raspravu i slušanja tih objeda bosanski muslimani su svoju širokogrudnost mogli pokazati ukazivanjem na levhe u našim džamijama koje ne izostavljaju halife: Ebu Bekra, Omera, Osmana i Aliju, ali ni Hasana ni Husejna. Naime, kao što se kod nekih šiija izostavljaju prve halife tako i kod nekih sunija postoji bojazan od naglaska na životopisu Hasana i Husejna koji zauzimaju značajno mjesto u tradiciji šiija na osnovu njihove rodne veze s poslanikom Muhammedom, a. s. Kada je autor ovih redaka prošle godine bio u jedinoj džamiji u Prilepu, Makedonija, pokušao je s kolegom odgonetnuti dublji smisao, mudrost i simboliku stavljanja ili izostavljanja imena nekih poslanika i ashaba na levhe. Kada je došao imam ove džamije objasnio je da ne postoji nikakva posebna simbolika, već da im je ostalo prostora da stave još nekoga pa su gledali ko ima kraće ime.

U bosanskim džamijama to nije slučaj. Naše levhe pokazuju širokogrudnost, ljubav prema svim ashabima, svim članovima porodice bez pravljenja razlika po bilo kakvom idološkom stremljenju. Prema svjedočenju jednog sarajevskog imama u Bosnu je došao pobožan šiija iz Irana koji je ostao očaran Bosnom. Objasnio je imamu da je ranije učio kako će pred Smak svijeta biti posebna grupa odabranih, među njima će jedan biti s ovih područja pa je došao da upozna islam u Bosni. Kada je došao, upoznao širokogrudnost bosanskih muslimana, vidio levhe u našim džamijama i uvjerio se u našu ljubav prema svim ashabima i članovima Ehlul-bejta, Poslanikove, a.s. porodice, te shvatio da mi ne želimo praviti razlike među sljedbenicima poslanika Muhammeda, a. s., kazao je da sada prije vjeruje kako će jedan biti s ostalih, a svi s ovog područja.

Preporod, 1. novembar 2024. godine