Ovaj neooligarhijski fenomen uključuje finansijsku i medijsku podršku, normalizaciju ksenofobnih narativa i širenje radikalnih ideja putem društvenih mreža.

Elon Musk je bio gorljivi agitator za Donalda Trumpa tokom njegovih predsjedničkih kampanja. Nakon Trumpove pobjede, Musk je nastavio, na krilima pobjede, koristiti svoje platforme za obračune širom svijeta, promovišući kontroverzne stavove i jačajući desničarske narative.

Musk, simbol tehnološke elite, javno je izrazio podršku njemačkoj krajnje desnoj stranci Alternativa za Njemačku (AfD), poznatoj po antiimigrantskoj retorici. Njegova izjava da se AfD “ne treba stidjeti svojih predaka” evocirala je prošle propagandne metode. Ovakvi komentari, zajedno s Muskovim načinom komunikacije na platformi X, podsjećaju na tehnike propagande koje je koristio Joseph Goebbels, naglašavajući važnost identiteta i kulturne čistote dok polariziraju društvo. Društvene mreže, posebno one pod kontrolom Elona Muska, postale su ključni alati za širenje uznemirujućih, radikalnih sadržaja. Govor mržnje, maskiran kao sloboda govora, dobio je platformu da učestalo demonizuje imigrante i muslimane, što doprinosi širenju straha i mržnje u društvu. Muskova izjava na platformi X da “samo AfD može spasiti Njemačku” izaziva zebnju kod brojnih stanovnika Zapada, a posebno Njemačke. Takvi stavovi, usmjereni na kritiku multikulturalizma i očuvanje “kulturnog identiteta,” često su kodirani izrazi za netoleranciju prema imigrantima, naročito muslimanima.

Nova elita

Posebno zabrinjavajuće je prisustvo tehnoloških lidera na političkoj sceni. Mark Zuckerberg (Facebook), Jeff Bezos (Amazon), Sundar Pichai (Google), na čelu s Muskom (platforma X), predstavljaju novu vrstu globalne vlasti koja diktira moderaciju društvom. Ova elita posjeduje nesrazmjerno veliku moć u oblikovanju političkih narativa i donošenju odluka koje direktno utiču na živote milijardi ljudi. Musk je donirao ogromne sume novca za podršku različitim političkim kampanjama, dok je Zuckerberg omogućio povratak radikalnih glasova na društvene mreže, otvarajući prostor za širenje polarizirajućih i kontroverznih ideja. Ove platforme, pod izgovorom slobode govora, često zanemaruju odgovornost za posljedice širenja mržnje. Govor mržnje na društvenim mrežama postao je normalna pojava, što stvara atmosferu u kojoj ekstremisti mogu nesmetano regrutovati nove pristalice i potpirivati ksenofobiju.

Dok demokratija (onakva kakvu nam je SAD-e predstavljala do sada) zahtijeva otvorenost, transparentnost i pluralizam, koncentracija moći u rukama nekoliko tehnoloških lidera stvara (ili je već stvorilo) prostor za zloupotrebu i podsticanje autoritarnih tendencija (sve ono što su nam SAD-e prikazivali kao loš primjer vladanja).

Povijest narativa

Elon Musk koristi platformu X za promociju desničarskih stavova i izvora poput Visegrad 24 i RadioGenoa, poznatih po širenju islamofobnih i ksenofobnih narativa. Muslimani se na tim platformama često demoniziraju, predstavljajući ih kao prijetnju civilizacijskim vrijednostima. Ovakvi narativi često se pojačavaju algoritmima koji favorizuju radikalne sadržaje, dodatno osnažujući podjele u društvu.

Ovakav sadržaj podsjeća na propagandu nacističke Njemačke, koja je Jevreje prikazivala kao “nižu rasu” i “prijetnju društvu.” Danas se isti obrasci koriste protiv muslimana, stvarajući atmosferu netolerancije i mržnje.

Možda bi trebalo napomenuti da Elon Musk dolazi iz Južnoafričke Republike, zemlje s dugom historijom institucionalne segregacije pod režimom aparthejda. Iako Musk tvrdi da ne podržava takve politike, njegovo upravljanje platformom X i promocija desničarskih ideja ukazuju na (ne) svjesnu povezanost s kolonijalnim i rasističkim naslijeđem.

Osim toga, Muskova opsesija svemirskim kolonizacijama odražava iste principe dominacije i kontrole nad resursima, nalik kolonijalnim ideologijama. Njegove izjave o eksploataciji resursa na Marsu često podsjećaju na eksploataciju prirodnih resursa u kolonijalnim zemljama.

Elon Musk i drugi tehnološki giganti često koriste svoj uticaj kako bi se uključili u geopolitičke rasprave koje prijete suverenitetu manjih država. Jedan od takvih primjera je i stalno nazivanje Grenlanda i Kanade potencijalnim američkim teritorijama. Ovi narativi, čak i kada su izrečeni kroz šalu, normalizuju imperijalističke težnje i ugrožavaju prava autohtonih, suverenih naroda.

Društvene mreže su postale oruđe za manipulaciju javnim mnijenjem, umjesto da podstiču dijalog i pluralizam. Sve prisutnija dehumanizacija imigranata, maskirana kao “kritički diskurs”, doprinosi razvoju radikalnih ideja. Kombinacija političke i korporativne moći predstavlja ozbiljan izazov za demokratiju. Kada tehnološki lideri ne samo da podržavaju već aktivno učestvuju u političkim procesima, postoji rizik od prelaska u autoritarne sisteme pod maskom tehnokratije. Demokratija se transformira u plutokratiju u kojoj moć i odlučivanje ostaju u rukama nekolicine.

Kakvu budućnost Musk sanja

Pored toga, Musk često izražava stavove da su svi članovi tradicionalnih medija “medijski agenti”, implicirajući da oni služe interesima establišmenta i korporacija („Deep State“). On je više puta tvrdio da je koncept “Legacy media” (tradicionalni mediji) zastario i da bi se budućnost trebala temeljiti na platformama poput društvenih mreža, koje omogućavaju direktnu komunikaciju i učešće svim korisnicima. Ovaj pristup, iako na prvi pogled privlačan, omogućava širenje neprovjerenih informacija i manipulaciju javnošću, stvarajući prostor za dezinformacije i radikalizaciju društva.

Dehumanizacija, bilo kroz političke izjave ili digitalne platforme, nikada nije samo pitanje retorike – ona vodi ka sistemskoj nepravdi i nasilju. Povlačenjem paralela između prošlosti i sadašnjosti, jasno je da svijet mora hitno djelovati kako bi spriječio da demokratske vrijednosti budu zamijenjene plutokratskim modelima upravljanja.

Dok Elon Musk, Mark Zuckerberg, Sundar Pichai i Jeff Bezos nastavljaju oblikovati globalni diskurs, ostaje pitanje: kako zaštititi demokratiju od tehno-autoritarizma i osigurati da prava naroda ostanu iznad interesa korporativne elite. Ovo je izazov kojem se globalna zajednica (ili ono što je ostalo od nje) mora hitno posvetiti.