PREPOROD: Poštovani Alem ef. Vi ste već deset godina imam i glavni imam IZ u Sisku, možemo li se osvrnuti na osnovne odrednice vašeg desetogodišnjeg rada?

Crnkić: U septembru 2003. god. kao apsolvent FIN-a, primio sam poziv prethodnog muftije Ševke ef. Omerbašića da se vratim u grad i džemat gdje sam učinio prve “mektebske korake” i u kojem je ponikla ideja i želja za imamskim pozivom. Posebno je prevagnula želja moga efendije Karage da ga naslijedim, a koji me dočekao poput “brižnog roditelja” pružajući mi savjete i pomoć na početku zbog specifičnosti imamskog rada u Hrvatskoj. Njegova pomoć nije izostala ni danas nakon 10 godina. Nadahnut smjernicama profesora sa FIN-a ali i kroz ramazanske prakse gdje sam upoznao profile džematlija imao sam jednu imamsku viziju koja nije bila baš kompatibilna sa našim tradcionalnim džematima koji su ulogu imama često reducirali na “servisnu ulogu”, pamteći najčešće ahmediju kroz dženaze i tevhide. Želio sam imati jednu  dinamičnu, kreativnu ulogu, kako oplemeniti život na ovom svijetu, popularizirati praktičnost vjere kroz svakodnevni život, te kako dragi prijatelj mr. Mirza-ef. Mešić veli “živjeti islam u njegovoj punini”.  

Džemat kao drugi dom

PREPOROD: Šta se uradilo u posljednjih deset godina?

Crnkić: Hvala Allahu dž.š., nakon 10 godina, svjedočim toj imamskoj viziji, gdje se džemat doživljava kao drugi dom, mjesto utočišta i smiraja, savjetodavni dom, mjesto izgrađivanja i nadogradnje imana što se reflektira kroz džematska druženja, tečaj islama, brakove i poučavanje djece i mladih. U proteklom periodu najvažniji segment rada u Islamskoj zajednici bio je kvalitetan, predan i ustrajan rad sa djecom i omladinom kroz izvođenje islamskog vjeronauka u javnim osnovnim i srednjim školama, te mektebu. Drago mi je da smo, nakon početne 4 škole, uspjeli vjeronauk uvesti u još 4 škole, te sa 8 škola ostvarili “plafon” u vjeronaučnom djelovanju.  Drago mi je što smo afirmirali misijsko djelovanje Islamske zajednice u sredini i društvu u kojem se dešava asimilacija mladih generacija. Tako smo kroz instituciju dušobrižništva prisutni u bolnicama, zatvorima, a najdraže mi je kada se, na temelju dogovora sa bolnicom, svakoj rodilji islamske vjere ponudi izjava o posjeti muallime povodom rođenja djeteta. Zar treba bolji način za porast ugleda IZ ili pridobijanja naših ljudi? U sisačkoj igraonici Zvončica, voditeljica Dragana redovito nas zove da za predškolsku djecu organiziramo igraonice na kojima predstavljamo Bajram i islamske propise i vrijednosti i to nam je zadovoljstvo što od najmanjih nogu djecu učimo da je različitost bogatstvo. Evo već 5. godinu zaredom organiziramo svečano i javno obilježavanje Nove hidžretske godine “Nek se srca otvore” i uvršten je kao jedan od prepoznatljivih kulturnih događaja godine grada Siska.

PREPOROD: Kako je biti imam u Hrvatskoj?

Crnkić: Biti imam u Hrvatskoj je zaista specifično i ponekad kompleksno. Pored osnovnog vođenja vjersko-prosvjetnih aktivnosti i djelatnosti džematskog imama često smo u ulozi predstavnika svih muslimana na područjima gdje djelujemo kroz javne i medijske nastupe u različitim društvenim, kulturnim, religijskim krugovima i prigodama, a skoro nijedna svečanost, prigoda od značaja za Grad ili Županiju nemože proći bez “ahmedije” što znači da je u Hrvatskoj Islamska zajednica prepoznata kao najvažnija institucija muslimana. Dolaskom muftije dr. Aziz-ef. Hasanovića još više je osnažena uloga imama kao stuba Islamske zajednice, te vjerujem i nadam se da će muftija Hasanović uspješno realizirati Program rada kroz koji će se profilirati i afirmirati djelovanje imama posebno kroz njihove potencijale i afinitete. 

Šriom otvorena vrata

PREPOROD: Islamska zajednica u gradu Sisku ulazi u jedan od najvećih svojih projekata. Kako se nosite s ovim izazovom? 

Crnkić:  Islamska zajednica u Sisku ima respektabilan kontinuiran period od 45 godina institucionalnog djelavovanja. Od toga, skoro 40 godina svi vjerski obredi i aktivnosti dešavaju se i izvršavaju u kući u kojoj je smješten mesdžidski, mektebski i uredski prostor odnosno sjedište Medžlisa na svega 100 kvadratnih metara. Potrebe muslimana prije 40 godina i današnje potrebe su enormno različite i drugačije. Moj prethodnik Fuad-ef. Karaga je pokrenuo pitanje iznalaženja zemljišta za džamiju, a ja sam to preuzeo, nastavio i očekuje se da završim.Učinjeni su vrlo važni konkretni koraci. Medžlis Sisak je vlastitim sredstvima kupio zemljište na idealnoj lokaciji gdje je najveća koncentracija muslimana, u naselju Caprag, u blizini sadašnjeg objekta. Zemljište je u suvlasništvu Republike Hrvatske i Islamske zajednice i to je ustvari posljednja tehnička zapreka u ispunjavanju svih preduvjeta za podnošenje zahtjeva za građevinsku dozvolu, a to je razvrgnuće suvlasničke zajednice između IZ-e i RH. Imamo gotov idejni projekat budućeg Islamskog centra sa 2800 kvadratnih metara funkcionalnog i polivalentnog prostora sadržajno koncipiranog od molitvenog, društvenog, stambenog i administrativnog kompleksa. 

Želimo sagraditi i ponuditi ovom gradu i Županiji jedan objekat širom otvorenih vrata za sve građane, kojim ćemo oplemenititi i i obogatiti duhovni mozaik našeg grada, arhitektonski uljepšati taj dio grada koji je godinama zapušten te promovirati i odašiljati poruke mira, tolerancije, univerzalne vrijednosti koje baštini islam i s kojima možemo doprinijeti kvalitetnoj moralnoj obnovi i revitalizaciji društva za kojima vapi čovječanstvo. Ovo je najveći projekat u povijesti islama i muslimana na našem području i prevazilazi okvire naših mogućnosti, Islamske zajednice u Hrvatskoj. Zato će nam biti velika čast da se naša braća i sestre, gdjegod bili, sukladno svojim mogućnostima uključe u realizaciju “sisačkog dugogodišnjeg sna” kroz izgradnju džamije koja će biti svjetionik vjere, Nuhova lađa spasa za identitet muslimana na našem području.

Nacionalne institucije

PREPOROD:Vi ste odrasli u ovom gradu, kako je danas biti musliman u Sisku? 

Crnkić: Muslimani u Sisku su prepoznati kao vrlo značajan gospodarski, odbrambeni, politički, kulturni, vjerski faktor kroz  60-70 godina.
Krajem 50-tih godina moj did rahmetli Muharem zajedno sa mnogim Bošnjacima, posebno iz Unsko-Sanskog kantona, zaposlio se u sisačku Željezaru, koja je privukla vrijednu bošnjačku populaciju koja je gradila i izgrađivala Sisak. Dolaskom Domovinakog rata, sisački Bošnjaci i muslimani, bez imalo sustezanja i razmišljanja uzimaju puške i rame uz rame sa sugrađanima Hrvatima brane grad od zajedničkog neprijatelja. Danas svaki Bošnjak ponosno hoda gradom. Udruga Bošnjaka branitelja Domovinskog rata podsjeća društvo na doprinos Bošnjaka u Domovinskom ratu.  U poslijeratnom periodu, Bošnjaci se politički i kulturno organiziraju. Politički kroz SDA koja je uspješnim izbornim rezultatima iznjedrila prvog Bošnjaka, županijakog vijećnika dr. Hašima Smlatića, dugogodišnjeg predsjednika MIZ Sisak te kulminacijom kroz prvog Bošnjaka, dogradonačelnika Siska prof. Agana Velića. Kulturna scena Siska je obogaćena kroz Bošnjačko kulturno-umjetničko društvo “Nur”, a  tu su još Vijeće bošnjačke nacionalne manjine grada Siska, Vijeće bošnjačke nacionalne manjine SMŽ  i Bošnjačka nacionalna zajednica grada Siska i SMŽ, bošnjačka nacionalna tijela koja, svako za sebe, provodi kulturne programe u svrhu afirmacije bošnjačke kulture i stvaralaštva.

PREPOROD: Kako danas na odgovarajući način i u pravo vrijeme pružiti poruku i odgoj islama mladima?

Crnkić: Naš Medžlis danas obogaćuje Omladinski klub i za mene su mladi najvažniji potencijal i najbolji kapital džemata u koji morate investirati odnosno oblikovati ih nježno i blago kako bi od njih imali u budućnosti važan nosilac svih džematskih aktivnosti. Zato Islamska zajednica mora konstantno ažurirati i osvježavati rad i djelovanje sa mladima. Danas mladi žive ubrzano, dinamično, i morate im znati ponuditi  sadržajno zanimljive i bogate aktivnosti koje će biti u trendu. Danas je sasvim prirodno da džemat ima Facebook profil, a posebna podgrupa da bude za mlade gdje ćete umrežavati mlade iz svog džemata i uvijek pomalo dozirati određene zanimljive sadržaje, video-klipove i naravno Pozive na omladinska druženja. Mladi moraju u Islamskoj zajednici i u džematu prepoznati najboljeg prijatelja. Oni ne vole kada ih samo kritizirate, a to najčešće činimo. Moramo mijenjati pristupe. Hvala Bogu, za mene je najdraža džematska razglednica kada vidim omladinca da je počeo dolaziti na džumu, kada dolazi na namaz ili slika mektebskih djevojčica koje se ne stide svoje vjere i vrijednosti.