Habib’s je brazilski lanac restorana brze hrane specijaliziran za bliskoistočnu kuhinju. Ima više od 475 poslovnica širom zemlje, a odnedavno je počeo širenje i izvan Brazila u SAD i Meksiko. Poznat je po vrlo niskim cijenama i ukusnim, pomalo egzotičnim jelima. Uprkos tome što u Brazilu od ukupnog broja stanovnika Arapi čine samo 0,48 % bliskoistočna jela su vrlo popularna otkada su u tu južnoameričku zemlju došle izbjeglice sa Bliskog istoka, posebno iz Libana i Sirije. Habib’s je osnovao pekar Alberto Saravia porijeklom iz Portugala koji osobno nema nikakve veze sa Bliskim istokom. Ideja mu se rodila 1988. godine kad je u njegovu pekaru došao bolesni starac arapskog porijekla i zamolio ga za posao. Pošto nije imao pogodnog radnog mjesta za Arapina koji je u svojoj zemlji nekad bio uspješan kuhar, Alberto je odlučio otvoriti mali restoran sa bliskoistočnom kuhinjom za koju se do tada uopće nije znalo u Brazilu. U malom restoranu je zaposlio starca i vjerovao je da će, kao nešto potpuno novo, možda pobuditi interesovanje Brazilaca. Krajem godine otvoren je restoran nazvan Habib’s. Prije Habib’sa u Brazilu se bliskoistočna kuhinja nudila u samo nekoliko ekskluzivnih i vrlo skupih restorana. Od prvog dana ispred restorana su se uhvatili redovi jer je interesovanje bilo ogromno. Da bi zadovoljio veliku potražnju Habib’s je vrlo brzo počeo rasti i postao je jedan od najbolje rastućih biznisa u Brazilu. Trenutno je Habib’s najveći lanac restorana arapske brze hrane na svijetu, a i treća fast-food kompanija po veličini u Brazilu.

Međutim, danas je moderna prehrambena industrija nezamisliva bez arapske gume kao glavnog emulgatora jer je neškodljiva, a bez ikakvog ukusa i mirisa. Od nje se prave žvakaće gume. U popularnim gaziranim pićima omogućava ujednačenu emulziju rastvora šećera i arome u vodi.  Isto kao i arapski brojevi, koji su preko muslimana iz Indije došli u Evropu, pa su zbog toga nazvani arapski, tako i arapska guma iako porijeklom iz Afrike zbog muslimanskih trgovaca nosi takvo ime.

 

Priča prva: Vjernici razumiju

Veliki test našeg strpljenja su dvogodišnjaci sa svojim istraživačkim duhom i željom da upoznaju baš sve što se nalazi u njihovoj neposrednoj blizini. Posebno iskušenje je kada se nalazite u zatvorenom prostoru gdje su njihove istraživačke ideje skučene, a želje postale intenzivnije. Jednoga dana, šetajući, ili realnije kazano, trčeći po trgovinskom centru u Splitu, nađoh se uključena u jednu vrlo pozitivnu priču. Ovakve i slične pozitivne priče nisu nikakva ekskluziva našeg vremena, ali su nažalost postale, s obzirom koliko smo kao društvo zagađeni i kontaminirani ljudskom zlobom i pakošću kakvu samo čovjek može da smisli. Kada dođem u Split potrebno mi je oko 30 minuta da se naviknem na poglede znatiželjnika, s obzirom da sam s mahramom drugačija od ostalih prolaznika, kako turista tako i lokalnog stanovništva. Ne smatram to kao nešto loše, nego se tada pokušam poistovijetiti sa razmišljanjima znatiželjnih lica koja su “primorana” svakodnevno da slušaju ili gledaju putem medija o ženama koje se odluče na takav način odijevanja, time gradeći različite predrasude o njima. Naravno da im nije lahko da me prihvate tek tako, kada nas društvo generalno ne prihvaća. Ali, znam da ljudi u svojoj biti nisu zli, te da bi se svaka predrasuda otklonila samo da im se pruži prilika ili da sami sebi pružimo priliku, te da u jednom trenutku našeg slobodnog vremena malo više pažnje posvetimo tim opakim predrasudama čije smo sluge.

Takav je vjerovatno i glavni sudionik moje pozitivne priče, koji je prije svega “stanovnik svijeta”, a onda Evropljanin, Hrvat ili nešto drugo. U duši, on je stanovnik svijeta, jer je njegova duša slobodna i otvorena za sve ljude bez obzira kakvi njihovi vidljivi identiteti bili.

U tržnom centru u Splitu … Moja Merjem je neumorna od obilaska prodavnica, dijete ne odustaje od trčakaranja po stepenicama, pomijeranja izložbenih lutki i svega što se da pomjeriti s mjesta. U takvom jednom trenutku u kojem suprug i ja pazimo šta će ona slijedeće da uradi, bivam zauzeta traženjem nečega po torbi što je Merjemi bilo potrebno. Odjednom čujem dvije najljepše riječi koje su me naprosto razgalile. Što zbog zbrke i trčkaranja za Merjemom, to zbog buke koja se prolamala cijelo poslijepodne, jer su vikendi u trgovinskim centrima ispunjeni raznim zabavnim aktivnostima. Čujem: “Es-selamu alejkum!”

Mahinalno podižem i spuštam glavu prema torbi, misleći da je to neki od naših Bosanaca koji je učtivo želio da me poselami jer sam pokrivena. Na sebi je imao uniformu kakvu nose čuvari u bankama.

Čujem slijedeću rečenicu koja mi privlači pažnju mnogo više nego prva: “Ja nisam musliman”.

Osmijehom mu pokažem zanimanje i radost, a on dalje govori sa veselim izrazom na licu: “Da, nisam musliman, ali znam šta ove riječi znače i od srca Vam želim mir”! Uspijem mu odgovoriti:”Hvala Vama od srca”, a ne uspijem dodati misao:”I hvala vam što ste mi razvedrili dan”.

Mahir je već bio odmakao i nije uspio čuti ni vidjeti ovaj naš kratki susret, a zbog brzine kojom se sve to dogodilo i sama posumnjah u njegovu realnost. Međutim, realnost je neupitna jer je ostavila traga na moju dušu, i dala mi poleta da i dalje vjerujem da u ovom našem kontaminiranom društvu još uvijek ima ljudi koji su “stanovnici svijeta”, kojima je naša raznolikost prilika za individualnu spoznaju i rast.

Hvala dragom Allahu koji sve stvara različito, a opet to različito biva razlogom spajanja i stvaranja nove sličnosti i podudaranja među Njegovim stvorenjima. Vjernici razumiju.

 

ADEM GARIĆ

Rođen u Tešnju. Gazi Husrev- begovu medresu i Fakultet islamskih nauka, završio u Sarajevu.

Dobitnik druge nagrade MAK DIZDAR za poetski prvijenac Otići u Švedsku, Stolac 2015. Poeziju je objavljivao u časopisima: Život, Strane, Avlija, Preporod...

SELIDBE

Godinama posmatram dženaze.

Te posljednje ispraćaje. Postrani.
Gledajući u dva metra pod zemljom.

Zvekeću lopate. Dobuju grumenčići.
Žamore glasovi. Raste Kuća.

Kaže se da umrli čuje
Topot ljudi u odlasku.
Ljudi koji ga zatrpaju
Brzinom lavine.

Isto tako odjekuju
Riječi, hodnicima sjećanja
Godinama nakon rastanka.

ZAPIS

Ujutro nazovem majku ili popodne,
kad se vraćam iz džamije.

Jutrom zamiriše behar
kroz otškrinut
Automobilski prozor.

Duž ulica su redovi bijelih krošnji
poput lijepih riječi koje mi često nedostaju.

U Bosni je podne kad je Ovdje jutro.
U Bosni je akšam kad je Ovdje podne.
Vrijeme je Ovdje zlatna prašina.

Kopači na sve strane razastiru satre
Po obronicma dana.
Zlata je u jamama vremena sve manje i manje.

Primjećujem da je nebo plavo, trava zelena
zemlja je mokra poslije kiše.

Dakle, sve je isto, a ništa opet isto nije.
Ne kažem to radi sjete
Već radi Istine.

Sličica Želim Print

DRUGI PETAK U USA

U džamiji sam danas upoznao Ishaka.
Amerikanca koji se vratio Islamu.
Razmijenili smo poneku riječ.
On na bosanskom, ja na engleskom.
Iza njegove guste, crne brade
Blistali su redovi
Pravih zuba
Dok smo utvrđivali
Jedan drugome porijeklo.
Nas dva stranca u jednoj zemlji.

KAD ODEŠ

Peći će se kahva.
Oni što ostaju
Svodit će poslove i račune.
Nekako s proljeća
Kad neorana njiva nikog ne čeka.
Kad mokrim ulicama
Izmile kolone.
Kad odeš.
Pričat će o tebi
Krateći svakodnevnu dokolicu.

Ostat ćeš u pričama.
Kao digresija.
Kao pošalica.
Kao hikaja.
Kao ibret.

Kad’ odeš
Otiš’o si.

RAT I MIR

Kosu smo prali
na minus petnaest.
Zećir mi, sjećam se
poljeva mlaku vodu
dok stojim u bijelom
tranšeju do pasa.

nekolicina je mještana
u selu iznad kojeg smo
čuvali liniju
vrata na hali prikovana
velikim ekserima desetkama.

kako čujem ovih dana
onaj Lipiš
ime sam mu zaboravio
koji linije ni na obdan nije vidio
prima nekakvu vojnu
i nekakvu invalidsku penziju.

Zamisli!

DŽENAZA U JANUARU

Selo u kojem je dženaza
Udaljeno je petnaestak kilometara.
Od toga sedam ili osam
Strmi je makadamski put
Uz koji se i ljeti s mukom uspinje.

Toliko da auta stenju, kašlju, hropću
K’o da će svakog časa izdahnuti.

Žena, rahmet joj duši, na samrti
K’o svi prognani u bijeli svijet
Imala je samo jednu želju
Kosti da joj se smire u rodnoj grudi.

To je kao dugo očekivani, mukotrpni
Stoput odsanjani povratak
Prostranim livadama djetinjstva.

ČOVJEK I NAROD

Jedan gled’o svoja posla.
Malo kad govorio.
Mnogo šutio. Belaja nije pravio.
Pa rekoše; Što je pametan mašala.

Iš’o u školu. Osmoljetku. Utabanu stazu pratio.
U irgete otiš’o. Lijepo se oženio.
Mnoge belaje na leđima iznio. Prav ost’o.
Pa rekoše; Što je pametan mašala.

Preko granice, kroz grmljavinu rata, Šmugnuo.
Švabicu za papire uzeo. Sramotu sakrio.
Kući se s koferom vratio. Iz kofera marke vadio.
Pa rekoše; što je pametan mašala.

Ovce čuvao. Ovce prodavao.

Od ovaca pare pravio.
S velikim čobanima se spetljao. Torove proširio.
U odjelo uskočio. Pa rekoše; što je pametan mašala.

Čitali ga stari. Čitali ga mladi. Čitalo muško. Čitalo žensko.
Od mudrosti njegovih riječi sliku sebi pravilo.
Sliku o nepogriješivom mudracu.
Pa rekoše, što je pametan mašala.

Jedan glasno progovorio. Kipove im porušio.
Putem neprohodnim krenuo.
Na ljutite povike; vrati se budalo jedna budalasta.
Nije se obazirao.

SAN O ZEMLJI

Deset sam godina živio u Sarajevu.
Onda sam otišao.

S trudnom ženom.
U crvenom iznajmljenom kombiju.
S tri kofera i šest crnih vreća.

Jednu sam bacio u kontejner
U Bakarevoj.
Poslije ću shvatiti
Da su tu bile najskuplje i najljepše stvari.
Halal bilo.

Deset godina, a onda sam, rekoh
Otišao. Odlazak mi oči otvorio.
Oči za Bosnu. Oči za Hercegovinu.

Tri su godine kako mi naumpada.
Na san mi izlazi.

Bosna nije samo Sarajevo.
Bez Sarajeva Bosne nema.
San se protumačio.

Džematski odbor čine : Ernad Hujdur, Almedin Đurđević, Esad Gafić, Suad Junuzović, Sakib Kvrgić, Abaz Fetov, Faris Hebibović, Mirza Ćataković, Enver Redžić, Emil Šabović, Nihad Sakić, Muris Begović, Mersedin Pripo, Džemil ef. Pašić.

U nedjelju, 25. marta 2018. godine džemat Cirih, koji pripada Islamskoj zajednici Bošnjaka Švicarske, obilježio je 25 godina svoga rada i postojanja. Tim povodom organizovana je svečanost koju su organizatori do u detalje pažljivo osmislili i relizovali. Uz bogat i kvalietetan program, obiježavanje jubileja upriličeno je u hotelu Salmen u Cirihu u prisustvu od oko hiljadu ljudi, članova tog i drugih bošnjačkih džemata u Švicarskoj, zvaničnika Islamske zajednice iz BiH, i drugih gostiju.

Prisutnima su se obratili: Džemil ef. Pašić- novi imam džemata Cirih, gospodin Ernad Hujdur - predsjednik džemata, Jasmin ef. Demić - glavni imam IZBCH, Džemal ef. Fišek - predsjednik IZBCH, Mensur ef. Pašalić – rukovodilac Ureda za dijasporu Rijaseta IZ u BiH i predsjednik Ilmijje koji je bio u svojstvu izaslanika reisu-l-uleme, Sakib ef. Halilović – dugogodišnji imam džemata Cirih i dr. Mustafa Prljača – glavni urednik Izdavačke kuće “El-Kalem”, u svojstvu glavnog vaiza na manifestaciji.

Manifestaciju su uljepšali učači Kur‘ana i članovi muzičkog sastava “Semazen” : kurra hafiz Aziz Alili, Ahmed Alili, Abas Jahja, Eljesa Asani, Ajdin Jahja, te članovi Mladog hora kojeg čine mladi ovog džemata.

46 zurich

 

Manifestacija ispunjena emocijama, ponosom i ushićenjem

Svečanost u hotelu Salmen, prigodnim obraćanjem otvorio je imam džemata Cirih, Džemil ef. Pašić, u kojem je posebno istaknuo izazov koje predstoje pred džematom ali i izazov očuvanja dosadašnjih postignuća džemata pod vodstvom njegova prethodnika Sakib-ef. Halilovića, i prvog predsjednika džemata, hadži Idriz Fehratovića.

Aktualni predsjednik džemata, gospodin Ernad Hujdur, u svom se obraćanju osvrnuo na faze kroz koje je džemat prošao od svog osnivanja do danas, te izrazio svoju spremnost za dalji rad na razvoju i napretku džemata. Ovih 25 uspješnih godina je, na svojim leđima, iznijelo nekoliko predsjednika našeg džemata. Emanet održavanja zajednice, koju je osnovao Idriz Fehratović sa nekolicinom aktivista, prenesen je na Nihada Hrustića i Rasima Abdagića. Vas, draga braćo, posebno selamim i kao aktuelni predsjednik vam se posebno zahvaljujem na vašem radu i doprinosu da danas mogu ponosno reći: uspješnih 25 godina. Emanet koji je povjeren meni želim, kao i moji prethodnici, održati, usavršiti ga i prenijeti budućim generacijama, istakao je, zahvalivši se, također, i dugogodišnjem imamu Sakib ef. Haliloviću.

47 zuich

U nastavku programa prisutnima su se obratili i glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka u Švicarskoj i Lihtenštajnu, Jasmin ef. Demić i predsjednik IZBCH, Džemal ef. Fišek koji su čestitali jubilej džematlijama i rukovodstvu džemata, naglasivši da se trebaju ponositi i dičiti svojim džematom obzirom na najveći broj članova u okviru IZBCH.

U svojstvu izaslanika reisu-l-uleme IZ u BiH, dr. Husein ef. Kavazovića, prisustvovao Mensur ef. Pašalić, rukovodilac Ureda za dijasporu i predsjednik Udruženja Ilmijje. Nakon što je prenio selam i čestitke reisu-l-uleme u obraćanju je između ostalog kazao: Vi ste ovdje, dragi vjernici, iako ste došli u vrlo teškim trenucima, u stresnom ambijentu, sa nizom strahova pretrpljenih usred agresije na BiH, pokazali ljubav prema Allahu, prema islamu, prema Islamskoj zajednici i domovini Bosni, pa ste odmah pokrenuli svoj džematski angažman kako bi imali svoje mjesto na kojem slobodno možete iskazati šehadet i svoju djecu odgajati u duhu islama.

Mensur ef. Pašalić je je uručio posebnu zahvalnicu za angažman u organizaciji, formiranju i egzistiranju džemata Cirih, Idrizu Fehratoviću, koji zbog bolesti nije mogao doći na manifestaciju, ali je zahvalnicu primio njegov brat Ahmet Fehratović.

Ovom prigodom Mensur ef. Pašalić, izvršio je i zvaničnu primopredaju imamske dužnosti, odnosno, uručivanje dekreta novom imamu, ali je prije toga uručio zahvalnicu i Sakib ef. Haliloviću, dugogodišnjem imamu ovog džemata. U nastavku je Mensur ef. Pašalić uručio i dekret novom mladom imamu, Džemil ef. Pašiću, poželivši mu uspjeh u radu, uz nadu da će nastaviti putem razvoja i unapređenja džemata Cirih.

Velikim aplauzom dočekano je obraćanje Sakib ef. Halilovića, koji je govorio i o imamskom pozivu, misiji i putu nakon 36 godina svog iskustva, kada je sa svojih nepunih 16 godina ušao u mihrab kao učenik Medrese na ramazanskoj praksi: Ono što ostaje posebno i što se pamti jeste da na tom putu imam sretne nebrojeno mnogo dobrih ljudi, koji obilježe njegov život, ali sretne, nažalost, i one koji to nisu. I to je usud svakog imama, od prvog dana kada uđe u mihrab pa do smrti, i niko to od nas ne može izbjeći. Ja sam, sada nakon što nisam više na poziciji imama ovog džemata, praveći jednu malu analizu došao do zanimljivog podatka koji se tiče mog proteklog rada. Naime, u proteklom periodu, održao sam, raznim povodima, veliki broj predavanja, halki, tribina, kurseva, džumaskih hutbi, bajramskih hutbi, uključujući i hadžijske dove, porodične skupove. Kroz sve te aktivnosti, izračunao sam da sam više od 11.000 sati proveo u aktivnom govoru. To je, zaista, mnogo. I šta bih mogao danas, nakon tih 11.000 sati govora, kazati ? Mogao bih od srca i s ushićenjem, i zadovoljstvom, poselamiti ovaj lijepi skup, mogao bih da vam se svima zahvalim na svemu, i mogao bih da učim dovu Allahu dž.š. za vas. Neka vam Allah dž.š, podari svako dobro ovoga i budućeg svijeta.

Sličica Želim Print

Nakon ovog kraćeg obraćanja Sakib ef. Halilovića, posebno emotivan dio programa je bila izvedba pjesme „Moj efendija“, članova Mladog hora džemata, koju su posvetili upravo ef. Haliloviću, svom muallimu.

Jedan od imama džemata u Cirihu, u prvim godinama njegovog osnivanja, bio je i dr. Mustafa ef. Prljača, koji je, održao veoma nadahnuto predavanje i čestitao džematlijama i rukovodstvu džemata na jubileju, ne krijući svoju radost i ushićenost što je, nakon toliko godina, ponovo sa ljudima, koji su bili njegove džematlije i aktivisti u bošnjačkom džematu Cirih.

 

Pojedinac čini razliku

 Džemat Cirih primjer je jednog dobro organiziranog, finansijski neovisnog, aktivnog, i progresivnog bošnjačkog džemata, koji po opusu svojih aktivnosti prevazilazi okvire standardnog džemata. Za rezultate i razvoj džemata zaslužni su njegovi članovi i čelni ljudi, pojedinci koji su, nesebično i predano radili, ne štedeći svoje vrijeme, snagu i kapacitete u svrhu kontinuiranog napretka i funkcioniranja džemata. Najveći teret i zasluge tokom 25 godina nosili su odgovorni i ovlašteni ljudi: predsjednici džemata, članovi džematskih odbora i imami.

Kroz razgovor sa džematlijama, članovima aktuelnog džematskog odbora i svim ljudima koji su aktivno uključeni u rad džemata, nezobilazno ćete čuti nekoliko imena: hadži Idriz Fehratović, Sakib ef. Halilović, Nihad Hrustić, Rasim Abdagić, Đula Hasić. S posebnim se respektom i divljenjem, govori o hadžiji Idrizu Fehratoviću, koji je, ovom prigodom primio i posebnu zahvalnicu od reisu-l-ueme IZ u BiH. On je je tokom 18 godina svog rada na toj poziciji, zajedno sa ostalim članovima džematskog odbora, koji su se tokom godina mijenjali, doveo džemat na nivo koji su rijetki bošnjački džemati u dijaspori dostigli.  Također, dugogodišnjeg imama Sakib efendiju su u svojim obraćanjima na skupu spomenuli svi navedeni govornici, a tragovi njegovog rada u džematu su vidljivi na svakom koraku.

Želim istaći da je svaki čovjek, svaki član ovog džemata važan. Zaista, svaki pojedinac koji djeluje kao aktvni član zajednice. U budućem radu džemata, obzirom da raspolažemo sa svim prostornim i infrastrukturnim kapacitetima, treba samo raditi na dobrim projektima, posebno onim posvećenim mlađoj populaciji, kazao je gospodin Hrustić, predsjednik džemata u periodu od 2010 – 2014. godine.

Gospođa Đula Hasić, koja živi u Švicarskoj od 1974, godine, bila je od osnivanja džemata njegov aktivni član. U svom angažmanu jedno vrijeme je obnašala funkciju podpredsjednice džemata, ali je bila aktivna i u mnogim humantarnim i drugim organizacijama, među kojima je i ženska organizacija „Sumejja“. Njeno najveće zalaganje ticalo se aktivnosti koje su vezane za život i rad žene muslimanke u društvu. Na tom putu, ova ponosna žena prošla je jednu veliku borbu i iskušenja iz kojih je izašla s još više ponosa i snage, sa dosta entuzijazma i duševnog zadovoljstva. Za gospođu Hasić ova godišnjica džemata znači mnogo, znači da su Bošnjaci tu i da nisu izgubili memoriju i pamćenje o tome šta su i ko su.

U ovom džematu puno je primjera pojedinaca koji čine razliku. I malo je prostora da se svi spomenu. Svi oni u svom domenu angažmana daju svoj maksimum kako bi džemat održali i unaprijedili.

 

Mladi i obrazovani ljudi na čelu džemata Cirih

Ono što posebno raduje i što je lijepo vidjeti da je danas tim mladih, obrazovanih i sposobnih ljudi okosnica džemata. Na velikom broju edukativnih aktivnosti koje se sprovode u džematu angažirani su muallimi i vjeroučitelji: Džemil ef. Pašić, Muris ef. Begović, Mirza ef. Ćataković, Abdusselam Halilović, Lejla Delić-Begović, Fermin ef. Hamzić i Nasiha Hamzić, koja vjersku pouku održava na dvije lokacije, u Dällikonu i Winterthuru (na njemačkom jeziku). Još jedan u nizu aktivnih, obrazovanih mladih ljudi jeste i dugogodišnji pomoćni imam džemata, Muris ef. Begović, koji trenutno radi i u Kantonalnoj krovnoj organizaciji 50 džemata Kantona Cirih (VIOZ) i uspješno vodi projekat muslimanskog dušebrižništva na tom nivou. Odnedavno je džemat, povremenim angažmanom u radu, uključio i magistricu sociologije, Eminu Isić, koja radi projekte za mlade. Na pitanje kako bi želio vidjeti džemat u narednih 25 godina, aktuelni predsjednik džemata, gospodin Hujdur, je rekao: Svi mi bismo željeli jednog dana vidjeti bosansku džamiju ovdje, sa svim onim što ona treba da ima i kako treba da izgleda, unutra i izvana. Želja nam je imati svoj plac i izgraditi jedan takav objekat u kojem ćemo nastaviti pozitivno djelovati i raditi, te tako još jasnije pokazati svima ko smo i šta smo mi, bosanski muslimani.

Redakcija Preporoda čestita ovom velikom džematu, njegovom rukovodstvu, imamima, aktivistima i članovima, 25. godina postojanja i rada.

 

IZ HISTORIJATA DŽEMATA CIRIH IZBCH

Džemat sa izvrsnim prostornim i infrastrukturnim kapacitetom

Džemat je zvanično osnovan 1992. godine, a prvi zajednički namaz obavljen je 1. jula 1992. godine na adresi Kohlestr. 12/a u Šlirenu. Imenovan je prvi džematski odbor, na čelu sa prvim predsjednikom džemata hadži Idrizom Fehratovićem.

  1. jula 1998. godine, konačno dolazi do realizacije i potpisivanja ugovora o kupovini prvog sprata, na adresi Grabenstrasse 7, Schlieren. Ovim ugovorom džemat je postao vlasnikom prostora veličine 600 m².
  2. januara 2005. postao vlasnik dodatnih 800 m², tako da, od tada pa do danas, Vakuf Islamske zajednice Bošnjaka u Cirihu raspolaže sa ca. 1400 m² korisnog prostora. Zahvaljujući svojim članovima, džemat je u već u januaru 2010. godine, uspio ostvariti potpuno vlasništvo nad navedenim prostorom, u kojem se danas nalazi : uređen mesdžid za namaz sa muškom i ženskom abdesthanom i manjom bibliotekom, tri mektebske učionice, musafirhana za druženje, restoran i kuhinja, sala za sastanke, kancelarija imama i presjednika džemata, te pomoćne skladišne i druge prostorije.

 

Visoka predstavnica EU za vanjsku politiku i sigurnost Federica Mogherini izjavila je, povodom Međunarodnog dana borbe protiv rasne diskriminacije, da su pojave diskriminacije, mržnje i netolerancije, koje izazivaju sukobe u mnogim zemljama diljem svijeta, prisiljavaju ljude na bijeg i stvaraju nepodnošljivu ljudsku patnju, sve prisutnije i u EU.

„EU ponovno naglašava snažnu predanost vrijednostima jedinstva i suživota, te borbi protiv rasizma, diskriminacije, ksenofobije i isključivanja u svim njihovim oblicima, unutar naših granica i izvan njih“, kazala je Mogherini.

Sličica Želim Print

Podsjetila je da u EU djeluje posebna grupa za suzbijanje rasizma, ksenofobije i drugih oblika netolerancije, koja je sastavila vodeća načela za obuku o zločinima iz mržnje za tijela za izvršavanje zakonodavstva i tijela krivičnog progona, te za pristup pravdi, zaštiti i podršci za žrtve zločina iz mržnje.

„Unija financijskim sredstvima pomaže civilnom društvu diljem svijeta u borbi protiv rasne diskriminacije, ksenofobije i netolerancije“, napomenula je Mogherini, te dodala da EU blisko sarađuje u iskorjenjivanju rasne diskriminacije sa svim partnerskim zemljama, regionalnim i međunarodnim organizacijama, nacionalnim institucijama za ljudska prava, civilnim društvom i borcima za ljudska prava.

 

Porazom ISIL-a u Iraku iračka vlada se suočila sa veoma složenim problemom oko uspostave pravnog i društvenog statusa porodica koje su živjele u regijama pod upravom ISIL-a, izvještava Al-Quds al-Arabijj.

U okviru mjera kojima se nastoji riješiti problem integracije ovih porodica u iračko društvo nakon poraza ISIL-a u ovoj zemlji iračke pravosudne vlasti su objavile da je Federalni sud donio odluku o prihvatanju zahtjeva iračkih državljanki i njihove djece koje su živjele na teritorijama pod upravom ISIL-a za upis u službene registre Iraka, čime im se omogućava ostvarivanje svih prava koja im time pripadaju. Prema odluci Federalnog suda njihova registracija će se vršiti odvojeno od regulisanja statusa njihovih muževa koji su potvrdili svoju pripadnost ISIL-u, s tim da zadržavaju sva prava koja ovim ženama pripadaju kao udatim ženama.

Sličica Želim Print

Nova odredba se oslanja na odredbu iz 1985. godine koja se odnosi na izdavanje pasoša supruzi neprijatelja, tj. odbjeglog Iračanina u Iran u periodu iračko-iranskog rata (1980. do 1988.) i zadržavanja potpunih bračnih prava supruge koja je ostala živjeti u Iraku.

Kako je izjavio glasnogovornik Vrhovnog sudskog vijeća Abdu-l-Setar Bajrakdar pojam „neprijatelj“ je promjenljive kategorije koja se određuje shodno postojećem političkom sistemu, a ne prema tradicionalnoj odredbi o tom pojmu.

Komentirajući odluku federalnog suda zastupnica u parlamentu Mosula Nura al-Bedžari je kazala da je odluka prihvatljiva ako se pod „elementima ISIL-a“ podrazumijevaju oni koji su počinili zločine protiv iračkog naroda. Upozorila je na moguću zloupotrebu u tumačenju tog pojma za zatvaranje srodnika pripadnika ISIL-a, iako je poznato da su gotovo u pravilu ti srodnici bili protiv njihovog odlaska u redove ISIL-a. Al-Bedžari je podsjetila da danas u Iraku stotine ljudi zatočeno pod optužbom za pripadnost organizaciji ISIL ili nekoj drugoj terorističkoj organizaciji samo zato što su u srodstvu sa bivšim pripadnicima ISIL-a, što sigurnosne službe koriste kao glavni argument za njihov progon.

Al-Bedžari je ukazala na potrebu uspostave strategije na državnom nivou za odnos prema ovim porodicama, te upozorila na akcije službi sigurnosti kojima istjeruju srodnike ISIL-a iz njihovih domova i konfiskuju njihovu imovinu bez ikakvih pravno valjanih dokaza o njihovoj pripadnosti terorističkim organizacijama. „Na taj način se pravi novi neprijatelj koji će biti protiv vade u vremenu koji dolazi“, istakla je Al-Bedžari. Vrjednujući mjere koje vlada poduzima u tretiranju problema vezanih za porodice pripadnika ISIL-a zastupnica Al-Bedžari je kazala da te mjere nisu ni blizu onoga što Irak - njegov parlament i vlada, treba da poduzme u cilju normalizacije odnosa sa njima i njihovog uključivanja u društvene i druge tokove u ovoj zemlji, a sve u cilju vraćanja digniteta državi Irak, jer, kako je rekla, radi se o nacionalnom interesu ove zemlje.

Također je upozorila na pojavu napada na parlamentarne zastupnike koji traže da se na ovaj problem odgovori usvajanjem odgovarajućih zakonskih mjera s obzirom da postojeće nisu dostatne, pri čemu bivaju optuživani za podršku terorističkim organizacijama. „Problem ovih porodica je stvar vlade, parlamenta i naroda, naročito kada se zna da se radi o velikom broju državljana Iraka“, kazala je Al-Bedžari. Nakon oslobađanja Mosula sigurnosne snage su formirale poseban kamp za porodice propadnika ISIL-a u Talkifu. Kasnije je oko 300 porodica iz ovog kampa prebačeno u kamp Al-Tadži, sjeverno od Bagdada. Za ove porodice je ustanovljeno da su strani državljani i u velikom broju su deportovani u svoje matične zemlje: Rusiju, Francusku, Njemačku i druge zemlje. Djeca koja su ostala bez oba roditelja su smještena u domove za siročad u Bagdadu.

UN je protekle godine zatražio od zemalja čiji su državljani roditelji ove djece da što prije riješe njihov status, jer je to, kako je istaknuto, u interesu svih.

 

Dvije stotine žena iz BiH, koje su bile dio Konvoja savjesti, posjetile su u povratku sa protesta u Hatayu 8. marta jetimsko naselje RAF-IHH Grad humanog odrastanja izgrađeno u Reyhanliju na jugu Turske. Sa njima su bile i žene Sirije koje su na protestni skup u Hatay vodile i svoju djecu kako bi skrenule pažnju svjetske javnosti na ovu najranjiviju populaciju koja je preko 7 godina izložena ratnim strahotama.

Mehmed Gulsatar koji se nalazi na čelu uprave Grada humanog odrastanja uputio je tople riječi dobrodošlice gostima prije obilaska ovog najvećeg naselja za djecu žrtve rata u svijetu. „Ono što se desilo u Bosni ‘92-’95. je prouzročilo golemu bol za sve nas, ali je iskustvo stečeno iz ratnih posljedica u BiH pomoglo nastanku ovog naselja“, kazao je direktor Gulsatar ovom prilikom.

RAF-IHH Grad humanog odrastanja

RAF-IHH Grad humanog odrastanja je smješten na oko 100 hiljada kvadratnih metara u Reyhanliju i predstavlja najveći centar za djecu žrtve rata bez oba roditelja, ili jednog od njih. Uspostavljen je sa ciljem da ovoj djeci pruži adekvatan smještaj uz potpunu brigu o njima, njihovom školovanju i odrastanju uz tretman rehabilitacije od ratnih trauma kojima su bili izloženi.

„Naš cilj je graditi kod djece čestitost, toleranciju prema drugom i drugačijem, osjećaj odgovornosti, poštovanje i samopoštovanje. Osposobiti ih za život čineći ih korisnim članovima zajednice“, kazao je direktor Gulsatar.

Temelji za izgradnji ovog jetimskog naselja, koji predstavlja zajednički projekat turske vlade i dvije humanitarne organizacije: Humanitarne organizacije Sheikh Thani bin Abdullah (RAF) iz Katara i Humanitarne organizacije IHH iz Turske, postavljeni su 2. jula 2015., a naselje je otvorilo vrata prvim njenim korisnicima 18. maja 2017. godine. Pored Turske i Katara sredstva za pojedine sadržaje u ovom gradu su dali Pakistan, Malezija, kao i pojedinci donatori čija imena su ispisana na zidu pored ulaza u ovaj grad za djecu bez jednog ili oba roditelja. Urbani dio naselja se sastoji od 55 prostranih kuća za smještaj djece – 35 za dječake i 25 za djevojčice, tri škole: jedna u kojoj su smještene osnovna i srednja za djevojčice (1.178 m2) i osnovna i srednja škola za dječake (dvije škole od po 956 m2), centar za liječenje od trauma, bolnica (764 m2), kuhinja i praonica rublja (718 m2), market (102 m2) frizerski salon, zgrada za prijem gostiju – članova porodica siročadi i zgrada za prijem gostiju (135 m2 + 1.057 m2), sportska igrališta (3.704 m2), džamija (640 m2), kulturni centar, rekreativni centar (1.057 m2), parkovi (3.436 m2), administrativni centar (244 m2) i parking.

Plantaža maslina kao radionica za djecu

Pored naselja se nalazi plantaža maslina od kojih se pravi djevičanski čisto maslinovo ulje - ono najbolje kvalitete u čijoj proizvodnji učestvuju i djeca smještena u ovom naselje. „Tako stiču radne navike i vide rezultate svoga rada“, objašnjava direktor Mehmet Gulsatar uz napomenu da se sredstva dobivena za ovo maslinovo ulje koriste za potrebe djece.

U izložbenom prostoru smo mogli vidjeti likovne radove djece. U oči nam je pao crtež na kome je u sredini neobojenog bijelog lista nacrtano troje djece u zagrljaju, dok je na lijevom kraju uz sami rub lista daleko od njih nacrtana majka, a na desnom kraju otac.

Sličica Želim Print

U kopleksu Grada humanog odrastanja sreli smo pedagogicu Ajšu-Sumeju, djevojku iz Turske koja je završila studij pedagogije i psihologije u Sarajevu. Prije dolaska u ovo jetimsko naselje ona je radila u Zenici. Ova vedra, mlada djevojka puna ljubavi prema djeci radi u Centru za liječenje od trauma. Pojasnila nam je da je sadržaj unutar naselja koncipiran tako da djeci pogođenoj najtežim traumama gubitkom roditelja i dugogodišnjoj izloženošću ratnim strahotama u ranoj dobi pruži dostojan smještaj i tretman koji će im omogućiti odrastanje uz adekvatno obrazovanje i stjecanje vještina kojima će se spremni uključivati u životne tokove.

Za svaku kuću zadužen tim od 6 osoba

Kuće u naselju su dizajnirane na način da djeca imaju osjećaj privatnosti, da imaju svoj prostor u kome će imati osjećaj doma i tako graditi svoju ličnost uz potrebno samopoštovanje. Za svaki od ovih domova u kojima je u prosjeku smješteno po 15 djece zadužen je tim od šest osoba koji vodi cjelokupnu brigu o njima nastojeći zamijeniti roditeljsku ulogu. Pomažu im da se nose sa svojim emocijama, uče kako da ostvaruju svoje snove, nose sa životnim izazovima i osamostaljuju.

Želja osnivača je da, između ostalog, zaštititi ovu djecu i od raznih misionarskih organizacija koja ovu ranjivu kategoriju uzimaju i regrutiraju u svoje „vojske“. Mnogobrojni djelatnici zaposleni za rad sa djecom u ovom naselju nastoje kod njih razviti spoznaje i vještine koje će im pomoći da se uključuju u normalne društvene tokove na način kako to rade i njihovi vršnjaci koji nisu žrtve rata.

Igraone za malu djecu i sportski tereni za onu veću, kao i parkovi, staze za trčanje i šetnice čine rekreativni dio ovog grada.

Najmlađe dijete naselja staro 8 mjeseci

Najmlađe dijete smješteno u ovom naselju je beba od 8 mjeseci. Kapacitet za smještaj djece u ovom Gradu humanog odrastanja je 990 djece. Pored djece koja borave u ovom naselju još 5.000 djece iz izbjegličkih kampova, koja koriste njegove usluge.

Prema medijskim izvještajima Turska je pružila utočište za više od 800.000 djece iz Sirije koja su u uzrastu za školsko obrazovanje, od kojih je njih 60% upisano u škole početkom ove školske godine.

Grad humanog odrastanja za djecu žrtve rata iz Sirije svojim izgledom i opremljenošću impresionira sve koji ga posjete. Ostaje nam da se nadamo da će i ljudski resursi koji rade sa djecom žrtvama rata biti kvalificirani za rad sa njima, za njihovo obrazovanje, osposobljavanje i usmjeravanje na način da se nakon izlaska iz ovog naselja mogu lahko da uklapaju u svakodnevne životne tokove u sredinama u kojima će sutra raditi i zasnivati svoja porodična gnijezda.

 

 

U Velikoj sali Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, 15. marta 2018. g., održan je Međunarodni naučni skup “Ahmed Sudi Bošnjak - život i djelo”. Organizatori skupa bili su: Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, International Microfilm Center Noor iz New Delhija i Fondacija Mulla Sadra iz Sarajeva. S obzirom da se o ovom bosanskohercegovačkom autoru malo zna namjera skupa bila je da se našoj naučnoj, stručnoj i široj javnosti ukaže na značaj Ahmeda Sudija i njegovog naučnog djela. Na skupu su prisustvovali

stručnjaci iz različitih domena orijentalne filologije (arabistike, iranistike, turkologije), te historije kulture i civilizacije, iz Bosne i Hercegovine, drugih zemalja Balkana, Turske i Irana.

Sličica Želim Print

Kao domaćin i predsjednik Organizacionog odbora pozdravnu riječ je uputio direktor Gazi Husrev-begove biblioteke mr. Osman Lavić, a prisutnima su se još obratili Ghobad Solejmani, direktor Fondacije Mulla Sadra, dr. Mehdi Khajeh, direktor Internacionalnog Microfilm Centra Noor iz New Delhija, te rektor Univerziteta u Sarajevu dr. Rifat Škrijelj.

Nakon uvodnog izlaganja Seyyeda Alija Asghara Mirbagherifarda, profesora perzijske književnosti Univerziteta u Isfahanu, svoje referate iznijelo je 16 izlagača u četiri sesije. Među izlagačima su bili: dr. Aladin Husić, mr. Aida Mujezin, dr. Munir Drkić, dr. Slobodan Ilić, mr. Osman Lavić, dr. Ali Temizel, dr. Sabaheta Gačanin, dr. Mubina Moker, Dragica Živkova, dr. Ozan Yilmaz, dr. Đenita Haverić, dr. Namir Karahalilović, mr. Madžida Mašić, dr. Adnan Kadrić, dr. Toufiq Hashempur Sobhani.

U okviru naučnog skupa održana je promocija reprint izdanja rukopisnih djela Tadžu teradžim i Ihja ulumu-d-din iz fonda Gazi Husrev-begove biblioteke koja su štampana u saradnji sa Internacionalnim Microfilm Centrom Noor iz New Delhija. Promotori su bili hafiz Haso Popara, bibliotekar na fondu rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke, dr. Mehdi Hadž Piri, direktor Centra Noor iz New Delhija i dr. Ghobad Soleimani, direktor Fondacije Mulla Sadra iz Sarajeva.

 

Uprava za vjerske poslove Rijaseta - Odjel za mektebsku nastavu i mlade u saradnji sa Kancelarijom reisu-l-uleme organizovala je Drugi predramazanski susret reisu-l-uleme sa mladima, koji je održan od 20. - 22. aprila 2018. god., u Elči Ibrahim-pašinoj medresi u Travniku

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine