Stoga će obavljanje hadža stečenim iskustvima svakom ponaosob, bez obzira što svi na isti način obavljaju predviđene propise, svaki put biti novi ibret za cijeli život. Sva doživljena iskustva, sve viđene slike, razbuktale emocije jednako su snažne, upečatljive sa bezbroj odgovora, bezbroj rješenja.

Ponos bosanski

Družeći se s našim hadžijama i bez pitanja u pogledu im možete iščitati i gdje su bili i šta su radili, šta molili, čemu se nadali… Iako iz godine u godinu obredi hadža iziskuju sve više fizičke snage, iziskuju sve više tehničke pripreme, pripreme intelektualnog suočenja sa različitim kulturama i različitim nacijama, uz ona osnovna suočenja sa samim sobom, sa svojim grijesima zbog čega se u konačnici i posjećuju Časna Mekka i svijetla Medina, naše hadžije to doživljavaju pokorno i pobožno kao i svaki drugi pečat sudbine. Nad tom našom bosanskom pokornošću sudbini i u Mekki i Medini moguće je toplinama ogrijati dušu baš kao i u Bosni i Hercegovini. Ta naizgled primordijalna naivnost iza koje se krije čvrsti dobrohotni ponos i dostojanstvo možda je najizraženija osobina koja nas razlikuje od ostalih nacija ummeta Muhameda a.s. Tokom boravka u Medini gdje umilni slapovi ljubavi pune vjerničke duše i pripremaju uglavnom ostarjela tijela za napore puteva bez iznimke na licima svih hadžija oslikana je skrušena pobožnost zbog činjenice da imaju čast i priliku poselamiti Poslanika. Jedino je na licima naših hadžija prisajedinjen ponos nadahnut bosanskom povijesnom žilavošću istrajavanja kroz kušnje ratova, nedaća, kontinuirane borbe za opstojnost i očuvanje emaneta vjere. Kao da jedino na čelima naših Bošnjaka piše: Da, čuvali smo svoj obraz, nam, svetost kućnog praga, vjeru naših predaka i evo srećni, puni zahvalnosti zijaretimo grad i džamiju posljednjeg Božjeg Poslanika. A usne kao da im šapuću: Evo i mi iz Bosne, u ovim danima radosnim svom snagom srca Allaha slavimo.

Muzej Medine koje više nema

Pokloni najbližoj rodbini, prijateljima i komšijama ma kako oni bili skupi i dragocjeni našim hadžijama predstavljaju samo smetnju i teret. A kako je adet s hadža donijeti hedije naše hadžije i hadžinice to čine uglavnom na sasvim specifičan način. Sa žutim ili ljubičastim prslucima na leđima s natpisom Bosna i Hercegovina tih desetak dana u Medini zaista su odlični afirmatori i ambasadori naše zemlje. Rukovodstvo Ureda za hadž skoro da je bez obaveza. Sve hadžije u jednom danu, od sabaha do podne, kako ne bi propustili namaz u Poslanikovoj džamiji posjete Kuba i Kibletejn džamije te lokalitete povijesnih bitaka na Handeku i Uhudu. Kako zbog velike udaljenosti posjeta Bedru nije predviđena, niti joj se raduju saudijske vlasti, brižni hafiz Sadrudin Išerić, imam Careve džamije u Sarajevu, i još poneki vodiči, uz dozvolu našeg rukovodstva za hadž i ove godine organizirali su pojedinačne posjete u manjim grupama, kako oni najsrčaniji Bošnjaci ne bi bili uskraćeni ni za taj užitak. Od ove godine i kod Medinskog emirata polahko se počela razvijati i svijest o potrebi klasičnog muzeja. Neke naše hadžije su obišli manje postavke maketa stare Medine, Medine koje odavno nema i koje nikad više neće biti. U smislu zadovoljenja intelektualnih potreba muzejske zbirke, po standardima savremene svjetske muzeologije zaista su više već nužne zbog lakše percepcije povijesnih događaja. Daće Bog, i posjeta muzejima bit će sastavni dio boravka u Medini. Svijest sve obrazovanije populacije ummeta ali i sve osjetnija liberalizacija saudijskog društva brzo će i ovaj sadržaj biti dostupan.

Oblačenje Ihrama

A onda najednom u sred mora ljubavi i milja nagli rez. Sve stane. Duše su napete, čela naborana odgovornošću. Pakovanje kofera i svega što je u njima kao da je varka, kratkotrajna opsjena, mučan teret, jer bijeli i čisti ihrami ne trpe brigu za materijalnim vrijednostima. U svega sat vremena sve je drugačije. Osjećaj stečene ljubavi prerasta u snažnu zakletvu iskrenog pokajanja, suočenje sa suštinom zbilje i suze natopljene dovama. Na mikatu kod džamije Zul-Hulejfa umranskim nijetom hadžije još jednom uglačaju iskrena srca. A duše? Ta beskrajna prostranstva nespoznatljivog, neizrečenog a prisutnog, skoro opipljivog, trepere od ushićenja. Dodirnute medinskim jutarnjim vjetrom duše kao da traže krila. Lebejkel-Lahumme lebejk! Lebjeke!!! La šerike leke! Innel-hamde ven ni'amete lek vel mulk! La šerike Lek! Za tren, dok okom trepneš okom ispod visokih telbija promiču pustinjska brdašca, duge ravnice sa usamljenim stadima deva, ovca. Misao precizna sa znanim ciljem odbaca svaku asocijaciju na vrijeme, ljude i događaje iz svakodnevica. Srca u grudima lupaju po duši harmonično, smiono i zanosno k'o vješte ruke po žicama harfi, gitara ili kuduma.   Lebejkel-Lahumme lebejk! Lebjeke!!! La šerike leke! Innel-hamde ven ni'amete lek vel mulk! La šerike Lek! Pa još jednom i još jednom. Pred nabreklim ushićenjem vrata Mekke širom se otvore. Tek što smjeste poputbinu u hotelske sobe nošene srčanom željom ljudske noge pokorno hite Časnoj Božjoj kući. Na Kabenskim vratim čuje se huk snažnih valova ljudske zahvalnosti, zikra, hamda, tekbira,telbije. Slile se kaplje ademovske krvi rasute historijom širom svijeta u prirodno jedinstvo da iznova kao jedno tijelo, kao jedna duša veličaju Svevišnjega Boga. Neprimjetno iz očiju poteknu suze beskrajnih emocija, i doživljenih i nespoznatljivih. U centru svih zbivanja ogrnuta crnim i bijelim platnom Kaba podsjeća na svih 99 znanih Božjih imena, k tomu još i ono stoto, nepoznato, skriveno. Svemoći, Svemoći kajemo se pokorni pred Tvojom Veličinom, molimo sitni, zbijeni jedan uz drugog za obećane nagrade, molimo za oprost naših grijeha, grijeha našeg potomstva, naših porodica, roditelja, o Svemoći, Svemoći, Svemoći…. Vrijeme od umre do hadža hadžije uglavnom provedu zalijepljenih srca za kabenske zidove.

 

Draž dodirivanja Hadžeru-l-esveda.

Od svih hadžijskih iskustava najzanimljivija su ona vezani za pokušaje i dodirivanje hadžeru-l-Esveda, jer okolnosti koje vladaju na ovom kabeskom čošku su pored uobičajene gužve izuzetno naporni, pa čak i izvan uljudnog hadžijskog ponašanja. Jedan od bosanskih sretnika koji su dodirnuli hadžeru-l-esved je i Ramiz ef. Bećirović, glavni imam Medžlisa IZ Jajce. „Sa svojim prijateljem Mehmedom Bačvićem u četvrtak, dan prije jevmit-tervije, klanjao sam ikindiju namaz nasuprot Hadžeru-l-esveda. Dok sam bio na tešehudu u srcu se rodio nijet da ga dodirnem. Učinilo mi se da je to sasvim jednostavno. Krenuli smo i stali u red kod jemenskog ćoška Kabe. Kretali smo se polahko, milimetar po milimetar. U drugoj polovini kretanja počela je gužva i stiska. Kad smo bilo na udaljenosti od metar i po, ljudi koji su dolazili iz suprotnog smjera su nas vratili ponovo metar nazad. U tom trenutku hadži Mehmed je odustao. Ja nisam. Nastavio sam se polahko primicati. U drugom pokušaju da dodirnem hadžerul-esved učinilo mi se da mi fali 10 cm. Ponovo su me vratili metar unazad. Desilo se isto i treći put. Vrijedni i vrući u namjeri da učine isto ljudi su me sa svih strana stijesnili tako da nisam mogao i da sam htio odustati. I tada se desilo. Ispunio sam svoju želju. U tom trenutku sam vrisnuo tekbir. Nije to bio tekbir glasa već tekbir srca. Za tako snažan tekbir u Bosni kažem svojim džematlijama: Daj Bože da poslije takvog tekbira preselim na bolji svijet. Dragi Bog mi je dao snagu da ne osjećam nikakve tegobe iako su me skoro presovali. Trajalo je to više od 15 minuta. Sad osjetim koliko je to bilo fizički teško izdržati. I sad dok govorim o tome u cijelom svom biću osjećam dodir Hadžeru-l-esveda. Možda je taj osjećaj ishodovan težinom situacije, gužvom i vervom. Sad sam više od minute držao ruku na njemu. To vrijeme i iznad mene su se natiskali ljudi. Sad znam da su i snažni i teški. Sve moje želje ovoga svijeta su tim ispunjen. Obavio sam hadž za sebe, za babu, za svoju suprugu, dodirnuo Hadžeru-l-esved i sve su mi želje ispunjene. To sam reko i svojoj djeci.“, priča Ramiz ef. pa brizne u dugačak plače prepun sreće, plač bez daha, plač ushićenja. Ramiz ef još kaže da mu se prvi hadž s ove distance čini kao san a nakon što je ispunio svoje ciljeve sve mu se rastvorilo i sve doživljava potpuno budan i svjestan.

Arefat

A potom još jedan rez, još dublji, još jači. Ljudska duša napušta kabenski zagrljaj, izlazi iz okrilja kabenskog nura, kao dijete što izlazi iz majčinskog krila u život, hadžije iz tek sviknute Božanske milosti izlaze na Arefat. Snažna strepnja zaokupi cijelo biće. Srca trepere u strahu kao lelujavo lišće na jakom vjetru, jer ovdje je počelo sve. Ovdje se završava sve. Cijela ljudska povijest ispisana je ovdje. I prva sedžda i posljednja objava. Pet dnevnih namaza. Podne i ikindija klanjaju se spojeno. Stapaju se pripovijesti o Ibrahimu a.s. i pripovijesti o Junusu a.s. Na Muzdelifi sjedinjuju sjećanja na Musa a.s. i Isa Pejgambera. Hiljade godina i hiljade generacijskih iskustava, od Ademovog straha da zora nikad svanuti neće do posljednje objave „El jevme ekmeltu lekum dinekum ve etmemtu alejkum ni'ameti ve reditum lekumul islame dina.“ - Danas sam usavršio Vašu vjeru i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.“ Sve je isprepleteno kao što će biti na Velikom danu. Iz svake krhke ljudske duše uzavreli osjećaji rađaju suze. Drhtave usne šapuću dove. Slave Allaha!!! I tek što se sviknu boravku na Arefatu opet se rađa novi početak. Okeani ummeta poteku sa arefatske visoravni niz padine Muzdelife i Mine, poteku prema novom cilju, prema jeminu i jekinu da su dove istinski izrečene, poteku prema novoj, jačoj kušnji svjedočanstva iskrene zakletve da ćemo biti bolji, dostojni nosioci emaneta vjere u svojim gradovima i selima, da ćemo biti milostivi i blagi prema svakom mu'minu, a odvažni, mudri i čvrsti prema svakoj šejtanskoj spletki bilo otkud ona dolazila, da će nam ruke pošteno raditi, jezici istinu govoriti, i da će nam jedino Božanstvo biti samo Uzvišeni, Premilosni, Milostivi Allah dž.š. a jedini ljudski autoritet Muhamed a.s., milost svjetova svih.

Organizacija boravka na Arefatu Ureda za hadž Rijaseta IZ u BiH

Kako je boravak na Arefatu uglavnom osobni doživljaju i pojedinačno kretanje kroz ravnice i uzbrdice nade i strepnje, ljubavi i straha i naše rukovodstvo organizira prigodne zajedničke programe i manifestaciona okupljanja. Na Arefatu našim hadžijama koji su putovali avionima na hadž obratili su se prof.dr. Fuad Sedić, Nezim ef. Halilović, rukovodilac Ureda za hadž, bihaćki muftija Hasan ef. Makić, Razim Čolić, ambasador BiH u Saudijskoj Arabiji i Izet ef. Čamdžić glavni vodič hadžija koji putuju avionima, dok se našim hadžijama koji su putovali autobusima obratio zamjenik reisu-l-uleme hafiz Ismet ef. Spahić. „Pokušajte danas ojačati vaše nijete da ste ovdje došli da odbacite sve loše navike od sebe baš kao što ćete baciti kamenčiće na džemretima.“, između ostalog kazao je prof.dr. Sedić. On je podsjetio da je deset najodabranijih dana u islamu deset dana zu-l-hidžeta, dok je deset najodabranijih noći zadnjih deset dana mjeseca ramazana. „Danas se naš Gospodar ponosi nama među svojim melekima. On zna ko smo, odakle smo došli i zašto boravimo na Arefatu. Gospodar pita meleke šta hoće od Mene? A potom kaže melekima: Uzimam vas za svjedoke da sam im oprostio.“, u svom kratkom vazu Sedić je citirao vjerodostojan hadis. Ambasador Čolić čestitajući mubarek našim hadžijama istakao je lično zadovoljstvo što i ove godine ima čast biti uz svoju braću, svoje komšije plemenite Bošnjake. On je zamolio naše hadžije da u svojim dovama mole i za prosperitet Bosne i Hercegovine ali i da mole za oprost grijeha onima koji su najzaslužniji za opstojnost naše domovine, među kojima najznačajniju ulogu imaju plemeniti bosanski šehidi. Centralni vaz tokom zajedničkog programa održao je bihaćki muftija Hasan ef. Makić. Izražavajući zahvalnost uzvišenom Allahu da su i bosanske hadžije počašćeni da budu u konačnom zbiru od 3 miliona hadžija koji ove godine obavljaju hadž, muftija Makić je ponovio povijesne činjenice o Ademu a.s. hazreti Havvi, Ibrahimu a.s., Iamailu a.s., hazreti Hadžeri i Muhameda a.s. „Ibrahim a.s. se 8 dana zul-hidžeta dvoumio hoće li ili neće zaklati svoga sina i zato se ovaj dan zove jevmit-tervije, dan dvojbe. 9. Zul-hidžeta Ibrahim a.s. je donio odluku da se pokori Božanskoj naredbi. Taj dan se stoga zove dan Arefata, dan spoznaje. Dakle, pored ostalog Arefat je i dan spoznaje.“, rekao je muftija Makić. „Na hadžu imamo priliku da se kroz sve obrede prisjetimo svih historijske događaja i da uzimamo ibrete života na njihovim vrelima.“, zaključio je muftija Makić. U svom govoru Nezim ef. Halilović je još jednom podsjetio hadžije da se sjete svih onih koji imaju svoj hakk kod nas. „A mnogo je onih koji imaju taj hakk. Od ashaba, preko Osmanlija koji su donijeli islamu u Bosnu do naših deda, nana , majka i očeva koji su islam čuvali kao žeravicu na dlanu. Stoga se danas trebamo sjetiti svih njih a posebno naših šehida, saboraca, boraca i onih koji su žrtvovali svoje imetke kako bismo mi danas mogli boraviti ovdje na Arefatu.“, rekao je Muderis. Zajedničku arefatsku dovu pred istek ikindijeskog vremena proučio je bihaćki muftija Hasan ef. Makić. Arefatsku dovu našim hadžijama koji su putovali autobusima proučio je zamjenik reisu-l-uleme hafiz Ismet ef. Spahić. O tome šta je arefatska dova hafiz Spahić nam je rekao: „Arefatska dova obuhvata sve; i život i smrt, i žive i mrtve. U njoj se moli od Allaha dž.š. za pomoć živim i oprost mrtvima. U njoj se moli za svoju domovinu; da oni koji vode njenu politiku budu odgovorni, savjesni i na kursu koji im je povjeren, molimo da im Uzvišeni Bog prosvijetli razum.“ Hafiz Spahić nam je još kazao da je poruka vaza koji je održao našim hadžijama na Arefatu očuvanje vjere u mjestima u kojima žive, te da muslimani, pogotovu u BiH ne smiju biti sebičan. „Ovdje se na hadžu u prisustvu velikog broja hadžija iz svih krajeva svijeta najbolje može vidjeti potreba zajedništva.“, zaključio je zamjenik reisu-l-uleme, hafiz Spahić.

Utisci

Bez obzira koliko se trudili opisati osjećaj tokom boravka u svetim mjestima hadžije ostaju zatečene pred spoznajom da ne mogu izraziti to što doživljavaju. Pred njima nema prepreke bilo da se radi o godinama bilo da se radi o drugim vrstama pteškoća kako bi došli do harema Kabe, da najčasnijom Božjom kućom naslađuju poglede, jezike zikrom, srca nadom i duše tevbom. Dva izuzetno hladna tunela zbog jakog dejstva rashladih uređaja koja su naše hadžije dijelili od kabenskog harema djelovali su samo kao poticaj da nakon fizičkog napora aktiviraju emociju i misao. Na pitanje zašto tako revnosno i beskompromisno hrle Kabi hadžinice Zumra Husić, Vasvija Memišević i Šefika Lončarić iz Sarajeva kažu: „Pa zbog tog smo došli. Ne bismo htjeli propustiti vrijednost namaza uz Kabu.“ Taj ih osjećaj potpuno obuzme da o porodici na uobičajeni način i ne razmišljaju kažu da će za to biti vremena kad se vrate kući. Na pitanje šta im kaže srce dok gledaju Kabu progovoraju suze radosnice. Jedino što možete u tom trenutku je uputiti dovu: Bože Milostivi počasti sve naše majke da osjete ovu radost. Te smjerne hizmećarke heroja čovječanstva zaslužuju ovakve nagrade. A čije srce može izdržati da se istom suzom ne pridruži suzama radosnicama bosanske majke!? Na isto pitanje šta govori srce pred ponovnim susretom sa Kabom Munir Zahiragić ističe istu žeđ. Poredeći namaz u Medini s namazom u Mekki on kaže kako je namaz u Medini inspiriran ljubavlju prema Poslaniku i prema njegovom ummetu, dok je namaz u Mekki prožet osjećajem strahopoštovanja i težnjom za oprostom. Premda su obredi hadža i fizički vrlo zahtjevni Azra Hadžimusić kaže kako joj to ne predstavlja poseban problem ali joj gužve predstavljaju poteškoću koncentracija i upućivanja smjernih dova. „Kad sam u haremu osjećam se privilegovano, sama sa dragim Bogom.“, kaže Azra. Ispunjen beskrajnim nadahnućem i Edin Hadžihafizbegović (sin Emirov) student anglistike s velikim vjerskim nadahnućem govori o blagodatima hadža. „ Svi mi , sva tri miliona hadžija na dan Arefata pod bjelinom ihrama osjetimo potpuno bratski odnos i osjetimo univerzalnu vrstu ljubavi koju nigdje drugdje ne možemo osjetiti.“, kaže Edin. On nam prenosi svoja iskustva razgovora sa hadžijama iz drugih krajeva svijeta. „Prišlo mi je mnogo njih da me potapše po ramenu, da me pita kako nam je u Bosni, da nam kažu koliko nas vole i cijene i stoga sam ponosan što sam nosio hadžijski prsluk sa ispisanim imenom naše zemlje. Tako sam spoznao koliko nas drugi muslimani cijene.“, zaključuje mlađahni Hadžihafizbegović. Sedamdesetogodišnji Travničanin Naim Kadrić iako srčani bolesnik bez imalo dvojbe ponosno je izvršio sve hadžske obrede, a na hadž se odlučio preko noći, jer je, kako kaže, u snu čuo glas da to treba učiniti. „I našao sam ono što sam tražio, Božje zadovoljstvo.“, kaže Naim. Iste odgovore o lahkoći obavljanja hadžskih obreda s nama podijelio je i Ibrahim Sipić (72) iz Bihaća. „Kad stavim ruku na srce, pa se sjetim svoga nijeta, srce samo nosi ostarjelo tijelo.“, ponosno reče Ibrahim. Među našim hadžijama rijetki su funkcioneri na pozicijama izvršne i zakonodavne vlasti na bilo kojem nivou. Jedan od njih je Hamdo Ejubović, načelnik općine Hadžići. „ Prvi put sam na hadžu. Prvi put sam u Meki i Medini i prvi mi susret sa arapskom i drugim kulturama. To me posebno dojmilo u manifestacionom smislu, dok u duhovnom najsnažniji pečat ostavili su namazi u Poslanikovoj džamiji. Razmišljanja o sumornoj bosanskohercegovačkoj politici su sasvim rijetka jer čovjek ovdje dođe da moli za sebe, da moli za oprost grijeha, da moli za nove nade, jer hadž jeste i to. Nije izlišno pustiti ni koju suzu da nam Allah pomogne da iznesemo naša bosanskohercegovačka iskušenja.“, rekao nam je Ejubović ističući kako je nužno jedinstvo Bošnjaka kao osnova za dobru saradnju sa druga dva naroda u BiH. Zbog sveprisutnih isprepletenih osjećaja racionalnog, duhovog i emocionalnog percipiranja zbilje zamolili smo prof.dr. Ćazim Hadžimjelić da s nama podijeli vlastita zapažanja. „Tokom obreda hadža mamo intenzivne tjelesne, intelektualne i duhovne faze, odnosno duhovnu spiralu koja se proteže kroz ove dvije prethodne i tek kad ih spojimo onda osjeti suštinu zijareta i obreda. Način na koji se ispoljavaju takvi osjećaji su različiti. Neko to čini kroz suze, neko kroz kostrijet, neko glasnim povikom, tekbirom ili na druge načine. Postoje razlike osjećaja u Mekki i Medini jer Medina je nešto blaža. Kod Kabe čovjek je Allahov musafir i čovjek se boji da ne bi šta pogrešno učinio, pomislio, oskrnavio. Čovjek je u Medini malo lakši, u Mekki malo teži. Kaba kao objekat je svojevrsni magnet koji privlači i snažno priziva vjernike bez obzira na kulturu i naciju.“, kazao je dr. Hadžimjelić. Tumačeći fenomen naglih suza Hadžimejlić kaže da su halovi svakog čovjeka iz trena u tren promjenjivi i prelazak iz jednog u drugi su razlozi zašto naše hadžije ih ne mogu izraziti. Što ih više pokušavamo opisati postajemo sve svjesniji da ih ne možemo do kraja dokučiti. Intelekt je premijer, srce je predsjednik a duša je država, pa kad se pomoli predsjednik ili država; premijeru nije drugo preostalo već da ušuti.“, simbolično je pojasnio ovaj proces dr. Hadžimjelić.