Negdje u septembru 2014. godine nazvao me rođak Haris da pijemo kahvu. Iz njegovog glasa, prilikom telefonskog razgovora, osjetila se jedna vedrina koja je ukazivala da Haris želi da učini nešto što će bit hajr. Tom prilikom je tražio od mene informaciju kako i na koji način može se obaviti hadž za njegovog babu Nezira (koji nije dočekao ispraćaj na hadž, jer je preselio na Ahiret). Nakon razgovora, ponudio mi je da obavim hadž za njegovog oca. Odgovorio sam: kada dođe vrijeme hadža čut ćemo se i detaljnije na tu temu razgovarati.

Eto, došao je i taj trenutak u kojem sam preuzeo ulogu bedela za rahmetli Nezira. Ova uloga je, zaista, zahtijevna, kao i sam čin obavljanja hadža.

55 tešanjskih hadžija

Ove godine sa područja našeg Medžlisa putuje 55 hadžija. Karakteristika ovogodišnjih tešanjskih hadžija je veliki broj bračnih drugova, a posebno bih istakao porodicu Mudrov, čiji su roditelji imali devetero djece, od kojih je već šestero obavilo hadž.

40 namaza u Poslanikovoj džamiji

Dolazak u Medinu bio je poseban osjećaj. Hotel je bio vrlo blizu Poslanikove džamije. U Medini smo ostali 8 dana, tako da smo imali priliku klanjati 40 namaza u Poslanikovoj džamiji. Posjetili smo Kuba, Mesdžidu-l-kibletejn, Uhud i Revdu.

Boravak u Medini sveo se najviše na individualne ibadete (dove, zikr, učenje Kur'ana, donošenje salavata).

Svaki dan sam prolazio pored kabura Poslanika i prenosio sam mu selame, nadajući se, ako Bog da, njegovom šefa'atu.

Prilikom boravka u Medini dva događaja trebam spomenuti. Poruke od strane najbližih posjetle su me da je danas 14. septembar, i da danas navršavam pola vijeka života i to u gradu Božijeg Poslanika. Podijelio sam to s određenim hadžijama (rodbinski vezanim). Prijatno me je iznenadila njihova gesta u vidu sata koji podsjeća na prolaznost vremena, ali i nas.

Dova za ženidbu

Informaciju o padu dizalice u Mekki dobili smo iz Bosne. Dobili smo neke i komentare da bi ta dizalica mogla doći i u Bosnu, jer među ovogodišnjim hadžijama ima privrednika koji se razumiju u dizalice, ali i u prijevoz.

Privlači mi pažnju kako jedna naša nena pita hadžincu šta da ponese sinu kao hediju koji nije oženjen, a ona joj, onako sestrinski, kaže: „Najbolje bi bilo, majko, i za tebe, a i za njega dovu uputiti a da se što prije oženi.“

Polazak za Mekku

Danas je 17. septembar, vrijeme polaska za Mekku. Vodiči daju posljednje upute pred polazak. Vozač autobusa broj 11, iz Indonezije, svojim brojanjem hadžija u autobusu pokazuje ozbiljnost u svome poslu. Njegova ozbiljnost se vidjela i prilikom brojanja poslije pauza, nakon što bismo bili zaustavljani od strane patrola policije. Negdje oko 18 sati stižemo u hotel, smještamo se po sobama i nas devet dijeli apartman sa tri sobe, i svaka ima kupatilo.

Nakon večere u hotelu rečeno nam je da je odlazak u Harem planiran u 24 sata. Za mnoge je to bio prvi susret sa Ka'bom U većini hadžija suza je potekla iz zahvalnosti dragom Bogu što im je omogućio da posjete najčasniji Hram. Nakon tavafa postaje stvarna potreba za zemzemom, ali iz objektivnih razloga teže nam je bilo doći do njega. Ali, ipak, smo došli. Nakon klanjanja dva rekata kod Mekam-i Ibrahima uputili smo se ka Safi i Mervi.

Džuma u Haremu

Nakon sabah namaza stižemo u hotel u kojem se oslobađamo ihramskih obaveza. Petak je i plan je bio da se krene u Harem oko 10 sati na džumu, ali umor je učinio svoje tako da smo krenuli oko 11 sati: Kasim, Hazim, načelnik općine Tešanj, koji je ove godine u svojstvu kraljevog gosta. Na putu nam se još pridružuje dr. Zajimović Senaid i dr. Faruk Unkić, dr. Kadrić i kod svih nas su misli i želje uperene prema Ka'bi, bez obzira što je vani temperatura 44 stupnja C.

Subotnja zora u Mekki, oko 4 i 15 ušao sam u autobus koji vodi ka Haremu. Od 10 putnika koji su bili u autobusu, 7 njih je bilo sa područja Tešnja ili su vezani za Tešanj, kako primijeti jedan od hadžija u autobusu. Nakon sabaha vraćam se u društvu Safeta Karahmetovića iz Šamca, osobe koja čestito obavlja posao koji mu je povjeren od strane Ureda, doček u Medini, doček u Mekki i opet ima vremena i za druge. Razgovaramo o Islamskoj zajednici, o njenim izazovima u ovom vremenu.

Dženaza Džemili Memagić

Odlazim u Harem na akšam namaz i klanjam dženazu rahmetli Džemili Memagić, rođenoj Solo. Sjećam se i njenog sina rahmetli Mehe koji je umro 1982. god. kao učenik četvrtog razreda Gazi Husrev-begove medrese. Njemu i njegovoj majci lijepi Džennet, a bratu Ahmetu lijepi sabur koji je spustio svoju majku u mezar u Mekki.

Akšam klanjam zajedno sa načelnikom općine Tešanj. U istom smo saffu okrenuti prema Ka'bi i razgovaramo o jutrošnjem džematu na sabah namazu i učenju imama mekkanskog Harema koji je ostavio poseban utisak na obojicu. Nije davno bilo kada se nije moglo ni zamisliti da imam i načelnik općine budu u istom saffu. Bogu hvala kada je to vrijeme iza nas.

Gledajući u Ka'bu izgubi se teškoća umora

Nakon što sam razgovarao sa suprugom Ajkom, kćerkama Dženetom i Ajlom, sinom Nedimom, zetom Serdarom i vidio unuče (viber je spas u ovakvim okolnostima za komunikaciju), iznenadio sam se koliko je prošlo sati. Mislio sam da će biti teško ustajanje na sabah i odlazak u Harem. Tražio sam jučerašnje mjesto u Haremu i pronašao ga. Ponovo sam sa osmijehom gledao Ka'bu na kojoj se vidi bjelina ihrama ovogodišnjeg hadža. Gledajući u Ka'bu izgubi se teškoća umora koja se mogla primijetiti, imajući u vidu visoke temperature u Mekki.

U tavafu

Osmi je dan zu-l-hidždžeta, vrijeme kada se vrše pripreme za odlazak na Arefat. Sabah namaz sam klanjao u blizini Ka'be. Blizina Ka'be nije me mogla ostaviti ravnodušnim prilikom tavafa. Predložio sam budućim hadžijama da obavimo tavaf. Oni su s radošću prihvatili i krenuli smo u tavaf. Opet smo imali priliku da se dotaknemo Ka'be. Izlazak sunca nas je zatekao u tavafu. Nakon tavafa klanjali smo 2 rekata i zahvalili dragom Bogu, proučivši dovu koju je Ibrahim, a.s., proučio kada je sagradio Ka'bu sa svojim sinom Ismailom: „Gospodaru, Ti to od nas primi, jer Ti si Onaj koji sve čuje i zna.“

Ikindiju sam klanjao u 8. ili 9. saffu, gledajući u vrata Ka'be. Hadžeru-l-esved je bio slobodan. Redar koji je stajao ispred nas uzeo je neki sprej i krpu te ga obrisao. Nakon toga tražio je sabur od hadžija prilikom završetka tehedžuda i njihove navale prema Hadžeru-l-esvedu.

Moram priznati da je smještaj na Kudeji fantastičan kada je u pitanju Harem. Može se ići na svaki vakat, što je ranije bilo teško izvodljivo. Zato rukovodstvo Ureda za hadž, na čelu sa Muderrisom, zavrjeđuje posebnu zahvalnost hadžija. Nadam se da će osmisliti, kada su u pitanju džemreta 2. i 3. dan, na najbolji način, kao što je i dosad bilo.

Na Arefatu

Danas je 9. dan zu-l-hidždžeta, Dan Arefata, dan u kome se Allah, dž.š., ponosi sa onima koji su na Arefatu pred stanovnicima nebesa. Oko 3 sata stigli smo na Arefat, smjestili se pod šatore koji su solidno opremljeni za prijem hadžija u odnosu na neke ranije godine. Sabah namaz predvodi hafiz mr. Mensur Malkić, prvi imam Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu, a od prije dva dana na portalu Rijaseta moglo se pročitati da je izabran i za direktora Gazi Husrev-begove medrese. Iskrene čestitke. Nakon sabah namaza Muderris objašnjava protokol današnjeg dana, ukazujući na značaj posebno individualnog ibadeta. Džemat za podne i ikindiju namaz i arefatsku dovu proučio je zamjenik reisu-l-uleme mr. Husen ef. Smajić, koji je ujedno i reisu-l-hudždžadž bosanskih hadžija.

Na Mini

Na Muzdelifu smo stigli oko 21 sat, klanjali smo akšam i jaciju. Poslije pola noći krećemo ka Mini, odnosno prema džemretima. Ništa neobično nisam primijetio osim da je ova dionica vrlo teška i zahtijevna za svakog hadžiju, što je izazvalo i određene poteškoće. Usput je bilo moguće natočiti vode, koja je u ovim trenucima bila spas i bez nje bi još teža situacija bila. Intenzitet hadžija s vremenom se pojačavao i smanjivao u zavisnosti od regulacije policije koja je usmjeravala vjernike da idu u određenim pravcima prema džemretima. Istina mi smo usmjereni na treći nivo što je iziskivalo ne samo prolazak većeg broja kilometara nego i stalnu uzbrdicu, koja je otežavala i usporavala kretanje, ali i ostavljala trag na hadžijama. Nakon velikog džemreta ipak se osjetila vedrina kod hadžija što su izvršili jednu od dužnosti nakon koje se, uz skraćivanje kose, oslobađa donekle od ihramskih obaveza.

Kaba u novom ruhu

Čekao nas je još jedan naporan put, put prema Haremu. Stižemo pred Harem u iščekivanju sabahskog ezana. Abdestimo se zemzemom i točim zemzem u flašicu koju ću ponijeti u hotel kao bajramsko šerbe.

Ka'ba je u novom ruhu. Ihrama nema više na njoj. Na crnoj čohi se vidi sjaj ispisanih ajeta. Ono što je specifičnost prekrivača Ka'be za 1437. godinu jeste u ispisu ajeta ima nekoliko niti koje je provukao jedan Bošnjak, Tešnjak, Miljenovčanin (mr. Senad Ćeman), koji je bio na konferenciji o hadžu.

U sredstvima informiranja vidim informacije o velikom broju poginulih hadžija na Mini. Među njima nema bosanskih hadžija.

Između života i smrti

Svoje pisanje završit ću kur'anskim ajetom iz sure Mulk: „On je Taj koji je stvorio život i smrt da bi vas iskušao ko će ljepše postupiti.“ U ovoj godini na ličnom planu okusio sam smrt majke hadži Tajbe, a i život, rođenje unuka Deniz Han Mirze. Roditeljima lijepi Džennet, a unuku svako dobro u krugu svoje porodice.

Hadž mebrur hadžijama i Bajram šerif mubarek olsun!

Bilježio: Fuad ef. Omerbašić, glavni imam Medlisa IZ Tešanj