Početak drugog džuza govori o promjeni kible, od Jerusalema prema Kabi u Mekki, pri čemu se snažno naglašava središnja, umjerena pozicija islama i muslimana „ummeten vesata“. Okretanje muslimana prema Kabi značio je veliki duhovni preokret. Značilo je da će Kaba biti oslobođena i da će idolatrija i kipovi nestati, a Kabi se vratiti namjena njenog graditelja Ibrahima, a. s., sa sinom Ismailom, a. s. Značajno je da se svako okretanje na bilo koju stranu pripisuje Allahu, jer se On nalazi svugdje i gdje god se okrenemo, željeli ili ne, Njemu se okrećemo, a ono što mi možemo jeste da se natječemo u dobru.

U Kur’anu se na različite načine i različitim povodima ljudima skreće pažnja da ne zanemaruju osnove života koje oni ne proizvode, a bez kojih ne mogu, te da usklade svoje aktivnosti s prirodnim sistemom oko sebe, da taj sistem čuvaju i da ga ne narušavaju.

Različitost noći i dana, svjetlo i tama su prve očigledne spoznaje ljudi. Spominjanje lađe koja plovi morem i nosi na sebi ono što koristi ljudima pokazuje da je neko napravio lađu, a tako i neko daje dan i noć. Ne spominje se štetnost i zlo koje mogu nositi lađe, jer od Stvoritelja dana i noći, neba i zemlje, svjetla i tame, dolazi samo dobro - kao lađa koja plovi i nosi ljudima dobro i korist. Spuštanje kiše i oživljavanje zemlje i živog svijeta je višestruk simbol o kojem stalno vrijedi misliti. Treba razmišljati i znati da bi se vidjeli znakovi Stvoritelja Koji stvara i održava i pokazuje nama kako stalno trebamo promišljati o resursima koji su nam dati i koje moramo čuvati i imati svijest o zaštiti prirode i njenih resursa.

Višestruko značenje sadržaja 177. ajeta zavređuje da bude istaknuto i iz razloga što rastavlja manifestaciju i vanjsko od suštine poruka Kur’ana. Nije apsolutno, čisto, dobro u manifestacionom i rutinskom okretanju istoku ili zapadu. Čisto dobro počinje vjerovanjem u Allaha i Posljednji dan, meleke, Knjige i poslanike, dijeljenjem imovine, tražeći Božije zadovoljstvo. To su oni koji uspostavljaju i obavljaju namaz i daju zekat, koji potpuno izvršavaju obaveze, dogovore i ugovore, koji se strpe i podnose nevolje i bolesti, to su iskreni na istini, koji praksom potvrđuju ono što vjeruju i oni su bogobojazni. Ovo je jedan od rijetkih ajeta koji značenjem uveliko obuhvata suštinu vjerovanja i poslanja muslimana.

U ajetima 183-187. čitamo o mjesecu posta i Objave. Propis posta se odnosi na obavezu, a ne na način. Da se propis odnosi i na način, zadržao bi se kao praksa. Poznato je i ranije u životu naroda i zajednica da je bilo suzdržavanja od uobičajenih obreda kod hrane, pića i tjelesnih užitaka. Tako da je post u različitim oblicima bio prateća pojava kod ljudi i da ima izvor u knjigama koje su date ranijim poslanicima.

Kod muslimana post je određen broj dana u ramazanu, u kojem je objavljen Kur’an. Ko bude na putu ili bolestan može da ne posti, a da propušten post nadoknadi. Oni koji iz različitih razloga teško podnose post i koji neće moći nadoknaditi propušteno mogu post otkupiti hranom jednog siromaha. Bolje nam je da postimo, jer u samom postu je sadržano posebno Božije dobro. Spoj mjeseca u kojem se posti i objave Kur’ana donosi posebno dobro i milost Allaha, dž. š. On, Gopodar, uzvraća ljudima, blagodatima i dobrom, milošću i oprostom. Posebnost ovog mjeseca su ibadeti, teravije i noćni ibadeti koji imaju svrhu da se početak Objave i silazak Kur’ana ljudima dočeka na nogama, u ibadetu. Predaje govore da je Kur’an počeo dolaziti posljednjih deset dana posta, te se radi toga odabrani, dobri i bolji među muslimanima zatvaraju posljednjih deset dana u džamiju radi posebnog ibadeta i vjeruje se da oni svojim činom čine dobro svim ljudima. Allah tom žrtvom za dobrobit ljudi nagrađuje grad i mjesto gdje boravi mutekif, i daje dodatnu sigurnost, blagostanje i mir u to mjesto.

Pored ajeta u suri El-Bekara (158, 189, 196-203) značaj hadža je naglašen i na drugim mjestima Kur’ana, a posebna sura El-Hadž govori o ovoj manifestaciji vjere muslimana s mnogo više sadržaja i šireg značenja. Hadž je susret muslimana jednog vremena na jednom mjestu i prema mnogima simbolizira povratak Stvoritelju i zavjet da smo na putu poslanika od Adema a. s. do Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa i Muhammeda. a.s. Hadž i umra, kao skraćeni oblik obreda hadža se može obavljati tokom cijele godine i vrše se isključivo u ime Allaha i moraju biti upotpunjeni i potpuno izvršeni. Ko poštuje i uzvisuje Allahove hareme njemu je dobro kod njegovog Gospodara, a ko poštuje i uzvisuje Allahove simbole i znamenja, jača bogobojaznost srca.

Vrijedno je istaknuti da 219. i 220. ajet govore o tri trajne pojave među ljudima: opijatima i opojnim supstancama i pićima, te dijeljenju i brizi o siročadima.

Kada govori o opojnim sredstvima, Kur’an naglašava i činjenicu da u njima ima i izvjesne koristi ljudima, ali da je šteta mnogo veća, da je u njima zlo i grijeh, da sadrže ovisnost iz koje ljudi teško mogu izaći ili se osloboditi ovisnosti. Na pitanje šta da dijele daje se odgovor koji je prirodan: dijelite višak. Od ljudi se ne traži da dijele ono što njima treba ili što i sami vole iako se i to može dijeliti - što je čisto dobro, ali nije pravilo. U pravilu djelimo višak i nakon ove postavke niko nema valjan izgovor za škrtost i zašto ne dijeli. Siročad su prateća pojava otkako postoje ljudi i način na koji žive. Svjedoci smo i danas koliko siročadi živi oko nas. Kur’an poručuje da se imovina siročadi mora čuvati kao svoja: siročad se moraju pomagati dok ne narastu da se mogu sama o sebi brinuti i preporuka je da se uzmu u sastav porodice.

Cijeli komentar 2. džuza potražite u posljednjem broju Preporoda