TRAJANJE IBRĀHĪMOVA SNA

Autor: Enes Karić Avgust 07, 2018 0

“I obradovasmo ga [Ibrāhīma] dječakom blagim.

Pa kad je stasao da mu je i u poslu pomagao, on reče:

“O sinko moj! Doista sam u snu vidio

da bih te zbilja zaklati trebao!

Pa šta ti misliš?“

A on reče: “O moj oče! Čini šta ti se naređuje.

Naći ćeš da sam ja, ako Bog dā, međʼ strpljivima!“

(eṣ-Ṣāffāt/Redovi, 37:101-102)

Ovo mjesto u Kurʼānu ubrajaju u najteža ne samo za tumačiti, već i za shvatiti. Nije ovdje posrijedi samo dalekosežno snoviđenje Božijeg poslanika Ibrāhīma, već je posrijedi i pitanje: A kako to, to jest: zar može biti baš to - da dragi Bog, Svemilosni i Samilosni Stvoritelj, može takvo što strašno [klanje ili prinošenje svoga sina/djeteta kao žrtve!] uopće zatražiti od Ibrāhīma alejhiselam?!

Gdje je tu Božija pravda, gdje je tu Njegova milost, gdje je tu Božije saosjećanje sa čovjekom?!

Ova pitanja, naravno, stoje. Do izvjesne mjere ona važe, vrijede, razložna su, čovječanstvo ih nije prestalo spominjati, zato što se u svakom vremenu ponavlja, na mirijade načina, roditeljska briga i bdijenje spram svojih kćeri i sinova. I zebnja spram njihova stradanja.

Ali, mnogo je važnije ovdje prisjetiti se da nama temeljne vjerske knjige, Kurʼān prije svih, velike likove čovječanstva predstavljaju iz samog vrtloga života. Nisu oni iz života u dibi, svili i kadifi. Veliki likovi Kurʼāna ne kazuju nam samo one svoje susrete sa Sudbinom, već nam na najizravniji način kazuju i naše vlastite susrete sa Sudbinom. Tu je razlog pa učimo od Božijih poslanika (i baš zato oni su uzori čovječanstva).

Stoga nam je Božiji poslanik Ibrāhīm ovdje osvijetljen jednim udvojenim ili dvostrukim bljeskom svjetlosti i pokazan, s jedne strane kao Božiji poslanik (treba se ispuniti “neshvatljivi“ Božiji nalog!), i s druge strane kao roditelj (treba spasiti svoje dijete!).

A time dolazimo do druge, važne skaline u tumačenju ovog mjesta iz Kurʼāna. Naime, svaki roditelj sudjeluje u tzv. ibrāhīmovskim brigama, u spašavanju svoga djeteta ili djece.

Ko ne razumije ovo kazivanje o Ibrāhīmu, a.s., tom glasovitom Božijem poslaniku, potrebno je da posjeti bolnička odjeljenja na kojima leže mnoga djeca oboljela od raka i njegovih opakih vrsta. Sva su ta djeca nedužna, kao što je i Ibrāhīmov sin bio nedužan. I svi oni roditelji koji u naručju drže oboljelu djecu, kao da su ona ibrāhīmovska multiplikacija, kao da oni – i ne znajući – nose svoja draga čeda i koračaju sve bliže i bliže, simbolički rečeno, onom mjestu gdje će djeca biti “žrtvovana“, to jest predata u naručje nepojamne smrti!

Ibrāhīmova odluka da žrtvuje sina nije odluka jednog arogantnog, nabusitog i nerazumnog čovjeka, već ljudskog bića koje sebe i druge članove čovječanstva želi da poduči tome šta, doista, jeste život sred neposrednog zijeva smrti!

Dakako, Kurʼān spominje i stranu djeteta, potom roditelja, ali naglašava i onu moćnu, Božansku stranu.

Božija pomoć, ili od Njega darovani izlaz, dolazi najčešće onda kad roditelj spozna da ga ovo Sveobuhvatno opkriljuje, nadvladava, a borba s bezizlaznim nedaćama tu se afirmira kao svojevrsna kultura strpljivosti.

Naravno, Ibrāhīm nije žrtvovao svoga sina, ali je zaimao iskustvo kao da je to on doista i učinio. Iz toga roditelji teško oboljele djece uzimaju trajne poruke. Mnogi roditelji suočiće se sa smrću svoje bolesne ili na drugi način postradale djece. Tu za njih nije bilo drugog izlaza. To je granična situacija koju mnogi ljudi ne mogu prenebregnuti. Na toj granici treba ostati priseban i strpljiv. Stamenih stopa i koraka. Lahko je to reći, a teško učiniti.

Ali, s druge strane, mnoga djeca će i ozdraviti. I, kao što se Božija pomoć Ibrāhīmu javila u obličju velike žrtve ili kurbana (aṣ-Ṣāffāt/Redovi, 37:107), tako se ona u spasonosnim lijekovima javi mnogoj teško oboljeloj djeci, pa ozdrave – na radost svojih roditelja.

(...)

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine