digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Društvo

Rasima Nanić, majka šehida Nevzeta i generala Izeta

Autor: Hamdija Nesimović Juli 29, 2017 0
Rasima Nanić, majka šehida Nevzeta i generala Izeta

Život s bolom i ponosom na svoje sinove

U Bužimu živi Rasima Nanić, majka dvojice šehida, u pjesmi opjevanih i u bošnjačkom narodu čuvenih, rahmetli Nevzeta i generala, komandanta Izeta Nanića. Heroinu Rasimu sam posjetio u povodu Dana šehida. Primila me s radošću, ističući zahvalnost Preporodu što kroz pisane tekstove, novinske izvještaje, reportaže, kulturom sjećanja i pamćenja čuva uspomene na šehide-hrabre sinove Bosne i Hercegovine, njihove majke, očeve, djecu, supruge, ratne vojne invalide, demobilisane borce Armije RBiH. Bez sumnje, svi oni su zaslužni poštovanja, jer su junaštvom, ličnom žrtvom ili gubitkom najbližeg doprinijeli slobodi domovine koju darovaše sadašnjim i nadolazećim pokoljenjima. 

Iako sam hanumu Rasimu, njenog rahmetli supruga Ibrahima i većinu njenih sinova poznavao otprije, i ovaj susret s njom i njenim najmlađim sinom Mujagom u njihovoj porodičnoj kući iznova me ganuo i ispunio radošću. Još jednom sam se uvjerio da naše majke-heroine širom Bosne i Hercegovine trebaju biti poštovane i uvažavane daleko više i bolje nego što se to čini i kakav imaju tretman u današnjim društvenim tokovima. 

Mnogo zanimljivog saznah o njoj i djeci. Godilo joj je da se za čitateljstvo Preporoda prisjeti puteva svojih sinova, da govori o tugama i radostima, stalnoj majčinskoj komunikaciji sa sinovima šehidima, generalom Izetom i Nevzetom. Priču je otpočela spontano, kazavši da je rođena 14. maja 1945. godine, da je sa suprugom Ibrahimom (1939-2000) izrodila devet sinova, od kojih je najstariji sin Mirsad umro 1963. godine, 5 mjeseci poslije rođenja, a Nevzet koji je rođen istovremeno sa Osmanom i Arifom 1967. umro je 8 mjeseci po rođenju. Hazret je rođen 1964., Izet 1965., Nevzet 1968., Nijaz 1970. i Mujaga 1973. godine. Školovali su 7 sinova i svi su vremenom postigli akademska zvanja. Otac Ibrahim je bio svjestan šta znači obrazovanje i nije se štedio da bi mu djeca stekla znanje i diplome. Hazret je diplomirao višu vojnu farmaceutsku, Osman fakultet brodomašinstva, Arif je svršenik prava i doktor pravnih nauka, Izet je završio srednju vojnu školu, vojnu akademiju i bio upisao magistarski studij. Nijaz je magistar matematike i informatike, a Mujaga diplomirani inžinjer građevine. 

„Vidjevši“, govorila je lagahno majka Rasima, „šta se sprema njegovom narodu Izet je napustio JNA i došao kući u Bužim januara 1991. godine. Kada je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu Nevzet i Nijaz su bili u Splitu na fakultetima. Nevzet je ostavio suprugu i sinčića u Splitu, napustio fakultet brodomašinstva, mada je bio pred odbranom diplomskog rada, kao što je to učinio i brat Nijaz i iz Karlovca su sa grupom od 20 dobrovoljaca preko teritorije tzv. SAO Krajine pješice došli kući, direktno izlažući svoje živote opasnosti pa i smrti. Odmah po dolasku stavili su se na raspolaganje Teritorijalnoj odbrani i 12. dan od dolaska kući Nevzet je poginuo 30. juna 1992. godine, na poziciji komandira interventne čete Gazije.“

Izet rahmetli je bio junak i vojskovođa, imao je važnu ulogu u formiranju 101. bužimske brigade, kasnije preimenovane u 505. vitešku. „Znanjem, vještinom, oslanjanjem na Uzvišenog Allaha i povjerenjem u svoje vojnike ratnim pokličem Allahu ekber jurišao je, oslobađao okupirani teritorij i u čuvenoj četničkoj ofanzivi Breza 1994. porazio daleko opremljeniju i nadmoćniju neprijateljsku vojsku s kojom je direktno komandovao ratni zločinac, sada haški optuženik Ratko Mladić“, prisjeća se majka Rasima.

U oslobađajućem pohodu general Izet Nanić je poginuo na području Ćorkovače 05. augusta 1995. godine, iza sebe ostavivši suprugu Sefiju, kćerku Izetu i sinove Nevzeta i Ibrahima. 

Govoreći o svojim sinovima šehidima majka Rasima naglašava kako je za buduće generacije bitno što u godišnjem kalendaru Islamske zajednice postoji Dan šehida, kada se obnavljaju sjećanja na velike sinove Bosne i Hercegovine i ono što se proživjelo tokom agresije od 1992. do 1995. godine.

Neskrivena bol majke Rasime za sinovima šehidima ne iščezava, kao ni vjera da je sve to Božija volja i određenje. To sam vidio i osjetio. Kao i ostale majke iste sudbine, ona liježe, ustaje i živi s mišlju na šehide i njihovu neizmjernu žrtvu iz koje se izrodi sloboda i nastavi hiljadugodišnji kontinuitet Bosne i Hercegovine.

« Kravica: anatomija jednog masakra Na spomen obilježju ubijenih 35 imena iz samo dvije porodice »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine