Sve nade da su društvene mreže prolazna moda, hir ili kratkotrajni društveni eksperiment su već davno propale. Facebook, TikTok, Instagram, X i brojne druge mreže koje povezuju ljude u online prostoru su dio svakodnevnog života milijardi širom svijeta i planiraju zadržati tu poziciju. Danas, više nego ikada, važno je boriti se za etičnu upotrebu ovog tehnološkog dostignuća, jer su društvene mreže postale snažan alat za posredovanje nasilja među svojim korisnicima, a posebice među mladima. Brzina širenja sadržaja, anonimnost i grupni pritisak omogućuju da nasilje postane normalizirano i često neprepoznato, čime se povećava rizik od njegovog ponavljanja među mladima.

Socijalno učenje

Godina je 1961. Kennedy je inauguriran kao 35. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, sovjetski kosmonaut Jurij Gagarin postao je prvi čovjek koji je letio u svemiru, a Istočna Njemačka je započela izgradnju Berlinskog zida. Međutim, na Stanfordskom univerzitetu, psiholog Albert Bandura na tragu je jedne od najutjecajnih teorija učenja u modernoj psihologiji. Kamen temeljac njegove teorije je eksperiment u kojem su djeca posmatrala odrasle koji su udarali, galamili i na razne druge načine zlostavljali Bobo lutku te da li su za takvo ponašanje bili nagrađeni, kažnjeni ili je okolina bila indiferentna na takvu vrstu

ponašanja. Bandura je zaključio da agresivno ponašanje može biti naučeno kroz modeliranje, tj. da djeca mogu imitirati nasilje koje vide od odraslih, bez potrebe za izravnim iskustvom nasilja. Eksperiment je pokazao da djeca nisu pasivni promatrači, već da aktivno usvajaju ponašanja koja vide u svom okruženju, a posebno kada ta ponašanja dolaze od figura autoriteta ili uzora, poput nastavnika ili roditelja. Ključni uvid do kojeg je Bandura došao jeste da djeca ne samo da imitiraju ponašanja koja vide, već ih i internaliziraju, što znači da mogu ponovo koristiti agresivna ponašanja u različitim situacijama, bez potrebe da ih model ponovi. Danas mladi za modele ponašanja uzimaju osobe koje su slavu stekle na društvenim mrežama. Ako ti modeli u online prostoru pokazuju nasilno ponašanje, imaju provokativne objave ili šale koje uključuju vrijeđanje i psovke, a pritom je njihovo ponašanje nagrađeno pažnjom i popularnošću, korisnici – naročito oni mlađi i povodljiviji – mogu ta ponašanja usvojiti i koristiti u svakodnevnom životu u nadi da će dobiti istu ili sličnu društvenu validaciju. Na taj način podržavaju i učestvuju u kulturi nasilja.

Kultura nasilja

Kultura nasilja na društvenim mrežama odnosi se na skup normi, ponašanja i stavova unutar digitalnih zajednica koje promovišu, tolerišu ili ignorišu nasilje u različitim oblicima. Ova kultura se ogleda u načinima na koje korisnici društvenih mreža

komuniciraju, kako dijele i komentarišu sadržaj te u načinima na koje se sve vrste nasilja prikazuju i normaliziru. Bilo da je riječ o videozapisima na kojima se prikazuje fizičko nasilje, verbalnim prijetnjama, psovkama ili sadržajima koji šire mržnju, nasilje postaje dio svakodnevne interakcije na platformama poput TikToka, Instagrama, Facebooka i YouTubea. Kada se nasilje svakodenvno prikazuje na mrežama, korisnici počinju smatrati takva ponašanja prihvatljivim ili čak zabavnim, što vodi ka daljoj normalizaciji nasilja. Kultura nasilja se također odražava u visokoj toleranciji na nasilje među korisnicima. Zlostavljanje, prijetnje, vrijeđanja i diskriminacija na društvenim mrežama često se minimiziraju ili ignorišu, naročito kada dolaze od popularnih influencera ili velikih zajednica. Anonimnost koju omogućuju društvene mreže često dovodi do dehumanizacije, što znači da korisnici ne vide druge korisnike kao stvarne osobe, već kao objekte na koje mogu iskaliti svoju frustraciju, što dovodi do lažnog osjećaja zaštićenosti i smanjene odgovornosti. Posebno je zabrinjavajuća količina seksizma, rasizma i nacionalizma među mladima na društvenim mrežama. Takvi stavovi i ponašanja već su uveliko normalizirani od strane određenih influensera, a često se šire kroz mimove, postove i komentare koji vrijeđaju ili omalovažavaju određene grupe. Kreatori društvenih mreža mudro su iskoristili sva znanja iz psihologije kako bi izdigli svoje platforme i zaradili što više novca. Video sadržaji koji prikazuju nasilje ili izrugivanje žrtvama postaju viralni jer izazivaju jake emocije – smijeh, šok, pa čak i strah. Takav sadržaj često ima potencijal za širenje jer se smatra uzbudljivim, što doprinosi kulturi u kojoj se nasilje smatra zabavnim. Nijedna društvena mreža nije malicioznije iskoristila ljudske slabosti kao TikTok.

Zvijer zvana TikTok

Ono što TikTok izdvaja od drugih društvenih mreža je njegov eksplozivni rast – i koliko se brzo dogodio. Istraživanja provedena na algoritmima ove društvene mreže otkrivaju manipulativne prakse u samom dizajnu TikToka, koji je stvoren da zadrži pažnju korisnika što je duže moguće. Također, pokazuju da algoritamski sistem za preporučivanje sadržaja na platformi, koji se smatra ključem za brzi globalni uspon ove platforme, izlaže djecu i mlade odrasle osobe ogromnim količinama nasilja. Nije potrebno ni da mlada osoba lajkuje ili komentariše određeni nasilni sadržaj – dovoljno je da se na tom videu zadrži određeno vrijeme što algoritam prepoznaje kao angažiranost. Potrebna je značajna količina napora kako bi se osoba izvukla iz “zečije rupe” u koju korisnici upadaju korištenjem ove mreže. Sama raznolikost sadržaja, njegov brzi ritam, personalizirane preporuke i činjenica da su sati kreativnosti i truda stisnuti u manje od 10 sekundi stvaraju izuzetno stimulirajuće iskustvo, odnosno recept za ovisnost. S opcijama poput TikTok livea, dolazi do opasnosti iskustva nasilja u realnom vremenu bez mogućnosti cenzure ili uklanjanja sadržaja. U Bosni i Hercegovini su izuzetno popularne borbe influensera koje često sadržavaju seksističke, rasističke i nacionalističke poruke, psovke i vrijeđanja koja bivaju nagrađena lajkovima i poklonima koji se pretvaraju u novac i predstavljaju laku zaradu za mnoge od njih. Ukoliko uzmemo u obzir da djeca i mladi ljudi provode sate na ovoj društvenoj mreži, lahko je zaključiti da se ovakva vrsta sadržaja uvlači u njihovu svakodnevnicu. Još jedna devastirajuća osobina ove društvene mreže su i izazovi koji se šire brzinom šumskih požara. Oni često podstiču opasne radnje koje mogu dovesti do ozbiljnih povreda, poput padova i lomova. Pored toga, ovi izazovi često promovišu seksualizirajuća ponašanja koja nisu primjerena dobi velikog broja korisnika ove mreže. Mladi su često izloženi pritisku vršnjaka da učestvuju, nesvjesni činjenice da izazovi koji uključuju nasilje, povrede ili seksualizirajuće ponašanje mogu izgledati zabavno na ekranu, dok u stvarnosti mogu imati ozbiljne fizičke i emocionalne posljedice koje nisu odmah vidljive.

Iako društvene mreže pojedinačno ne uzrokuju nasilno ponašanje one mogu biti faktor rizika za takvu vrstu ponašanje, jer često promovišu negativne i destruktivne obrasce ponašanja, poput fizičkog nasilja, verbalnih napada i cyberbullyinga. Mladi, koji su podložniji raznim vrstama utjecaja, mogu internalizirati agresivne stavove i ponašanja koja vide online. Takođe, algoritmi društvenih mreža mogu omogućiti širenje takvih sadržaja, čineći nasilje privlačnijim ili normalizovanim, što može povećati rizik od nasilnog ponašanja u stvarnom životu.