Ahlaksuz pozicije nove umjetnosti u komunikaciji

 Na Sudnjem danu bićemo svi pitani za sve počinjeno na ovom svijetu. Svi smo, uglavnom, imali zdrav govorni aparat, pa zašto smo uvredljivo, neotesano, iskrivljeno i loše govorili? Imali smo i zdrave uši, zašto smo, onda, Allahovu poruku slabo čuli? Imali smo i zdrave oči, zašto smo slabo vidjeli? Za sve ovo bolje je da se sada sami propitujemo negoli na ispitu onog dana kada će svi biti neizostavno ispitani. A prave riječi u ovom našem bosansko-hercegovačkom multidunjaluku su, uistinu, rijetkost. Odgovornih je vrlo malo da, bez izmišljenih konstrukcija i bez uvreda druge strane, izuste koji slatkasti samoglasnik i suglasnik, koji bi naginjao općoj mudrosti komunikacije i zdrave polemike. Na djelu nam je oponašanje divljih i domaćih životinja i uglavnom sve je u stilu nekog blejanja i olajavanja sa zadnjim gnjusnim namjerama. Mnogo je diletanata koji su se, bez struke i uvježbavanja govorništva, dokopali mikrofona, kamera, studija, novinarskih dopisništava, da sa svojih ahlaksuz pozicija isijavaju takve gnusobne riječi kojima često ni hećimska pretraga ne može dati pravu dijagnozu. Teško je sada i  našim hećimima, u velikoj su nevolji, jer je  na  idiotizam ove vrste velika konkurencija.

Spravljanje neistina iščupanih iz konteksta

"Lijepa riječ je kao drvo. Korijen mu je čvrst u zemlji a grane prema nebu i ono plod svoj daje u svako doba." Kur'an,II/24

Koliko nas u ovom vremenu naše otuđenosti košta što lijepo progovorimo? Živimo li u vremenu u kojem je samo i jedino povratna informacija koju dobivamo ona negativna, ona baksuzna, ona u kojoj se neko na nešto žali? Trebaju li nam tople riječi u ovim svekolikim krizama?  Koliko nas, zapravo, košta uljudna i pitoma riječ? Neizrecivo i basnoslovno! Jer, riječ je kao ogledalo na kome se vidi šta insan osjeća, misli i čemu teži i koje to on sve zadnje nakane ima.

Pa,  šta me to, opet, navodi da iznova promišljam o harfovima i riječima izgovorenim ili riječima mislima zatomljenim? Razloga je za to mnogo. Jedan od njih je taj što se ISTINA često mijenja gledanošću nametnutog i poturenog i što se svi ARGUMENTI ponižavaju ponavljanjem laži nametnitih pokretnim i montiranim slikama raznih događanja. Drugi od mnogobrojnih razloga je i taj što se danas pojavila moderna umjetnost smišljanja i spravljanja laži iščupane iz konteksta. Kada se čovjek želi dokusuriti, puštaju se inserti iz jednog konteksta u neki novi montirani i režirani kontekst. Ogavno do bola neprebola!!! Sva se komunikacija naslanja,uglavnom, na riječi, na ahlak ljudski, pa se i sva naopakost i izopačenost ahlaka,ta perverzija etike, događa u vremenima kada su riječi ružne, uvredljive, neotesane, neoblikovane,iskrivljujuće i obmanjujuće lažne u totalu. A populus BiH, svih boja i imidža, prenapučen je totalnim međusobnim lažima i ublehanskim razgovorima. I teško nama ako samo ukočeno i plastično između se razgovaramo! Tek tada shvatamo da su životinje bolji drugari i normalnije od nas! Nedavno sam pitao jednog svršenika veterine, koji još uvijek nije našao posla u struci, zašto se baš u ovim vremenima opredijelio za to zvanje, a on, sav onako rezigniran, veli mi:''Pa, znaš ja sam ti od malehnih nogu uvijek volio životinje i one su mi uvijek nekako bile normalne za razliku od ljudi koji su uglavnom abnormalnog ponašanja, a brate moj  dragi, one mi nekako stručnije i muču, i riču, i mauču, i laju od ovih naših inaugurisanih i proguranih ljudi na razne katedre.'' Na ovu opasku sam se gorko osmjehnuo i odobrio veterinaru na čekanju tu njegovu mudrosnicu. Jer, to je to i to smo mi danas! Nastao neki karavanski vakat. Laje se iz karavane, ali i na karavanu.Totalni lavež! Nastao opšti metež u komunikaciji. Sivilo i mrklina  ljudskog uma.

Destruktivne riječi daju destruktivne rezultate

Istina i lijepa riječ su prave vjerne druge. Doduše, istina je starija i ona je prije svake riječi. Allah je Istina. Kur'an je Istina. Kur'anska istina je prije svake druge riječi. Riječ, što kur'anska nije, može Istinu ograničavati, zagušivati, promašivati i onemogućavati. Do neke mjere, bezbeli!

Davno je rečeno da iz elifa sve mudrosti izlaze. Iz Časnog Kur'ana sve se mudrosti usvajaju. I lijepa riječ se nudi čovjeku iz Kur'ana, ali plod treba ubrati na vrijeme  i tako opitomiti čovjekovo biće. Islamska pristupna riječ okovana vrata otvara i donosi mir i smiraj svakome. Lijepa riječ zdravom uhu uvijek godi. Lijepim riječima donosi se mir posvuda. Stoga, esselamu a'lejkum svima koji me pročitaju i čuju,selam i onima koji me shvate , ali i onima koji se uče da shvate.

''Lijepa riječ i izvinjenje vredniji su od sadake koju prati vrijeđanje.'' (Bekare,263)

Da li smo ikad ili s vremena na vrijeme razmišljali o tome kako su ovo divne kur'anske riječi koje nas uče zdravoj komunikaciji i polemici? Da li smo se ikada trznuli s tim u vezi?

 A kakve su naše riječi i šta sve možemo izustiti kada komuniciramo i polemišemo sa drugima? U tom pogledu danas malo dobrog imamo (krkani krkanske riječi bljuju kao živu vatru). Nedostaje nam ta lijepa riječ kao dobro djelo, jer često govorimo prljavo, nakazno, kruto, nepopustljivo, rigidno.Ružan duhovni reljef ima zemlja BiH zbog ružnih riječi i postupaka ljudskih. Osjećaj za finu uzvišenost danas se uveliko pokušava pojeftiniti. Hoće da se ne zna ni šta je patos a šta uzvišenost. Sve nam je nekako zguravo u ovim vunenim vremenima. Destruktivne riječi stvaraju destruktivne razultate. To se najbolje vidi ovih mjececi na početku 2009.godine. Osim što donose nepotrebnu patnju  našem okruženju, naše negativne riječi i nama samima otežavaju život. Jedino zdrava komunikacija, zdrava i fina  vibracija, može da izgladi i uglača našu grbavu kulturnu zbilju. Dobrih djela je malo, jer je i baršunastih i lijepih riječi malo. Komunikacija između nas je u općoj krizi a zdrava polemika već je na izdisaju.Monolog, monolog i samo monolog!

 Lijepih dana je premalo, jer govorimo ružne riječi između se. A lijepe riječi mogu nam uljepšati svaki dan života i omogućiti miran san. Stoga, lijepa riječ se treba njegovati u svakodnevnoj komunikaciji. Dragi Bog nas na to duži. Uz svakodnevni obrok informacija, uvijek se može služiti i lijepa riječ kao desert. U ovom vremenu ionako nas je dosta tužnih, a lijepa riječ bi nam dobro došla kao lijek za svaku tugu i nevolju.

U lijepoj riječi je suština života

U nestašici svega i svačega što je vrijedno i što čovjeka njegovom insanijjetu može da prizove, preostalo nam je da u ovom vremenu jedino tražimo majdan fine, prijateljske i tople riječi. U ovom prilično rastrojenom i oboljelom društvu, takva riječ mnogo bi nam značila.Riječ fina, riječ lijepa, riječ topla i prijateljska je ono što čini suštinu života i čitavog saobraćanja među ljudima. Riječ prijazna, riječ koja raduje, riječ prava, riječ lijepa je bogati majdan sjećanja na izgovorenog. Zbog jedne lijepo izgovorene riječi čovjek se može ubrajati u osobe sa izrazitim hikmetom, ali i zbog jedne glupe i ružne riječi čovjeka se može okarakterisati notorno  glupim tipom. Nije se ni čuditi što nam se svi oni koji  puno govore ružne riječi smatraju stoprocentnim  ublehama. Red nam je kontrolisati se u govoru kako bi dospjeli u skupinu mudrih i onih u koje se može imati povjerenja. Riječi su kao ćuprije preko rijeka: lijepe spajaju ljude, ružne prave duboke ambise ispod sebe. Ružna riječ je kao klimava ćuprija. Ružna riječ je kao udarac topuzom i nikakve slatkaste riječi poslije udarca topuzom ne mogu sretno zaliječiti stvorene rane.

Na djelu je masovno trovanje uma. Ožiljci su golemi kod mnogih a sve zbog skaradnih i rigidnih riječi, riječi teških, riječi zavodničkih, riječi koje na truhlost života zovu, na opći razvrat.... a to je tako sve ogavno iz razloga što je bošnjačkom kvazi intelektualnom krugu lijepa riječ izvedena iz islamskog poimanja ljepote života kao neka uvertira u tzv. islamofobiju pa se oni odriču svake ljepote i čistoga života. Novinari sa svojim novinarskim patkama (a novinarske patke danas su i gore od onih što su nekad u socijalističkom sistemu bile) spremni su sada kazati kako ih se želi ušutkati i oduzeti im riječ. Koju riječ? Lijepu ili ružnu? Onome ko ne brblja ne mora se i ne može se uzeti riječ, makar i ružna bila. I što nam ona uopće treba kada je ukisla i vonja, kada je samo bijedna milostinja iz minulog dana? Nije loše ponekad i umuknuti. Ako je riječ rigidna i brbljiva, najbolje je neizustiti je i ne pisati je, jer se niti jedna izgovorena riječ, bila ona lijepa ili ružna, ne može nikada više povratiti. Prgave i ružne riječi su britka sablja srcima ljudskim. Malo skromne, obične, lijepe riječi, riječi ugodne i prijatne nadjačaće sve ružne vokabulare koji isijavaju sa malih ekrana i žute štampe. Naše privatno i oficijelno opredjeljenje treba da ide u pravcu da lijepa riječ, dobro djelo i pristojno ponašanje zlata vrijede i svakog zanata a pogotovo onog koji se zove verbalni odnos sa populusom.

Lijepa i iskrena  riječ briše ''plastičnu grimasu''

Lijepom riječju donosi se sreća, sreća koja se vječno osmjehuje, u srcu se gnijezdi i svakoga toplo grije. Ako se danas ne može reći nešto lijepo i toplo, neka se zašuti i ništa ne govori. I taj potez zlata vrijedi! I bilo bi mudro da se počesto tako ravnamo, jer ostaje trag od svake riječi. Ružne narčito! Ružne riječi izlaze iz plastične uljuđenosti, rekao bi pjesnik s kojim je lijepo suosjećati i u vijencima njegovih riječi biti.

 ''Plastična uljuđenost, plastičan pogled,

Plastičan plam smiješka, plastična grimasa...

Umjetna  ruža usred procvala maja.

Sa suzom parfema tone u zlata med.

S jezika kaplje šuplja plastika glasa

I prijetvorna i sva smišljena do kraja.'' (E. Kišević)

Pjesniče dove, dovi nam stalno da se izvučemo iz ralja plastičnoga doba(kameno i bronzano je već prohujalo) i da bez plastičnih pogleda u narednom maju svima nama procvjeta prirodna i normalna ruža. Dovi , veliki pjesniče, za sve nas da nastupi ružičasto doba i da nas obujmi opća sreća!

Samo i jedino moćna i  lijepa riječ, koja je vječno kao drvo čiji je korijen čvrst u zemlji a grane prema nebu, što ono samo plod svoj daje u svako doba( pa i u ovo naše blentavo doba), može nas posigurno iščupati iz  ovih  današnjih dunjalučkih zulumata. Riječ Istine, riječ Pravde Božije, riječ baršunasta- moćna je da nas izvede iz naše mrkline na svjetlo, da nam bude terapija za dušu i tijelo. Nama danas treba kur'anskom riječju posvijetliti i put zdrave komunikacije osposobiti. Dragoga Boga trebamo moliti da Njegove riječi sve naše mrkline rastjeraju i da nam duše uzmu hranu ugodnu, hranu koju smo u stanju svariti bez ikakvih posljedica.