U ovom broju Preporoda pišemo o tome koliko su reforme u medresama utjecale na moto medresa da su prvenstveno odgojne pa tek onda obrazovne ustanove i koji pristup u nastavi je neophodan za pravilno razumijevanje gradiva iz vjerskih predmeta.

Drukčiji pristup u održavanju nastave

 S obzirom na iskustvo u radu s učenicima medrese i samo učeničko iskustvo u toku školovanja stječe se dojam da u medresama nedostaje uključenost učenika u pripremu i obradu gradiva iz vjerskih predmeta. U različitim modelima učinkovitosti obrazovanja, koji se koriste u naprednim obrazovnim sistemima u svijetu, uvijek je prisutan faktor angažmana učenika, dijaloški pristup i saradničko učenje. Nažalost, u pojedinim medresama učenici još uvijek pišu gradivo koje profesor predaje, interakcije između učenika i profesora skoro da nema.

Naravno, ovdje se postavlja problem moguće preopterećenosti gradivom. Mnogi profesori bi imali drukčiji pristup nastavi, ali moraju obraditi svo gradivo određeno nastavnim planom i programom iako je to, izgleda, nauštrub kvalitete i razumijevanja učenika.

«Nije bilo stručnih analiza ovog problema, ali profesori su ukazivali općenito na obim gradiva. Jednostavno ne mogu stići da obrade sve sadržaje. Dodatno opterećenje u medresama jeste nedostatak individualnog pristupa u nastavi. U učionicma bude ponekada i više od dvadeset i pet učenika. Profesor ne može posvetiti dovoljno pažnje svim učenicima. Prošle godine smo pokrenuli projekat elektronskog dnevnika, koji bi doprinio razmjeni različitih nastavnih sadržaja te nastavni proces učinio interaktivnijim, ali još je rano govoriti o učincima i rezultatima», kazao je Seid Eminović rukovodilac Odjela za osnovno i srednjoškolsko obrazovanje u Upravi za obrazovanje i nauku.

 Koliko će još novih generacija završiti medresu s ovim pristupom nastavi? Samo je ovo pitanje važnije od toga koliko dugo će profesori ili vjerski predmeti biti preopterećeni gradivom?

Islamska zajednica, konkretno Uprava za obrazovanje i nauku, u narednom periodu pred sobom ima velike izazove u pogledu obrazovnog sistema, koji su daleko složeniji od organizacije konferencija i naučnih skupova. Štaviše, sam naziv Uprave govori da je fokus prvenstveno na obrazovanju. Zapravo, fokus cijele Islamske zajednice treba da bude na obrazovanju i usavršavanju obrazovnog sistema.

 

 Ocjena iz kiraeta: ili petica ili jedinica

 Jedan od najvažnijih predmeta u medresama je svakako kiraet. S obzirom da nakon medrese, ili u toku školovanja, učenici često bivaju angažirani kao teravih-imami, ili imami s ugovorom o djelu, učenje Kur'ana treba da bude ispravno zbog šerijatskih propisa, ali i podučavanja vjernika pravilnom učenju. Stoga, mogli bismo kazati da je ovo najvažniji predmet u medresi. Jedan profesor kiraeta u Gazi Husrev-begovoj medresi s pravom je znao govoriti učenicima da ocjene iz kiraeta mogu biti samo: jedinica za nepravilno i petica za pravilno učenje, eventualno četvorka za nijansu slabije učenje, jer učenje Kur'ana osobe koja završi medresu mora biti potpuno ispravno. Kur'an se ne može učiti u mihrabu ni podučavati druge kiraetu ako se prosječno uči, odnosno s ocjenom dva ili tri. Na islamskim fakultetima kiraet je važan predmet, stoga učenik mora imati dobre temelje u medresi.

«Težište programa predmeta kiraet treba da bude na praktičnoj primjeni tedžvidskih pravila, odnosno da fokus bude na čitanju, ali svakako treba zadržati u razumljivom obimu i memoriranje određenih sura i ašereta. Kod teorije učenici trebaju da nauče kada i kako nastaje određeno pravilo, kako se primjenjuje i da znaju sve to svojim riječima objasniti”, kaže hafiz dr. Dževad Šošić, docent i šef Katedre za kiraet na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.

 Ima li razlike između softi i drugih učenika?

 Također, očigledno je da se, vjerovatno zbog formalne obrade i pamćenja gradiva učenici ne obraćaju pažnju na suštinu gradiva iz vjerskih predmeta. Mnogi vjernici smatraju da učenici medrese, poznati kao softe, mogu biti primjer drugima, međutim nekada se to povjerenje ugrozi.

«Kroz medrese učimo da je Muhammed, a.s., uzor koji se slijedi, a da je najbolji vjernik onaj koji je najboljeg ahlaka - ponašanja. Kada ovo vidimo u knjigama i analiziramo stanje, uviđamo diskrepancu. Naravno, ovdje treba razumijeti i situaciju u kojoj medresa nije više ono što je nekada bila i da se dobar broj djece odlučuje nakon medrese za studij svjetovnih nauka, ali usprkos tome medresa bi trebala biti baza za djelovanje u budućnosti ma šta se radilo, a ona nas usmjerava u ahlakskom pogledu. Počevši od načina oblačenja, ponašanja na ulici do ponašanja u javno-kulturnim ustanovama nećemo baš uočiti razliku između medreslije i nemedreslije. Zato nam je svima zadaća, a naročito odgovornima u medresama, da učenike medrese učinimo primjerom drugima u svakom smislu», ističu u Medžlisu Sarajevo.

 Docent Halilović naglašava da se ne smije zaboraviti kako su medrese prvenstveno odgojne pa tek onda obrazovne.

«Ali ipak, kao da nam fali još više odgoja? Kao da nam nedostaje ljubavi spram onoga što se uči i kod učenika i kod profesora? Svakako se slažem da savremeni izazovi i „duh vremena“ traže i nove pristupe, nove metode edukacije – čak i unutar „čisto“ islamskih predmeta, upotrebu savremenih sredstava i mogućnosti, međutim, sve to će biti nedovoljno ako se u našim učenicima i studentima ne usadi ljubav spram Allaha i Njegovog Poslanika, naše lijepe vjere i tradicije. Konačni cilj nije i ne smije biti da se nešto nauči napamet, već da se živi po tome. Stoga, cjelokupne odgojno-obrazovne djelatnosti mislim da treba još više fokusirati na svakodnevni život u XXI stoljeću i to posebno sa akceptiranjem našeg podneblja i izazova kojima smo sve više izloženi, ali kroz ljubav, pažnju, vlastiti primjer, te povezanost s osnovnim izvorima islama i bošnjačke tradicije. Također, sve ovo se ne može poboljšati bez aktivne saradnje roditelja i nastavnika/profesora/odgajatelja, ali i bolje saradnje profesora između sebe.

 Ono što je zabrinjavajuće, shodno iskustvu praćenja rada učenika medrese, jeste njihov odnos prema vlastitoj tradiciji, o čemu bi trebali povesti računa profesori u medresi.

«Naime, primijetili smo da dobar broj svršenika ima sklonosti ka prakticiranju ibadetskih obaveza u skladu sa nekim tradicijama koje našem podneblju nisu imanentne. To se nadaje kao svojevrsni problem i naslanja na pitanje autoriteta ranijih naših generacija koje su nas učile vjeru», zaključuju u Vjerskoprosvjetnoj službi Medžlisa Sarajevo.

Cijeli tekst u Preporodu od 15. oktobra