Umjesto toga, oni se radije koncentrišu na dubinu njegovog mišljenja i prikazivanju njegovih veza sa Kur'anom.[1] Ipak, jasno je iz bilo kojeg istraživanja njegovih djela da je najviše njegovao temeljno znanje cijele islamske tradicije i da je bio poznat tokom svojega života kao pouzdan muhaddis.
[2]
Ibn Arebi o hadisu
Priznat kao dubok pisac o duhovnim pitanjima i sami šejh, Ibn Arebi je nastavio učiti hadis kad god je mogao tokom svojega života, željan da stekne znanje gdje god se prezentiralo. Tokom srednjeg perioda svoga života, dvije i po godine provedene u Mekki, završio je Miškatu-l-envar i najmanje četiri druga velika djela.[3] Kada je stigao u Mekku, našao se usred jedne izvanredne skupine ljudi:
Kada sam započeo svoj boravak u Mekki 598. godine, tu sam upoznao grupu najeminentnijih muškaraca i žena, elitu dobrog ponašanja i duhovnog učenja. Iako su svi bili ljudi odlike, nisam vidio nijednog da se više bavio samospoznajom, više zaljubljenog u opažanje dnevnih promjena u njegovom stanju, nego učeni šejh, imam staništa Ibrahimovog (mekam Ibrahim), rodom iz Isfahana koji se nastanio u Mekki, Ebu Šudža' Zahir bin Rustem,[4] i njegova starija i učena sestra, dama Hidžaza, Fahru-n-nisa' bin Rustem.[5]
Ovaj posebni čovjek, Ebu Šudža', koji je bio čuveni muhaddis, pripovijeda Ibn Arebiju hadise Tirmizija. Ovaj podatak dolazi iz Ibn Arebijeve Idžaze, bibliografije njegovih vlastitih djela koje je pisao u kasnijem životu. Ovdje također možemo naći imena onih koji su mu predavali tradicionalne hadiske discipline i prenijeli mu mnoge kompilacije hadisa, najistaknutiji su:
(1) 'Abdu-l-hakk el-Ezdi el-Išbili (iz Sevilje) koji mu je prenio sva svoja djela o hadisu. Živio je u Bedžaiai (Bougie) u Alžiru i bio je bliski prijatelj poznatog šejha sa Magriba, Ebu Medjena. Umro je 581/1185.
(2) 'Abdu-s-samed el-Harestani, kadija u Damasku, koji mu je prenio Muslimov Sahih u gradskoj Emevijskoj džamiji. Umro je 614/1211.
(3) Junus b. Jahja el-'Abbasi el-Hašimi, koji mu je prenio mnoga djela, uključujući Buharijev Sahih. Učenik 'Abdu-l-kadira el-Džilanija, izuzetno je istaknut u kolekciji Miškatu-l-envar, bivajući imenovan kao prenosilac ne manje od dvadeset hadisi kudsija. Umro je 608/1211.
(4) Nasr b. Ebu Feredž el-Hašimi, koji mu je prenio mnoga djela, uključujući Ebu Davudov Sunen dok je bio u Mekki. Umro je 619/1222.
Zatim slijedi popis od gotovo šezdeset ljudi koje Ibn Arebi bilježi kao njegove učitelje u hadiskim disciplinama.
Što se tiče drugih hadiskih spisa, u svojemu Fihristu, koji katalogizira 248 njegovih radova pisanih do 627/1229, Ibn Arebi spominje nekoliko knjiga posvećenih hadisu osim Miškatu-l-envara. Većina izgleda da je izgubljena, a ona koja su ostala nisu bila predmet mnogih studija do danas.[6] Jonathan A. C. Brown, u svom djelu Hadis: naslijeđe vjerovjesnika Muhammeda, će kazati da Ibn Arebi nije bio amater u području hadisa i da je sačinio vlastitu zbirku hadisā sa potpunim senedima do Poslanika.[7] Sljedeći izbor će dati predstavu opsega i obilja Ibn Arebijevog pisanja:
(1) K. el-mehadždžetu-l-bejda' fi-l-ahkam eš-šer'ijje (Plemeniti put u izvršavanju šerijatskih propisa) – ova rasprava o fikhu je sastavljena u Mekki godinu dana nakon Miškatu-l-envara, a drugi dio, napisan njegovom vlastitom rukom, sačinjava dio privatne biblioteke njegovog pastorka el-Kunavija u Konji, Turska.
(2) K. Miftahu-s-se'ade (Ključ istinske sreće) – on navodi da je ovaj rad kompilacija zbirki Muslima i Buharije, i nešto Tirmizijevih hadisa. Autografski rukopis dijela Buharijevog Sahiha, koji je posvećen el-Habešiju i posjeduje ga Nacionalna biblioteka u Tunisu, mogao bi biti dio ovog ogromnog rada.
(3) K. el-Misbah fi džem' bejn es-sihah (Svjetiljka u zbirci vjerodostojnih hadisa) – ovo se čini da je bila sinteza šest kanonskih zbirki: Buharija, Muslima, Tirmizija, Ibn Madže, Ebu Davuda i Nesa'ija.
(4) K. Kenzu-l-ebrar fima ruvije 'ani-n-nebi mine-l-ed'ije ve-l-ezkar (Riznica vrlina u vezi molitvi i invokacija koje se prenose od Poslanika).
(5) K. el-Erbe'in hadisen el-mutekabile ve-l-erbe'in et-tavilat (Knjiga četrdeset hadisa susretanja i četrdeset dugih hadisa) – ovo je navedeno u Miškatu-l-envaru kao već napisano djelo.
(6) K. Miškatu-l-ma'kul el-muktebese min nur el-menkul (Svjetiljka racionalnog, preuzeta iz svjetla tradicionalnog) – djelo u devet poglavlja, suprotstavljanje racionalnih i inspirisanih obdarenosti.[8]
Ibn Arebi o sunnetu
Da bi rasvijetlili Ibn Arebijev odnos spram sunneta, dovoljno će biti da citiramo nekoliko dijelova iz njegovog djela el-Vesaja (Oporuke), to jeste, 560. poglavlja iz djela el-Futuhatu-l-mekkijjeta.
Ibn Arebi će, komentirajući kur'anske riječi, u prijevodu značenja: ''Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor'', kazati: ''Ovim ajetom je potvrđena bezgrješnost Allahova Poslanika a.s. jer da on nije bezgrješan, ne bi ga bilo ispravno oponašati. Mi oponašamo Allahovog Poslanika a.s. u svim njegovim pokretima, mirovanjima, djelima, halovima i riječima, a što nije precizno zabranjeno u dva izvora, u Kur'anu i sunnetu, kao što je brak poklonjen specijalno tebi o Poslaniče, mimo ostale vjernike, ili kao što je obligatnost noćnog namaza i tehedžuda, koji je Poslanik obavljao kao farz, a mi ih klanjamo oponašajući ga i kao mendub saučestvujući u namazu''.[9] Slične su i sljedeće riječi: ''Obaveza ti je da slijediš Poslanika s.a.v.s. u stanjima, djelima i riječima, osim onoga što se tekstom odnosi samo na njega, a što nama nije dozvoljeno činiti, ili je nekom čovjeku rekao da uradi, a drugima to zabranio''.[10] Zatim: ''Ko napusti sunnet, Poslanika a.s. zalutao je bez ikakve sumnje, jer je Poslanik a.s. ustanovio samo ono što upućuje, a mimo pravog puta nema ništa osim stranputice, pa zašto glave okrećete?''[11] Na drugom mjestu će kazati: ''Muhadisa slušaj sa pažnjom''.[12] U jednom dijelu veli da razgovaramo sa Poslanikom a.s. u vremenu kada čitamo hadise od njega a.s.[13] ''Prenesi od Poslanika a.s. makar jedan haber'', reći će Ibn Arebi.[14]
Ibn Arebi govori i o različitim vrstama hadisa te o njihovom prihvatanju: ''Kur'an uči sa razmišljanjem, a hadis pejgamberski istražujući njegovu vjerodostojnost ili slabost, pregledajući izvore, pa ako se oni podudaraju, prihvati ga, čak iako mu put nije sahih, jer ga korijen (izvor) podržava. Ako mu se izvori ne slažu u većini, ne prihvataj ga, a ako mu je put vjerodostojan, dok ne saznaš da je ispravan. Ahad hadisi se koriste samo ako nestane sumnje. Ti se drži mutevatir hadisa i Allahovog dž.š. kitaba jer su oni najbolji drugovi i susjednici''.[15]
Nadalje: ''Zaista nema ništa veće od onoga što nam je ostavio savršeni, učeni, o čijoj učenosti svjedoči Allah i koga je počastio sa poslanstvom i posebnošću, pa nam je naredio da ga slijedimo i za njim pristajemo. Nipošto ne uvodi novinu, ako ikako možeš, jer ako uvedeš sunnet koji nije došao od Poslanika a.s., a lijep je, ti ćeš za njega imati nagradu i nagradu svih koji budu po njemu radili, ali ako napustiš njegovo uvođenje iz razloga slijeđenja Poslanika a.s., i što to nije Poslanik a.s. uveo ti ćeš imati nagradu za slijeđenje i ne uvođenje sunneta, mnogo veću od nagrade zbog suneta, kojeg bi ti uveo. (...) Praktično bavljenje onim što je Poslanikov a.s. sunnet (bilo to riječ, praksa ili stanje), brojniji su od naše mogućnosti njihovog postizanja, pa otkuda nam vjere za uvođenje novih sunneta''.[16]
Smatramo da je upečatljivo završiti ovaj kraći tekst Ibn Arebijevim emotivnim govorom o podučavanju od strane Poslanika a.s. putem sna: ''Vidio sam Božijeg Poslanika a.s. u snu 590. godine u Telmisanu, a bio sam saznao da jedan čovjek mrzi šejha Ebu Medjena. Ebu Medjen je spadao u najveće arife i ja sam u to bio uvjeren basiretom. Ja sam počeo prezirati tu osobu zato što je mrzila Ebu Medjena. Poslanik a.s. mi je rekao: 'Zašto mrziš toga čovjeka?' Odgovorio sam: 'Zato što mrzi Ebu Medjena'. On mi reče: 'Zašto ti njega mrziš zbog toga što on mrzi Ebu Medjena, a ne voliš ga zbog njegove ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku a.s.?' Rekao sam: 'Božiji Poslaniče, zaista sam do ovog trenutka griješio i bio nemaran. Ovog trena se kajem i od ovog trena ga volim, i on mi je među najdražim. Ti si me već otrijeznio i posavjetovao'. Kada sam se probudio, uzeo sam najskuplju odjeću i dosta darova, odjahao i stigao u njegovu kuću i obavijestio ga šta mi se desilo. On se rasplakao, primio poklone i san uzeo kao upozorenje od Allaha dž.š., odbacio iz sebe mržnju prema Ebu Medjenu za koga i sam kaže da je dobar čovjek. (...) Vidiš li ti ljepotu Poslanikovog a.s. poučavanja, kako je nježan prijatelj''.[17]
[1] Vidi, na primjer, djelo William Chitticka, čiji indeksi također uključuju Hadis, i Michel Chodkiewicza, posebno od potonjeg Okean bez obala. James Morris je ukazao na važnost hadisa u svojemu članku ''Traženje Božijeg Lica''.
[2] Na primjer, jedan od njegovih učenika, Ejjub b. Bedr el-Mukri', obično ukazuje na Ibn Arebija kao ''šejha, imama, alima i muhaddisa'' (eš-šejh el-imam el-'alim el-muhaddis). Detalji se mogu naći u neobrađenom rukopisu u Sulejmanije biblioteci u Istanbulu (Shehit Ali 2813).
[3] Te četiri knjige su el-Mehadždžetu-l-bejda' (također posvećena hadisu), Hiljetu-l-ebdal (na putu do svetosti), Tadžu-r-resa'il (zbirka ljubavnih pisama upućenih Kabi) i Ruhu-l-kuds (koja uključuje priče o njegovim šejhovima u Endelusu).
[4] Njegova kći, Nizam, je bila inspiracija za pisanje prekrasne kolekcije poema, Terdžumanu-l-ešvak (Tumač vatrenih želja), preveo R. A. Nicholson.
[5] Terdžuman, str. 10-11; Hirtenstein, Unlimited Mercifier, p. 149.
[6] Preuzeto, zajedno sa fusnotama, iz apendiksa djelu: Muhyiddin Ibn 'Arabi, Divine Sayings: 101 Hadith Qudsi: The Mishkat al-Anwar of Ibn 'Arabi, translated by Stephen Hirtenstein and Martin Notcutt, Anqa Publishing, Oxford, 2008., pp. 93-95.
[7] Usp. Jonathan A. C. Brown, Hadis: naslijeđe vjerovjesnika Muhammeda, s engleskog prevela: Azra Mulović, CNS i El-Kalem, Sarajevo, 2016., str. 244.
[8] M. Ibn 'Arabi, Ibid., p. 95.
[9] Muhjiddin Ibn Arebi, El-Vesaja, s arapskog preveo: Ibrahim Babić, Nakšibendijska tekija Pehare - Zenica, Zenica, 2011., str. 42.
[13] Usp. Ibid., str. 123-124.
[15] Ibid., str. 192-193.
