Svašta insanu naumpadne kad ga lavež u gluho doba noći probudi! Pomislim da bi trebalo potrovati gladne i razularene pse. Pomislim da bi avmijaukala iz nekakvog udruženja za zaštitu životinja koji zatražiše i dobiše zakon o zaštiti pasa lutalica trebalo pustiti ispred jedne od desetina hordi koje kruže gradskim ulicama i parkovima. Pomislim da bi one koji su glasali za taj zakon trebalo pustiti da izgladne kao psi. Tobe ja Rabbi! Baš se insan može ogriješiti.

I danju, kud god makneš, nabasaš na pse. Malo nam je borbe s besparicom, bezakonjem, hajvanlucima i glupostima, samo nam još treba strah od ujeda, bolesti i sakatluka.

Govore i pišu građani, mjesecima već, o opasnostima koje ih vrebaju od hiljada pasa lutalica, prozivaju i upozoravaju nadležne i odgovorne. Malo fajde ima od priče i prozivke jer odgovorni i nadležni ne čine ništa ili tek zareže na one koji ih prozivaju ili na one koji ih nagovoriše da izglasaju bezumni zakon. Pravo građana na sigurno kretanje i miran san nikoga se od tih pasoljubaca ne tiče.

Oglase se i avmijaukala. Zapjene od ljubavi prema sirotim psima lutalicama koje treba zbrinuti u azil. Pojma oni nemaju ni o azilu, ni o psima, ni o ljudima. Vrhunac bezobzirnosti i nehumanosti mlađahnog predsjednika udruženja av-mijaukala bio je savjet građanima da tuže nadležene ako ih ujede pas?! Ibret preraste u srklet i huju kad čuješ argumente i savjete tih Europejaca koji bi kao pasoljupci htjeli kraticom u Europu. S njima bi u Europu tom istom kraticom i zagovornici gej-parada i razuzdana besperspektivna mladež. Nadležni moćnici nemaju ni znanja, ni volje da se međusobno dogovore i nađu rješenje za narastajući problem i opasnost od pasa lutalica. Dodaju, svakako, da nemaju ni sredstava za gradnju i održavanje azila - kojem bi malo bila carska hazna jer pasa lutalica se nakotilo i koti.

Eh, pusto Titino! Kako bi samo dobrodošao milicioner ili šinter iz tog doba da napravi reda.

Nisam ja ni jugonostalgičar, ni pasomrzac. Ne žalim ja za Titinim vaktom u kojem je bilo drugih i drukčijih hajvanluka i bezobzirnosti. Ne tiču me se ni gej-parade. Ni razuzdanu mladež ja ne bih barkala da u kući nemam momke koji se s mukom golemom moraju odupirati tim tekovinama savremene europske civilizacije. Briga mi je kad odu iz kuće jer ne znam hoće li ih napasti psi, hoće li im se u šejtana stvoriti kakva djevojčura ili gej momak. Uzvišenog molim da ih sačuva, njih savjetujem, saburim i čekam da se živi, zdravi i sabrani vrate kući.

Pretjerujem, ali zar treba šutjeti i zataškavati probleme i dileme koji nam spavati ne daju?! Može se i uvijeno kazivati o problemima, može se i ne kazati, može se i mudro šutjeti dok te ne ugrize pašče, dok ti, ne daj Bože, ne ode helać dijete, dok te ne snađe kakav ukubet kojem bude kasno tražiti uzroke a lijek bude preskup.

Ima, elhamdulillah, i lijepih pojava i zbivanja. Evo, jesen nam raskošno topla. Blagoslovio nas je naš Gospodar suncem, vedrinom neba, mogućnošću dobrog raspoloženja i radinosti. Lakše je i raditi i živjeti kad je toplo i vedro. I uštede nam donosi ovo vrijeme. Desetine maraka ostaju nam jer ne moramo grijati kuće i stanove. E, sad će se pobuniti oni priključeni na toplane koji grijanje plaćaju - ako plaćaju(?!) - tokom čitave godine. Zaboravljaju mnogi vlasnici takvih stanova da su lahko došli do tih stanova s instaliranim centralnim grijanjem, da su ih dobili džaba u onome vaktu ili su ih u ovome kupili za certifikate. Previđaju da hodaju usred zime u ljetnoj odjeći i otvaraju prozore dok se vlasnici kuća i stanova moraju dobro zamisliti i zabrinuti kako će platiti plin ili nabaviti ogrijev ako hoće da im u kućama i stanovima bude toplo. Govorim, svakako, o ljudima koji žive od svog poštenog rada, a ne o onima koji za jedno proljeće i ljeto izgrade veleljepnu kuću ili zgradu pa im ni plaćanje grijanja nije problem. Govorim o onima koji su morali godinama štedjeti, pošteno raditi i dugoročnim kreditom se opteretiti da bi izgradili kuće ili kupili stanove i instalirali grijanje. Prevarenim su se osjećali kad su pokušavali unovčiti boračke certifikate - njima obezvrijeđene a vlasnicima društvenih stanova dobrodošle za otkupljivanje tih stanova. Podosta ih se dobro oparilo kad su te stanove poslije nibudzašto otkupa prodavali po ekonomskoj cijeni.

Uh, odoh ja opet u crnilo svakodnevnice. E, neću u to crnilo! Hoću da ugledam i gledam svjetlo, smisao i ljepotu. A svjetlo je, smisao je i ljepota vjera u srcu. Raditi i živjeti pošteno pravovjernom je smisleno i ljepo. Lijepo mu bude kad zagrli ili obraduje dijete, majku, prijatelja, supruga. Lijepo mu je i prošetati šumom ili alejom ukrašenom jesenjim bojama. Neprebrojive su životne radosti i ljepote u kojima pravovjerni može naći utjehu, smiraj i smisao. Zna se pravovjerni i zaštititi - iz kuće izlazi s abdestom i s bismillom štitom sigurnim, štitom koji će mu pomoći da se s psima četveronožnim i dvonožnim nosi i, s Božijom pomoći, iznese.