Kada je ljubav velika i univerzalna, ljudi se stalno pitaju kako neko, da li neko drugačije i bolje i ljepše može da voli? Bošnjaci kao i Turci su povezani jednom neraskidivom vezom, koja je pretočena u ljubav, poštovanje prema svim svetim stvarima koje su ostale od Poslanika (s) pa na ovamo. Ovo se poštovanje, odlučnost i razumijevanje najbolje se da primijetiti i osjetiti u Republici Turskoj u gradu Istanbulu u Topkapi Palači.

Izvršavajući svoje redovne aktivnosti i radne obaveze u toku nedjelje, telefon je najedanput zazvonio, te se pojavila poruka na Whats Appu od našeg bivšeg profesora i sadašnjeg direktora Ureda za kulturu i restuaraciju oblasti Istanbul, pri Ministarstvu kulture i turizma Republike Turske. To jeste od našeg dragog i uvaženog profesora i kolege Džoškun Jilmaza.

U poruci je pisalo da me pozivaju, kao posebnog gosta, da prisustvujem na sutrašnjoj ceremoniji u Topkapi Palači. Došao je i taj veliki sutrašnji dan. Spremio sam se i polahko krenuo. Prvo u jedan, pa u drugi, pa u treći metro. I našao sam se pred Topkapi Palačom. Utorak, 12. juni 2018. godine je bio neradni dan, pa je bilo baš neobično prazno i pusto. 

Ja sam ostao zadivljen i promijenjen u odnosu prema Božijem Poslaniku (s), njegovim emanetima i stvarima. Dragi brate i sestro, promjena je u tvojim rukama a ovo neka ti bude samo mali podstrek i ideja za razmišljanje. 

Nakon prijave i pregleda pozivnice ušao sam. Prvo što mi je bilo neobično: osjećao se toliki opijajući miris ruže sa svih strana. Tek poslije sam saznao i naučio da su oni za današnju manifestaciju oprali čitavu Topkapi Palaču ružinom vodicom. Nakon prolazaka, prve, druge i treće kapije došli smo u četvrti dio palače to jeste enderun(unutrašnji dio). Tu sa lijeve strane se nalaze sobe (odaje) svetih emaneta, gdje se čuvaju sveti emaneti, poput mača Davud a. s., ili štapa Hazreti Musa a.s., i  mnogi drugi emaneti. 

Već prilikom približavanja, osjeti se neka gužva i posebna atomsfera. Sa gužvom, sa svih strana, osjeća se i miris ružine vodice. Prvo smo dobili gumene kalošena noge, da svojim koracima ne bi uznemirili druge ljude i pokvarili tako i toliko značajno mjesto. 

Osjećaj je prekrasan, sa ulaza vrata zapahnu i dopiru tekbiri i salavati. Ljudi se okupilo ko 'kijamet'. Svaki sa jednom željom da vidi i osjeti duh Poslanika (s) i Milost Božiju. Na desnoj strani se nalazi šadrvan na kojem se može vidjeti i osjeti ružina vodica jer je on bio prekriven prekrasnim ružama. S jedne strane slast ramazana i posta, s druge strane veliko uzbuđenje zbog spajanja i osjećanja sa Voljenim, sa našim dragim Poslanikom (s). Naprijed u vrhu odaje se nalazila jedna velika škrinja u kojoj se nalazi ogrtač (Hirka) koji je prema vjerodostojnim hadisima i predanjima pripadao našem dragom i cijenjenom Božijem Poslaniku (s). Dragocjeni materijal se svake godine, zadnji utorak u mjesecu Ramazanu, vadi iz kovčega. A zaštitni sloj i pokrov koji ga je štitio čitavu godinu, također, se vadi, i reže na posebne male komade (maramice) i priprema za darivanje. 

U prošlosti ova tradicija je bila veoma važno i lično je Sultan prisustvovao i dijelio ove maramice. Naravno danas nemamo Sultana i velikaše tog starog kova, ali imamo ljude koji se trude da budu vrijedni nasljednici starih običaja i tradicija koje su vidjeli i naslijedili od svojih predaka. I zahvaljujući tome Allah im daje i davat će bereket dokle se god bude poštovala, volila i cijenila ova vjera. 

A sada malo da se opet vratimo na ceremoniju. Kao što smo već rekli u vrhu prostorije je stajao ovaj kovčeg  otvoren i spreman za pokazivanje. Do njega su bili današnji velikani savremene Turske koji nakon 80 godina, napokon znaju svoje prave vrijednosti, kako moralne tako i svjetovne. Prvo se pročuo veliki selam i kratko obraćanje. Nakon obraćanje je proučena dova za početak manifestacije i onda smo nastavili sa manifestacijom tako što smo učili salavate. Svi smo stali u red na čijem početku se nalazio ministar kulture, uvaženi gospodin Numan Kurtuluš, kao i gradonačelnik Istanbula Mevlut Ujsal. Također, ne trebamo zaboraviti ni uvaženog gospodina Džoškun Jilmaza, našeg Profesora koji je postao direktor Ureda za kulturu i restauraciju oblasti Istanbula. 

Mi smo se jedan po jedan približavali i svaki bi imao priliku da vidi, dodirne i osjeti ogrtač i u isto vrijeme da dobije svoju počasnu maramicu. S jedne strane mirisi ruža, s druge strane salavati, osjećaj privrženosti umetu Božijeg Poslanika (s)  je nešto neprocjenjivo. 

Konačno je došao red i na mene. Kada su me primijetili, bilo im je drago, obzirom da su me poznavali, da su vidjeli i nekoga iz Bosne. Dobio sam i ja svoju maramicu. 

Nakon ove podjele, imali smo priliku da obiđemo, osjetimo, dodamo i osjetimo duh i sklad ostalih svetih emaneta koji se nalaze u prostorijama; poput ključeva Ka'be, oluka Ka'be, ručno rađenih i pisanih mushafa iz vremena prvih generacija, i drugih neprocjenjivih stvari koje se ne iznose i ne pokazuju običnim turistima. 

Dok smo ih obilazili, u isto vrijeme se završila podjela. Nakraju podijele svi smo zajedno aminali na jednu dugu zajedničku dovu. Mlado i staro, važni i obični ljudi svi jedan do drugoga bez nekog ustručavanja i povlačenja. Ovu veliku dovu pratili su uzdasi, ovacije i ponizno moljenje za stanje Muslimana u Palestini, Siriji, Bosni i svim mjestima na zemaljskoj kugli. Tokom učenja dove, niko se nije pomjerao. Svi tiho, zajedno u sebi mole, uče, osjećaju svaku riječ dove u svom vlastitom bitku koji ih spaja na poseban način, sve zajedno u jednu veliku naciju-ummet, koji, brine, pazi i čuva svoje islamske vrijednosti. Nadati se je da će neka dova i uzdah naći put do Uzvišenog Gospodara i da će biti primljeni. A nama ostalom Muslimanskom ummetu pogotovo ponosnim Bošnjacima biti primjer i uzor kako se voli, čuva, poštuje Božiji Poslanik (s), Ehl-i Bejt, stvari koje se vežu za njih, i najvažnije da povećamo svijest i ljubav prema Božijem Poslaniku (s)  na jednom većem i savremenijem i primjerenijem nivou, koji će biti primjer svim Muslimanima a u isto vrijeme i nemuslimanima kako bi osjetili duh i čari Islama i našeg Poslanika (s). Nakon završene dove, dobili smo svi upakovanu i spremljenu halvu, na poseban carski način kako bi se njome mogli iftariti.

Svako treba krenuti od sebe, jer ispravljajući i popravljajući sebe, svoje porodice, možemo uspjeti da promijenimo svoj i čitav svijet. Ja sam ostao zadivljen i promijenjen u odnosu prema Božijem Poslaniku (s), njegovim emanetima i stvarima. Dragi brate i sestro, promjena je u tvojim rukama a ovo neka ti bude samo mali podstrek i ideja za razmišljanje. 

Želio bi da zahvalim cjelokupnoj organizaciji i ljudima, uvaženom ministru Numanu Kurtulušu, direktoru Topkapi Palače uvaženom Mustafi Sabri Kučukašči, direktoru ureda za kulturu oblasti Istanbula uvaženom Džoškun Jilmazu i, naravno, mnogim drugima koji su radili na ovom hajrili djelu. 

Uistinu, duh Božijeg Poslanika (s) i nove vrijednosti protkane Islamom, željom za radom donijeti će svakom pojedincu i naciji napredak koji se može vidjeti, osjetiti i spoznati i što je najvažnije taj napredak podijeliti sa drugim generacijama Muslimana i ljudi na čitavoj zemaljskoj kugli.   

Muhamed Valjevac, Istanbul, 12.06.2018.      

Info o autoru: Muhamed Valjevac rođen je ratne 1993. godine u Gradišću kod Zenice, dok mu je babo Mensur bio imam u istoimenom džematu. Osnovnu školu završio je u Zenici, a srednju u Sarajevu. Od malih nogu gajio je posebnu ljubav prema historiji tako da je još u osnovnoj školi pročitao trotomu Historiju Turskog /Osmanskog/ Carstva od Josepha von Hammera. Ta ljubav odvela ga je u Republiku Tursku na studij komparativni studij historije i osmanistike na Univerzitetu Marmara u Istanbulu. Nakon okončanog studija Muhamed je upisao i postdiplomski studij, te trenutno piše magistarski rad. Pored turskog jezika, Muhamed govori engleski, prevodi sa staro-osmanskog, objavljuje naučne i stručne radove na turskom i engleskom, a u slobodno vrijeme piše i poeziju na staroturskom i turskom jeziku.