Koliko dragi Bog „drži“ do vremena govori i činjenica da je jedno cijelo kur'ansko poglavlje naslovio imenom: „Vrijeme“. Nešto kasnije ćemo vidjeti zanimljiv prijevod jednog od naših prevodilaca kur'anskog teksta, koji će Al-'asr prevesti kao Vrijeme koje uništava...

Naslov ove kolumne jeste opis slike koju sam postavio na svom fejs profilu, prije nekih mjesec dana. Naime, slika genijalnoga grafičkog dizajnera T. Jesenkovića koja kadrira sat-kulu i džamiju u daljini, ponikla me je da par rečenica utrošim na ovu temu.

Vrijeme je sastavni dio svakog od nas. Čovjek je satkan od sekundi, minuta, sati, dana... Prolaskom svake sekunde, prolazi dio nas. Pravovjernima vrijeme predstavlja jednu od temeljnih odrednica svojih vjerskih obaveza: molitva, post, milosrđe, hodočašće (koji sa Svjedočenjem da nema boga do Boga i da je Hval Njegov poslani, čini temelj na kojem počiva cjeloukupno Učenje) je vezano za vrijeme. Znamo da pet dnevnih molitvi su vremenski točno precizirani, mjesec i vrijeme posta također, imovina na koju se izdvaja zekat treba godinu da pregodni, hodočašće je u određenim mjesecima, stoji u Učenju.

Hval u svom pravorijeku ističe, što smo već par puta spominjali, da čovjek će na Danu Suda biti pitan, između ostaloga,  za mladost i život u što ih je protraćio, što opet dovodi vrijeme u korelaciju.

Postavljamo sebi pitanje: što je sa suvremenim muslimanima?  Kako se mi odnosimo naspram ovoga egzistencijalnog agensa?

Nije potrebno mnogo naprezati svoje kognitivne instrumentarije da bi došli do odgovora. Ukoliko bi uvažili onu ekonomsku „da je vrijeme - novac“, onda mnogi od nas bi se zasigurno mogli ubrojati u - „fukaru“. Vremensko-prostornu „fukaru“...

Dragi Bog u poglavlju kojeg smo spomenuli na samom početku ove kolumne, zaklinje  se vremenom (što ukazuje na važnost,  jer Bog dragi se ne kune sa bilo čime, i to ne čini badava): Tako mi vremena! (koje uništava)! Na gubitku je svaki čovjek!  Osim pravovjernih i dobročinitelja, i preporučitelja Istine i Strpljenja!

Iz navedenih pravorijeka Učenja, možemo prepoznati četiri kategorije ljudi „koje Vrijeme uništiti neće“. Prvo, dragi Bog naglašava pravovjerne.

 Pravovjerni nikad ne mogu biti na gubitku, oni su permanentno na dobitku. Svaka njihova aktivnost je inspirirana Bogom i Njemu ugodnim aktivnostima. Sav svoj pravovjerni aktivitet, pravo-napućeni preteču u dobročinstvo, koje je druga kategorija vremensko-neuništivog čovjeka. Sav svoj profinjeni duhovni naboj i inspiraciju, pravovjerni inkorporiraju u svoja djela. Dobročinstvo je osobna karta pravovjernog, jer kroz djela se čovjek prepoznaje. Blagoslovljeni Hval veli da osobi koju vidimo u džamiji, možemo posvjedočiti pripadnost islamu. Jedna od najkarakterističnijih kur'anskih rečenica jeste upravo ona koja spaja vjerovanje i dobročinstvo:  ...oni koji vjeruju i dobročinstvo čine, dobro poznata je rečenica onima koji čitaju tekst Učenja. Neraskidivu vezu između ova dva djela cjeline, potvrđuje i Hval kada veli da  nema vjerovanja bez djela, niti djela bez vjerovanja...

Pored vjere i njene verifikacije kroz djela, dva su još segmenta naglašena kao „štit od neuništivosti“. Preporučitelji Istine su prvi... Govoriti istinu i Istinu preporučivati. Istina je Bog (al-Haqq);  s toga kad god čovjek istinu zbori, on Njega spominje. I kada se istina govori, laž mora nestati; Istina gasi laž. Kad čovjek zapadne u životno bespuće, Poslanik Islama poručuje:  Istinu zborite... Kad je teško, čovjek, počesto, Boga spomene... Problem suvremenog čovjeka jeste što lažnu „istinu“ pokuša(v)a Istini podmetnuti, kako bi sebe „iščupao“ iz stanja u kojeg se, opet (paradoksalno) sam „uvalio“. Ako činite dobro - sebi ga činite; a tako i zlo... No, Bog kao Istina uvijek pobjeđuje, i najduža laž jeste vremenski ograničena: Istina dolazi, a laž, uistinu, nestaje, mudrost je našega Učenja.

I posljednja, ali ne i nevažna skupina jesu preporučitelji Strpljivosti. Ova osobina je Bogu izuzetno draga, tako da jedno od Njegovih imena jeste i Strpljivi (As-Sabur), jer ne žuri sa kažnjavanjem Svojih robova. On čeka da se rob pokaje, povrati... No, sabur ne smijemo interpretirati kao trpnju nepravde, zla, bilo kakve zlorabe... jer  ko vidi zlo nek' ga rukom (djelom) otkloni; ako ne može rukom onda jezikom (govorom); a ako ni to nije u stanju, nek' to srcem učini (prezirom), al' to je najniža razina pravovjernosti, veli Hval. O ne/trpljenju nepravde, odnosno nultoj toleranciji prema nj, blagoslovljeni Hval spominje dragog Boga: Bog dragi nasilnika pušta da čini nasilje (zulm); ali kad ga „ščepa“, više ga ne pušta... Na Ovom svijetu sve je prolazno, sem Lica Gospodara Veličanstvenog.

Na suvremenim muslimanima je velika vremenska hipoteka. Hoće li sebe kroz Vrijeme potvrditi ili uništiti, pitanje je koje svako sebi, ponaosob, treba postaviti...

Naredna kolumna će biti objavljena, uoči jagnjocida, ako Bog da...