“Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek - a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen.” (El-Ahzab, 72) Kur’an na ovom mjestu ne pojašnjava prirodu ovog emaneta. Riječ je doduše spomenuta s određenim članom, (el-emane) što bi moglo značiti konkretan emanet (emanet vjere, ili slobodnog izbora, kako navode neki mufessiri), a može imati i obuhvatno značenje koje podrazumijeva svaki vid i oblik emaneta. Općenito, pojam emanet (ili kako se kod nas kaže: amanet) u islamu ima široko značenje. Drugim riječima, značenja su mu mnogostruka, ali je njihova zajednička okosnica osjećanje odgovornosti u svakom poslu koji se čovjeku povjeri i njegova čvrsta spoznaja da će odgovarati za svoj emanet, odnosno emanete, pred svojim Stvoriteljem na način kako je to pojašnjeno u hadisi-šerifu: „Svako od vas je čuvar/pastir i bit će pitan za ono što mu je povjereno na čuvanje...“ Običan svijet reducira pojam emaneta na njegovo najuže, po redoslijedu i prioritetu, zadnje značenje, a to je čuvanje tuđe deponirane imovine i vrijednosti, iako je suština emaneta u Allahovoj vjeri mnogo veća i bremenitija. To je farz - obaveza čije čuvanje muslimani jedni drugima preporučuju i oporučuju, tražeći od Allaha da ih pomogne u tome. Kada jedan od njih kreće na put brat musliman mu kaže/prouči dovu: „Molim Allaha da sačuva tvoju vjeru, emanet i završna djela.“ (Tirmizi) Na izuzetnu važnost pitanja emaneta ukazuju i riječi poznatog ashaba Enesa: „Allahov Poslanik nije nam nikada održao govor, a da nije rekao: „La imane limen la emanete lehu ve la dine limen la 'ahde lehu“: „Nema imana ko nema emaneta (ko nije povjerljiv) i nema dina onaj u koga se ne može pouzdati“. (Ahmed)  U emanet spada i to da se odgovorne dužnosti povjeravaju dostojnima. Također, jedno od značenja emaneta jeste da čovjek nastoji da svoju dužnost koja mu je povjerena obavi na najbolji način, uz maksimalno ulaganje napora i truda. Također, naša tijela, udovi i osjetila su emanet za koji ćemo odgovarati na Sudnjem danu. Emanet su i riječi koje čovjek čuje na nekom sijelu, koje su izrečene u povjerenju i koje nisu za javno iznošenje. Vjerovjesnik, a.s. kaže: „Kada čovjek nešto kaže drugome, a potom se okrene i ode, te riječi su već emanet kod ovoga kojemu su rečene.“ Emanet su i naše porodice, djeca i imovina koju posjedujemo. Allah, dž.š. u Kur'anu kaže:

„O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne proigravajte, i neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika.“   “Spašeni su vjernici...koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu...” (El-Mu’minun, 8)

Ovo su samo neka od brojnih značenja pojma emanet, koja prožimaju sve segmente islama, o kojima bi se moglo govoriti veoma mnogo i dugo, ali ćemo se ovom prilikom ograničiti na ova spomenuta. Svjedoci smo ovih dana velikih poplava koje su zadesile mnoge gradove i naselja diljem naše domovine, uključujući i pojedina mjesta i naselja na području Sarajevskog muftiluka. Nanesene su velike štete imovini, kućama, poljoprivrednim dobrima. Poplave su nanijele štetu i nekim džamijama. Nažalost, bilo je i ljudskih žrtava. Suosjećamo sa porodicama  koje su uslijed poplava i pokrenutih klizišta ostali bez svojih najdražih kao i onima kojima  su prirodne nepogode nanijele štetu ili ugrozile živote i imovinu. Pozivamo sve ljude, posebno vjernike, da pokažemo solidarnost s ugroženima i unesrećenima, ne samo verbalno već i pružanjem konkretne pomoći. Reisu-l-ulema Islamske zajednice je najavio i pomoć Islamske zajednice, sukladno njenim mogućnostima. Uključimo se svi u ovu akciju, svako prema svojim mogućnostima i pomozimo ljudima u nevolji kao što smo to i do sada činili. Također, izražavamo našu solidarnost s porodicama nastradalih u rudarskoj nesreći u Turskoj. Dovu činimo Svevišnjem da nastradalim podari lijepi Džennet, a njihovim porodicama sabura i snage da nastave dalje. Mnogi muslimani u svojim domovinama i državama u kojima žive pate kao žrtve nasilja, zlostavljanja i siromaštva. Sjetimo ih se makar u dovama, ako im ne možemo na drugi način pomoći. To je najmanje što možemo.  Prirodne katastrofe, kao što su poplave, suše, zemljotresi i sl., uvijek nas iznova suočavaju s nama samima, otkrivaju nam naše mogućnosti, i nemogućnosti, moć i nemoć, osposobljenost i nedostatke, organiziranost i neorganiziranost. Prirodne katastrofe i nevolje prilika su da se i preispitamo i pouku uzmemo. Sve ima svoj uzrok i razlog. Ništa se na Ovom svijetu ne dešava slučajno. No, o uzrocima i razlozima nećemo ovom prilikom. Sada je vrijeme za solidarnost i pomoć ljudima u nevolji. Ne sumnjamo u to da ćemo i ovaj put pokazati našu dobrotu, plemenitost i velikodušnost.  “Reci: “Trudite se, pa će Allah, Njegov Poslanik i vjernici trud vaš vidjeti...” Budimo iskreni u našim riječima i djelima. Neka ona budu samo Allaha radi učinjena. Iskren je - kaže jedan od pobožnjaka iz prvih generacija muslimana - onaj ko krije svoja dobra djela kao što krije svoja loša djela. U jednoj tradiciji, ili hikaji se navodi poučno kazivanje o iskrenosti. Jedan je pobožnjak čuo da će onom ko bude 40 dana iskreno radi Allaha klanjao i ibadet činio poteći mudrost (hikmet) iz srca preko jezika. Nakon tih 40 dana ibadeta nije primijetio kod sebe očekivanu promjenu. Mudrost nije potekla iz njegovog srca preko njegovog jezika. Počeo se preispitivati i tragati za razlozima. Zaključio je na kraju da je on zapravo ibadet činio radi mudrosti, a ne iskreno samo radi Allaha. Neka nam Svevišnji podari mudrosti, snage i znanja kako bismo ispravno postupali i naša djela iskreno radi Njega činili.

Hutba dr. Enesa Ljevakovića, održana u Carevoj džamiji, 16. maja, na dan uručenja murasele (Naslov redakcijski)