Koliko nam je bereket važan i koliko ga osjećamo među nama, samo su neka od pitanja na koja je odgovore dao eminetni predavač. Tragati za blagoslovima u svakodnevnom čovjekovom bitisanju se nameće kao prirodan put za sve one koji žele da pronađu sreću i mir u ovoj prolaznoj oazi vremena zvanoj dunjaluk. Mubarek ljudi i mjesta obuhvataju naše domove i bliske, voljene članove familije čiji bereket nažalost često osjetimo tek kad njih više ne bude s nama. Tek tad shvatimo koliko smo bereketa uživali kad su nam majka i babo bili živi. Manifestacija „Ramazan u Bosni“ je stoga i svojevrstan poziv ka oživljavanju porodičnih i tradicionalnih vrijednosti i vrlina, koje polako blijede u pustoši savremene potrage za materijalnim dobrima.

U nastavku članka donosimo nekoliko poruka mr. Abdibegovića s održanog predavanja:

„Ramazan je prilika za duhovno i moralno uzdizanje svakog pojedinca kojeg prati povijesni trag blagoslovljenog vremena.

Duhovno uzdizanje je potpunije, snažnije, djelotvornije i značajnije kad se postiže u mubarek, blagoslovljenom vremenu i časnom prostoru. Ozračje Božijeg blagoslova i milosti je vidljivo, te kao takvo ostavlja trag ne samo na tijelu nego i na prostoru i duši čovjeka. Duša je u tom ozračju ponositija i uznositija. Poteškoće, izazovi, iskušenja i materijalne prepreke su za nju samo treptaj i talas ništavne materije koja se u blagoslovljenom, mubarek vremenu pokorava, potčinjava duhovnim potrebama i zrijenju čovjeka.

Život je blagoslov koji ima početnu i završnu tačku. Od čovjeka zavisi kako će provesti to vrijeme. Kad kažemo blagoslovljeno vrijeme, nabrajamo dane bajrama, džume, ramazana. Kad kažemo mubarek prostor, mnogi će pomisliti na Mekku i Medinu, ali to je i naš dom, naša porodica. Porodica je blagoslovljena, zato je potrebno čuvati i naš bračni i porodični život.

Kad kažem blagoslovljeni ljudi, pomislimo na učenjake, evlije, velikane, ali to su i naši roditelji. Roditelji su blagoslovljeni, mubarek ljudi i oni su milost za tebe i mene.

Opskrba čovjeku daje priliku da osjeti da ga Allah, dž.š., nije ostavio bez nje, ali je na čovjeku da traga za bereketom u nafaci. Da li nam nedostaje bereketa u životu?

Kad kažeš čovjeku, zašto ne dođeš u džamiju, kaže nemam vremena. Kad mu kažeš zašto ne uradiš nešto, kaže nema sredstava. 'Nemam vremena', 'nemam sredstava', 'nemam gdje', sve to ukazuje na nedostatak blagoslova koji nas povezuje u ramazanu. Kupola blagoslova je dignuta u ramazanu, i zato nije dobro čak ni da čovjek iftari sam. Čovjek ne može biti sam, zato mu je potrebna družica, s kojom će se smiriti i popričati, podijeliti brige i sreću.

Ramazan u Bosni je prvo ramazan u srcu, pa onda u porodici, onda u mahali, u Sarajevu i nakon toga državi. Post je najvažnija vrsta ibadeta, a ramazan je mjesec kontinuirane dove. Zato smo u ramazanu merhametli, saburli, blagi jer meleki se spuštaju i ulaze u naše kuće, u naše domove i gradove.

Ramazanu mi ne trebamo, već mi trebamo njega! Važan nam je mjesec ramazan i važna nam je ova manifestacija kojom možemo zaogrnuti naše povratnike. Učinit ćemo sve da ova manifestacija uđe u sve naše gradove, u Mostar, Travnik, Bihać, Zenicu.

Važno je čuti poziv neba koje doziva čovjeka i kaže: „Stigao je mjesec ramazan!“

Biografija: Nusret Abdibegović rođen je 18. novembra 1957. godine u Pruscu kod Donjeg Vakufa gdje je i pohađao osnovnu školu. Srednje obrazovanje stekao je u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu 1977. godine. Diplomirao je na Šerijatskom fakultetu Univerziteta u Medini 1986. godine, a magistrirao na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu 2002. godine. Oženjen je i ima dvoje djece.

Prvo radno iskustvo stekao je radeći kao imam u džematu Glavice Medžlis Islamske zajednice Bugojno od 1977. do 1978., a kao imam radio je još u u džematu Voljevac, džematu Hadžialibegove džamije te Sulejmanije džamije. U periodu od 1987. do 1993. Bio je glavni imam za područje Medžlisa Travnik, Novi Travnik i Vitez, a od 1993. do 2014. godine obnašao je dužnost muftije travničkog.

Trenutno obnaša odgovornu dužnost direktora Uprave za vjerske poslove Rijaseta IZ. Govori arapski jezik.

U periodu od 1994. do 2013. godine je bio angažovan kao profesor u Elči Ibrahim-pašinoj medresi u Travniku, predsjednik Upravnog odbora iste, predsjednik Organizacionog odbora Dani Ajvatovice, glavni vodič hadžija kopnenim putem, član Komisije za hadždž, šef Ureda za hadždž, član Vijeća za fetve, član Rijaseta, predsjednik Disciplinske komisije Rijaseta.

Učesnik je nekoliko naučnih skupova i konferencija od kojih su najznačajnije Ajvatovica '94- simpozij hadisa; Ajvatovica '95 - Bog neće izmijeniti stanje jednog naroda dok se taj narod ne izmjeni u sebi; Euro-azijska šura; Islamska tradicija Bošnjaka, izvori, razvoj, institucije i perspektive; Život i djelo dr. Ahmeda Smajlovića; program rada kandidata za reisu-l-ulemu Islamke zajednice u BiH, Međunarodni samit o miru i pomirenju. Autor je udžbenika za medrese Fikh 1 i 2, te brojnih članaka.