Svi smo, bez izuzetka, zabrinuti za našu budućnost. Šta će biti s nama u vlastitoj nam zemlji, šta će biti s našom djecom, šta im ostavljamo, hoće li i oni biti žrtve zločina koji će se uživo prenositi, a niko ništa neće poduzeti da ih zaštiti? S pravom smo zabrinuti jer nam naši prvaci, od nas izabrani, otvaraju vrata zabrinutosti i istu produbljuju svojim svađama, pohlepom za vlašću i moći, ali šta će ta briga, i šta naša briga uopće može promijeniti u našoj budućnosti?

Omer, r.a., je rekao: “Nema te krivnje koja može promijeniti prošlost, niti brige koja može promijeniti budućnost.” Ljudski je tražiti krivca i biti zabrinut, ali je pametno i odgovorno – a mi jesmo ili bismo barem trebali biti pametni i odgovorni – poduzeti sve da se promašaji ne ponavljaju i uzalud za njih krivac traži te da se brige otklone jer sama briga bez akcije ništa dobro neće donijeti.

Poslanik je rekao da je asketizam – isposništvo njegova ummeta džihad, trud i borba. Nije muslimanov put ka dobru u povlačenju iz društva i pred problemima, već mu je obaveza odlučno hoditi putem u društvo i problemu ususret. Neka svako krene ususret obavezi koja na njega čeka i neka to, po Poslanikovom, a.s., uputstvu, uradi na najbolji način jer je Poslanik rekao kako Allah, dž.š., voli da posao koji radimo izvršimo na najbolji mogući način.

Neka naša djeca slijede naredbu Božiju – uči i to u ime Stvoritelja. I neka tako marljivim i predanim druženjem s knjigom i školskim obavezama služe našoj zemlji kako bi otklonili brigu za naše sutra. Neka ta naša djeca i roditeljima budu poslušna i dobra i neka stasavaju u odgovorne članove našeg društva.

Neka naša omladina čvrsto stoji na putu istine i dobra, neka se ne odaju i ne prepuste slijeđenju strasti i nagona, neka odgovorno i predano studiraju, rade i u svakom hairli poslu napreduju jer Bogu dragom nema ništa draže od pokornog mladića i djevojke. Neka radom i trudom, širenjem dobra odgovorno i predano služe domovini i tako odagnaju od svih nas brigu šta će biti s nama sutra. Briga neće i ne može ništa promijeniti već samo trud, rad, zalaganje i borba. To je naš asketizam.

Za muslimana nema povlačenja, već uključivanje u društvene tokove. Za muslimana je borba isposništvo.

Neka naša omladina ne bježi od obaveza i dužnosti, a jedna od njih je u brak na vrijeme stupiti i zdravu, stamenu porodicu graditi. To će nas osnažiti i nećemo imati vremena prebirati po prošlosti tražeći krivca za sve naše posrtaje niti će biti prostora za apatiju i osjećaj beznađa koji se opravdava brigom.

Neka naši očevi i majke bdiju nad odgojem svoje djece. Šta će bolje domovini pokloniti i čime će boljim brigu za našu budućnost otkloniti od toga da joj daruju dobro odgojenu djecu?

Neka naši građani ne traže krivca za svoju zaraslu njivu i neka se ne brinu šta će sutra jesti i hoćemo li imati hranu za godinu narednu, jer niti od traženja krivca niti od brige za budućnost nema ništa. Nijedno ne mijenja našu sadašnjost. Rad, trud, borba, motika, kosa i plug – to je naš asketizam, to je naše isposništvo, to će nas sigurnim učiniti i do Božije pomoći dovesti.

Neka naši poslodavci, oni koji fabrike i kompanije imaju, budu odgovorni i svjesni da su njihovi radnici ljudi kao i oni i da kao i oni imaju iste potrebe. Neka budu svjesni da je u svom posljednjem govoru na Arefatu Poslanik na ovome insistirao.

A neka naši političari ne služe nikome, ni svom ličnom interesu, ni svojoj partiji, ni susjedima i komšijama naše domovine, već neka služe svom narodu i domovini. Neka za propuste ne traže krivca u drugom i neka svoju brigu za naše sutra pretvore u odlučnu borbu. Međusobnim sukobima i svađama, dragi naši od nas izabrani, vi nam ne dopuštate da se posvetimo svojim obavezama, već nas gurate u duboku i tešku brigu šta će biti s nama zbog vas takvih.

Od vas naša djeca očekuju – posebno djeca šehida i poginulih boraca – da koliko danas sjednete i o svemu za nas i domovinu nam važnom razgovarate te da s najboljim rješenjima pred nas izlazite, složni i jaki kao cigle u zidu što se podupiru. Umjesto traženja krivnje za propuste koja ništa promijeniti neće, i umjesto brige za budućnost koja tu budućnost boljom učiniti neće, stanite jedan uz drugog, budite braća kao što Bog zapovijeda i neka vam jedina briga bude kako ćete za preuzetu obavezu odgovoriti na Sudu konačnom koji će sigurno doći.

Uzvišeni Bože, pomozi nam da svojom borbom, trudom i žrtvom odagnamo brigu koja nas svakodnevno pritišće, gdje će nam i kako živjeti naša djeca. Amin.