Riječ je o prvom tržnom centru Islamske zajednice, a izgrađen je u okviru Hamzi-begovog vakufa u Sanskom Mostu, na mjestu stare tradicionalne pijace. Centar funkcioniše već desetak mjeseci, njegovo otvaranje je najavljeno u februaru, a detaljnije informacije su javnosti plasirane u proteklim sedmicama. Svečano je otvoren 20. aprila ove godine.

Iako su najave sadržavale informaciju o tome da je tržni centar izgrađen donatorskim sredstvima, najvećim dijelom zahvaljujući višemilionskom učešću Generalne direkcije vakufa Republike Turske, u brojnim komentarima se očitovalo uobičajeno nečitanje vijesti ili, pak, učitavanje predrasuda. Relevantnost takvih reakcija je beznačajna ili nam po ko zna koji put potvrđuje koliko mase ili grupe mogu biti glasne u neznanju.

Nerelevantne kritike

U reakcijama na vijest evidentno je da su najveći broj komentara, a među njima i negativnih, uputili stanovnici drugih općina. Iz iste vijesti – prenesene putem lokalnih medija ili Facebook stranica i profila – jasna je važna razlika u razumijevanju toga šta ovaj tržni centar može uopće značiti za Sanjane. 

Također, negativne reakcije o kojima govorimo, ističući njihovu nerelevantnost, upućuju na nerazumijevanje institucije vakufa i ignorisanje tradicije vakufa u Bosni i Hercegovini, posebno razvijane tokom više vijekova uprave Osmanskog Carstva u Bosni i Hercegovini. Pri tome, upadljivo je da se ignoriše tradicija postojanja i razvoja različitih vrsta vakufa tokom višestoljetnog historijskog perioda. Pojednostavljeno, ali samim prolaskom kroz staro jezgro grada Sarajeva, građanin Bosne i Hercegovine bi se trebao lahko podsjetiti da je tradicija vakufa i uvakufljenja obuhvatala kako džamije, tako i škole, karavan-saraje, hanove, hamame, bezistane (tržne centre), javne kuhinje i niz drugih javnih objekata. Upoređivati iskorak Islamske zajednice u unapređenju vakufa, kao što je slučaj s tržnim centrom u Sanskom Mostu, s mogućnošću da se neki od postojećih trgovačkih lanaca počne baviti vjerskim uslugama je, u najmanju ruku, besmisleno. U daljnjoj analizi dalo bi se zaključiti da je to nipodaštavajuće, ignorantski ili zlonamjerno.

O komentarima da bi bilo bolje da su napravili fabriku ili otvorili obdanište je suvišno i govoriti. Ponavlja se ista neosnovana kritika, a s druge strane ignoriše se kontinuiran rad Islamske zajednice na razvoju odgojno-obrazovnih ustanova predškolskog tipa, što je slučaj već u nekoliko općina. Posljednji od projekata otvaranja odgojno-obrazovnih ustanova je privukao veću pažnju jer je otvoren u najmnogoljudnijem bosanskohercegovačkom gradu – Sarajevu. Pitanje je koliko se zaista iz naseljenijih sredina pitamo u kakvom stanju i ambijentu žive naši sugrađani u manjim gradovima ili u manjem bosanskohercegovačkom entitetu. Sarajevski kontekst zasigurno nije mjera cjelokupnog kvaliteta života u drugim mjestima. Otuda je čak i razumljivo da mnogi ne uočavaju šta za Sanjane može značiti da se u svome gradu obuku ili obuju na jednom mjestu, popiju kahvu i pruže adekvatno mjesto za igru i edukaciju svoje djece kao što to građani drugih mjesta mogu učiniti.

Na dan svečanog otvaranja tržnog centra posjetili smo Sanski Most te, uz izvještavanje sa svečanosti, obišli trgovine, razgovarali s uposlenima te rukovodiocima Medžlisa i posjetiocima. 

Općepoznato je da je i Sanski Most jedan od gradova koji su u značajnoj mjeri osjetili odlazak stanovništva, što je uočljivo pri samom dolasku u grad – posebno van sezone ljetnih i zimskih odmora. Međutim, kao i ostali gradovi, posebno oni koji su geografski bliže evropskim zemljama iseljeništva, i Sanjani su već u mnogome naučili na ritam dolaska i odlaska dijaspore.

Razgovarajući o prometu s uposlenicom u jednoj od trgovina u Vakufskom tržnom centru, kazano nam je da su i taj dan kao i protekli period zabilježili značajan promet i broj mušterija. Pri tome, skrenula nam je pažnju upravo na smjenu zimskih odmora kada dijaspora posjećuje zavičaj, odnosno na blagdane Uskrsa i Bajrama kada ponovo planiraju dolazak. Kazano nam je da Sanski Most već posjećuju i građani iz Prijedora ili Banje Luke.

Unapređenje vakufa i grada na devet rijeka

Sanski Most je s Vakufskim tržnim centrom po prvi put dobio podzemnu garažu, a u općinu su stigli i brendovi poput Waikikija, Sinsaya, Pepca i drugih. Primjetno je da je riječ o trgovinama čije su cijene proizvoda prilagođene platežnoj moći bosanskohercegovačkih građana. 

Sabina: “Možete dovesti djecu da se igraju. Možete popiti kahvu. Još uvijek nemamo restorana, mada i to planiramo pokrenuti iduće godine. Mislim da je ovo odličan potez i da nam je trebalo. Perspektivu vidimo.“

Centar je podignut u okviru Hamzi-begovog vakufa, nedaleko od istoimene džamije na mjestu stare pijace. Vakuf se prostire na tri duluma zemljišta, a ima 7.400 metara kvadratnih korisnog prostora. Izgradnja je koštala 6,5 miliona maraka. Kamen temeljac je postavljen 2018. godine, izgradnja započela 2021. godine, a funkcioniše već nekoliko mjeseci. Tržni centar je već postao mjesto kupovine, okupljanja i susreta, a već je aktivan i kafe u okviru centra u okviru kojeg djeluje i velika igraonica za djecu, koja već bilježi značajan broj korisnika, što nam je potvrdila i vlasnica objekta Sabina Hasanbegović. Igraonica, možda, i ponajbolje potvrđuje da je otvaranje ovakvog tržnog centra unijelo živosti i graje u Sanu.

Igraonica je otvorena prošle godine u augustu, u namjenskom prostoru za nju u okviru tržnog centra. U Sanskom Mostu nije bilo nešto slično ranije, istakla nam je vlasnica Hasanbegović.

“Inicijalno, ideja je došla uslijed popunjenosti kapaciteta u gradskom vrtiću. Imam dvije djevojčice, nisam mogla dobiti mjesto za njih, trebala sam početi da radim, jer smo uređivali kafe u ovom centru, pa se pojavila ideja da djeci napravimo igraonicu”, ispričala nam je.

Na ideju kafe-slastičarne došla je s obzirom na svoju ljubav prema kuhanju. Iako sama nije obrazovana za rad s djecom, u igraonici zapošljava dvije djevojke osposobljene za taj rad. Tri su bile na početku, tokom sezone ljetnih odmora, a sada su dvije. Boravak u igraonici se naplaćuje. Prvi sat je pet maraka za dijete, svaki sljedeći se spušta cijena. Vlasnica naglašava da izlaze u susret roditeljima koji imaju dvoje i više djece. Radno vrijeme je od 9 ujutro do 9 navečer.

Dodaje da je tržni centar postao mjesto okupljanja, kako je i zamišljeno, a ne samo mjesto kupovine. 

“Možete dovesti djecu da se igraju. Možete popiti kahvu. Još uvijek nemamo restorana, mada i to planiramo pokrenuti iduće godine. Mislim da je ovo odličan potez i da nam je trebalo. Perspektivu vidimo. Zadovoljni smo, a dječice u igraonici ima”, kazala nam je Hasanbegović.

Ćazo: „Moja kćerka se zaposlila ovdje i zadovoljna je. Deficitarni smo radnom snagom, ali su nova radna mjesta zaista nešto pozitivno.“

Obilazeći radnje u tržnom centru, nakratko smo razgovarali i s jednom od mušterija. Ćazo Skoko je iz Sane, a u radnji koju je posjetio zaposlena je njegova kćerka, kako nam je kazao.

Na naš upit o njegovom mišljenju o Vakufskom tržnom centru ponovio nam je riječi koje je kazao i glavnom imamu.

“Nema veze ko gradi, već je važno da imamo sadržaj. Već imamo mjesto okupljanja, posebno u ljetnim danima kada nam dođe dijaspora. Ovdje je tada ispunjeno. Srećemo se ovdje, a možda ne bismo imali priliku, inače. I kada nije lijepo vrijeme imamo gdje otići”, kazao nam je Ćazo.

Potvrđuje da je mnogo stanovništva odselilo, ali, kako kaže, neki su se i vratili, vjenčali i nastavili živjeti u Sani. Potom se osvrnuo na kritike vezane za otvaranje centra.

“U jednom gradu ovakvo dešavanje je pozitivna stvar. Nekome ne odgovara ništa, makar mu i pozlatili. Važno je da je većina zadovoljna. Moja kćerka se zaposlila ovdje i zadovoljna je. Deficitarni smo radnom snagom, ali su nova radna mjesta zaista nešto pozitivno. Kupaca uvijek ima, pa vjerovatno imaju i dobar promet”, kazao nam je Ćazo.

Razmišljalo se o potrebama građana i isplativosti

U konačnici, tržni centar je zaposlio nove ljude, privukao poznate trgovine, koje posluju na zavidnom nivou širom naše zemlje, a uz to kreirao i pretpostavku za daljnji razvoj, ne samo Medžlisa, već i Sane. Na to su u svojim govorima ukazali i glavni imam Mirza-ef. Žerić te načelnik Općine Faris Hasanbegović.

Ideja o modernoj zgradi vakufske pijace se pojavila prije više od petnaest godina računajući na potrebe građana Sanskog Mosta. U međuvremenu je došlo do preprojektovanja, ali naposljetku su sredstva osigurana.

Ćatić: “Zakupci su prepoznali projekat, bili su zainteresovani doći te, prema mojim saznanjima, s obzirom na kontakt s njima, zadovoljni su poslovanjem i van sezone.”

Uz potrebe, računalo se i na tržišnu isplativost, došlo je do preprojektovanja te je umjesto gradske pijace napravljen tržni centar. Činjenicu da je veliki broj stanovnika napustio Sanu u Medžlisu su imali u vidu te su postavljali pitanje kako napuniti centar, što je na svečanosti otvaranja i istakao glavni imam. Međutim, vjerovali su u dobar ishod s obzirom da se i sam vakuf gradi u ime Boga. Istakao je da su im, naposljetku, iskustvo i pomoć Mirsada Ćatića, bosanskohercegovačkog biznismena i menadžera, u mnogome pomogli. On im je pomogao da popune poslovne prostore u centru zakupcima i puste centar u funkciju. Susretom s Ćatićem došlo je i do preprojektovanja. Stoga smo nakratko razgovarali i s njim. 

Do susreta je, kako nam je sam Ćatić kazao, došlo u vrijeme dok je učestvovao u izgradnji sličnog objekta u Mostaru. Kontaktirao ga je Nijaz Kadirić i posjetio da bi čuo njegovo mišljenje. Tada se rodilo i prijateljstvo i učešće u preprojektovanju ovog tržnog centra, kako nam je Ćatić i kazao. Njegov stav je da bi primarno zamišljen projekat kao pijaca zatvorenog tipa s mnogo manjih trgovina na kraju postao nefunkcionalan, ali i da je time teško upravljati, s obzirom na mnoštvo korisnika i troškova.

Također, potvrđuje da je činjenica o smanjenom broju stanovništva u Sani bila veliki izazov. 

“Hvala Bogu, zakupci su prepoznali projekat, bili su zainteresovani doći te, prema mojim saznanjima, s obzirom na kontakt s njima, zadovoljni su poslovanjem i van sezone”, kazao nam je Ćatić te dodao da je sadržaj prihvatljiv za većinu stanovništva u Sani i okolini.

Naglasio je da je Sana lijep grad, posebno u kontekstu njenog potencijala, a da je tržni centar opće dobro. Osim toga, pozvavši se na svoje iskustvo, otvaranje Vakufskog tržnog centra vidi kao način da se od nečega započne, odnosno priliku da to privuče i investicije drugačije vrste, posebno u kontekstu turizma, što bi dodatno pospješilo kvalitet života u Sani.

Građani Sane potvrđuju ulogu i značaj dijaspore, što, svakako, utječe i na cijene, možda i nešto više negoli u općinama koje bilježe manji broj građana u iseljeništvu. To govori koliko je i ova općina navikla da diše u ritmu s dijasporom. S druge strane, čini se da prisutni negativni komentari o otvaranju Vakufskog tržnog centra skreću pažnju s onoga što jeste zaista važno – koliko to znači građanima Sane, u zemlji i dijaspori, koji su konačno dobili sadržaj kakav nisu imali u ovakvom formatu, odnosno morali su ga tražiti u drugim bližim ili daljim mjestima izvan zavičaja. U svakom slučaju, činjenica da se vakuf može unaprijediti i u ovom smjeru, sa svim rizicima u pogledu isplativosti, daje nadu i perspektivu i Medžlisu i Sani. Unapređenjem vakufa se jasno stavilo do znanja da se neće dopustiti da grad na devet rijeka zaraste.