Redakcija

Redakcija

 

Gamal Gitani (Sohag, 1945), romansijer, pisac kratkih priča i publicista, jedan je od osnivača književnog magazina Galerija ‘68, glasila svoje literarne generacije. Rođen u siromašnoj porodici, kao dječak je šegrtovao u jednoj ćilimarskoj radionici na Han Haliliju. Bio je novinar jednog od vodećih egipatskih dnevnih listova Ahbar el jaum, a danas je urednik uticajnog književnog nedjeljnika Ahbar el adab. U njegovom stvaralaštvu glavno mjesto zauzima potraga za čovjekovim mjestom u vremenu i postojanju. Neprekidna opčinjenost arapskim srednjovjekovnim spisima, a naročito radovima egipatskog historičara Ibn Ijasa, odrazila se kako na Kairo u hiljadu godina (1997), tako i na njegov najčuveniji roman Zejni Barakat (1974), koji se nalazi na listi 105 najboljih arapskih romana svih vremena. U Kairu u hiljadu godina Gitani je zakoračio u civilizacijsku, kulturnu, historijsku i humanističku anatomiju drevne metropole. Dopustivši svakom kamenu i simbolu da progovori o svojoj prošlosti i nastanku, pisac na osoben način u sadašnjem vremenu traga za znamenjem koje bi moglo da predskaže budućnost ovog grada.

Do sada je objavio preko deset zbirki kratkih priča i osam romana. Dobio je Podsticajnu državnu nagradu (1980, za mlade pisce), emiratsku nagradu Oveis (1997, najvažnija panarapska književna nagrada), francuski orden Viteza književnosti i umjetnosti (1987).

Sličica Želim Print

Kairo u 1000 godina

Javnost je imala sreću i privilegiju da se pisanja knjige o Kairu latio jedan od najboljih egipatskih književnika kakav je Gamal el Gitani. Njegovo poznavanje ovog drevnog mjesta toliko je suptilno da biste komotno mogli vezanih očiju da ga pratite lavirintima grada na Nilu. A kada su vam oči otvorene, i dok pratite stranice ovog teksta, učini vam se da se knjiga zove Kairo u 1001 noći. Šta je čini takvom? Znanje, ljubav i jezik. “Znanje” je toliko suvereno da se čini kako je Gitani jednako star kao i Kairo. “Ljubav” je tolika da postanete ljubomorni na grad. “Jezik” je kao putovanje kroz svemir: tama koju osvajate svjetlošću hiljada zvijezda koje vam jure u susret. Teško je razlučiti da li je Kairo u 1000 godina književno-historijsko djelo, intimna historija Kaira ili pak lična historija pisca koji je prigrlio i prisvojio grad. U dvadeset i dva poglavlja Gitanijevog Kaira nižu se kafedžinice, duhan i nargile, turbani, konji, bazari, roblje, džamije i minareti, kuće, piramide, Kairo Nagiba Mahfuza, arabeske i ornamentika u građevinarstvu i književnosti i, iznad svega, ljudi. Ova knjiga – vodič kroz sva stoljeća i slojeve Kaira prvobitno je nastala 1997. godine. Nadopunjena je i obimnim uvodnim tekstom ljeta 2007. godine.

 

Esad-ef. Grabus je rođen 1985. godine u Travniku. Završio sam Elči Ibrahim-pašinu medresu u Travniku, a fakultetsku diplomu stekao na univerzitetu Al-Azhar u Egiptu. Od aprila 2012. do 2015. godine imam je Careve džamije u Višegradu, a od 2015. godine glavni imam Medžlisa Višegrad.

Koliko je u protekloj godini bilo dženaza, a koliko rođenih u Vašem džematu?

U prošloj godini imali smo preko deset dženaza onih koji su bili s prijavljenim boravkom u Višegradu. Tu su živjeli i preselili na Ahiret. Taj broj je mnogo veći ako uzmemo u obzir i one koji su naši članovi, a umrli su i ukopani u drugim gradovima BiH te u dijaspori. Ako uzmemo u obzir taj broj umrlih i to da u prošloj 2017. godini nije rođeno nijedno dijete onda imamo razloga za zabrinutost. Teška ekonomska situacija u velikoj mjeri je produkt gore svega navedenog, ali nije razlog da budemo pesimisti. Ostaje nam borba na iznalaženje rješenja u cilju opstanka Bošnjaka i očuvanja našeg identiteta na ovim prostorima i u tu borbu se moramo svi uključiti. Islamska zajednica ulaže svoj maksimum i mi ćemo nastaviti raditi i pomagati, ako Bog da, i u budućnosti.

Sličica Želim Print

Brinu li Višegrađani u dijaspori za svoj grad i džemate?

Naravno da su uz svoj grad i džemat i pored svega što su preživjeli i prenijeli preko leđa. Većinu infrastrukturalnih objekata, kako vjerske tako i druge prirode, obnovili smo zahvaljujući našim džematlijama, građanima Višegrada u BiH i dijaspori. Znate, u narodu ima poslovica: “Gdje god da odem, kući se vraćam“. Nažalost, nisu svi u stanju biti tu fizički prisutni, ali svakako vjerujem da jesu duhovno vezani za svoj toprak bez obzira gdje se nalaze. U našoj praksi je i da za vrijeme godišnjih odmora organizujemo svečanosti mevluda i druge manifestacije po svim džematima i na taj način podijelimo radost zajedno s našim džematlijama iz BIH dijaspore.

Koliko utječu na Bošnjake političke provokacije​ u Višegradu?

To je pitanje kojem se, nažalost, „posvećuje“ pažnja samo u vrijeme datuma dešavanja. I pored svega što su preživjeli i smogli snage da se vrate na svoja ognjišta, još uvijek se tim ljudima šalje loša poruka. Ne postoji politička i druga volje da se zlo spriječi, a istini pogleda u lice.

Imaju li mlađe generacije povratnika ambicija za visoko obrazovanje?

Mladi imaju ambicija za daljnje školovanje i usavršavanje, ali vrlo teško da će oni kao uspješni ljudi biti dio ovih prostora. Teška ekonomsko-politička situacija u većini slučajeva su faktori koji negativno utječu na buduće generacije. Bio bih najsretniji da nisam u pravu kada to kažem, ali sve (ne)prilike s kojima se mladi ljudi susreću vode nas ka tome.

 

„Kad se dijele stipendije iz općine od 41 stipendije 1 za naše dijete a 40 za Hrvatsku“, kažu Bošnjaci u Mostaru

Zagrebački muftija dr. Aziz ef. Hasanović tokom posjete Bosni i Hercegovini posjetio je i Stolac gdje ga je rukovodstvo Medžlisa IZ Stolac upoznalo sa stanjem i društvenim prilikama u ovom malom hercegovačkom gradiću preopterećenom turbulentnim međunacionalnim političkim previranjima. Ef. Hasanović i delegacija Mešihata IZ u Republici Hrvatskoj imala je priliku iz „prve ruke“ čuti o minulim procesima povratka i obnove cjelokupne porušene infrastrukture. Cilj paljenja, uništavanja i progona Bošnjaka bilo je zatiranje tragova njihovog postojanja. „Čitav kompleks Careve džamije sa sahat kulom, musafirhanom, dućanima bio je pretvoren u parking prostor“ uz ostalo naglasio je predsjednik IO Medžlisa IZ Stolac Orhan Tikveša. On je delegaciju upoznao i sa aktuelnim poslovima Islamske zajednice naglasivši pri tome kao posebnu vrijednost da su lični odnosi među građanima Stoca različitih nacionalnosti na izuzetno velikom nivou a da razlike i trvenja isključivo iniciraju politički krugovi. „Mislim da je to, prije svega, zasluga muslimana Bošnjaka koji su se vratili jer u su se pokazali otvorenim za komunikaciju i suživot. Nismo ostali u grču rata i nismo dozvolili da mržnja zatvori ljudima srce da ne mogu s drugim ljudima raditi i družiti i to je ono što nam daje nadu“, istakao je Tikveša.

Sličica Želim Print

Salmir Kaplan jedan od čelnika „Inicijative za Stolac“ koja je na proteklim lokalnim izborima pokazala izuzetno visok stepen organiziranosti bošnjačkog naroda goste je detaljnije upoznao sa političkim i ekonomskim prilikama u ovom gradu i planovima daljeg razvoja. „Nažalost, još uvijek nam Islamska zajednica dođe kao alternativna općina. Nama načelnik općine ne da naša puna prava. Kad se dijele stipendije iz općine od 41 stipendije 1 za naše dijete a 40 za Hrvatsku, iako je omjer po biračkom spisku 60 naspram 40“, kazao je Kaplan dodavši kako broj od 6.000 Hrvata na biračkom spisku fiktivan i kako ne odgovara faktičkom stanju. Kaplan je goste detaljno upoznao i sa tokovima posljednjih lokalnih izbora o čemu se pred Osnovnim sudom u Čapljini još uvijek vodi sudski proces. Informirao ih je o angažmanu goraždanske firme „Prevent“ koja je već pokrenula jedna program proizvodnje gdje je uposleno oko 50 ljudi, te istakao kako će se ti programi širiti i broj uposlenika povećavati. „Mi smo ovdje uspjeli jer smo nastupali jedinstveno. Sve probosanske stranke su djelovale jedinstveno i onda nam je bilo lakše artikulirati političke stavove. To je doprinijelo i na relaksaciji odnosa među članovima različitih političkih partija. Sad ljudi ulaze u dućane, kafane čiji vlasnici nisu njihova politička opcija. I to smatramo jednom od najvećih pobjeda. Projekat nismo doveli do kraja ali smo u tom smislu značajno iskoračili“, zaključio je Kaplan.

 

Dejan Spaić: Ovo je bila moja žrtva, moj kurban. Konačan sud o mom djelu će donijeti Bog.

PREPOROD: Šta vas je posebno dojmilo prilikom čitanja arhive reisa Čauševića?

SPAIĆ: Prilikom pregleda ove arhive našao sam na dokumente, zapravo prepisku reisa i muftije tuzlanskog Muhameda Šefket-ef. Kurta, čovjeka kojeg jako poštujem. Odlučio sam da poklonim ovu arhivu Biblioteci, a da na svaki dokument stavim pečat da je ovo moj vakuf pred dušu ovog muftije. Tražio sam za to dozvolu od Biblioteke i porodice Kurta, konkretnije jednog od nasljednika Ahmeda Kurta koji živi u Švedskoj. Kada sam dobio dozvolu na svaki dokument sam stavio pečat s tekstom: Zadužbina Dejana Spaića za Gazi Husrev-begovu biblioteku pred dušu rahmetli muftije tuzlanskog Muhamed Šefket-ef. Kurta. Kada sam to uradio osjećao sam se ispunjenim, sretnim i da sam na određen način iskazao poštovanje prema ovom čovjeku. Došao sam i do drugih dokumenata koji se tiču reisa Čauševića. Jedan je njegova idžazetnama, a drugi je mala crvena idžazetnama, koja je sada nalazi u muzejskoj postavci Biblioteke, odnosno idžazetnama kurra-hafiza Muhamed-ef. Kurta, koji je amidža Šefket-ef. Kurti. Bila je u Kurtovoj ulici u Mostaru, a u vihoru rata 1993. godine je nestala i promijenila je nekoliko vlasnika. Zaslugom izvrsnog istraživača, naučnika i nadasve dobrog čovjeka hadži Hase Popare iz Biblioteke, njegovom stručnošću i znanjem, ustanovljeno je da je ta idžazetnama zaista vlasništvo kurra-hafiza Kurta. Inače, napisana je u 19. stoljeću u Istanbulu i značajna je naročito za povijest muslimana Hercegovine. Obje idžazetname sam poklonio Biblioteci. A, i njih sam našao zahvaljujući spomenutim prijateljima koji su me pozvali i kazali da pogledam neke teke, a idžazetname stvarno izgledaju kao teke. To sam predao Biblioteci 2016. godine. Gazijina biblioteka je glavna institucija bosanskohercegovačkih muslimana po ovom pitanju i mislim da ovakve stvari pripadaju ovoj instituciji.

00Cijeli tekst

PREPOROD: Imate duboko poštovanje prema rahmetli muftiji Šefket-efendiji.

SPAIĆ: Povijest naše Bosne, ali i Balkana je vrlo teška. Mnogo je poremećenih odnosa, ne samo među različitim konfesijama i narodima, već unutar jedne konfesije ili jednog naroda, pa i porodica. Teško je naći danas porodicu ili familiju u kojoj su idealni odnosi. Pored toga, svakodnevno smo izloženi negativnim utjecajima, crnom hronikom, medijskim spinovanjima, stalno smo pod nekakvom agresijom negativnoga. U primjeru muftije Šefketa vidite, ipak, tu dobrotu ovdašnjih naroda i jedan optimizam. Trebamo gledati u svijetle primjere pojedinaca iz naše zajedničke prošlosti i upućivati mlađe generacije na njih. On je spasio tuzlanske Srbe od pokolja na Badnji dan u januaru 1942. godine. Kurt je predvodio grupu uglednih Bošnjaka koji su tražili od “ustaških” vlasti da se spriječi ubistvo Srba na Badnju večer 1942. u pravoslavnoj crkvi u Tuzli, što je bio osvetnički plan vlasti Nezavisne Države Hrvatske zbog pogibije grupe ustaša u okolini Doboja. Naglašavam godinu iz razloga što svako ko se bavi poviješću zna da je to godina kada se desila Bitka za Staljingrad, koja je prekretnica Drugog svjetskog rata. Do ove bitke nije se znalo ko će pobijediti Njemačka ili Saveznici. Šefket-efendija Kurt se i prije Staljingradske bitke uz nevjerovatnu ljudsku hrabrost bez ikakvih kalkulisanja založio za svoje komšije, žrtvujući vlastitu glavu, ali i svog naroda. Pazite, on je muftija i odgovoran je za sve koji su, u vjerskom smislu, njemu odani, odnosno čiji je on autoritet. Ima jedan divan tarih u nekadašnjoj muslimanskoj Španiji, Andaluziji koji kaže: Svijet počiva na četiri oslonca: na molitvi neporočnog, na pravdi vladajućeg, na vrlini hrabrog i na mudrosti učenoga. Lično sam čitao pisma muftije. Vidio sam stavove ovoga čovjeka. Mogu slobodno kazati da ove četiri vrline su sadržane u ličnosti Šefket-ef. Kurta. Zato je ovo sve njemu posvećeno i zato pokušavam široj javnosti predstaviti ko je bio ovaj čovjek. On nije formalno osuđivao napade i zločine, reda radi, već je založio sebe, svoj imetak i sve svoje da bi zaštitio druge ljude. On je to činio djelom i govorom. Stoga, on je ono na što se narodi u BiH trebaju fokusirati, ono dobro među nama.

 

U Begovoj džamiji 22. marta proučena je hafiska dova za Ismetu Bećar iz Sarajeva

U krizi najbitnija je uloga muhaffiza

- kazala je hafiza Ismeta u razgovoru nakon hafiske dove

Ko ili šta je bila inspiracija za početak hifza?

Odrasla sam u porodici u kojoj se njeguju islamska tradicija i običaji, i koja je oblikovana u skladu sa islamskim imperativima. Zahvaljujući mojim roditeljima još kao djevojčica od pet, šest godina počela sam s učenjem kraćih kur’anskih sura. Oni su bili prve osobe u mom životu koji su izgradili čvrste temelje kada je u pitanju lijep odnos i ljubav prema Kur’anu. Uporedo s tim, pohađala sam i mektebsku nastavu kod mualima Izet-ef. Ćatovića. Imala sam i tu privilegiju da su moji stariji brat i sestra završili Gazi Husrev-begovu medresu, tako da me je i njihovo iskustvo približavalo Kur’anu. Naravno, dolazak u medresu mi je omogućio stalno druženje sa kur’anskim tekstom i olakšao odluku da počnem s učenjem Kur’ana napamet. Početak hifza vežem za period trećeg razreda Gazi Husrev-begove medrese. Prije nego što sam izabrala muhaffiza odlučila sam pokušati naučiti dio Kur’ana kako bih se uvjerila u snagu svoje odluke. Nakon uspješno naučenog prvog džuza Kur’ana nastavljam s učenjem pred muhaffizom hafizom Mensur-ef. Malkićem, kojem pripada najveća zasluga za ovo što sam, Allahovom voljom, uspjela postići.

O čemu razmišljati kada se “na pola puta“ učenja hifza pojavi misao o prekidu?

Vjerovatno je većina hafiza u periodu hifza iskusila određene poteškoće s učenjem i ponavljanjem. I sama sam se osvjedočila istom. Kada naiđu takve krize najbitnija je uloga muhaffiza, jer je muhaffiz osoba koja je prošla sve ono što vi u tom trenutku prolazite i koja vam može razgovorom i savjetima pomoći da što lakše prevaziđete takve situacije. Kur’an sam učila po principu krugova. U prvih nekoliko krugova moja ljubav i želja da što više naučim je bila toliko jaka da nisam ni pomišljala na odustajanje. Međutim, kako su krugovi odmicali tako se i moja motivacija postepeno smanjivala. Bila sam negdje na sredini Kur’ana, vjerovatno 10. ili 11. krug, kada sam se počela preispitivati da li sam dovoljno jaka da završim hifz. Nakon što sam jedne prilike na preslušavanju muhaffizu prenijela svoja razmišljanja dao mi je odgovor koji mi je pomogao da premostim tu krizu. Uporedio je proces učenja hifza sa rijekom koju morate preplivati. Na samom početku puni ste energije i volje da je što prije preplivate. Međutim na sredini vi nemate dovoljno snage da nastavite naprijed, a morate, a ne možete se ni vratiti jer ste već preplivali pola rijeke, tako da vam ne preostaje ništa drugo nego da nastavite plivati. Na početku hifza Kur’an učite iz ljubavi, međutim kako se broj naučenih stranica povećava isto tako se povećava i vaša obaveza da održite te stranice u svojoj memoriji.

00Cijeli tekst

Često pitanje hafizima jeste je li teže naučiti ili ponavljati hifz?

Na početku hifza sposobnost pamćenja nije toliko razvijena. Sa svakom novom naučenom stranicom i vaša sposobnost pamćenja se razvija i vi kasnije puno lakše i brže možete naučiti novu stranicu. U procesu hifza odgovornost na neki način dijelite s muhaffizom. Puno je teže nakon završetka hifza, jer tada ta obaveza ostaje samo na vama, hoćete li uspjeti očuvati naučene stranice Kur’ana. Kada sam počinjala sa hifzom nisam razmišljala kako ću ponavljati naučene stranice. Činilo mi se da je najteže memorisati nove ajete. Međutim, tek sam se kasnije osvjedočila da je puno teže zadržati naučenu stranicu u memoriji. Kada je riječ o fakultetskim obavezama, zasigurno je lakše održavati hifz kada ste u stalnom dodiru sa kur’anskim tekstom kroz nastavne sadržaje. Međutim, kada je riječ o studiju ekonomije, gdje nemate priliku da se tako često susrećete sa kur’anskim porukama, to je malo teže. Uprkos ovome ubijeđena sam da je Allahova pomoć nezaobilazna i da ću i dalje uspijevati uskladiti fakultetske obaveze i obavezu ponavljanja naučenog.

Postoje mnoga takmičenja iz hifza. Da li bismo trebali organizirati takmičenja hifza, ali uz tefsir proučenog?

Mislim da je poprilično korisno organizirati takmičenja hifza uz tefsir proučenog. Na preslušavanjima moj muhaffiz je vrlo često znao dati tefsirski komentar nekog ajeta ili povod njegovog objavljivanja i takve ajete sam dosta lakše pamtila. I sada kad otvorim Kur’an skoro na svakoj stranici postoji ajet o kojem mi je muhaffiz pričao na preslušavanjima. I zaista tefsir daje posebnu ljepotu i čar Kur’anu, jer na taj način bolje razumijevamo sadržaj i propise unutar kur’anskog teksta. Na kraju ovog našeg razgovora želim vam se još jednom zahvaliti na ukazanoj prilici uz dovu Allahu, dž.š., da budete još bolji i uspješniji u svom radu.

 

‘’Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.’’

 (Lukman, 14)

Pored psihološkog aspekta zbližavanja djeteta i majke, te pronalaska utjehe i smiraja u majčinom zagrljaju, veoma je bitno govoriti i o zdravstvenom aspektu dojenja. Svako dijete se rodi sa nerazvijenim mozgom, jer bi potpuni razvoj mozga značio i veću lobanju, te stoga i nemoguć porod na prirodan način. Pored mozga, kod novorođenčadi, karakteristično je  da su nerazvijeni i drugi organi kao što su pluća i jetra. Pluća male bebe moraju mnogo brže da rade kako bi zadovoljila kardiovaskularni sistem dovoljnom količinom vazduha pa ćemo primijetiti kako male bebe brzo i plitko dišu, te se mnogo brže zagriju od odraslih ljudi. Ipak, nerazvijenost jetre je možda najvažniji razlog da se ustraje u dojenju od samog početka pa sve do potpunog razvoja probavnog i endokrinog sistema čovječijeg organizma.

00Sličica Želim Print

Dva su moguća uzroka nemogućnosti dojenja: nepostojanje dojke ili presječeni  mliječni kanalići, u slučaju hirurškog zahvata i bolest majke koja podrazumijeva terapiju koja onemogućava proizvodnju mlijeka ili je mlijeko tada prezasićeno medikamentima i nije adekvatno za ishranu bebe. Sve druge smetnje se mogu prevazići uz pomoć stručnog medicinskog osoblja. Tek rođeno dijete ima veoma malu zapreminu želuca, te su mu potrebni česti i kratki podoji. Stoga, česti zahtjevi dojenčeta za hranjenjem ne znače da majka nema dovoljno mlijeka, nego samo novorođenče ne može da primi odjednom količinu koja će mu potrajati dugo. Uzajamno su povezani razvoj, širenje i rast bebinog želuca i proizvodnja mlijeka kod dojilje pa tako povećana potražnja uzrokuje veću proizvodnju mlijeka. Postoje faze ili razvojni skokovi kada beba prelazi na slijedeći nivo razvoja i potražuje više mlijeka što će dovesti do povećane proizvodnje tek kroz 24 do 36 sati kad je potrebno pomoći majci da se strpi na bebin plač, često je prinosi da doji i pokušava umiriti na drugi način. To su krizni momenti kada okolina osuđuje majku što nema dovoljno mlijeka, a majka nastoji umiriti bebu pa pribjegava dohrani i sama narušava prirodni tok proizvodnje mlijeka. Druga situacija jeste ako liječnik primijeti stagnaciju ili opadanje kilaže kod djeteta i preporuči uvođenje dohrane, ali i to se često dešava zbog prethodnog samoinicijativnog dohranjivanja. U dohranjivanje se ubrajaju: čaj od kamilice, mlijeko sa keksom ili bilo koja mliječna formula i sl.

Djeca se često rode sa žutilom koje se ukaže odmah ili dva do tri dana nakon rođenja. To se naziva dojenačko žutilo i ukazuje na nedovoljno razvijenu jetru koja ne stiže da preradi nutrijente u krvi, te proizvodi veću količinu bilirubina koji kožu čini žutom. Uvođenje dohrane dodatno otežava proces, jer jetra tada ima zadatak da iz krvi prerađuje dodate šećere koji nisu prilagođeni bebinom probavnom sistemu. Ostali organi se uključuju, pa gušterača luči dodatni inzulin, a žuč kiselinu. Na taj način je bebina gušterača natjerana da se razvija prije vremena i naučena da luči dodatne doze inzulina što će u budućnosti dovesti do konstantne potrebe za slatkišima i ugljikohidratima, a samim tim opasnosti od dijabetesa i veoma moguće pretilosti.

Dajte podršku majkama koje doje na način da pričuvate i zabavite bebu dok se majka odmara. Nikada ne govorite majkama da nemaju dovoljno mlijeka ili ono nije dovoljno kvalitetno – to je jednostavno besmisleno. Pratite savjete pedijatra o uvođenju namirnica u jelovnik bebe – ti jelovnici su prilagođeni razvoju probavnog trakta i prate sposobnosti žlijezda i organa da prepoznaju i procesuiraju mikronutrijente. Budite uporni i strpljivi sa dojenjem i uvođenjem namirnica pune dvije godine i cijelo to vrijeme se savjetujte sa pedijatrom.

Prijedorčanin Meho Selman je nastavnik digitalne komunikacije u Danskoj već osamnaest godina. Osim toga, već deset godina obnaša dužnost porotnika u Sudskom vijeću grada Odense,  a uz to  obnaša i dužnost sindikalnog povjerenika za svoje radne kolege zaposlene u biblioteci. Ipak, ono po čemu je Selman posebno poznat u našoj javnosti je činjenica da je od 2013. godine regionalni zastupnik danske Socijaldemokratske partije u Regionu Južne Danske. Na nedavno održanim izborima Selman je ponovo dobio povjerenje građana naseljenih u Regionu Južne Danske, te će i u naredne četiri godine obavljati ovu funkciju.

Pozitivan imidž u danskoj zajednici

Na nedavno održanim izborima za regionalni parlament Južne Danske po drugi put ste osvojili mandat. Da li ta činjenica može pomoći i bosanskohercegovačkim iseljenicima u Kraljevini Danskoj?

Selman: Mandat regionalnog zastupnika u Regionu Južne Danske (Region Syddanmark) i moj nedavni reizbor može se tumačiti i kao jedna lična priča. Međutim, s obzirom na moje etničko i nacionalno porijeklo, neosporno je da se u danskoj javnosti moj javni politički angažman neminovno povezuje i s našom bosanskohercegovačkom zajednicom u cjelosti, na šta sam svakako posebno ponosan. Mnogi od naših bh. sugrađana – posebno mladi – su već stekli pozitivan imidž u danskoj zajednici isključivo svojim trudom i zalaganjem. Međutim, moj politički angažman možda može jednim dijelom utjecati i na imidž naše veoma vrijedne zajednice. Mi smo ovdje dvadeset pet godina, te smo kao zajednica izuzetno poštovani od Kraljevine Danske. Što se tiče mog političkog angažmana, svih ovih godina smatram da do ovoga trenutka bh. građani u Kraljevini Danskoj nemaju niti jednog razloga da se stide moga političkog angažmana, čak naprotiv. U zajedničkim razgovorima s mnogim mojim zemljacima, o političkim istupima u regionalnom parlamentu – kao što je primjerice bio moj glas protiv zabrane nošenja mahrame za muslimanke, uposlenice u regionalnim institucijama – primjetno je zadovoljstvo s mojim dosadašnjim političkim radom. Smatram da bi u ovim i sličnim situacijama i ostali naši građani isto postupili (glasali), ali eto, meni je pripala i čast i odgovornost da u određenom trenutku iza donesenih odluka stoji moje ime i prezime. Ovo je samo jedan od primjera na koji način Bošnjaci, koji su aktuelni u politici, bilo da se radi o Kraljevini Danskoj ili nekoj drugom zemlji, mogu utjecati na stanje u njoj. Stoga je bitno animirati naše sugrađane, kako bi dali svoj doprinos u politici.

Kada govorimo o našoj manjinskoj zajednici u Kraljevini Danskoj često možemo pročitati kako je to jedna od najorganiziranijih zajednica u ovoj zemlji. Na koji način naša dobro organizirana dijaspora može pomoći svojoj domovini Bosni i Hercegovini?

SELMAN: Mi, bh. građani u Kraljevini Danskoj, organizirani smo u nekoliko različitih udruženja i organizacija s bošnjačkim ili bosanskohercegovačkim predznakom. Bez obzira na to da li se radi o udruženjima vjerskog ili nekogog drugog karaktera, mišljenja smo da se na principima otvorenosti, uzajamnog poštovanja i uvažavanja različitosti može dosta učiniti i za nas same ovdje u ovoj prijateljski nastrojenoj zemlji, ali i za našu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Svih ovih godina veliki fokus je bio na humanitarnim aktivnostima, i tako će vjerovatno biti još izvjesno vrijeme, dok god bude onih kojima je pomoć potrebna. Međutim, stasavanjem druge generacije naših mladih, koji su završili danske škole i univerzitete, poželjno je i da pomoć Bosni i Hercegovini promijeni svoj dosadašnji karakter - s humanitarnog na partnerski. Odnosno, da se putem djelovanja naših ljudi u raznim oblastima - primjerice u politici, u danskim firmama, medijima, obrazovnim institucijama - aktivno radi na ulaganju danskog kapitala u Bosnu i Hercegovinu. Na taj način, sasvim sigurno, doći će i do toliko željenih novih radnih mjesta, što je zasigurno najbolji vid pomoći našoj domovini.

Ravnopravnost muslimana

U posljednjih nekoliko godina možemo primijetiti da u evropskim zemljama dolazi do učestalih fizičkih napada na muslimane ili nekog drugog vida segregacije. Ograničava li Kraljevina Danska prava muslimana koji žive u ovoj zemlji?

SELMAN: Prava muslimana i ostalih pripadnika vjerskih manjina u Kraljevini Danskoj su zagarantirana danskim ustavom (Grundlov) u kojem sasvim jasno stoji termin „sloboda religije“ (religionsfrihed). Međutim, nije nikakva tajna da i u Kraljevini Danskoj već dugo vremena postoje nacionalističke partije koje u posljednje vrijeme sve više naglašavaju potrebu izmjene danskog ustava. U međuvremenu, upravo iz ovih partija i krugova koji nisu blagonaklonjeni prema doseljenicima uopće, a posebno ne doseljenicima muslimanskog porijekla, naglašava se kako danski ustav priznaje „slobodu religije“, ali ne i „jednakost između religija“ . Naglašava se također i da je najveća i najdominantnija religija u Kraljevini Danskoj kršćanstvo (pripadnost Danskoj narodnoj luteranskoj crkvi), te da je osnovna zadaća danske države da vodi brigu o svojoj najvećoj religiji iz koje prema istim krugovima i proistječe danski kulturalni identitet. Također, upravo iz ovih krugova i dolaze različiti radikalni prijedlozi o zabrani nošenja muslimanske mahrame, zabrani upotrebe hrane s halal deklaracijom, zabrani obrezivanja muške djece itd. Moje pak mišljenje je da do izmjene danskog ustava neće doći tako ni brzo ni lahko, jer je to prilično kompliciran politički proces. Bh. građani u Kraljevini Danskoj su generalno dobro prihvaćeni u ovoj skandinavskoj zemlji, iako je naša bh. populacija prilično raznolika, ali je primijetno da nema negativnog fokusa na muslimane iz Bosne i Hercegovine, kao što je to slučaj s muslimanskim doseljenicima iz drugih, tipično izvaneuropskih zemalja.

Zbog funkcije koju obavljate u parlamentu Južne Danske, veoma često ste zastupljeni u najčitanijim medijima u Kraljevini Danskoj, koji su upoznati s vašom vjerskom pripadnošću. Da li je ta činjenica ikada utjecala na Vašu političku karijeru?

SELMAN: Niti jednog trenutka nisam primijetio da je moja vjerska pripadnost bila smetnja u mom političkom angažmanu. Čak naprotiv, kada sam prvi put prije četiri godine izabran u Region Južne Danske iz glavnog ureda regiona je stiglo pismo s pitanjem kakav je moj režim ishrane, tj. ako postoji nešto što ne jedem (iz ovog ili onog razloga) da to javim osoblju Regiona, kako bi mi mogli ponuditi odgovarajuću ishranu. I tako je bilo punih četiri godine, a evo i sada nakon reizbora. Nikada ni na svom radnom mjestu u gradskoj biblioteci nisam doživio bilo kakvu vrstu nepoštivanja zbog mog religijskog opredjeljenja i činjenice da sam musliman-praktikant. To su naravno moja lična iskustva, i dakako, uvažavam činjenicu ako neko od mojih sunarodnjaka ima drugačije iskustvo.

Važnost bosanskog jezika

Tokom Vaših javnih aktivnosti primjetno je da osim danskog uvijek koristite i bosanski jezik. Čuvaju li dovoljno Bošnjaci Kraljevine Danske svoj maternji jezik?

SELMAN: Jeste, komunicirajući na društvenim internetskim mrežama sasvim svjesno koristim i danski i bosanski jezik, pošto je puno mojih bosanskih prijatelja koji žive diljem svijeta. Naši domaćini Danci mi nikada nisu zbog toga prigovarali. Što znači da danski građani i danska država ne prave smetnju ako neko želiti učiti svoj jezik. Svojevremeno, kada smo mi stigli u Dansku, danska država je imala politiku obavezne ponude učenja maternjeg jezika, ali je ta politika, zbog već pomenutog antidoseljeničkog raspoloženja, preinačena u dobrovoljan čin unutar samih manjinskih zajednica. Mnogo je Bošnjaka zainteresirano da druga, a sada i treća generacija naše djece nauči bosanski jezik, ali postoji i bojazan da usljed različitih faktora taj proces bude manje učinkovit. Ipak, zajednički se trudimo da očuvamo svoj identitet, te prije svega bosanski jezik, koji je sasvim sigurno njegov stub.

Slobodno vrijeme većinom provodite u Bosni i Hercegovini. Razmišljate li o povratku u svoj rodni Prijedor?

SELMAN: Naravno da jedva čekam slobodne dane kako bih što prije mogao doći u našu domovinu. Odmor mi je uvijek u znaku Bosne i Hercegovine, kao naravno i većini naših sugrađana koji žive u Kraljevini Danskoj. Osim što posjetim naš glavni grad, Sarajevo, uvijek me povuče da navratimo i u rodni Prijedor, uprkos svemu. Mislim da u ovome trenutku nije realno očekivati da će neko uzeti svoje dijete iz danske osnovne škole, gimnazije ili s priznatih danskih univerziteta i vratiti se u Prijedor ili neki drugi bosanskohercegovački grad. Trenutno nažalost nije takva situacija, toga smo svi svjesni, što ne mora značiti da se neće promijeniti u nekom narednom periodu. Međutim, to ne treba shvatati tragično, slična je situacija i s ostalim manjinskim zajednicama u ovom zemlji. Ono što je značajno napomenuti je da bh. građani, koji su svoje znanje stekli u visokorazvijenim europskim i svjetskim zemljama, mogu i iz dijaspore mnogo toga učiniti za boljitak za sve građane Bosne i Hercegovine u Prijedoru i širom Bosne i Hercegovine. Svi zajedno se iskreno nadamo da će doći vrijeme kada ćemo moći živjeti u našoj jedinoj domovini. Što da ne, ništa nije nemoguće.

 

U novom printanom izdanju Preporoda  od 1. aprila 2018. čitajte: 

Odbor za podršku narodu Rohinja kojeg je formirao reisu-l-ulema IZ u BiH Husein ef. Kavazović pokrenuo je akciju prikupljanja novčane pomoći za kupovinu životnih namirnica koje bi se distribuirale u izbjegličkim kampovima u Bangladešu u kojima žive prognane Rohinje.

Rohignja pomoc1

U toj akciji je prikupljeno pola miliona maraka te su na taj način građani BiH obezbijedili višestruku pomoć izbjeglicama koje se trenutno nalaze u Bangladešu, bježeći od mijanmarskih vlasti. 
Rohignja pomoc2
Rohignja pomoc3

Jedna od posljednjih akcija realiziranih ovim sredstvima jesu i paketi s osnovnim životnim namirnicama.
Rohignja pomoc5
Rohignja pomoc6
Inače, sredstva se direktno troše na konkretnu pomoć, s obzirom da je svu logistiku obezbijedila Turska putem agencije TIKA, čije osoblje je na raspolaganju izbjeglicama 24h.
Rohignja pomoc7
Rohignja pomoc8
00Slicica zelim Print
© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija