Kada je u pitanju razumijevanje šerijatskih propisa, ciljeva i namjera Zakonodavca, postoje tri pravca ili tri škole, a svaka od njih ima svoj pogled i pravac u pristupu šerijatskim propisima i njihovom razumijevanju.

Bukvalisti

Prva od spomenutih škola je ona koja se zanima za partikularne kur'ansko-hadiske tekstove i bukvalno ih razumijeva. Veliki islamski autoritet dr. Jusuf el-Karadawi ih naziva "savremenim egzegetima" i školom "novih bukvalista“[1] jer šerijatskim propisima negiraju svrsishodnost, mudrost i intenciju.

Postoji više frakcija ove škole, ali im je zajedničko to što bukvalno razumijevaju šerijatske propise. Iako su mnogi od njih iskreni u vjeri, ipak su svojim bukvalističkim i fanatičkim pristupom nanijeli ogromnu štetu islamu i muslimanima tako što su u očima nemuslimana i civiliziranog svijeta iskrivili sliku o islamu predstavljajući ga nazadnim, zaostalim i nekompaktibilnim vijeku u kojem živimo. To je najvidljivije u njihovom odnosu prema ženi, kulturi, odgoju, ekonomiji, politici, administraciji, pitanjima ljudskih sloboda i prava, međureligijskom dijalogu, a ponajviše u pitanju međunarodnih odnosa između muslimana i nemuslimana, što je posebno došlo do izražaja u posljednjih nekoliko decenija. Najgore od svega što propagira ova škola, jeste to što negiraju idžtihad (obnoviteljstvo u vjeri) i smatraju da život treba i po obliku i po načinu, ostati isti onakav kakav je bio u vrijeme naših prethodnika. Prihvatili su duh zahirijskog mezheba uprkos tome što ga je Ummet odbacio i što taj mezheb nije imao sljedbenike kao što su imali ostali mezhebi.

Ova škola ima i svoje specifičnosti po kojima je prepoznatljiva, a možemo ih svrstati u šest tačaka: bukvalno razumijevanje i tumačenje islamskih propisa,  sklonost ka ekstremizmu i otežavanju, uvažavanje svog mišljenja do stepena zaslijepljenosti, žestoko oponiranje neistomišljenicima, vrijeđanje neistomišljenika koje dostiže do granice potvaranja za nevjerstvo, nezainteresiranost za iritiranje vjerskih, mezhepskih i drugih smutnji.[2]

Slobodoumnjaci

Druga škola je sušta suprotnost bukvalistima. Za razliku od bukvalista koji doslovno razumijevaju šerijatske tekstove i negiraju im bilo kakvu svrsishodnost i mudrost, ovi slobodoumnjaci, kako ih naziva islamski autoritet dr. Jusuf el-Karadawi[3], zanemaruju partikularne tekstove, namjerno ih zapostavljaju i vjeruju kako treba gledati samo na opće interese i generalne intencije, kao da žele u ime intencija da ponište cijelo islamsko pravo i njegovu metodologiju. To je grupa koja je, kako je opisuje dr. Karadawi, opčinjena sobom i zadivljena Zapadom. Ne priznaje Sunnet kao izvor Šerijata. Ovakve je dr. Karadawi već odavno nazvao "robovima zapadnjačke misli", njene desnice ili ljevice. Neki su mu sugerirali da ih nazove "učenicima zapadnjačke misli", a on im je odgovorio da inteligentan učenik često diskutuje sa svojim profesorom i ponekad zauzima drukčiji stav i mišljenje od stava i mišljenja koje je zauzeo učitelj. Međutim, kaže dr. Karadawi, oni uzimaju sva shvaćanja svojih gospodara, kao definitivne činjenice, ne provjeravaju ih, niti raspravljaju o njima.[4]

I ova škola ima svoje odlike, specifičnosti i načela na koja se oslanja, a najznačajnije od njih su: neznanje u Šerijatu, smjelost na mišljenje bez znanja i slijeđenje Zapada.

Treća škola je umjerena škola koja slijedi srednji put i pravac kod razumijevanja šerijatskih tekstova. Ona predstavlja sredinu između dva prethodno spomenuta pravca. Ne pretjeruje kao bukvalisti, niti je nemarna poput slobodoumnjaka. To je pravac koji odbacuje obje krajnosti fanatizma i javašluka. Njen moto je kur'anski ajet: „Da ne prelazite granice u mjerenju – i pravo mjerite i na teraziji ne zakidajte.[5]

Njena umjerenost se ogleda u tome da povezuje partikularne tekstove i generalne intencije tj., partikularnosti razumijeva u svjetlu generalnosti. Ona ne pretjeruje u slijeđenju bukvalnih značenja tekstova kao što je to slučaj sa bukvalistima, niti namjerno zanemaruje, zapostavlja i negira tekstove kao što je to slučaj sa školom slobodoumnjaka. Škola srednjeg puta vjeruje da su šerijatski propisi svrsishodni i sadržavaju mudrosti, da njihovi efektivni uzroci imaju zadak da štite interese ljudi, da je Allah, dž.š., neovisan od svjetova, a da su sva stvorenja u potrebi za Njim.

Škola srednjeg puta se odlikuje sa nekoliko idejnih i moralnih odlika i specifičnosti koje definiraju njen imidž i izdvajaju je od prethodne dvije škole: škole doslovljaka ili bukvalista koja posmatra partikularne tekstove odvojeno od intencija i njoj suprotne škole koja zanemaruje partikularne tekstove Kur'ana i Sunneta i ne posvećuje im nikakve pažnje tvrdeći da se ona zanima samo za duh vjere i intencije Šerijata. Neke od odlika ove škole su: vjerovanje u šerijatsku mudrost i da ona sadrži interese ljudi, povezivanje šerijatskih tekstova i njihovih propisa jednih s drugima, umjeren pogled na sva vjerska i ovosvjetska pitanja,  povezivanje tekstova sa stvarnim životom i savremenošću, zagovaranje opcije olakšanja i uzimanja onoga što je lakše ljudima, otvorenost prema svijetu, dijalog i tolerancija.[6]