digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Vijesti

Naše džematlije - heroji i lavovi

Autor: M.Velić Februar 11, 2015 0

 Ljudi koji su došli u petak 23.01. u moju džamiju deset minuta prije ezana, zasigurno, nisu došli da klanjaju džumu namaz kao što su došli ostali vjernici.

 

I to je krucijalna razlika između njih, izrazitih pojedinaca i nas, svih ostalih, dakle, većine, džemata, naroda, pa i ummeta. A povrh svega i na stranu to što je njihov dolazak, njihova odjeća i samo ponašanje u džamiji bilo odveć neprimjereno, uznemiravajuće i prijeteće. Sve je stršilo na tim "momcima", koji, uzgred rečeno, nisu bili mladi, radilo se o zrelim ljudima. To ih je i odavalo, njihov plan, tendenciju i taktiku, dakle, sve je govorilo da nisu tu slučajno prvi put. Čekao sam samo trenutak kada će nešto uraditi. I bilo je to u trećem minutu hutbe, kada mi je na citiranju dobro poznatog hadisa o lijepom običaju glavnokomandujući više nego drsko viknuo da "lažem" i da "nije tako"!
Reagirao sam kako sam reagirao, kazavši mu da tako u džamiji za vrijeme hutbe ne može se ponašati i da tako ne može govoriti, ako neće poštovati red u džamiji, svetost džume i hutbe i ako mu se ovo ne sviđa neka izvoli izaći van iz džamije, jer, u protivnom, odmah ću zvati policiju. U tom' su prisutni vjernici skočili na noge krenuvši prema njima da se obraćunaju, oštro negodujući na presedan prvog reda, neviđenu uvredu svom imamu i povredu hutbe. Smirio sam vjernike, kazavši i prozvavši njih nekoliko po imenu da dotične "isprate" izvan džamije i džamijskog harema pod budnom pratnjom da ne bi neki problem napravili. Tako je i bilo, izgrednici u crnoj i prijetećoj odjeći, nauljenih kosa i brada, nasurmanih očiju - promptno su izletjeli iz džamije, u strahu, dakako, jedva da su i cipele nazuli. Ostalo, uostalom, kao i ovo gore napisano, je manje-više poznato.

Ali, želim ovu kolumnu posvetiti upravo njima - tim našim džematlijama, herojima našeg naroda i Zajednice. To su pravi lavovi. Dok stojim na minberi (znam da me neće samog ostaviti), uživam gledajući kako su te naše džematlije pokorne u svojoj vjeri, kako pomno slušaju i kako su predane džumi, hutbi, hatibu i svom mihrabu. Njima je mihrab svetinja, a svaki im je i imam - hodajući mihrab. Isto tako, svetinja. No, ovaj put sam ponosno gledao njihovu reakciju na uvredu imamu i povredu hutbe. Bili su spremni da se u potpunosti obračunaju s mufsidima (onima što nered čine), haridžijama i ekstremistima. Pratilli su svaku moju riječ i uputstvo s minbere. Uradili bi šta god da sam im rekao i od njih tražio. No, hvala Allahu, sve se dobro završilo, a što je najvažnije glavna uloga u tom dobrom završetku pripada tim našim dobrim i hrabrim džematlijama. Jedan od njih je kazao da je sreća tog ološa, koji je došao u njihovu, tjst. našu džamiju da prave nered, što je hodža rekao da ih se (ovaj put) u miru pusti i da ih se ne dira.

Naravno, kada se sve završilo i kada smo mufsidima, ekstremistima i kriminalcima ugledali leđa u daljini, zamolio sam ih da se vrate na svoja mjesta té smo džumu u potpunosti završili i otklanjali. No, nakon otklanjanja džume namaza, a prije nego što je došla policija, gotovo pola džamije vjernika je ostalo i zamolili su da razgovaramo i da se dogovorimo. Još jednom su iskazali odlučnu spremnost da brane i štite svoju džamiju, svog imama i svoj džemat, a na taj su način pokazali i odanost svojoj vjeri, Zajednici i Ummetu. Kazali su da su nedavno branili vjeru i domovinu od agresora, branit će ih uvijek od bilo koga - ko ih bude napadao i ugrožavao. Zamolio sam ih da se nakon svega u miru raziđu i učio im dovu da ih Allah čuva i nagradi Svojom najvećom nagradom.
Taj dan mom ponosu nije bilo kraja. Ni u jednom se trenutku nisam osjećao nesigurno, napušteno ili da radimo nešto pogrešno. Ti su mi ljudi, moj džemat, (bili) najbolja Allahova nagrada i utjeha. Naše su džematlije - naša najveća nada, sigurnost i oslonac. Oni su bedem Bosne, naše domovine. Zato je Islamska zajednica ovako jaka, jer je sastavljena od ovakvih džemata i džematlija, pravih heroja i lavova. U tome je naša snaga. No, moram kazati i ovo: taj dan u džamiji bilo je i dva-tri momka koji imaju duže brade. Osjetio sam da su bili posebno uznemireni zbog ovog napada na imama i hutbu. Njihova uznemirenost je bila još neugodnija zbog činjenice da će mnogi ovaj izgred i incident u našoj džamiji Stara Breka fatkurisati upravo njima. To je opasnost koje se moramo čuvati. Jer, oni su sada na dvostrukom udara, i od džematlija koji im ovo fakturišu ali i od ekstremista koji im ne opraštaju što ne staju na njihovu stranu.Globalizacija i tranzicija su učinili svoje, društva i narodi su postali otvoreni, a tako i naše društvo, narod, Zajednica i džemati. Naš je saff (postao) popunjen i sa drugačijim razumijevanjem i primjenom obredne prakse, tjst. mezhebima. To treba da bude naša prednost, a ne tačka sukobljavanja i razilaženja. Opasnost koja prijeti našem saffu i ljepoti našeg džemata nije u različitim mezhebima već u ekstremizmu i isključivosti. No, isto tako, naš je spas u institucionalnom učenju i tradiciji, koja se mora poštovati i čuvati. A ekstremizmu i ekstremistima ne treba, ne smije i ne može da bude mjesta u našem saffu. Njima je tu pretijesno. I oni neće narušiti jedinstvo našeg saffa, ljepotu našeg džemata, našu tradiciju i naše institucionalno učenje - Islamsku zajednicu, koja zastupa hanefijski mezheb kao main stream naše obredne vjerske prakse.

Naše su džematlije kolateral svemu ovome!

Allah neka ih čuva!

 

« Završen seminar „Vještine liderstva i menadžmenta“ Od 2010. godine evidentirano 77 napada na imovinu IZ »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine