Ustvari, želimo podsjetiti sve nas, na važnost i značaj saffova ili redova, na njihovo ravnanje u namazu, na njihovu simboliku. Želimo portretirati nas u tim saffovima, u redovima.
Za važnost ravnanja saffova u namazu odgovoran je i sam imam koji nas u većini slučajeva podsjeća prije stupanja u namaz da poravnamo saffove. Međutim, o ravnanju saffova mora voditi računa i svaki vjernik i vjernica ponaosob. Jer, namaz je savršena harmonija forme i sadržaja. Nismo li opazili da ništa kao namaz ne može u takvoj harmoniji držati na stotine, hiljade pa i milione klanjača?! Vratimo u misli prostor Haremi Šerifa, Kabe! Galaksije vjernika u savršenim saffovima.
Pravilnim redanjem u saffove, namaz nosi snažnu vizualnu poruku. Izravnavanje i pravilnost samih saffova simbolizira kompaktnost džemata, njegovu povezanost i jedinstvo, a neurednost saffova je, svakako, odraz neurednosti samih klanjača ili, pak nepoznavanje elementarnih odrednica islama. Jednostavno kazano, kakvi su nam saffovi takav nam je džemat, takvi smo i mi sami, takva je i naša pojavna ali i duhovna dimenzija.
Veliki alimi islama od Ebu Hanife preko imama Šafije i Malika ravnanje saffova smatraju sunnetom, drugi pravilno ravnanje u namazu smatraju vadžibom dok ima i onih koji pravilno redanje u namazu smatraju farzom, obligatnom dužnošću.
Naš voljeni Poslanik Muhammad a.s. je dužnu pažnju posvećivao ravnanju saffova prilikom stupanja u namaz.
O važnosti ravnanja saffova svjedoče i brojni hadisi:
"Proučen je ikamet za namaz i Allahov Poslanik, s.a.v.s., se okrenuo licem nama i rekao: "Ispravite redove i dobro se zbijte jedan uz drugog! Ja vas vidim iza svojih leđa!"
"Ili ćete izravnati svoje redove u namazu ili će vam Allah izmiješati vaša lica unatrag." (Prenosi Buharija)
Ibni Hibban u svom Sahihu navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, jednom prilikom rekao ashabima:
"Zbijte redove, približite se jedan drugome i usporedite međusobno svoja ramena i vratove! Tako mi Allaha, ja vidim šejtana kao crno janješce kako se kroz praznine redova uvlači među vas."
„Nemojte se razdvajati da vam se srca ne razdvoje...“
Gdje smo mi u svemu ovome i koliko svako od nas poklanja pažnje ravnanju saffova? Gledano iz ptičije perspektive saffovi su nam nalik krivim isprekidanim linijama. Posebnu priču zaslužuju novosagrađene džamije sa nesvakidašnjim arhitektonskim rješenjima. Ogroman neiskorišteni prosotor fantastična je prilika za brojne zasebne entitete tokom namaza tako da saffovi sastavljeni od jednog, dva tri ili četiri klanjača nisu rijetka pojava. Na koncu, kazat će mnogi: Ma što ćemo se gurati kad je toliko mjesta praznog. Ovdje bi se imalo štošta kazati i o zauzimanju mjesta u džamiji, nastojanju da se ne naruši komoditet, osobito u ženskom dijelu džemata koji je u pogledu pravilnog redanja u namazu, a izuzetaka je malo, zakazao.
Za ovaj propust odgovorni su ponajviše imami koji su dužni prije nego se stupi u namaz, okrenuti ka džematu i izravnati saffove, jer to je Muhammed a.s. konstantno činio. Svakako, džemat je dužan u tome slijediti i slušati imama, olakšati mu nastojanje da ispravno započne predvođenje džemata, a ispravljanje redova u namazu je kako doznajemo iz hadisa sastavni dio ljepote namaza i jedan od nezaobilaznih uvjeta za ispravnost namaza.
Na stranicama povijesti islama čitamo kako su ashabi u potpunosti shvatili ove Poslanikove a.s. riječi i istog momenta ih primjenjivali u svakodnevnom životu. Tako je halifa Omer r.a. zadužio jednog čovjeka koji je ravnao redove u džamiji i početni namaski tekbir izgovarao tek kada bi mu javio da su saffovi izravnati. Tako su radili i h. Osman i h. Alija. H. Alija r.a. bi se po proučenom ikametu okrenuo prema džematu i rekao: "Ti se pomakni naprijed, a ti malo unazad."
Ashabi su u svemu slijedili Poslanika a.s. i striktno se pridržavali svih njegovih uputstava, ipak, Allahov Poslanik, s.a.v.s, nikada nije počinjao klanjati dok nije provjerio ispravnost saffova i prisutnim se obratio riječima:
"Izravnajte vaše saffove, zaista izravnanje saffova upotpunjuje namaz." (Prenosi Muslim)
Također je govorio:
"Izjednačite se, poravnajte se i nemojte jedan mimo drugog prolaziti, nemojte se razdvajati da vam se srca ne razdvoje. Nek’ se do mene primaknu punoljetni i učeni, a onda do njih bliži, pa opet njima bliski."
Čvrstim zbijanjem redova, povećava se ljubav i sloga među klanjačima. Na stranicama koje su ispisali veliki alimi a koje govore o važnosti pravilno poredanih redova ili saffova nalazimo i hadis koga prenosi Ebu Davud gdje se jasno vidi koliko je ispravnost saffova Allahu drago djelo i kakvu pažnju kod Allaha zavređuje:
"Ko spoji saff Allah će ga spojiti sa Sobom, a ko prekine saff Allah će prekinuti sa njim."
O važnosti saffova u namazu govori i činjenica da čak dvije kur 'anske sure nose taj naziv: Suretu-s-Saf i Suretu-S-Saffat.
U četvrtom ajetu sure Es-Saff, Allah govorio kakvi trebaju biti saffovi:
"…u safovima kao da su bedemi cvrsti." (Es-Saff:4)
A u prvom ajetu sure es-Saffat Allah se čak u Kur'anu saffovima zaklinje:
"Tako mi onih u saffove poredanih."
A malo je stvari kojima se Uzvišeni Stvoritelj kune.
Kako se formiraju saffovi?
I zato kod ulaska u džamiju, povedimo računa o formiranju saffova, redova. Muškarci trebaju nastojati da klanjaju u prvim saffovima ukoliko je to moguće, budući da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. to preporučio. Budući da se prave greške u formiranju saffova evo nekih uputstava:
Pravilo je da se saff formira od sredine, a ne počevši od desne strane. Dakle, prva osoba koja pristiže staje u sredinu, slijedeća s njegove desne strane, naredna s njegove lijeve strane i tako redom.
Saffovi u namazu moraju biti popunjeni i poravnati. Popunjen saff znači red klanjača u kome nema praznog mjesta, tako da se međusobno dodiruju ramenima, a poravnat saff znači red klanjača u kome vrhovi njihovih nožnih prstiju stoje u jednoj liniji.
Uputstva imama o ravnanju saffova i njihovom popunjavanju su obavezujuća za klanjače. Nema opravdanja u činjenici da u džamiji ima mjesta i da se ne treba gurati. I sami imami u tome trebaju biti uporniji i odlučniji. Jer ravni i popunjeni saffovi znače potpun namaz. S druge strane, muktedije, klanjači trebaju imati na umu da je Poslanik, s.a.v.s. upozorio da Allah, dž.š. zapostavlja i unazađuje one ljude koji odugovlače i oklijevaju sa popunjavanjem saffa.
Ukoliko se, nakon donošenja tekbira i vezivanja ruku, ukaže prazno mjesto u saffu koji se nalazi ispred, klanjač koji stoji iza tog mjesta napravit će korak naprijed i popuniti prazno mjesto bez odvezivanja ruku i prekidanja namaza i tako redom. To je obaveza.
U protivnom krivi, isprekidani, nepopunjeni saffovi su slika našeg nejedinstva, rasturenosti, posvađanosti, neodlučnosti, uzmicanja, prepuštanja, nesređenosti... Tako nam je u dušama, tako nam je u porodicama, na radnim mjestima, u džematu i u široj društvenoj zajednici. Nužno je napraviti samo jedan korak, pogledati desno i lijevo, poravnati se, držati se čvrsto i eto bit ćemo jaki nesalomljivi bedemi koji uz pomoć Uzvišenog Stvoritelja mogu ostvariti zamišljene ciljeve.
O kodeksu ponašanja u džamiji
Budući da su džamije Allaha radi, da su to Allahu najdraža mjesta, da su to ustanove koje imaju za cilj ostvarivanje čovjekovog susreta sa duhovnom zbiljnošću kroz različite vidove ibadeta, da su to institucije koje predstavljaju centralno mjesto okupljanja zajednice muslimana – džemata i njenog duhovno-vjerskog, odgojno-obrazovnog i kulturnog uzdizanja, svaki pojedinac mora poštovati kodeks ponašanja i kućni red džamije.
Da bi boravak u džamiji bio prijatan i da bi se osigurali optimalni uvjeti za koncentraciju vjernika prilikom obavljanja ibadeta, Allahov Poslanik, s.a.v.s. je tražio da se džamije namirišu petkom prije obavljanja džume, a da se vjernici okupaju. Ovaj zahtjev Allahovog poslanika i miljenika u ovim danima mjeseca ramazana kada temperature prelaze 30 podioka a mi klanjamo u džamijama bez rashladnih uređaja itekako imaju smisla. Presvlačenje odjeće u kojoj smo proveli cijeli dan, odjeće u kojoj smo pripremali iftare ili obavljali neke druge dnevne poslove, tuširanje, kupanje i drugi oblici osvježavanja tijela su nužnost. Nužnost su i uredne pete i nokti ili pak čiste čarape. Radimo li tako svima će nam biti ugodnije, džamije će nam mirisati i nećemo biti uznemiravani tokom namaza.
Također, Poslanik je tražio od svojih sljedbenika da ne ulaze u džamiju ukoliko su jeli crveni ili bijeli luk i prasu, kako bi se iz džamije eliminisali neprijatni mirisi koji bi mogli uznemiravati druge klanjače.
U džamijama je neophodno stvoriti optimalne uvjete za skoncentrisano i skrušeno obavljanje ibadeta i zikra, kao i za sticanje i obogaćivanje znanja. Stoga vjernik ima obavezu da, poštivanjem šerijatskih normi ponašanja u džamiji, održava red i disciplinu unutar nje omogućavajući tako i sebi i drugim članovima džemata ostvarenje ciljeva namaza i ostalih ibadeta i aktivnosti koji se odvijaju u džamiji.
Prilikom obavljanja namaza i učenja Kur'ana vjernik treba voditi računa o tome da ne ometa druge klanjače i ne remeti red u džamiji.
Nije dozvoljeno prolaziti ispred osobe koja klanja u džamiji, što znači da je treba zaobići ili sačekati dok ona preda selam.
Često se dešava da ljudi međusobno razgovaraju u džamiji dok imam ili neko drugi uči naglas Kur'an. Ovakvo ponašanje je suprotno naredbi Uzvišenog Allaha koji kaže: A kad se uči Kur'an, vi ga slušajte i šutite da biste bili pomilovani.
Zašto se napušta teravija nakon osam rekata?
Napuštanje džemata nakon osam rekata teravih namaza, iako je po mišljenju islamske uleme dozvoljeno, nije u skladu sa preporukom Rijaseta IZ u BiH da se klanja dvadeset rekata teravih namaza. Zašto ukazujem na ovaj fenomen prisutan u našim džamijama od vremena agresije, tačnije u većim urbanim sredinama i većim džamijama? Pa zato što nakon osam rekata džemat biva razbijen, saffovi na čiju smo važnost ukazivali iznova razbijeni, isprekidani i nepopunjeni. Klanjači koji napuštaju namaz nakon osam rekata ne napuštaju džamijske hareme nego se tu nastavlja priča, smijeh, dozivanje, komentari, vriska, hodanje...i oni koji uredno nastavljaju klanjati ostatak teravije, posebno oni koji klanjaju na sofama i u haremu teško da mogu pratiti učenja imama. Naravno da ima lijepih izuzetaka poput nekih povratničkih džemata i malih mahalskih džamija gdje se, vjerovatno, zaslugama džematlija, uspijeva očuvati vjekovni sklad, mir i potpunost ramazanskog ugođaja.
Posebnu epizodu čine djeca tinejdžerske dobi koja pod izgovorom odlaska na teraviju vrijeme provode oko harema u neodmjerenom ponašanju, vrisci i ometanju džemata. Nekada su roditelji sa sobom vodili djecu i ona su uz njih klanjala. A danas? Prizori su brojni i zaslužuju jedan drugi osvrt.
Stoga, cijenjeni čitatelji, kada god krenemo u džamiju, kada god klanjamo u džematu sjetimo se ovih preporuka koje crpimo iz pera naših dobrih predaka a koje se odnose na saffove u namazu, na higijenu i ometanje namaza. Ramazan je šansa, možda neponovljiva.
