digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Safer Muminovic

Safer Muminovic

Habib’s je brazilski lanac restorana brze hrane specijaliziran za bliskoistočnu kuhinju. Ima više od 475 poslovnica širom zemlje, a odnedavno je počeo širenje i izvan Brazila u SAD i Meksiko. Poznat je po vrlo niskim cijenama i ukusnim, pomalo egzotičnim jelima. Uprkos tome što u Brazilu od ukupnog broja stanovnika Arapi čine samo 0,48 % bliskoistočna jela su vrlo popularna otkada su u tu južnoameričku zemlju došle izbjeglice sa Bliskog istoka, posebno iz Libana i Sirije. Habib’s je osnovao pekar Alberto Saravia porijeklom iz Portugala koji osobno nema nikakve veze sa Bliskim istokom. Ideja mu se rodila 1988. godine kad je u njegovu pekaru došao bolesni starac arapskog porijekla i zamolio ga za posao. Pošto nije imao pogodnog radnog mjesta za Arapina koji je u svojoj zemlji nekad bio uspješan kuhar, Alberto je odlučio otvoriti mali restoran sa bliskoistočnom kuhinjom za koju se do tada uopće nije znalo u Brazilu. U malom restoranu je zaposlio starca i vjerovao je da će, kao nešto potpuno novo, možda pobuditi interesovanje Brazilaca. Krajem godine otvoren je restoran nazvan Habib’s. Prije Habib’sa u Brazilu se bliskoistočna kuhinja nudila u samo nekoliko ekskluzivnih i vrlo skupih restorana. Od prvog dana ispred restorana su se uhvatili redovi jer je interesovanje bilo ogromno. Da bi zadovoljio veliku potražnju Habib’s je vrlo brzo počeo rasti i postao je jedan od najbolje rastućih biznisa u Brazilu. Trenutno je Habib’s najveći lanac restorana arapske brze hrane na svijetu, a i treća fast-food kompanija po veličini u Brazilu.

Visoka predstavnica EU za vanjsku politiku i sigurnost Federica Mogherini izjavila je, povodom Međunarodnog dana borbe protiv rasne diskriminacije, da su pojave diskriminacije, mržnje i netolerancije, koje izazivaju sukobe u mnogim zemljama diljem svijeta, prisiljavaju ljude na bijeg i stvaraju nepodnošljivu ljudsku patnju, sve prisutnije i u EU.

„EU ponovno naglašava snažnu predanost vrijednostima jedinstva i suživota, te borbi protiv rasizma, diskriminacije, ksenofobije i isključivanja u svim njihovim oblicima, unutar naših granica i izvan njih“, kazala je Mogherini.

Sličica Želim Print

Podsjetila je da u EU djeluje posebna grupa za suzbijanje rasizma, ksenofobije i drugih oblika netolerancije, koja je sastavila vodeća načela za obuku o zločinima iz mržnje za tijela za izvršavanje zakonodavstva i tijela krivičnog progona, te za pristup pravdi, zaštiti i podršci za žrtve zločina iz mržnje.

„Unija financijskim sredstvima pomaže civilnom društvu diljem svijeta u borbi protiv rasne diskriminacije, ksenofobije i netolerancije“, napomenula je Mogherini, te dodala da EU blisko sarađuje u iskorjenjivanju rasne diskriminacije sa svim partnerskim zemljama, regionalnim i međunarodnim organizacijama, nacionalnim institucijama za ljudska prava, civilnim društvom i borcima za ljudska prava.

 

Porazom ISIL-a u Iraku iračka vlada se suočila sa veoma složenim problemom oko uspostave pravnog i društvenog statusa porodica koje su živjele u regijama pod upravom ISIL-a, izvještava Al-Quds al-Arabijj.

U okviru mjera kojima se nastoji riješiti problem integracije ovih porodica u iračko društvo nakon poraza ISIL-a u ovoj zemlji iračke pravosudne vlasti su objavile da je Federalni sud donio odluku o prihvatanju zahtjeva iračkih državljanki i njihove djece koje su živjele na teritorijama pod upravom ISIL-a za upis u službene registre Iraka, čime im se omogućava ostvarivanje svih prava koja im time pripadaju. Prema odluci Federalnog suda njihova registracija će se vršiti odvojeno od regulisanja statusa njihovih muževa koji su potvrdili svoju pripadnost ISIL-u, s tim da zadržavaju sva prava koja ovim ženama pripadaju kao udatim ženama.

Sličica Želim Print

Nova odredba se oslanja na odredbu iz 1985. godine koja se odnosi na izdavanje pasoša supruzi neprijatelja, tj. odbjeglog Iračanina u Iran u periodu iračko-iranskog rata (1980. do 1988.) i zadržavanja potpunih bračnih prava supruge koja je ostala živjeti u Iraku.

Kako je izjavio glasnogovornik Vrhovnog sudskog vijeća Abdu-l-Setar Bajrakdar pojam „neprijatelj“ je promjenljive kategorije koja se određuje shodno postojećem političkom sistemu, a ne prema tradicionalnoj odredbi o tom pojmu.

Komentirajući odluku federalnog suda zastupnica u parlamentu Mosula Nura al-Bedžari je kazala da je odluka prihvatljiva ako se pod „elementima ISIL-a“ podrazumijevaju oni koji su počinili zločine protiv iračkog naroda. Upozorila je na moguću zloupotrebu u tumačenju tog pojma za zatvaranje srodnika pripadnika ISIL-a, iako je poznato da su gotovo u pravilu ti srodnici bili protiv njihovog odlaska u redove ISIL-a. Al-Bedžari je podsjetila da danas u Iraku stotine ljudi zatočeno pod optužbom za pripadnost organizaciji ISIL ili nekoj drugoj terorističkoj organizaciji samo zato što su u srodstvu sa bivšim pripadnicima ISIL-a, što sigurnosne službe koriste kao glavni argument za njihov progon.

Al-Bedžari je ukazala na potrebu uspostave strategije na državnom nivou za odnos prema ovim porodicama, te upozorila na akcije službi sigurnosti kojima istjeruju srodnike ISIL-a iz njihovih domova i konfiskuju njihovu imovinu bez ikakvih pravno valjanih dokaza o njihovoj pripadnosti terorističkim organizacijama. „Na taj način se pravi novi neprijatelj koji će biti protiv vade u vremenu koji dolazi“, istakla je Al-Bedžari. Vrjednujući mjere koje vlada poduzima u tretiranju problema vezanih za porodice pripadnika ISIL-a zastupnica Al-Bedžari je kazala da te mjere nisu ni blizu onoga što Irak - njegov parlament i vlada, treba da poduzme u cilju normalizacije odnosa sa njima i njihovog uključivanja u društvene i druge tokove u ovoj zemlji, a sve u cilju vraćanja digniteta državi Irak, jer, kako je rekla, radi se o nacionalnom interesu ove zemlje.

Također je upozorila na pojavu napada na parlamentarne zastupnike koji traže da se na ovaj problem odgovori usvajanjem odgovarajućih zakonskih mjera s obzirom da postojeće nisu dostatne, pri čemu bivaju optuživani za podršku terorističkim organizacijama. „Problem ovih porodica je stvar vlade, parlamenta i naroda, naročito kada se zna da se radi o velikom broju državljana Iraka“, kazala je Al-Bedžari. Nakon oslobađanja Mosula sigurnosne snage su formirale poseban kamp za porodice propadnika ISIL-a u Talkifu. Kasnije je oko 300 porodica iz ovog kampa prebačeno u kamp Al-Tadži, sjeverno od Bagdada. Za ove porodice je ustanovljeno da su strani državljani i u velikom broju su deportovani u svoje matične zemlje: Rusiju, Francusku, Njemačku i druge zemlje. Djeca koja su ostala bez oba roditelja su smještena u domove za siročad u Bagdadu.

UN je protekle godine zatražio od zemalja čiji su državljani roditelji ove djece da što prije riješe njihov status, jer je to, kako je istaknuto, u interesu svih.

 

U povodu glasanja protiv da se na dnevni red posljednje sjednice Predsjedništva Bosne i Hercegovine sjednice stavi zaključivanje Osnovnog ugovora između Bosne i Hercegovine, član Predsjedništva g. Mladen Ivanić je iznio niz netačnih i neargumentovanih tvrdnji, karikirajući ili čak zlonamjerno iznoseći stavove i tumačeći odredbe sporazuma suprotno od onoga kako u njima doslovno piše, te je na taj način otvorio prostor za politiziranje i dodatno unošenje nepovjerenja među narodima i građanima BiH. Stavljanje Ugovora na dnevni red Predsjedništva BiH bio je način da se svi članovi Predsjedništva izjasne i iznesu eventualne primjedbe i da se o njima raspravlja argumentovano i u utvrđenoj proceduri. Umjesto toga, sada se o sadržaju Ugovora neutemeljeno i zlonamjerno manipuliše u javnosti.

U tome duhu su i izjave g. Ivanića  koji je u medijima, između ostalog, istakao: "da je ugovor pun manjkavosti i da se mora doraditi“ te „da je jedan od stavova da se garantira pravo na džumu, što znači da hirurg koji ima hitan slučaj ne bi operisao, nego bi išao na džumu“, „da se traži da samo imami imaju pravo na obrezivanje muške djece, a u Evropi je to problem i traži se da to obavljaju ljekari“ te „traženo je da se garantuje nošenje tradicionalne odjeće u javnim institucijama, a ja sam rekao da je to nemoguće jer postoje neka ograničenja, postoje vojska, pravosuđe, a i drugim narodima u BiH to nije dozvoljeno“.

Iz ovih izjava je očito da je namjera g. Ivanića da a limine odbije ugovor jer iznosi tvrdnje kao da ga nije ni pročitao ili zatražio potrebna objašnjenja koja mu je moglo dati Vijeće ministara koje je oficijelni obrađivač i upućivač istoga Predsjedništvu. Zbog toga, želimo ukazati na sljedeće:

  • Postupak zaključenja osnovnog ugovora između Bosne i Hercegovine i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je započeo Zaključkom Vijeća ministara donesenim na 141. Sjednici Vijeća održanoj 12.01.2011. godine kojim je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice zaduženo da sačini prijedlog Osnova za vođenje pregovora sa Islamskom zajednicom te da će Prijedlog Osnova biti dostavljen Predsjedništvu BiH na usvajanje. Ugovor je, nakon usaglašavanja na nivou ekspertnih timova, jednoglasno usvojen na Vijeću ministara u septembru 2015. godine i upućen Predsjedništvu. Vijeće ministara je postupak vodilo u skladu sa Ustavom i pozitivnim zakonodavstvom BiH, a po nalogu Predsjedništva kome je i upućena inicijativa Islamske zajednice u BiH za zaključivanje osnovnog ugovora. Postupak je vođen po istim procedurama i principima po kojima su vođeni i zaključeni ugovori sa Vatikanom i Srpskom pravoslavnom crkvom. Dakle, g. Ivanić je razmatrao akt Vijeća ministara u čijem sačinjavanju su učestvovali predstavnici ministarstava za ljudska prava i izbjeglice, pravde, finansija i trezora te civilnih poslova, a ne akt Islamske zajednice te je mogao zatražiti potrebna obrazloženja od nadležnih predstavnika Vijeća ministara ako nije imao povjerenja u obrazloženja Islamske zajednice. Na ovaj način se devalvira rad nadležnih državnih organa i destruiraju zakonska načela i principi rada državnih institucija, njihove nadležnosti kao i cjelokupan ustavni poredak.
  • Pravo na slobodno vrijeme za obavljanje džuma- namaza, iftara, sehura, slobodno vrijeme za obavljanje hadža, kao i pravo na ispoljavanje vjere u što spada pravo na obavljanje molitve, izbor prehrane, odijevanja i izgleda predstavlja suštinski dio sporazuma bez čega bi njegovo potpisivanje bilo izlišno. Prijedlogom ugovora nije zatraženo da se ova prava garantiraju, jer su ona zagarantirana, u okviru prava na slobodu vjere i uvjerenja, Ustavom i međunarodnim aktima o ljudskim pravima, nego da se omogući ispoljavanje ovih prava. Da je g. Ivanić u cijelosti pročitao član 11. kojim su definirana ova prava, vidio bi da nije traženo da ona budu apsolutna i neograničena nego da se mogu ograničiti kada to zahtijevaju interesi sigurnosti, javnog reda, zdravlja i morala i prava drugih ljudi. Upravo to predstavlja osnov da se onemogući da nečije zdravlje ili život budu ugroženi zbog odlaska na džumu. Konačno, to nije islamski princip pa se za takvo nešto nikada ne bismo ni zalagali.
  • U uređenju ovoga pitanja Islamska zajednica se zalaže za princip „razumne prilagodbe“ koji podrazumijeva da neće biti ugroženi interesi poslodavaca i radni i poslovni procesi, ali ni interesi zaposlenika u ostvarivanju ovih svojih prava.
  • Potpuno je netačna konstatacija i izmišljena konstrukcija da Islamska zajednica traži da obrezivanje muške djece vrše imami, što se i jednostavnim uvidom u prijedlog sporazuma vidi. Naime, u članu 22. stoji: „Pravo na prakticiranje obreda kurbana i obrezivanje muške djece (cirkumcizija), u skladu sa islamskom vjerskom praksom, garantira se kao dio prava na slobodu vjere“. To u tradiciji bosanskih muslimana nikada nisu ni radili imami.

Na kraju Islamska zajednica još jednom poziva sve da se pitanje Osnovnog ugovora između Islamske zajednice i Bosne i Hercegovine ne politizira i da se polemika ne vodi preko medija nego da se čitav proces potpisivanja Ugovora završi u institucijama države i u skladu sa ustanovljenim procedurama. Islamska zajednica smatra kako u ovoj državi ima i previše prijepornih pitanja i kako potpisivanje Ugovora sa IZ u BiH nije trebalo postati još jedno pitanje koje produbljuje razdor i podstiče na podizanje tenzija. Zajednica je činila i još uvijek čini sve da do toga ne dođe te apeluje na sve političare koji su involvirani u proces da pokažu potrebnu dozu odgovornosti, ali i poštovanja prema Islamskoj zajednici i njenim vjernicima.

Ured za odnose s javnošću Rijaseta IZ u BiH

 

 

Gamal Gitani (Sohag, 1945), romansijer, pisac kratkih priča i publicista, jedan je od osnivača književnog magazina Galerija ‘68, glasila svoje literarne generacije. Rođen u siromašnoj porodici, kao dječak je šegrtovao u jednoj ćilimarskoj radionici na Han Haliliju. Bio je novinar jednog od vodećih egipatskih dnevnih listova Ahbar el jaum, a danas je urednik uticajnog književnog nedjeljnika Ahbar el adab. U njegovom stvaralaštvu glavno mjesto zauzima potraga za čovjekovim mjestom u vremenu i postojanju. Neprekidna opčinjenost arapskim srednjovjekovnim spisima, a naročito radovima egipatskog historičara Ibn Ijasa, odrazila se kako na Kairo u hiljadu godina (1997), tako i na njegov najčuveniji roman Zejni Barakat (1974), koji se nalazi na listi 105 najboljih arapskih romana svih vremena. U Kairu u hiljadu godina Gitani je zakoračio u civilizacijsku, kulturnu, historijsku i humanističku anatomiju drevne metropole. Dopustivši svakom kamenu i simbolu da progovori o svojoj prošlosti i nastanku, pisac na osoben način u sadašnjem vremenu traga za znamenjem koje bi moglo da predskaže budućnost ovog grada.

Do sada je objavio preko deset zbirki kratkih priča i osam romana. Dobio je Podsticajnu državnu nagradu (1980, za mlade pisce), emiratsku nagradu Oveis (1997, najvažnija panarapska književna nagrada), francuski orden Viteza književnosti i umjetnosti (1987).

Sličica Želim Print

Kairo u 1000 godina

Javnost je imala sreću i privilegiju da se pisanja knjige o Kairu latio jedan od najboljih egipatskih književnika kakav je Gamal el Gitani. Njegovo poznavanje ovog drevnog mjesta toliko je suptilno da biste komotno mogli vezanih očiju da ga pratite lavirintima grada na Nilu. A kada su vam oči otvorene, i dok pratite stranice ovog teksta, učini vam se da se knjiga zove Kairo u 1001 noći. Šta je čini takvom? Znanje, ljubav i jezik. “Znanje” je toliko suvereno da se čini kako je Gitani jednako star kao i Kairo. “Ljubav” je tolika da postanete ljubomorni na grad. “Jezik” je kao putovanje kroz svemir: tama koju osvajate svjetlošću hiljada zvijezda koje vam jure u susret. Teško je razlučiti da li je Kairo u 1000 godina književno-historijsko djelo, intimna historija Kaira ili pak lična historija pisca koji je prigrlio i prisvojio grad. U dvadeset i dva poglavlja Gitanijevog Kaira nižu se kafedžinice, duhan i nargile, turbani, konji, bazari, roblje, džamije i minareti, kuće, piramide, Kairo Nagiba Mahfuza, arabeske i ornamentika u građevinarstvu i književnosti i, iznad svega, ljudi. Ova knjiga – vodič kroz sva stoljeća i slojeve Kaira prvobitno je nastala 1997. godine. Nadopunjena je i obimnim uvodnim tekstom ljeta 2007. godine.

 

Esad-ef. Grabus je rođen 1985. godine u Travniku. Završio sam Elči Ibrahim-pašinu medresu u Travniku, a fakultetsku diplomu stekao na univerzitetu Al-Azhar u Egiptu. Od aprila 2012. do 2015. godine imam je Careve džamije u Višegradu, a od 2015. godine glavni imam Medžlisa Višegrad.

Koliko je u protekloj godini bilo dženaza, a koliko rođenih u Vašem džematu?

U prošloj godini imali smo preko deset dženaza onih koji su bili s prijavljenim boravkom u Višegradu. Tu su živjeli i preselili na Ahiret. Taj broj je mnogo veći ako uzmemo u obzir i one koji su naši članovi, a umrli su i ukopani u drugim gradovima BiH te u dijaspori. Ako uzmemo u obzir taj broj umrlih i to da u prošloj 2017. godini nije rođeno nijedno dijete onda imamo razloga za zabrinutost. Teška ekonomska situacija u velikoj mjeri je produkt gore svega navedenog, ali nije razlog da budemo pesimisti. Ostaje nam borba na iznalaženje rješenja u cilju opstanka Bošnjaka i očuvanja našeg identiteta na ovim prostorima i u tu borbu se moramo svi uključiti. Islamska zajednica ulaže svoj maksimum i mi ćemo nastaviti raditi i pomagati, ako Bog da, i u budućnosti.

Sličica Želim Print

Brinu li Višegrađani u dijaspori za svoj grad i džemate?

Naravno da su uz svoj grad i džemat i pored svega što su preživjeli i prenijeli preko leđa. Većinu infrastrukturalnih objekata, kako vjerske tako i druge prirode, obnovili smo zahvaljujući našim džematlijama, građanima Višegrada u BiH i dijaspori. Znate, u narodu ima poslovica: “Gdje god da odem, kući se vraćam“. Nažalost, nisu svi u stanju biti tu fizički prisutni, ali svakako vjerujem da jesu duhovno vezani za svoj toprak bez obzira gdje se nalaze. U našoj praksi je i da za vrijeme godišnjih odmora organizujemo svečanosti mevluda i druge manifestacije po svim džematima i na taj način podijelimo radost zajedno s našim džematlijama iz BIH dijaspore.

Koliko utječu na Bošnjake političke provokacije​ u Višegradu?

To je pitanje kojem se, nažalost, „posvećuje“ pažnja samo u vrijeme datuma dešavanja. I pored svega što su preživjeli i smogli snage da se vrate na svoja ognjišta, još uvijek se tim ljudima šalje loša poruka. Ne postoji politička i druga volje da se zlo spriječi, a istini pogleda u lice.

Imaju li mlađe generacije povratnika ambicija za visoko obrazovanje?

Mladi imaju ambicija za daljnje školovanje i usavršavanje, ali vrlo teško da će oni kao uspješni ljudi biti dio ovih prostora. Teška ekonomsko-politička situacija u većini slučajeva su faktori koji negativno utječu na buduće generacije. Bio bih najsretniji da nisam u pravu kada to kažem, ali sve (ne)prilike s kojima se mladi ljudi susreću vode nas ka tome.

 

„Kad se dijele stipendije iz općine od 41 stipendije 1 za naše dijete a 40 za Hrvatsku“, kažu Bošnjaci u Mostaru

Zagrebački muftija dr. Aziz ef. Hasanović tokom posjete Bosni i Hercegovini posjetio je i Stolac gdje ga je rukovodstvo Medžlisa IZ Stolac upoznalo sa stanjem i društvenim prilikama u ovom malom hercegovačkom gradiću preopterećenom turbulentnim međunacionalnim političkim previranjima. Ef. Hasanović i delegacija Mešihata IZ u Republici Hrvatskoj imala je priliku iz „prve ruke“ čuti o minulim procesima povratka i obnove cjelokupne porušene infrastrukture. Cilj paljenja, uništavanja i progona Bošnjaka bilo je zatiranje tragova njihovog postojanja. „Čitav kompleks Careve džamije sa sahat kulom, musafirhanom, dućanima bio je pretvoren u parking prostor“ uz ostalo naglasio je predsjednik IO Medžlisa IZ Stolac Orhan Tikveša. On je delegaciju upoznao i sa aktuelnim poslovima Islamske zajednice naglasivši pri tome kao posebnu vrijednost da su lični odnosi među građanima Stoca različitih nacionalnosti na izuzetno velikom nivou a da razlike i trvenja isključivo iniciraju politički krugovi. „Mislim da je to, prije svega, zasluga muslimana Bošnjaka koji su se vratili jer u su se pokazali otvorenim za komunikaciju i suživot. Nismo ostali u grču rata i nismo dozvolili da mržnja zatvori ljudima srce da ne mogu s drugim ljudima raditi i družiti i to je ono što nam daje nadu“, istakao je Tikveša.

Sličica Želim Print

Salmir Kaplan jedan od čelnika „Inicijative za Stolac“ koja je na proteklim lokalnim izborima pokazala izuzetno visok stepen organiziranosti bošnjačkog naroda goste je detaljnije upoznao sa političkim i ekonomskim prilikama u ovom gradu i planovima daljeg razvoja. „Nažalost, još uvijek nam Islamska zajednica dođe kao alternativna općina. Nama načelnik općine ne da naša puna prava. Kad se dijele stipendije iz općine od 41 stipendije 1 za naše dijete a 40 za Hrvatsku, iako je omjer po biračkom spisku 60 naspram 40“, kazao je Kaplan dodavši kako broj od 6.000 Hrvata na biračkom spisku fiktivan i kako ne odgovara faktičkom stanju. Kaplan je goste detaljno upoznao i sa tokovima posljednjih lokalnih izbora o čemu se pred Osnovnim sudom u Čapljini još uvijek vodi sudski proces. Informirao ih je o angažmanu goraždanske firme „Prevent“ koja je već pokrenula jedna program proizvodnje gdje je uposleno oko 50 ljudi, te istakao kako će se ti programi širiti i broj uposlenika povećavati. „Mi smo ovdje uspjeli jer smo nastupali jedinstveno. Sve probosanske stranke su djelovale jedinstveno i onda nam je bilo lakše artikulirati političke stavove. To je doprinijelo i na relaksaciji odnosa među članovima različitih političkih partija. Sad ljudi ulaze u dućane, kafane čiji vlasnici nisu njihova politička opcija. I to smatramo jednom od najvećih pobjeda. Projekat nismo doveli do kraja ali smo u tom smislu značajno iskoračili“, zaključio je Kaplan.

 

Dejan Spaić: Ovo je bila moja žrtva, moj kurban. Konačan sud o mom djelu će donijeti Bog.

PREPOROD: Šta vas je posebno dojmilo prilikom čitanja arhive reisa Čauševića?

SPAIĆ: Prilikom pregleda ove arhive našao sam na dokumente, zapravo prepisku reisa i muftije tuzlanskog Muhameda Šefket-ef. Kurta, čovjeka kojeg jako poštujem. Odlučio sam da poklonim ovu arhivu Biblioteci, a da na svaki dokument stavim pečat da je ovo moj vakuf pred dušu ovog muftije. Tražio sam za to dozvolu od Biblioteke i porodice Kurta, konkretnije jednog od nasljednika Ahmeda Kurta koji živi u Švedskoj. Kada sam dobio dozvolu na svaki dokument sam stavio pečat s tekstom: Zadužbina Dejana Spaića za Gazi Husrev-begovu biblioteku pred dušu rahmetli muftije tuzlanskog Muhamed Šefket-ef. Kurta. Kada sam to uradio osjećao sam se ispunjenim, sretnim i da sam na određen način iskazao poštovanje prema ovom čovjeku. Došao sam i do drugih dokumenata koji se tiču reisa Čauševića. Jedan je njegova idžazetnama, a drugi je mala crvena idžazetnama, koja je sada nalazi u muzejskoj postavci Biblioteke, odnosno idžazetnama kurra-hafiza Muhamed-ef. Kurta, koji je amidža Šefket-ef. Kurti. Bila je u Kurtovoj ulici u Mostaru, a u vihoru rata 1993. godine je nestala i promijenila je nekoliko vlasnika. Zaslugom izvrsnog istraživača, naučnika i nadasve dobrog čovjeka hadži Hase Popare iz Biblioteke, njegovom stručnošću i znanjem, ustanovljeno je da je ta idžazetnama zaista vlasništvo kurra-hafiza Kurta. Inače, napisana je u 19. stoljeću u Istanbulu i značajna je naročito za povijest muslimana Hercegovine. Obje idžazetname sam poklonio Biblioteci. A, i njih sam našao zahvaljujući spomenutim prijateljima koji su me pozvali i kazali da pogledam neke teke, a idžazetname stvarno izgledaju kao teke. To sam predao Biblioteci 2016. godine. Gazijina biblioteka je glavna institucija bosanskohercegovačkih muslimana po ovom pitanju i mislim da ovakve stvari pripadaju ovoj instituciji.

00Cijeli tekst

PREPOROD: Imate duboko poštovanje prema rahmetli muftiji Šefket-efendiji.

SPAIĆ: Povijest naše Bosne, ali i Balkana je vrlo teška. Mnogo je poremećenih odnosa, ne samo među različitim konfesijama i narodima, već unutar jedne konfesije ili jednog naroda, pa i porodica. Teško je naći danas porodicu ili familiju u kojoj su idealni odnosi. Pored toga, svakodnevno smo izloženi negativnim utjecajima, crnom hronikom, medijskim spinovanjima, stalno smo pod nekakvom agresijom negativnoga. U primjeru muftije Šefketa vidite, ipak, tu dobrotu ovdašnjih naroda i jedan optimizam. Trebamo gledati u svijetle primjere pojedinaca iz naše zajedničke prošlosti i upućivati mlađe generacije na njih. On je spasio tuzlanske Srbe od pokolja na Badnji dan u januaru 1942. godine. Kurt je predvodio grupu uglednih Bošnjaka koji su tražili od “ustaških” vlasti da se spriječi ubistvo Srba na Badnju večer 1942. u pravoslavnoj crkvi u Tuzli, što je bio osvetnički plan vlasti Nezavisne Države Hrvatske zbog pogibije grupe ustaša u okolini Doboja. Naglašavam godinu iz razloga što svako ko se bavi poviješću zna da je to godina kada se desila Bitka za Staljingrad, koja je prekretnica Drugog svjetskog rata. Do ove bitke nije se znalo ko će pobijediti Njemačka ili Saveznici. Šefket-efendija Kurt se i prije Staljingradske bitke uz nevjerovatnu ljudsku hrabrost bez ikakvih kalkulisanja založio za svoje komšije, žrtvujući vlastitu glavu, ali i svog naroda. Pazite, on je muftija i odgovoran je za sve koji su, u vjerskom smislu, njemu odani, odnosno čiji je on autoritet. Ima jedan divan tarih u nekadašnjoj muslimanskoj Španiji, Andaluziji koji kaže: Svijet počiva na četiri oslonca: na molitvi neporočnog, na pravdi vladajućeg, na vrlini hrabrog i na mudrosti učenoga. Lično sam čitao pisma muftije. Vidio sam stavove ovoga čovjeka. Mogu slobodno kazati da ove četiri vrline su sadržane u ličnosti Šefket-ef. Kurta. Zato je ovo sve njemu posvećeno i zato pokušavam široj javnosti predstaviti ko je bio ovaj čovjek. On nije formalno osuđivao napade i zločine, reda radi, već je založio sebe, svoj imetak i sve svoje da bi zaštitio druge ljude. On je to činio djelom i govorom. Stoga, on je ono na što se narodi u BiH trebaju fokusirati, ono dobro među nama.

 

U Begovoj džamiji 22. marta proučena je hafiska dova za Ismetu Bećar iz Sarajeva

U krizi najbitnija je uloga muhaffiza

- kazala je hafiza Ismeta u razgovoru nakon hafiske dove

Ko ili šta je bila inspiracija za početak hifza?

Odrasla sam u porodici u kojoj se njeguju islamska tradicija i običaji, i koja je oblikovana u skladu sa islamskim imperativima. Zahvaljujući mojim roditeljima još kao djevojčica od pet, šest godina počela sam s učenjem kraćih kur’anskih sura. Oni su bili prve osobe u mom životu koji su izgradili čvrste temelje kada je u pitanju lijep odnos i ljubav prema Kur’anu. Uporedo s tim, pohađala sam i mektebsku nastavu kod mualima Izet-ef. Ćatovića. Imala sam i tu privilegiju da su moji stariji brat i sestra završili Gazi Husrev-begovu medresu, tako da me je i njihovo iskustvo približavalo Kur’anu. Naravno, dolazak u medresu mi je omogućio stalno druženje sa kur’anskim tekstom i olakšao odluku da počnem s učenjem Kur’ana napamet. Početak hifza vežem za period trećeg razreda Gazi Husrev-begove medrese. Prije nego što sam izabrala muhaffiza odlučila sam pokušati naučiti dio Kur’ana kako bih se uvjerila u snagu svoje odluke. Nakon uspješno naučenog prvog džuza Kur’ana nastavljam s učenjem pred muhaffizom hafizom Mensur-ef. Malkićem, kojem pripada najveća zasluga za ovo što sam, Allahovom voljom, uspjela postići.

O čemu razmišljati kada se “na pola puta“ učenja hifza pojavi misao o prekidu?

Vjerovatno je većina hafiza u periodu hifza iskusila određene poteškoće s učenjem i ponavljanjem. I sama sam se osvjedočila istom. Kada naiđu takve krize najbitnija je uloga muhaffiza, jer je muhaffiz osoba koja je prošla sve ono što vi u tom trenutku prolazite i koja vam može razgovorom i savjetima pomoći da što lakše prevaziđete takve situacije. Kur’an sam učila po principu krugova. U prvih nekoliko krugova moja ljubav i želja da što više naučim je bila toliko jaka da nisam ni pomišljala na odustajanje. Međutim, kako su krugovi odmicali tako se i moja motivacija postepeno smanjivala. Bila sam negdje na sredini Kur’ana, vjerovatno 10. ili 11. krug, kada sam se počela preispitivati da li sam dovoljno jaka da završim hifz. Nakon što sam jedne prilike na preslušavanju muhaffizu prenijela svoja razmišljanja dao mi je odgovor koji mi je pomogao da premostim tu krizu. Uporedio je proces učenja hifza sa rijekom koju morate preplivati. Na samom početku puni ste energije i volje da je što prije preplivate. Međutim na sredini vi nemate dovoljno snage da nastavite naprijed, a morate, a ne možete se ni vratiti jer ste već preplivali pola rijeke, tako da vam ne preostaje ništa drugo nego da nastavite plivati. Na početku hifza Kur’an učite iz ljubavi, međutim kako se broj naučenih stranica povećava isto tako se povećava i vaša obaveza da održite te stranice u svojoj memoriji.

00Cijeli tekst

Često pitanje hafizima jeste je li teže naučiti ili ponavljati hifz?

Na početku hifza sposobnost pamćenja nije toliko razvijena. Sa svakom novom naučenom stranicom i vaša sposobnost pamćenja se razvija i vi kasnije puno lakše i brže možete naučiti novu stranicu. U procesu hifza odgovornost na neki način dijelite s muhaffizom. Puno je teže nakon završetka hifza, jer tada ta obaveza ostaje samo na vama, hoćete li uspjeti očuvati naučene stranice Kur’ana. Kada sam počinjala sa hifzom nisam razmišljala kako ću ponavljati naučene stranice. Činilo mi se da je najteže memorisati nove ajete. Međutim, tek sam se kasnije osvjedočila da je puno teže zadržati naučenu stranicu u memoriji. Kada je riječ o fakultetskim obavezama, zasigurno je lakše održavati hifz kada ste u stalnom dodiru sa kur’anskim tekstom kroz nastavne sadržaje. Međutim, kada je riječ o studiju ekonomije, gdje nemate priliku da se tako često susrećete sa kur’anskim porukama, to je malo teže. Uprkos ovome ubijeđena sam da je Allahova pomoć nezaobilazna i da ću i dalje uspijevati uskladiti fakultetske obaveze i obavezu ponavljanja naučenog.

Postoje mnoga takmičenja iz hifza. Da li bismo trebali organizirati takmičenja hifza, ali uz tefsir proučenog?

Mislim da je poprilično korisno organizirati takmičenja hifza uz tefsir proučenog. Na preslušavanjima moj muhaffiz je vrlo često znao dati tefsirski komentar nekog ajeta ili povod njegovog objavljivanja i takve ajete sam dosta lakše pamtila. I sada kad otvorim Kur’an skoro na svakoj stranici postoji ajet o kojem mi je muhaffiz pričao na preslušavanjima. I zaista tefsir daje posebnu ljepotu i čar Kur’anu, jer na taj način bolje razumijevamo sadržaj i propise unutar kur’anskog teksta. Na kraju ovog našeg razgovora želim vam se još jednom zahvaliti na ukazanoj prilici uz dovu Allahu, dž.š., da budete još bolji i uspješniji u svom radu.

 

‘’Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.’’

 (Lukman, 14)

Pored psihološkog aspekta zbližavanja djeteta i majke, te pronalaska utjehe i smiraja u majčinom zagrljaju, veoma je bitno govoriti i o zdravstvenom aspektu dojenja. Svako dijete se rodi sa nerazvijenim mozgom, jer bi potpuni razvoj mozga značio i veću lobanju, te stoga i nemoguć porod na prirodan način. Pored mozga, kod novorođenčadi, karakteristično je  da su nerazvijeni i drugi organi kao što su pluća i jetra. Pluća male bebe moraju mnogo brže da rade kako bi zadovoljila kardiovaskularni sistem dovoljnom količinom vazduha pa ćemo primijetiti kako male bebe brzo i plitko dišu, te se mnogo brže zagriju od odraslih ljudi. Ipak, nerazvijenost jetre je možda najvažniji razlog da se ustraje u dojenju od samog početka pa sve do potpunog razvoja probavnog i endokrinog sistema čovječijeg organizma.

00Sličica Želim Print

Dva su moguća uzroka nemogućnosti dojenja: nepostojanje dojke ili presječeni  mliječni kanalići, u slučaju hirurškog zahvata i bolest majke koja podrazumijeva terapiju koja onemogućava proizvodnju mlijeka ili je mlijeko tada prezasićeno medikamentima i nije adekvatno za ishranu bebe. Sve druge smetnje se mogu prevazići uz pomoć stručnog medicinskog osoblja. Tek rođeno dijete ima veoma malu zapreminu želuca, te su mu potrebni česti i kratki podoji. Stoga, česti zahtjevi dojenčeta za hranjenjem ne znače da majka nema dovoljno mlijeka, nego samo novorođenče ne može da primi odjednom količinu koja će mu potrajati dugo. Uzajamno su povezani razvoj, širenje i rast bebinog želuca i proizvodnja mlijeka kod dojilje pa tako povećana potražnja uzrokuje veću proizvodnju mlijeka. Postoje faze ili razvojni skokovi kada beba prelazi na slijedeći nivo razvoja i potražuje više mlijeka što će dovesti do povećane proizvodnje tek kroz 24 do 36 sati kad je potrebno pomoći majci da se strpi na bebin plač, često je prinosi da doji i pokušava umiriti na drugi način. To su krizni momenti kada okolina osuđuje majku što nema dovoljno mlijeka, a majka nastoji umiriti bebu pa pribjegava dohrani i sama narušava prirodni tok proizvodnje mlijeka. Druga situacija jeste ako liječnik primijeti stagnaciju ili opadanje kilaže kod djeteta i preporuči uvođenje dohrane, ali i to se često dešava zbog prethodnog samoinicijativnog dohranjivanja. U dohranjivanje se ubrajaju: čaj od kamilice, mlijeko sa keksom ili bilo koja mliječna formula i sl.

Djeca se često rode sa žutilom koje se ukaže odmah ili dva do tri dana nakon rođenja. To se naziva dojenačko žutilo i ukazuje na nedovoljno razvijenu jetru koja ne stiže da preradi nutrijente u krvi, te proizvodi veću količinu bilirubina koji kožu čini žutom. Uvođenje dohrane dodatno otežava proces, jer jetra tada ima zadatak da iz krvi prerađuje dodate šećere koji nisu prilagođeni bebinom probavnom sistemu. Ostali organi se uključuju, pa gušterača luči dodatni inzulin, a žuč kiselinu. Na taj način je bebina gušterača natjerana da se razvija prije vremena i naučena da luči dodatne doze inzulina što će u budućnosti dovesti do konstantne potrebe za slatkišima i ugljikohidratima, a samim tim opasnosti od dijabetesa i veoma moguće pretilosti.

Dajte podršku majkama koje doje na način da pričuvate i zabavite bebu dok se majka odmara. Nikada ne govorite majkama da nemaju dovoljno mlijeka ili ono nije dovoljno kvalitetno – to je jednostavno besmisleno. Pratite savjete pedijatra o uvođenju namirnica u jelovnik bebe – ti jelovnici su prilagođeni razvoju probavnog trakta i prate sposobnosti žlijezda i organa da prepoznaju i procesuiraju mikronutrijente. Budite uporni i strpljivi sa dojenjem i uvođenjem namirnica pune dvije godine i cijelo to vrijeme se savjetujte sa pedijatrom.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine